Čarobni Poletti Xmas za „ufuravanje“ u božićno raspoloženje

/u /od

Crno vino ukusnije je ako ga pijete uz glazbu Jimija Hendrixa ili Rolling Stonesa, a i bijelo ima svoje glazbene miljenike, pokazalo je istraživanje škotskih znanstvenika na Sveučilištu Edinburgh. Stručnjaci su otkrili da okus cabernet sauvignona jača kad se pije uz “jaku i tešku glazbu”. Na drugoj strani, chardonnay bolje prija uz “poletne i osvježavajuće” melodije.

Na temu sljubljivanja vina i glazbe diWine Bar odlučio je provesti svoje vlastito istraživanje. U pomoć su pozvali renomiranog istarskog vinarPetera Polettija – najboljeg DJ-a među vinarima i najboljeg vinara među DJ-ima, koji već dugi niz godina prakticira spajanje vina i glazbe.

Čarobna večer pod nazivom Poletti Xmas sastojala se od radionice sljubljivanja vina, hrane i glazbe namijenjene predstavnicima medija i vinskim profesionalcima, te od druženja namijenjenog ljubiteljima vina koji su uz Poletti malvaziju, teran i ukusne plate imali priliku uživati u zvucima biranih vinila koje je Piero puštao tijekom večeri. Bilo je to svojevrsno „ufuravanje“ u božićno raspoloženje i zaista – te večeri u diWine baru nije nedostajalo čarolije, smijeha i ozarenih lica.

Na radionici predstavljena su četiri vina, koja su udruženim snagama prezentirali otac Piero i sin Matteo Poletti, nasljednik ugledne vinarije koja je ove godine proslavila čak 180 godina postojanja. Piero je okupljenima objasnio temeljne principe sljubljivanja vina i glazbe: „Kada biram glazbu uz neko vino, to vino zamislim kao osobu. Zapitam se je li staro ili mlado, je li muško ili žensko, kako izgleda, je li nježno i elegantno ili pak snažno i robusno. Tada mi spontano u glavi dolaze ideje za pjesme koje bi takva osoba slušala, odnosno koje pašu s određenim vinom.“

Prvo vino, Malvazija 2021 sljubljena je sa zalogajima od mozarelle u umaku od vrhnja i jogurta sa koricom limete, uz koje smo slušali Freh od Cool And The Gang i klasik Tea For Two od Nat King Colea. Nešto ozbiljnija, odležana Malvazija Classica i brie sljubljeni su sa pjesmom Bee Geesa How Deep Is your Love. Već na trećem vinu, Merlotu 1842, kupaži iste sorte iz dvije različite godine (2016 i 2018)  sljubljenom sa delikatesnom paštetom od tune, razvila se živa diskusija oko prikladne pjesme, obzirom da su i okupljeni uzvanici prihvatili „igru“ i počeli sami predlagati idealne spojeve merlota i glazbe. Piero je ovo vino spojio sa pjesmom Misty legendarne Arethe Franklin, što je zaista bio izvrstan match, no oduševila nas je i kombinacija sa Wild Horses od Rolling Stonesa koju su predložili vinska legenda Željko Suhadolnik i fotograf Nikola Zoko. Posljednje vino, Cabernet sauvignon sljubljeno je uz nezaobilaznog Barry Whitea i pjesmu Baby Blues.

U nastavku večeri, gosti diWine Bara popunjenog do zadnjeg mjesta uživali su u biranim pjesmama od 1920-tih do 1980-tih, te u duhovitim Pierovim anegdotama iz vremena kada je radio kao DJ. Bila je to uistinu večer za pamćenje i možemo se samo nadati da će postati tradicionalna.

Vinarija Poletti uzgaja vinovu lozu na 9ha vlastitih vinograda, a u ponudi ima ukupno sedam vinskih etiketa čije je zajedničko obilježje beskompromisna kvaliteta. “Ako želiš raditi vino, neka bude onakvo kakvo bi i sam želio piti.” – prisjeća se Piero riječi svoga oca, koji ga je u ranoj dobi uveo u svijet vinarstva. Upravo su te riječi bile glavna motivacija Peteru u vrijeme socijalizma kada je vinarstvo Istre (i ostatka Hrvatske) patilo od nametnutog sindroma visokih prinosa i niske kvalitete. Jedan je od prvih vinara koji se odvažio proizvoditi kvalitetno vino po visokoj cijeni, što je u početku dočekano sa podsmijehom od strane kolega i prekupaca, a sama obitelj pretrpjela je financijski vrlo izazovno razdoblje. Zato si danas vinarija Poletti može priuštiti da, primjerice, njihov Cabernet sauvignon odležava pet godina u podrumu, a zatim bude nagrađen na svjetskom natjecanju The Global Cabernet Sauvignon Masters 2020 kao peti najbolji Cabernet Sauvignon u svijetu. Osim ka ekološkom vinarstvu, obitelj se sve više okreće prema vinskom turizmu. Zajedno sa suradnicom Jasnom Matić prije nekoliko godina renovirali su staru kuću u srcu Poreča i pretvorili je u eno-gastro hram pod nazivom Wine&Food Casa Manzolin. Ideja je proizašla iz ljubavi prema vinu i hrani, koji se savršeno ljube, a mi vam svakako preporučujemo posjetiti to fantastično mjesto što prije. U međuvremenu, svi ste dobrodošli uživati u Poletti vinima koja su dostupna na čaše u zagrebačkom diWine Baru

Foto: Irena Lučić

Susret Istre i Moslavine na 7. Faci s placa

/u /od

Kako se bliži kraj godine, zahuktava se i manifestacija Faca s placa koju organiziraju sommelierka Manuela Maras i Ivo Pavlović, vlasnik wine shopa Witrina. Na sveopću radost mnogih ljubitelja dobre kapljice i dobrih zalogaja održana je sedma po redu, ovoga puta, zbog niskih temperatura – u wine shopu. Face koje su se spustile s kolicima s placa, odnosno obližnjeg Dolca, dočekala su dva vinara – iz mjesta Baškoti kraj Višnjana Milenko Matić iz vinarije Matić i Nikica Katić vinar poznatog moslavačkog gastro odredišta Klet Romić. Na početku druženja, kako to uvijek biva, otvarao se pjenušac. Ovoga puta, face su kušale Klet Romić LaRita, pjenušac od kupaže škrleta i moslavca. Ime je akronim kojim se Katić trajno zahvalio Leli (mami), Ani (supruzi), Riti (kćeri) i Teni (sestri) za strpljenje koje pokazuju prema njegovoj predanosti u vinogradu i podrumu, a potom i čaše, pa su na red došla mirna vina.

Nakon pjenušca najbolje je pasala svježa malvazija iz obiteljske vinarije Matić, koja se već četiri generacije bavi vinarstvom i vinogradarstvom. Imaju otprilike dvadeset hektara vinograda koja se nalaze u okolici sela Baškoti, između Vižinade, Kaštelira i Višnjana. Uz svježu su se malvaziju počele grickati i istarske kobasice koje se mogu nabaviti u wine shopu. Kriška po kriška, uz malo grisina i krekera, pa gutljaj po gutljaj malvazije sve dok na red nije došlo novo vino.

Milenko Matić i Manuela Maras

„Danas ćete probati škrlet mladi iz 2022. koji je filtriran prije tjedan dana. Htio sam da probate kako u ovoj fazi može biti fin, lagan, svjež, a što je najbitnije – mekan. Uvijek su nama Moslavcima, kao i Zagorcima prigovarali da su nam vina kisela. Sada kako je došlo do zatopljenja, škrletima su niže kiseline tako da su promijenila i vina“, kazao je vinar Nikica Katić kojemu su se ostvarila dva životna sna: baviti se sportom, odnosno rukometom i postati vinar koji će, kako je znao kazati „proizvoditi najbolji škrlet i frankovku u Moslavini“. Da Moslavci znaju napraviti i dobru graševinu uvjerile su se face nakon što je Katić otvorio i natočio svoju Klet Romić graševinu koja je dvije i pol godine odležala u bačvi.

Nikica Katić i Manuela Maras

Na red su došla ozbiljnija vina, a na stolu su se pojavile marmelade OPG-a Krstičević iz Krvavca II kraj Metkovića. Happy citrus nose naziv marmelade od limuna, mandarine, potom mandarine i naranče, a Happy Figs džem od smokava. Face su oduševile svojim okusima jer utisak je kao da jedeš svježe voće. Naime, na OPG-u imaju ekološki uzgoj voća (na etiketi se zeleni listić-dokaz eko proizvoda),   hladno prešaju za sokove, a od pulpe kuhaju marmelade koje nemaju gorčinu, već svježinu i slast. Dakako, svi se proizvodi mogu nabaviti u Witrini, a uvjerili smo se kako se odlično slažu sa zrelim sirevima koji su bili posluženi na centralnom stolu Witrine i dakako, s natočenim vinima gostujućih vinarija.

marmelade Happy Citrus

Nikica Katić je otvorio Klet Romić škrlet 190, nakon čega je dobio upite zašto ga je tako nazvao. „Jako sam ponosan na ovo vino, a brojka govori koliko dana je škrlet maceriran. Bran je na pun mjesec, pretakan dok je bio pun mjesec, punili smo ga u bocu na pun mjesec. Htio sam da vino bude posebno i da dokažem da škrlet, iako je berba 2019. može zadržati energiju i svježinu“ objasnio je mladi vinar otvarajući drugo vino na koje je također iznimno ponosan: DragoNadu. Vino je izazvalo oduševljenje prisutnih, a Katić je objašnjavao otkuda i ovo ime: „Da, ponosan sam na njega, zato sam ga i nazvao   prema djedu Dragi i Baki Nadi, mojim drugim roditeljima kod kojih sam u Kutini živio dok sam pohađao srednju školu“.

Na stol su stigli i arancini te limuncini iz OPG-a Krstičević, koje smo grickali uz gutljaje odlične odležane malvazije istarske Matić Afrodita. „Ovu sam malvaziju nazvao Afrodita, jer najvažniju istarsku sortu grožđa volim uspoređivati s Afroditom, božicom ljubavi, ljepote i požude. Ovo je vino blago macerirano pa odležano godinu dana u drvenim bačvama. S njime smo htjeli dokazati da malvazija ne mora biti uvijek svježa, i da vino od te sorte odlično podnosi odležavanje. Ovo je iz berbe 2019. od jednog od najstarijih klonova u našem vinogradu. Posadio ga je naš nono, a nekoliko smo redova uspjeli zaštititi od žutice koja je poharala naše vinograde. Nakon tri-četiri godine uspjeli smo uz pomoć prijatelja iz Slovenije dobiti sadnicu tog klona i sada imamo dovoljno trsova za proizvodnju ovog izuzetnog vina“ ponosno je objasnio Matić.

Došlo je vrijeme za crnjake. Nikica Katić je otvorio butelju Klet Romić Frankovka 2020. „Tužan sam što je frankovka zapostavljena u Hrvatskoj. Toliko da je se većina vinara i srami, a nije to zaslužila. Od te sorte se može napraviti veliko vino“ govorio je Katić dok je otvarao butelju Klet Romić Frankovka 2020. Iz Istre, iz vinarije Matić smo kušali relativno mlad Merlot 2020. koji će biti još bolji kad još odstoji u bocama.

Milenko Matić s pjenušcem Eros

Kraj druženja na 7. Faci s placa označilo je kušanje jednog posebnog pjenušca: Matić Eros rosé. „To je jedinstveni rose jer ga radimo od dva muškata: muškat ruža (80%) i muškat žuti (20%). A, nazvali smo ga Eros, po kralju ljubavi“ rekao je Matić, a u njega (pjenušac) smo se svi zaljubili.

Advent na Gradini obasjava 12 kilometara lampica 

/u /od

Ove je godine Advent na Gradini u srebrnom ruhu kojeg stvaraju lampice hladnijeg, ali intenzivnog sjaja od prošlogodišnjih. One na poseban način osvjetljavaju zmaja, simbola Trsatske gradine, Rimsku kulu i okolne zidine stvarajući kulisu najvećoj europskoj kruni – Votivna kruni. Naime, nakon detaljnog mjerenja Votivne krune koja čini sastavni dio stalnog muzejskog postava Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja i dio je riječke povijesti, izrađena je stilizirana, uvećana interpretacija i postavljena na Gradinu te osvjetljena lampicama. Nakon što u stari kaštel Gradine uđete prolaskom kroz ogroman poklon visine gotovo šest metara i nauživate se predivnog pogleda na Rijeku, svakako obiđite kućice, jer ovdje se može dobro pojesti i popiti.

 

Odmah lijevo nakon ulaza na Gradinu nalazi se kućica Vintage House. Ovdje istinski ljubitelji kobasica dolaze na svoje. Nabavljaju ih iz mesnice Žeželić sa Grobnika. Frankopanska kobasica (39 kn) s dosta češnjaka (pa podsjeća na poznatu češnjovku) služi se u brioche pecivu s prženom pancetom i sirom, te umakom po izboru, dok Smotanu kobasicu (39 kn), voditelj kućice Dean preporučuje s dinstanim kiselim zeljem. Za prste je polizati je odličan Pulled pork sandwich (47 kn), odnosno dobro marinirana i dugo pečena svinjetina, tako mekana da se može trgati, poslužena u velikom okruglom pecivu u kojem se inače služe burgeri. Ne volite li intenzivan okus kobasica, možete, s pogledom na Rijeku, uživati u Hot dogu (28 kn) kojeg će voljeti i djeca, a ljubitelji burgera ostati će oduševljeni Cheeseburgerom (42 kn). Za „bolju cirkulaciju“ i grijanje kad zapuše bura dobro će doći destilati Buzetske destilerije Aura, ili Kuš, rakija od kadulje destilerije Kotal obitelji Lušetić.

smotana kobasica

Dodatno zagrijavanje omogućeno je uz kućicu Winter nights, a kako stoji u ponudi može se birati između #zagrijavanja (kuhano vino, kuhani gin, rum punch, adventski teranino i dvije vrste piva) ili u opciji #nešto kratko kao što su biska, travarica, šljiva, moscato, teranino, medenica, pelinkovac, kruška i jabuka (svaka kratka doza – 17 kn), destilati istarske destilerije Aura.

Na istom se platou nalazi i kućica Merry Christmas u kojoj su jako ponosni na svoje burgere. Rade ih sami od mesa kojeg nabavljaju od jednog istarskog mesara, a posjetitelji mogu birati dvije vrste. Za one koji vole ljuće, Milan, voditelj kućice preporučuje Chilly Burger (52 kn) koji u mekanom brioche pecivu krije burger od isključivo junećeg mesa s aurora i čili umacima, rukolu, rajčicu i cheddar sir. Tasty burger (47 kn) također je od stopostotnog junećeg mesa, ali u njega se dodaje domaći bbq umak, rukola, cheddar sir i pekmez od ljubičastog luka, kojeg kuhaju sami i to više od pet kilograma dnevno. Na Gradini se, na istoj kućici može uživati i u odličnoj Slavonskoj kobasici (37 kn) koja se proizvodi u mesnici u Požegi, a služe je u brioche pecivu sa pekmezom od ljubičestog luka i bbq umakom. Kao prilog, ili odličnu grickalicu možete naručiti i pržene krumpiriće (20 kn) s umacima po izboru

chilly burger

Produžite li malo platoom, naći ćete na kućicu RiA koja se pobrinula za dodatno zagrijavanje. Kuhano vino od terana (17 kn), kuhani gin (23 kn), kuhana rakija (26 kn), kuhani teranino (23 kn) možete ispijati osvjetljeni lampicama s kule Trsatske Gradine ili svijećama u svijećnjacima na blagdanski uređenoj terasi.

Miris prženih fritula sigurno će vas nagnati da se popnete stepenicama do kućice Di Mare. Fritule (30 kn) mogu biti posipane šećerom ili prelivene s bijelom ili tamnom čokoladom, umakom od vanilije, ili marmeladom od šumskog voća, a dodatno možete birati umake kao što je primjerice primamljiv Christmas special umak koji neodoljivo miriši po cimetu. Na kućici u posebnom kalupu pred gostima peku i vafle (30 kn) koje poslužuju u ekološkim posudicama na, primjerice mrvljenim Oreo keksima i prelivenim vrućom bijelom ili tamnom čokoladom… Kombinacije su mnogobrojne.

Prilikom posjeta osvjetljenoj Gradini, svakako razgledajte unikatne, ručno izrađena jaslice s više od 500 elemenata, djelo talijanskih i riječkih majstora. Svakog vikenda, do 6. siječnja na Gradini će se moći uživati u glazbenom programu, a mališani će svake srijede sresti Djeda koji sve češće putuje s   Bakom Mraz.

Foto: Nikola Zoko

 

 

Advent iz davnina u Slavonskom Brodu

/u /od

Nekoć davno, početkom prošlog stoljeća, Ivana Brlić-Mažuranić sjedila je uz kamin svog doma u Slavonskom Brodu i promatrala vatru koja je raspirivala Ivaninu maštu. Upravo tako nastalo je i jedno od najvećih djela hrvatske književnosti, Priče iz davnina. Zbirka, koja je prvi puta objavljena 1916. godine, postala je dijelom djetinjstva mnogih generacija, a Slavonski Brod pretočio ju je u jedinstveno putovanje posvetivši najljepše doba godine heroini domaće književnosti i bogatom opusu koji nam je ostavila u nasljeđe.

Bajkoviti Advent iz davnina u Slavonskom Brodu svoju priču priča na sedam lokacija koje, svaka na svoj način, tematiziraju popularne poruke Šume Striborove isprepletene porukama Došašća. Na ovo posebno adventsko putovanje polazi se ispred Kuće Brlić, na trgu koji nosi Ivanino ime. Na tom mjestu, nazvanom Ognjište, nalazi se kamin, replika onog čija je vatra iz koje su iskakali Domaći, nadahnula Ivanu da napiše Šumu Striborovu.

Nakon ognjišta, „Advent iz davnina“ vodi do brončanoga kipa Ivane Brlić-Mažuranić. To mjesto nosi naziv Polje milosrđa. Ime je dobilo po njezinoj božićnoj priči koja, kroz lik djevojčice Draguše koja mrvicama hrani gladne ptičice, podsjeća na vrijednost dobrote i nesebičnosti.

Šuma začarana je smještena u parku koji vodi prema brodskoj Tvrđavi. Ona u središte stavlja bijelog jelena kao simbol dobrote, nevinosti i zahvalnosti te posjetitelje podsjeća što je uistinu važno u ovom svijetu blještavila i materijalnih bogatstava.

Šetajući dalje Tvrđavom Brod nailazi se na 12 vjeverica koje čine zanimljivo i živahno mjesto Vjeverice iz šume Striborove koje podsjećaju na trenutke igre i zajedništva iz djetinjstva. Veliko klizalište predstavlja Jezero zamrznuto, a nakon klizanja put Adventa iz davnina ponovno vodi na Korzo gdje je svoje mjesto pronašlo Selo srebrom ograđeno. Tematizirajući dio Ivanine priče o baki koja umjesto mladosti i sreće ipak odabire svoje najmilije, ovo mjesto simbol je bezuvjetne majčine ljubavi i oprosta. A upravo s ljubavlju i završava ovo jedinstveno adventsko putovanje, uz poruke i jednu crvenu klupicu stvarajući mjesto koje se jednostavno zove Ljubav.

Šetnja „Adventom iz davnina“ upotpunjena je i interaktivnom aplikacijom virtualne i proširene stvarnosti u kojoj nas pripovjedačica Iva vodi cijelim ovim putem. Posjetitelji će, pomoću aplikacije, moći otkriti brojne  božićne motive, ali i likove Domaćih i Malika Tintilinića koje je osmislio akademski slikar Hrvoje Marko Peruzović, autor prve ilustrirane Priče iz davnina u nakladi Galerije umjetnina Grada Slavonskoga Broda. Aplikacija se može preuzeti putem QR koda na svakoj od navedenih lokacija.

 

Osim što će Brođane i njihove goste povesti na jedno nezaboravno adventsko putovanje, brodski trgovi i ulice bit će osvijetljeni posebnim božićnim ukrasima, a svoj veliki doprinos adventskoj čaroliji dala su i djeca iz dječjih vrtića i osnovnih škola izradivši ukrase za božićna drvca. Slavonski Brod će Advent upotpuniti i uzbudljivim glazbeno-umjetničkim programima, ali i bogatom gastro ponudom s posebnim naglaskom na zanimljive proizvode nadahnute likovima iz djela Ivane Brlić-Mažuranić kao što su Regočev domaći kruh, Tintilinići,  Gitina slastica, Marunovi uštipci i slično.

 

Što vidjeti i gdje dobro jesti u Slunju

/u /od

Veličanstven u zimskoj kulisi, gostoljubiv i topao za sve one koji vole uživati u ljepotama prirode, boraviti na svježem zraku, čuti djelić zanimljive i bogate povijesti, ali i pojesti specijalitete nastale fuzijom moderne i domaće kuhinje! Ovako bi se najjednostavnije mogao opisati Slunj.

Još uvijek je vrijeme adventa, a u Slunju je sve spremno za pomalo drukčiju zimu. Do ulaska u novu 2023. traje Bož´čevanje u Slunju, kulturno umjetnička manifestacija tijekom koje će mostovi u Rastokama biti pozornica za svirače i mjesto na kojem će domaći proizvođači predstaviti svoje proizvode. Uz Rastoke, Slunj nudi brojne sadržaje po cijelom gradu poput vožnje vlakićem u kino, koncerte na gradskom trgu ali i radionice izrade tradicionalnih ukrasa od krep papira. Još nije kasno da ih posjetite, jer održat će se 23.12. i 26.12., te za doček Nove godine i blagdan Sveta tri kralja.

Rastoke s dvadeset i tri slapa

Međutim, zašto bi samo Advent bio razlog za posjet ovom lijepom gradiću? Jer, lijep je zimi ali i kroz sva godišnja doba. Zbog osobitog arhitektonskog izgleda naselja, mlinica i njihove funkcije, Rastoke su kao ruralna cjelina zaštićene 1969. godine kao spomenik kulture i upisane u Registar nepokretnih spomenika kulture Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu. Godine 2008. upisane su kao kulturno-povijesna ruralna cjelina u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Rastoke, mjesto gdje se na 500 metara dužine, preko kaskada i slapova (ima ih 23, a najpoznatiji su Hrvojev slap, Vilina kosa i Buk) rastače rijeka Slunjčica u rijeku Koranu, okruženo je predivnom prirodom i mlinicama koje su građene na slapištima. Prije ih je bilo 22, ali i danas se može čuti rad mlina u kući obitelji Jareb. Tražite li na povratku s razgleda Rastoka osvježenje i sladak odmor, svakako navratite u slastičarnicu Diva u kojoj se mogu pojesti tradicionalne i moderne slastice, tradicionalna proja s domaćim pekmezom i popiti odlična kava, topla čokolada…

Prema šumi Jelvik preko Napoleonovog magazina

Ako ste raspoloženi za dulju šetnju, krenite u borovu šumu Jelvik, zasađenu krajem 19. stoljeća za vrijeme šumara Lukanca, udaljenu svega nekoliko minuta od Rastoka. Put prema šumi će vas dovesti do Napoleonovog magazina, koji može biti i svojevrsni orijentir. Magazin je izgrađen početkom 19. stoljeća, za vrijeme francuske uprave na slunjskom području kao graničnom dijelu Francuskog carstva. U ono se doba sastojao od tri etaže i korisnog potkrovlja, a služio je kao skladište žita. Uz magazin se nalazi restoran Ambar koji nikako ne smijete zaobići. Moderno uređenog interijera, s izuzetno ljubaznim osobljem, gostima nudi specijalitete od autohtonih namirnica pripremljene na moderan način. Za preporučiti je Grilani lički škripavac s gljivama (65 kn), odlično pripremljene Pole krumpira s domaćim špekom i basom (40 kn), Janjeću pljeskavicu u maramici uz pečeni krumpir posipan dimljenom paprikom uz salatu od bijelog i crvenog kupusa s vrhnjem (135 kn), a za desert štrudlu ili masnicu (tradicionalni kolač, nalik na štrudlu od sira samo s valjanim, a ne vučenim tijestom).

Pole sa špekom

Od magazina, odnosno restorana Ambar krenite putem prateći kanjon Korane, birajući način istraživanja šume: postoje staze za laganu šetnju, ali i one za zahtjevnije nordijsko hodanje.

Gradina iz 14. stoljeća i prvi hrvatski olimpijac

U Slunju svakako treba obići i Gradinu koja se nalazi na kamenoj uzvisini poluotoka velike okuke Slunjčice, a vjeruje se da je izgrađena u 14. stoljeću. Tijekom 15. stoljeća bila je u vlasništvu knezova Frankopana Slunjskih sve do 1572. i izumiranja te plemićke grane. Najpoznatiji su njezini predstavnici Juraj, koji je bio sudionik Cetinskog sabora i Franjo, Hrvatski ban. Slunjska utvrda, kod lokalnog stanovništva znana kao Gradina, svjedok je neprestanih ratnih stradanja i pustošenja, no istovremeno i otpora i obrane protiv Osmanlija.

Kad krenete prema gradu i crkvi Presvetog Trojstva u kojoj se čuvaju djela kipara Josipa Turkalja, na Trgu Zrinskih i Frankopana zaustavite se ispred kipa Slunjanina, Milana Neralića (1875. – 1918.) jednog od najboljih mačevalaca Austrougarske. On je bio prvi Hrvat koji je 1900-te godine u Parizu osvojio brončanu olimpijsku medalju u mačevanju.

Domaći sir i dobra rakija

U radijusu od 5 kilometara od centra Slunja nalaze se brojni OPG-ovi na kojima možete kušati domaće specijalitete ili pak prespavati. Na OPG-u Novković koji se nalazi u zaseoku Točak, možete kušati i kupiti odlične sireve iz vlastite proizvodnje. Svakako posegnite za Pepelkom, prvakom Mediterana 2011., koji odležava dvije godine u pepelu, a kušajte i sir škripavac, potom dimljeni sir te polutvrdi tipa trapist. U blizini OPG-a nalaze se i košnice, a ovogodišnja nagrada u na natjecanju pčelara (XXII Ocjenjivanje meda u Karlovcu), dokaz je da obitelj radi odličan med.

Želite li kušati dobre kapljice, posjetite obiteljsku destileriju Magdić u Donjem Taborištu. Osim kušaone koja je ujedno i prodavaonica destilata, možete razgledati i proizvodnju vatrenih kapljica koje dobivaju iz voća vlastitih voćnjaka ili otkupom voća provjerenih uzgajivača.

Foto: Nikola Zoko

 

 

 

Ekologija i biodinamika – budućnost vinarstva i maslinarstva

/u /od

U Zagrebu je 10. prosinca održana prva regionalna izložba ekoloških, organskih i biodinamičkih vina i maslinovih ulja pod nazivom VinEko, koja je okupila dvadesetak vinara i maslinara iz Hrvatske i regije. Izložbu su zajedničkim snagama organizirale tvrtke diWine j,d,o,o, i Indugraf d.o.o. s ciljem skretanja pažnje javnosti na sve važniji trend ekološke i biodinamičke proizvodnje u poljoprivredi, naročito u proizvodnji vina i maslinovih ulja. Manifestaciju su posjetili brojni vinski profesionalci, sommelieri, predstavnici HoReCa sektora, ali i velik broj ljubitelja vina željan dobre vinske kapljice.

Da je ekološka i biodinamička proizvodnja važan trend u poljoprivredi najbolje su primjerom pokazali sami izlagači. Vinari i maslinari Bolfan vinski vrh, Chresno, Eko gospodarstvo Zdolc, Ker-vin, Kosovec, Kota olive oil, M-enostavno dobra vina, Opus vina, Povratak winery, Prvo hrvatsko ekovino Čegec, Santei Natural Wines, Kmetija Šumenjak, Veralda, Vina Glavica, Vina i ulja Šuran, Vina Lunika te Vino Lovrec predstavljanjem svojih visokokvalitetnih proizvoda pokazali su kako prirodno i zdravo itekako može (istovremeno) biti ukusno i lijepo.

 

Na svečanom otvorenju, organizatorica izložbe i direktorica tvrtke diWine j.d.o.o. Irena Lučić kazala je kako se nada da je ova izložba samo prva u nizu, te da vjeruje kako će VinEko dogodine okupiti još više izlagača iz Hrvatske i regije. Ravnatelj narodnog sveučilišta Dubrava, Željko Šturlić, dao je svoju podršku ovom projektu kao domaćin izložbe, dok je Dijana Posavec, ravnateljica centra Rudolf Steiner naglasila važnost ove manifestacije, obzirom na sve veći broj ekoloških i biodinamičkih proizvođača vina i maslinovog ulja. Izložbu VinEko otvorio je predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Mladen Jakopović, istaknuvši njen značaj za vinare, maslinare, ali i poljoprivredu Hrvatske u širem smislu, koja ima za cilj do 2030. godine u potpunosti prijeći na ekološku proizvodnju.

 

Dijana Posavec, Zmago Petrič i Sergij Stanicich

Konstruktivna diskusija praćena nizom praktičnih pitanja razvila se nakon predavanja pod nazivom  O biodinamičkoj poljoprivrednoj praksi, biodinamičkoj proizvodnji vina te certificiranju Demeter standarda koju su održali dr.sc. Dijana Posavec, ravnateljica Centra dr. Rudolfa Steinera, Zmago Petrič, direktor Guerila wines & Petrič d.o.o., Slovenija i Sergij Stancich, savjetnik Biodynamic Federation Demeter International. Predavanje „Prirodna vina u ugostiteljstvu i na tržištu – pomodni trend ili održiva budućnost?“, održao je Nenad Trifunović Vinopija, nastojeći odgovoriti na važno pitanje pozicioniranja vina iz ekološke i biodinamičke proizvodnje.

Veliku pažnju posjetitelja privukla je i ponuda sponzora izložbe. Tvrtka Letina Inox predstavila je svoj dinamizator – mješalicu za biodinamičke pripravke, koji je razvijen upravo u suradnji s Centrom Rudolf Steiner. Tvrtke Green Cakes i Panonis prisutnima su približile ponudu svojih zdravih kolača i ekoloških suhomesnatih proizvoda kojima je uistinu bilo teško odoljeti.

Za potpuni doživljaj i još veće uživanje u izvrsnim vinima i maslinovim uljima, posjetitelji su imali priliku razgledati izložbu „Hrvatske udruge kreativnih amatera“ koja je pokazala svoje predivne radove izrađene na platnu napravljenom od tropa grožđa.

 

Foto: Nikola Zoko

 

 

Braća koja mijenjaju jug Hrvatske

/u /od

Najveći uspjesi ispričani su kroz obiteljske priče u kojima su starije generacije započele posao, a mladi odlučili iskoristiti iskustvo i nastaviti tradiciju te je nadograditi i stvoriti uvjete za život stvarajući svoju priču

Zbog jedne takve priče otputovali smo u dolinu Neretve i upoznali Igora, Luku i Ivana Jelčića. Rođeni su u mjestu Krvavac II, samo nekoliko kilometara udaljenom od Metkovića, u obitelji koja se bavila poljoprivredom i živjela od nje. Djed Stipe je, kako to biva, radio je onako kako su mu u ono doba diktirali uvjeti, no njegov sin, Mladen uveo je novitete. Početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća obitelj je podigla prvi nasad mandarina koji je poprilično stradao 2009. godine, kada je ovaj kraj zadesila tuča. Elementarnu su nepogodu iskoristili za životni zaokret: umjesto mandarina odlučili su posaditi aroniju. Istodobno, Mladen nije odustajao od svog zanata, radeći namještaj po čemu je postao vrlo popularan u ovom kraju. Njegova trojica sinova, protagonisti ove priče, Igor, Luka i Ivan, od petnaeste su godine radili uz djeda i oca, a onda po završetku srednje škole poželjeli napustiti rodni kraj i slijediti svoj put. Diplome su bile u rukama, ali srce je vuklo natrag, na jug, u rodni kraj, pa su braća odlučila svoj život, privatno i poslovno, nastaviti na djedovini. Danas braća mogu reći da su u svom kraju prvi u svemu s čime se bave.

Igor, začetnik trenda zdravog života

Najstariji brat, odlučio je, promišljajući o svojoj budućnosti, ali i o budućnosti mnogih, pogotovo mladih, poboljšati kvalitetu života sebi i drugima. U Metkoviću je tako 2016. godine sa suprugom Marijanom osnovao brand Fit Family pod starim nazivom 20350 Athletics s misijom da pokaže da se bez obzira gdje se živi, kakvu se opremu i prostor ima i koliko god je netko zauzet svojom karijerom, može uspjeti i zadržati fit formu a time i zdravlje organizma. U Igorovoj su teretani svi treninzi personalizirani, a u odluci ljudi da budu fit i zdravi uključuje se obitelj i zajednica. Danas Igor i Marijana imaju popriličan broj aktivnih članova koji su uspjeli tijelo dovesti do savršenstva, ali ne samo oblikovati mišiće nego i poboljšati kvalitetu života.

Igor i Marijana

“Od prvog dana smo članovima odlučili pružiti nešto posebno, drugačije od ostalih i to kroz osobni pristup i zajednicu koja ima slične ciljeve. Budući da nas je u vrijeme pandemije 2020. godine pogodila kriza, reorganizirali smo se i počeli s intenzivnim online treninzima učeći naše sugrađane, ali i puno širu zajednicu kako vježbati i biti fit i u vlastitom prostoru”, kaže Igor i otkriva još jednu zanimljivost. Naime, Igor i Marijana su uz vježbanje pokrenuli i drugi projekt koji je u fokus stavio zdravu hranu. Isprva su se obrocima određene kalorijske vrijednosti, koji izgledaju neodoljivo sočno i fino, ‘hvalili’ u svojem klubu i onima koji su željeli smršaviti, a potom su dobili toliko upita i narudžbi da im nije preostalo ništa drugo nego početi  kuhati za druge. Iz ljubavi prema zdravoj hrani tako je rođen brand Green Factory s jedinstvenim  konceptom kombiniranja lokalnih namirnica i pripremanja jela bez dodavanja masnoća. Svaki isporučeni obrok ima naznačenu kalorijsku vrijednost pa se može kontrolirati količina unesenih kalorija.

Green Factoy personalizirani obroci

 

Luka u hotelskim vodama

Nakon diplome na ekonomskom fakultetu, Luka je pored obiteljske kuće u mjestu Krvavac II, u Splitskoj ulici 7, izgradio hotel Kican boutique Rooms, jedini hotel u ovome kraju s četiri zvjezdice (dobro je znati ako se putuje na jug), kojeg vodi sa suprugom Martinom. Hotel trenutno ima 8 soba, a iduće godine Luka i Martina planiraju završiti penthouse te u prizemlju i na terasi ispred hotela otvoriti restoran. Hotel je vrlo moderno uređen, a jedan dio namještaja izrađen je rukom Lukina oca Mladena, od kojeg je i krenula ljubav prema namještaju. Osim što se brine o hotelu, Luka je od oca preuzeo i posao pa sad vodi firmu „Kican Interijeri“ koja je lider u opremanju i namještanju mnogih popularnih adresa u Hrvatskoj i Europi vlastitim namještajem koji može biti izrađen po mjeri ili pak odabranim dizajnerskim komadima vodećih proizvođača.

Luka i Martina

 

Ivan i njegovi hladno prešani sokovi

Najmlađi brat, po struci ekonomist, 2017. godine osnovao je firmu kao produžetak priče o svojoj obitelji koja je zasadila nasade aronije, te je od tog voća počeo proizvoditi hladno prešani sok. Ivanu su trebali savjeti stručnjaka, agronoma i tako je započeta ljubav agronomke Sare i Ivana koji su osnovali svoju firmu te počeli proizvoditi sokove i od ostalog voća. Ivan osim sokova za svoj brend također prerađuje voće u sokove uslužno i za druge.

Ivan, Sara, Marla i Maro

Sokovi brenda Naronija koje rade Ivan i Sara hladno su prešani, bez ikakvih dodataka, bez šećera, a konzervirani su postupkom pasterizacije. Trenutno im se proizvodnja nalazi u prostorijama Poduzetničkog inkubatora u Pločama, a ove su godine, od 1. rujna do sada proizveli 40.000 litara sokova. Do kraja sezone planiraju napraviti 90.000 litara, ali i oplemeniti svoju poslovnu priču kako bi bili u potpunosti održivi, pa od pulpe kuhati marmelade.

Iduće je godine u planu i nova investicija, odnosno destilerija. Tako da će proizvodnja od polja do finalnog proizvoda biti potpuna. I, dobro je znati: hladno prešani sokovi od aronije, jabuke i aronije, mandarine, šipka i divljeg šipka, te suhe smokve, ušećereni bademi i arancini mogu se nabaviti preko njihovog web shopa (www.naronija.hr) te u zagrebačkim dućanima zdrave hrane poput Mrkvice, Grge Čvarka i Veronika delikatese.

 

Foto: Nikola Zoko

 

Vivodina: vinska regija koja se budi i obećava

/u /od

U zagrebačkom diWine Baru, u Ilici 93, održana je još jedna Vinska Shpitza. Riječ je o manifestaciji koje je kombinacija vinske edukacije i promenadnog kušanja vina, a ovoga se puta zagrebačkoj publici željnoj dobre kapljice predstavila regija Vivodina s vinarijama Lešćanec, Darko Vrbanek, Viktorovski, Frlan i Šoštar.

Iako ima višestoljetnu tradiciju vinarstva i vinogradarstva, te vrlo kvalitetna vina, Vivodina je relativno nepoznata vinska regija. No tamošnji vinari odlučni su u namjeri da to promijene, te su odlučili svijetu pokazati svoje pravo lice. Naime, čitavo područje Kupa postaje sve traženija gastro destinacija – osim popularnog Štrudlafesta u Jaškovu, koji je pronašao svoje mjesto čak i u Guinnessovoj knjizi rekorda, regija postaje sve poznatija po dobroj janjetini i ponudi tradicionalne kontinentalne hrane. A uz dobru hranu, ovdje ima i sve boljeg vina.

Vinarija Lešćanec, smještena na obroncima Plešivice, mjesto je u kojem se vinogradarsko i vinarsko znanje prenosi s koljena na koljeno. Iako su u obitelji poslovi podijeljeni u zajedničkom radu, najviše vremena u vinogradu i u podrumu odrađuje ženska ruka. Majka Ljiljana glavna je i odgovorna za kvalitetu vina, pa se može reći kako ona daje ženski dodir svim Lešćanec etiketama. Vinogradi Lešćanec smješteni su na povišenim terenima (300 m nadmorske visine), a prostiru se na 3,5 ha. Godišnje proizvedu oko 30 hektolitara vina od sorti graševine, rajnskog rizlinga, kernera te sivog pinota.

Obiteljsko gospodarstvo Viktorovski nalazi se u Vivodini, tik ispod crkve Sv. Lovre. Njihovi su vinogradi smješteni na južnim, sunčanim obroncima brežuljaka. Trenutno obrađuju 1,5 hektara vinograda, koji su pod nasadima graševine, pinota bijelog, chardonnaya i pinota crnog. Na brijegu iznad vinograda sagrađen je moderno opremljeni vinski podrum s kušaonicom.

 

Vinarija Darka Vrbaneka obiteljsko je gospodarstvo s dugogodišnjom tradicijom u vinogradarstvu i vinarstvu. Prve ozbiljne korake poduzimaju već 90-tih godina prošloga stoljeća, kada pokreću samostalnu vinsku proizvodnju i započinju ulagati u nove nasade visokokvalitetnih sorata. Danas vinarija obrađuje ukupno 4,5 hektara vinograda, no osim ulaganja u vinograde mnogo su uložili i u izgradnju novog, modernog podruma s uređajem za kontroliranu fermentaciju i hladnu stabilizaciju te zaštitu vina inertnim plinom. Tradicija, iskustvo i ljubav prema vinu i dalje će ostati glavne smjernice razvoja ove obiteljske vinarije.

Obiteljsko gospodarstvo Frlan nastalo je iz obiteljske ugostiteljske tradicije i razvija se od 1905. godine. Tada je otvorena gostionica Vivodina. Sadašnji su vlasnici treća generacija koja uspješno vodi ovo gospodarstvo i kroz sva burna vremena u stogodišnjoj povijesti, gostionica Vivodina još uvijek je omiljeno odredište izletnika, planinara i ljubitelja dobre hrane i kapljice. Od autohtonih jela preporučuje se nadaleko poznata Frlanova janjetina s ražnja koja se priprema po recepturi staroj stotinu godina.

Sklad stoljetne tradicije i modernih tehnologija u proizvodnji vina rezultat su visokokvalitetnih vina obitelji Šoštar. Obitelj Šoštar članovi su krovne udruge vinara Vino Croatica, Udruge vinara, vinogradara i voćara Ozalj te Hrvatskog sommelier kluba. Ljubav prema uzgoju loze i konjima u ovoj se obitelji prenosi s generacije na generaciju o čemu svjedoče i njihova uistinu izvrsna vina koja se rijetko gdje izvan podruma mogu nabaviti i predstavljaju skriveno vinsko blago vivodinskog kraja.

Prije promenadnog kušanja, vinski su profesionalci i novinari okupili na prezentaciji vivodinskih vina. Kušali su se: Lešćanec Kerner, Frlan Sauvignon blanc, Šoštar Traminac, Vrbanek Rose te Viktorovski Crni pinot. Na predstavljanju se spontano pokrenula tema brendiranja Vivodine kao vinske regije, obzirom da su se svi prisutni složili kako su izložena vina izvrsne kvalitete, odličnog omjera cijene i kvalitete, te da regija ima fantastičnu perspektivu kao eno-gastro destinacija. Ponuda Art&Wine, slikanja uz vino, već je tražena i popularna priča koju uspješno promovira obitelj Lešćanec, a odnedavno je i Vivodina dobila svoj Wine&Walk. Sljedeći korak je, nadamo se, udruženo predstavljanje vinara, kreiranje zajedničke vinske etikete i stvaranje prepoznatljivog vinskog identiteta.

Manifestacija Vinska shpitza: Vivodina održana je uz potporu Turističke zajednice područja Kupa na čelu s direktorom Tonijem Šarićem. Za glazbeni okvir ovog veselog događanja pobrinuo se gitarski jazz virtuoz Darko Gulić Gula.

Foto: Irena Lučić. diWine portal

Bakalar na malo drukčiji način

/u /od

Chef Stiven Vunić iz restorana „Zijavica“ u Mošćeničkoj Dragi, pripremio je s bakalarom pet jela u kojima je pokazao kako se ova cijenjena namirnica može interpretirati na moderan način.

U Istri se, za vrijeme blagdana najčešće s bakalarom pripremaju posutice (tijesto nalik na velike krpice), potom se kuha juha od bakalara, bakalar se priprema sa zeljem i najpopularnije – bakalar na bijelo. Istina, ova riba ne živi u Jadranskom moru, ali na našem je području omiljena već desetljećima, a pretpostavlja se da je stigla u 15. stoljeću preko Venecije, zahvaljujući talijanskom trgovcu Pietru Quiriniju.

A, priča „Baccalà della Mama“ istarskih proizvoda započinje 1986. godine kada je obitelj Stefanov otvorila konobu „Milena“ i gostima počela pripremati bakalar na bijelo. Budući da su gosti bili oduševljeni njegovom kvalitetom i okusom, obitelj je odlučila proširiti posao, odnosno proizvoditi veće količine omiljenog jela – bakalar na bijelo. „Tukao se bakalar ručno, gotovo cijeli dan, a u početku smo proizvodili kilogram do dva. S vremenom, kako to ide, potražnjom se povećavala količina, da bi se sadašnja proizvodnja popela na 150 tona godišnje“ s ponosom je kazao vlasnik firme, Aleksandar Stefanov. Bakalar kojem se dodaju samo maslinovo i suncokretovo ulje te sol, papar i češnjak postaje tražen namaz kojeg obitelj plasira gotovo u sve trgovačke lance naše zemlje. Proizvodnja nije ostala samo na jelu „bakalar na bijelo“, pa se pod etiketom „Baccalà della Mama“ nude namazi od bakalara s dodatkom tartufa „Tartufino“, maslina „Oliveto“ i čili papričica „Pikantino“, a svi su proizvodi bez laktoze, glutena i ostalih primjesa.

Sourdough kruh, pohane kuglice od bakalara uz maslac od bakalara

U restoranu „Zijavica“ u Mošćeničkoj Dragi na čijim vratima stoji i Michelinova preporuka, imali smo prilike probati jela koja je chef Stiven Vunić pripremio s proizvodima, odnosno namazima i paštetama koje proizvodi obitelj Stefanov, a jela su pratila vina i maslinova ulja „Cuj“.

Ime „Cuj“ istarska vinarija i uljara nosi ime u čast djedu Augustu, koji je posadio sadašnje vinograde i prve masline, a koji je često imao poštapalicu „Cuj, cuj da ti recem“ (Čuj, čuj da ti kažem). Danijel Kraljević, enolog i vlasnik je odlučio nastaviti obiteljsku tradiciju, pa je 2006. godine sagrađen novi podrum i uljara koju su naknadno modernizirali, tako da su se stvorili uvjeti za ozbiljnu, kvalitetnu proizvodnju.

Za početak, u „Zijavici“ otvarale su se boce pjenušca “Cuj Scoltime“ od malvazije istarske, a iz restorana je mirisao topli sourdough kruh, pohane kuglice od bakalara na salsi od slanih inćuna i crnih maslina uz maslac od bakalara.

Pogled s terase restorana

Restoran posjeduje, uz samu šetnicu Mošćeničke Drage, ostakljenu, grijanu terasu, pa smo se za ozbiljnija jela i ozbiljnija vina preselili za velik stol te uživali i u predivnom pogledu na more, grad Rijeku i dio Kvarnerskog zaljeva. Čaše je ispunilo vino „Cuj Malvazija“ 2021., od triju malvazija s različitih tipova zemlje i položaja, a na tanjurima je stiglo jelo od sušenog bakalara s ukiseljenom rolicom cikle i crnih truba, umakom od bakalara „Oliveto“ i čvarcima od liganja.

Juha od bakalara s kamenicom

U drugom je slijedu chef Vunić dokazao da se bakalar dobro kombinira i s kamenicom. Naime, u sredini tanjura, koji je bio ispunjen juhom od „Tartufino“ bakalara, bila je poslužena kamenica, a za hrskav doživljaj prilikom kušanja ove guste juhe, pobrinuo se kreker od kiselog tijesta s ruba tanjura.

Pikantna inačica bakalara predstavljena je u trećem jelu koje je sadržavalo rolanu tjesteninu s „Pikantino“ bakalarom, butargom od cipla i ukiseljenim povrćem. Danijel Kraljević savršeno je ovo jelo upario sa svojim vrhunskim vinom „Cuj Malvazija Baština“ 2018. s položaja Baština, dobivena selekcijom najzdravijih grozdova. Nakon maceracije od 15 dana, vino odležava na vlastitim kvascima oko godinu dana u velikim drvenim bačvama. Rezultat je kompleksna malvazija s aromama koštunjičavog voća i mediteranskih začina.

Danijel Kraljević i Aleksandar Stefanov

Trebalo je malo odmoriti nepca od intenzivnog okusa bakalara, pa je kao četvrti slijed poslužena nježna, poširana pastrva s krumpirom i mandarinom te umakom beurre blanc, uz koju je, premijerno otvorena boca Cuvéea u kojem su sljubljene sorte cabernet sauvignon, merlot i teran iz vinograda Vela Boška. Boca još nije bila etiketirana, jer ovo posebno vino tek čeka svoje ime.

Poširana pastrva s krumpirom i mandarinom

Priča o bakalaru zaokružena je petim slijedom – jako finim brodetom na crveno od bakalara s kremom od kukuruza šećerca uz koji je prijao mladi „Cuj Teran“ 2020., pun cvjetnih i travnatih mirisa koji već na nosu daju naslutiti svježinu i finoću u ustima.

Brodet s kremom od kukuruza šećerca

Da je moguće, vjerujemo da bi chef Stiven Vunić pripremio i desert od bakalara, ali… možda bolje ne, jer jako smo uživali u desertu: Mille foglie s lješnjakom uz komentare kako ne treba robovati navikama. Bakalar se stvarno može pripremiti na mnogo načina, pa eto prilike da se za blagdane iznenadi ukućane i goste.

 

 

Chef Matija Bregeš predstavio novi jelovnik restorana Baltazar 2.0

/u /od

Chefu Matiji Bregešu za kreiranje novog jelovnika u zagrebačkom restoranu „Baltazar 2.0“, smještenom u Novoj Vesi, kao inspiracija poslužilo je bogatstvo sezonskih namirnica, kao i gastronomsko nasljeđe svih hrvatskih regija. U kuhinji Baltazara 2.0 gotovo se isključivo koristi povrće uzgojeno iz provjerenih izvora, a najviše uzgojeno rukama vrtlara Bube u vrtu smještenom u mjestu Rečica Kriška, nedaleko od Ivanić Grada. Cilj predane i talentirane ekipe Baltazara 2.0 je očuvati gastronomsku tradicije Zagreba i Hrvatske tako što će joj odjenuti novo ruho, poštujući pritom njezinu esenciju i sve ono što ju čini toliko vrijednom čuvanja.

Matija Bregeš je kuhinju legendarnog zagrebačkog restorana Baltazar preuzeo prije nešto više od godinu dana, a stigao je iz paškog Boškinca kojem je prije dvije godine donio jednu Michelinovu zvjezdicu. Dodatno se usavršavao u restoranima s tri Michelinove zvjezdice: Geraniumu iz Kopenhagena, nizozemskom De Librije te možda ponajboljem svjetskom restoranu Azurmendi iz Bilbaa.

„Želim tradicionalnim hrvatskim jelima dati novu dimenziju te ih tako približiti nekim novim generacijama hedonista. Jelovnik ćemo osvježavati ovisno o sezonskoj dostupnosti namirnica, no cilj će, kako u Baltazaru, tako i u Baltazaru 2.0 stvarati jela koja će svakom gostu pružiti gastronomsko iskustvo, te koja će pridonijeti stvaranju nacionalne kuhinje kakvu Hrvatska kao jedna od vodećih europskih turističkih destinacija odavno zaslužuje.” rekao je chef Bregeš.

Iz novog jelovnika Baltazara 2.0 izdvajamo jela koja na najprecizniji način dočaravaju misao vodilju Matije Bregeša, a to je crpiti inspiraciju iz bogatog hrvatsko gastronomskog naslijeđa te tehnički i prezentacijski dovesti tradicionalna jela do savršenstva.

Grincek

Grincek se, kako i samo ime kaže, sastoji od raznog povrća za juhu (celer, mrkva, peršin). Povrće se poslužuje u zdjeli te se zalijeva bogatom povrtnom juhom. U poklopcu zdjele nalazi se panna cotta od celera s mousseom od kelja koja je zamišljena kao osvježenje nakon bogate povrtne juhe.

Sarma

Jesen i zimu gotovo je nemoguće zamisliti bez sarme, pa je Bregeš odao počast toj omiljenoj poslastici vlastitom fine dining interpretacijom koja se sastoji od rolade od junetine i teletine, umaka od sarme i kupusa te hrskavog kiselog kupusa.

Patka i mlinci

Za kraj spominjemo još jedan zimski klasik, patku i mlince, koju je chef Baltazara 2.0 rekreirao uz pomoć dimljenih pačjih prsa mariniranih u jabuci, hrskavih mlinci, varijacije cikle te ukiseljene mrkve punjene pačjom jetricom.

S obzirom da će gostima na izbor biti ponuđeno 4 ili 8 sljedova jasno je da ovo nisu sva jela, no onima koji žele znati više preostaje rezervirati stol za jedinstveno iskustvo za sva osjetila.

Mandarina i buča

Kao garancija pravog spoja hrane i vina, osoba čije je znanje o vinu i vještina u sljubljivanju s hranom jednaka Bregešovom umijeću u kuhanju u restoranu će goste dočekati Goran Petrić, jedan od najboljih hrvatskih sommeliera. Petrić je višegodišnje iskustvo stekao radom u servisu nekih od najuglednijih zagrebačkih restorana, a od otvaranja je bio dio ekipe „Noela“, za sada jedinog zagrebačkog restorana nagrađenog Michelinovom zvjezdicom. Vinska karta Baltazara 2.0 dobrim se dijelom temelji na ključnim hrvatskim sortama, uz potporu vrijednih stranih etiketa.