Ovoga ljeta posjetite Slavoniju i Podravinu

/u /od

Osim što su cijene podivljale i mnogima je boravak uz obalu počeo predstavljati ponekad nedostižan luksuz, zašto ne biste srušili stereotipe i odabrali destinaciju u kojoj ćete napokon napuniti baterije, otkriti ljepotu tišine i uživati u vrhunskim jelima dvaju poznatih gurmanskih regija – Slavonije i Podravine. Evo što nikako ne biste smjeli propustiti kad posjetite Virovitičko-podravsku županiju.

Piknik na Jankovcu

Nazdravite zelenim silvancem, sortom koja na području Virovitičko-podravske županije daje iznimne rezultate i uživajte u omiljenim zalogajima na dekici u debeloj hladovini šume s pogledom na dva jezera. Park šuma Jankovac najljepša je gorska dolina Parka prirode i UNESCO geoparka Papuk. Ime je dobila po voćinskom plemiću Josipu pl. Jankoviću koji se u 19. stoljeću tu preselio. Uz planinarski dom, dva umjetna jezera i atraktivan vodopad Skakavac – vodi i Grofova staza s info pločama, drvenim mostovima i stubama, ugodna za šetnju kad poželite protegnuti noge.

Putovanje u prošlost u Voćinu

Otputovati kroz vrijeme milijunima godina unatrag, kada je Papuk bio otok u Panonskom moru, susresti se s njegovim prastanovnicima morskim psima, kitovima i nosorozima, doživjeti papučko podzemlje? I to je moguće u Geo-info centru u Voćinu. Interaktivni multimedijalni centar, 6D kino u kojem ćete susresti simpatičnog amonita Tonija, projekcije i prezentacije na ekranima…, ovo mjesto oduševljava i velike i male.

Najfinije slastice u Dvorcu Janković

Za jedan od najljepših dvoraca u ovom dijelu Europe samo najbolje slastice. Ekskluzivni premium kolači nagrađivane slatinske slastičarke, srebrne olimpijke slastičarstva Sandre Jadek od najkvalitetnijih lokalnih namirnica mogu se kušati u Dvorcu Janković u Suhopolju. Ovaj Centar za posjetitelje s 30 komfornih soba pružit će vam odmor i opuštanje dostojno kraljeva. Neizostavni je dio jedinstvene Plemićke rute Virovitičko-podravske županije na kojoj su obnovljeni dvorci, kurije, ljetnikovci i utvrde…

Jahanje na Višnjici  

Jahanje smiruje, oslobađa stresa, puni energijom. Ako ste oduvijek željeli naučiti jahati, sad imate priliku, a ako ste iskusniji jahač predlažemo terensko jahanje u pratnji vodiča. Pustara Višnjica pored Slatine oduševit će vas ambijentom tradicionalnog seoskog imanja. Hotel, ergela i farma – sve u jednom, odlična tradicijska kuhinja, oranice, polja, livade, pitoma priroda dokle pogled seže… Izgleda nestvarno.

Kupanje na Križnici

Što će im more kad imaju Dravu? I Križnicu? Ovo mistično mjesto prepuno zelenila posljednji je otok u nekadašnjem Panonskom moru. Do Križnice možete na dva načina –skelom ili 250 metara dugim visećim pješačkim mostom, a jednom kad je otkrijete uvijek ćete joj se vraćati. Na plaži pored mosta možete se izležavati do mile volje na vrućem pijesku, zaigrati odbojku, roštiljati s omiljenim društvom, a kad se poželite osvježiti zaplivajte u Dravi koja na ovom malom prostoru kreira najljepše meandre od izvora do ušća.

Dvorac Janković

Foto: Matija Turkalj

U Le Kolaču su nas osvojile krafne punjene sladoledom

/u /od

Otkada je Robert Hromalić završio školovanje u prestižnom pariškom Ferrandiju pod paskom najboljeg voditelja te škole – chefa Stevya Antoinea, potom se dodatno usavršavao tijekom rada u restoranu Le Meurice Alain Ducasses sa chefom Cédricom Groletom i odlučio se vratiti u Zagreb, o njemu i njegovom radu stalno se priča, a ima se i zašto.

Dok je radio u slastičarnici Time, u centru Zagreba, o njegovim se kolačima pričalo i pisalo u medijima, a kada je krenuo vlastitim putem i na Petretićevom trgu (iza Petrove crkve) otvorio vlastitu slastičarnicu u prostorima stare, ne promijenivši joj dugogodišnje ime – Le Kolač, njegove su precizno pripremljene slastice (prema crtežima nalik na tehničke), promijenile poimanje kako treba izgledati i kakvog treba biti okusa te od čega mora biti napravljen kvalitetan, pravi kolač.

Hromalić ne staje – prije samo dva mjeseca otvorio je Le Kolač, slastičarnicu u Parku kneževa u Branimirovoj 41, predstavio meni u kojeg je dodao i slane zalogaje koje se moglo naručiti za doručak i brunch, a sada je opet promijenio meni, priprema drukčije slastice i seznaciju: karamelizirane krafne punjene sladoledom.

Avocado tost

No, krenimo redom. Za doručak, koji se poslužuje do 11.30 sati, preporučujemo Avocado tost (focaccia, avokado, pečene paprike, žumanjci, stacciatella) ili croissant slososom, krem sirom, jajetom i mladom salatom. Tko voli slatko, neka svakako naruči croissant s kremom od pistacije i malina.

Croissant pistacija i malina

Sendviči u Le Kolaču, osim što su posebni i jako fini, bit će dovoljni kao jedan lagani ručak, što nam je i potrebno u ovim ljetnim danima. Kušali smo sendvič Piletina&Pistacija (kremasta pileća prsa, stracciatella, pasta od pistacija, salata romana, zatar). Slastan, poseban, osvježavajuć, neobičan… sendvič kojeg ćemo sigurno opet naručiti.

Piletina&Pistacija

Pristalice okusa koji karakteriziraju talijansku kuhinju bili su oduševljeni Pizzaiolo sendvičem, odnosno focacciom na kojoj se obilato nalaze mozzarella, pelati, stracciatella, pesto i masline. Na ljetnom meniju nalazi se sedam vrsta sendviča (od 5€ do 6€), tako da će bit zadovoljeni i oni probirljivi.

Pizzaiolo

Robert Hromalić je vrsni slastičar pa smo bili znatiželjni kakva je ponuda slastica. A, ljetne sigurno neće nikoga razočarati. Na novom meniju ih ima sedam.

Sedam, pa dakako – sedam, jer Le Kolač nije slastičarnica koja kolačima od praškastih pripravaka obilato puni police, pa ti biraj iz velike ponude… a svi su kolači istog okusa. Uostalom, slastice „iz vrećice“ u čiju se smjesu ponekad ne moraju dodavati jaja, pa niti mlijeko, sigurna su karta za većinu slastičarnica u našoj zemlji. Ne kvare se tako brzo, sastojci su jeftini, a za pripremu se ne treba satima stajati uz štednjak, miješati, dodavati, mjeriti vrijeme… Istreseš, miješaš, napuniš kalup i to je to. Uspoređivati većinu slastičarnica sa Hromalićevim nema smisla, jer to je kao da se usporedi šlag iz vrećice (ako se to uopće i smije zvati šlag) i šlag koji se dobiva tučenjem pravog slatkog vrhnja.

Pavlova sa sezonskim voćem

Ljubitelji slatkog neka svakako naruče kolač Pavlova sa sezonskim voćem – u bijeloj, savršeno tankoj čokoladi „zarobljena“ su meringa s kremom od vanilije uz svježe voće. Oduševio nas je kolač Lješnjak&Karamel (biskvit od lješnjaka, slani karamel, ganache od lješnjaka, pasta od lješnjaka).

Lješnjak&Karamel

Manje sladak je Yuzu Cheesecake (biskvit od badema, bavarska krema od sira i limuna, marmelada od yuzua), a želite li probati od svega pomalo, naručite Bite size, selekciju kolača. Osim spomenute selekcije, cijene svih kolača s ljetnog menija kreću se od 6€ do 6,50€. Uspoređujete li cijene, opet spominjemo: usporedite cijenu praškastog šlaga i šlaga od slatkog vrhnja!

Yuzu Cheesecake

Robert Hromalić voli i eksperimentirati, što nam je uvijek dokazivao gostujući na festivalima, bez obzira održavali se oni za vrijeme adventa ili ljeti. Pred njegovom je kućicom uvijek bio red, jer svi smo željni probati nešto novo. Pa, želite li probati nešto novo, zapravo senzacionalno, nešto što možete probati samo u Le Kolaču, naručite Ice Donut, odnosno „po naški“, krafnu punjenu sladoledom.

Ice Donut

Da, na tanjuru će stići topla, tek pečena karamelizirana krafna punjena sladoledom kojeg odaberete: pistacija i malina, limun, čokolada i karamel ili vanilija. Ova se slastica (5.90€) svakako mora probati, a vjerujemo da će postati ljetni hit.

Robert Hromalić s djevojkom ispred terase Le Kolača

Zaboravili smo napomenuti: Le Kolač je otvorio terasu i to veliku terasu, tako da u svim divotama iz ljetnog menija može uživati u hladu s blagim povjetarcem, izolirani od prometa i buke. Uživati u jelu, ali i pićima.

Dominik Bečvardi

Naime, Dominik Bečvardi, prošlogodišnji najbolji barmen Hrvatske, te suosnivač zagrebačkog bara Peaches&Cream, autor je pet signature koktela nadahnutih ljetom. Kombinacije yuzua i lješnjaka, gorkih likera od naranče i višnje, breskve i sečuanskog papra samo su dio sastojaka koje je Bečvardi sljubio i dobio savršene, osvježavajuće ljetne okuse.

Uživajte u njima ali i u bezalkoholnim pićima – limun i malina, limun i marakuja te limun i yuzu, u longue atmosferi s ugodnom glazbenom kulisom. A, ako vam Park Kneževa nije pri ruci, možete doći i automobilom: parking za goste osiguran je u podzemnoj etaži VMD zgrade.

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Paula Šantić i Filip Bašić

Zaljubili smo se na Čvenku uz vina vinarije Vivoda

/u /od

Čvenk? U žargonu, u dječjoj igri sa špekulama (pikulama), to je pogodak špekule u špekulu. Inače, kad se odraste, više u prijašnje doba išlo se na čvenk, odnosno ljubavni sastanak, na susret dvoje mladih ljudi s međusobnim simpatijama, randevu, rendes… tako kaže definicija značenja riječi „čvenk“. Na jednoj internetskoj stranici koja nosi isto ime kažu da je to prilika za razgovor, upoznavanje, druženje, razmjenu poruka, mišljenja…

Kad je Irena Lučić organizirala druženje pod nazivom Čvenk u svom diWine Baru, vjerujemo da nije razmišljala o pikulama, nego na mješavinu ljubavnog susreta i prilike za razgovor. Ne ljubavnog u pravom smislu te riječi, već susreta s finim vinima koja odmah stvaraju ljubav prema njima i prilikom za razgovor s vinogradarima i vinarima koji su zaslužni da su se te divne kapljice našle u čašama vinoljubaca.

Prvi nam je Čvenk u diWine Baru bio s Davorom Vivodom, njegovom suprugom Suzanom i njihovom predivnom kćerkicom Lucijom koja već sad sa zanimanjem prati posao svojih roditelja u vinariji Vivoda, iako još sigurno, s obzirom na godine, razmišlja o balerinama, princezama…

Lucija, Suzana i Davor Vivoda i Irena Lučić

Vinarija, odnosno njihov podrum Vivoda nalazi se u samom centru Rovinja (Cademia ul. 2), a uz pomoć EU fondova modernizirali su ga i opremili kušaonicu tako da turisti kojih je već sad ovaj istarski gradić prepun, imaju priliku kušati njihova vina. Davor i Suzana, radišni i skromni, nemaju baš previše vremena za marketing, pa ime Vivoda nije ono koje će prvo iskakati kada se razmišlja o istarskim vinima. A, s obzirom na kvalitetu, sigurno bi trebalo!

Davor i Suzana Vivoda u svom vinogradu

Vinarija Vivoda  jedna je od najstarijih rovinjskih obiteljskih vinarija. U prošlosti su se, uz vinogradarstvo bavili i poljoprivredom, uzgojem stoke i sadnjom povrća te voćarstvom (bili su poznati po vrlo kvalitetnim breskvama), ali od toga su odustali i od 2005. godine okrenuli se samo proizvodnji vina.

U diWine Baru, upoznavanje je prošlo uz – kako ga nazivaju „piće dobrodošlice“, odnosno brut pjenušac Lucija. Osim što se može poslužiti kao aperitiv, pjenušac napravljen charmat metodom odlično bi pratio riblje specijalitete, fine laganije sireve i ne suviše kisele i slatke voćne deserte. Nama je bio savršen za početak ugodnog druženja s obitelji Vivoda. Pogađate po kome je nazvan, a nakon našeg odobravanja, Lucija je samo kimnula glavom.

Uz ugodan razgovor s Davorom i Suzanom, prisutni ljubitelji vina, amateri ali i oni profesionalniji, kušali su potom svježu malvaziju koja od 2005. godine nosi i oznaku IQ (Istrian Quality). Ove je godine Malvazija (2022.) osvojila srebrnu medalju na najpoznatijem svjetskom ocjenjivanju vina Decanter World Wine Awards. Irena Lučić, koja je inače i jako dobra kuharica, uz ovu nam je Malvaziju poslužila pileću paštetu s pekmezom od luka. Odlično su se nadopunjavali, a kod kuće ili kada ste u restoranu svakako je naručite uz jela od bijelih riba, školjaka ili bijelog mesa.

Posebno zanimanje, a nama i ljubav na prvi pogled (eto čvenk pogotka!), izazvala je malvazija Sv. Euphemia (2019.), nazvana prema rovinjskoj zaštitnici, a u suradnji s Rovinjem dobili su suglasnost da je predstavljaju kao izvorni suvenir toga grada. Zlatnožute je boje, naglašenih mirisa bagrema i vanilije koji se isprepliću s mirisom lješnjaka i brioša. Nakon maceracije i odležavanja 16 mjeseci u hrastovim bačvama dobila je taj pun i osebujan okus koji nas je osvojio na prvu ali i potencijal za dugo odležavanje. Stoga, ako je nabavite i izdržite da je ne popijete, ostavite je na hladnom i tamnom mjestu. Svakim će danom biti još bolja.

Budući da smo bili oduševljeni Sv. Euphemijom, Suzana i Davor su nam objasnili da u proizvodnji ovog vina kombiniraju tradicionalnu i noviju modernu tehnologiju proizvodnje vina, pazeći da se ne izgube obiteljska tradicija, kvaliteta i ekološki uzgoj. U diWine Baru pijuckali smo je uz pršut, zreli sir, masline i kukuruzne grickalice, a odlično bi pratila i jela iz pećnice, ispod peke sa začinskim biljem i pečenja od bijelog mesa.

Lucija, Suzana i Davor Vivoda

Teško se bilo rastati od Sv. Euphemije, međutim, za kraj ovog vrlo ugodnog Čvenka, u čaše se točio njihov Teran boje rubina s ljubičastim odsjajem. Mirisom je podsjećalo na šumsko voće i cvijet ljubičice, a po okusu je suh, svjež s izraženim taninima, što je karakteristično za ovu autohtonu istarsku sortu. Uz njega smo još gricnuli zreli sir, a dobro bi pratio jedan sočan steak ili pak žgvacet s fužima.

Čvenk je uspio. Stvorile su se nove ljubavi (vinske), u razgovoru je večer prošla za tren, a mi smo odlučili, kad uzmognemo, svakako posjetiti ovu divnu obitelj u njihovoj vinariji u Rovinju. Do tada ćemo njihova vina potražiti u Vrutku ili još bolje, na njihovom web shopu https://www.vina-vivoda.hr.

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Sunčana Barušić, Ivana Pranjić, arhiva vinarije Vivoda

Na Go GROW-u hrvatske graševine osvojile dva trofeja, tri platine i 25 zlatnih medalja

/u /od

Sveukupni pobjednik natjecanja u konkurenciji graševina iz čak 7 zemalja je graševina iz Češke, a ukupno najbolji rezultat su ostvarile hrvatske graševine koje su osvojile impresivna dva trofeja, tri platine i 25 zlatnih medalja.

Podrum vinariije Kutjevo d.d.

Od domaćih vinarija strane su suce osvajanjem platine najviše impresionirale graševine vinarija Iločki podrumi, Kutjevo d.d., Galić i Vina Papak, a izvrstan dojam su ostavili i osvajači zlata, vinarije Mihalj, Krauthaker, Erdutski vinogradi, Mons aureus, Čaldarević, Enosophia, Kolar, Škoro (Campus), Kast, DeMar, Vetos i Kalazić.

Mladen Papak, vina Papak

Najuspješniji natjecatelj ukupno je vinarija Kutjevo d.d. koja je osvojila 2 platine i 6 zlata, a pobjednik natjecanja, vinarija Zámecké vinařství iz Češke je osim trofeja najuspješnijeg vina i trofeja najbolje mlade graševine osvojila još jednu platinu u kategoriji odležanih vina.

Podrum Zámecké vinařství

Ostali trofeji po kategorijama su otišli u Austriju u vinariju Sattlerhof za najbolju slatku graševinu, zatim u Srbiju u vinariju Vinum za najbolju pjenušavu graševinu te u Hrvatsku u Iločke podrume za najbolju odležanu graševinu i vinariju Kutjevo d.d. za najbolju jantarnu graševinu.

Dvorac Turković u Kutjevu

Na natjecateljskom dijelu održanom u dvorcu Turković u Kutjevu, okupilo se 20 međunarodnih vinskih sudaca iz 17 zemalja. Oni su birali najbolje graševine svijeta između 211 uzoraka pristiglih iz čak 7 zemalja – Austrije, Slovenije, Slovačke, Češke, Mađarske, Hrvatske i Srbije, a vina su se ocjenjivala raspoređena u 6 kategorija: mlada, odležana, jantarna, pjenušava, slatka i kupaže bazirane na graševini.

Cjelokupno događanje je omogućila suradnja i podrška svih pet slavonskih županija uz pomoć županijskih turističkih zajednica, HTZ-a, HGK, Jamnice i gradova domaćina pojedinog dijela manifestacije, a sve u organizaciji HAPIH-a, udruge Graševina Croatica te tvrtke Vinart.

Dan je prekratak kada se krene u Krško

/u /od

Živite u Zagrebu ili njegovoj okolici? Jeste li bili u Krškom? Prema našoj anketi, većina nije. Na žalost, stoljetni gradić uz granicu Slovenije i Hrvatske ima negativnu konotaciju zbog nuklearke, pa onda većina niti ne zna što se sve u Krškom može vidjeti – a može se puno toga.

Jedan dan sigurno nije dovoljan da se upoznaju sve divote – od prirodnih do kulturnih i povijesnih baština, isprobaju lokalni specijaliteti i vina, Hrvatima uglavnom poznatih vinarija koja sve veću prepoznatljivost dobivaju proizvodnjom pjenuašca. Naime, tlo i klima idealni su za uzgoj grožđa s većim postotkom kiselina najvažnijim faktorom za proizvodnju pjenušavih vina.

Mi smo se „preko grane“, kako se to prije govorilo, a sada se vozi bez zaustavljanja, uputili jedno poslijepodne. Onako… da malo istražimo.

Ovisi želite li platiti vinjetu, ili se voziti po starim cestama (i uštediti) gradić Krško udaljen je od Zagreba četrdesetak minuta do sat vremena vožnje. Mi smo odabrali staru cestu, jer petnaestak minuta nije igralo veliku ulogu u našim planovima. Budući da je grupa bila sastavljena od radoholičarskih putnika i vinoznalaca, odlučili smo malo zaviriti u povijest, malo u vinske podrume.

Za početak, uputili smo se u dvorac Rajhenburg (na slovenskom – Grad Rajhenburg), nekad zapušten i devastiran, a sada potpuno obnovljen u kojem oduševljavaju stalni postavi, nove izložbe i razna događanja na njegovom središnjem trgu. Sagrađen je na 60 metara visokom rtu iznad ušća potoka Brestanica u rijeku Savu i jedan je od najvažnijih spomenika srednjevjekovne dvorske arhitekture u Sloveniji.

Najstariji romanički dio svjedoči o prvobitnoj gradnji, između 1131. i 1147. godine pod nadbiskupom Conardom I, a dvorcem i pripadajućim posjedom stoljećima su pravljali legati koji su mu dali ime Dvorac Rajhenburg (njemački Reichenburg). Nasljednici obitelji koja je vladala dvorcem počeli su dodavati suvremenije elemente i postupno stvorili ono čemu se danas dive mnogi posjetitelji.

Godine 1881. dvorac i pripadajuće imanje kupili su redovnici trapisti u pretvorili ga u samostan, koji je bez prekida djelovao sve do rata 1941. godine. Bio je to samostan koji je, kako bismo rekli u današnje doba bio – samodostatan.  Isključivi vegentarijanci, dakako, osim sira trapista i finoga vina, redovnici su proizvodili sve što su konzumirali, a ostajalo je i za razmjenu te prodaju.

Prvi su imali traktor, telefon, električnu energiju iz vlastite hidroelektrane, prepakiravali su i prodavali čaj i egzotične mirodije, a iz njihovih se radionica u Europi prodavala čokolada, kakao…

U samostanu su okupacijske njemačke snage početkom Drugog svjetskog rata podigle logor za protjerivanje Slovenaca. Nakon relativno kratkog razdoblja obnove, nova je vlast 1947. godine nacionalizirala i konfiscirala Dvorac s pripadajućim posjedom.

Godinu dana kasnije glavna zgrada Dvorca pretvorena je u popravnu ustanovu za žene, a potom i u druge kaznene ustanove.  Od 1968. godine, kada je otvorena izložba o prognanicima, dvorac postaje mjesto prvenstveno namijenjeno muzejskim aktivnostima i događanjima, a pogotovo kada nakon nacionalizacije postaje vlasništvo Općine Krško koja 2011. godine počinje detaljnu obnovu, a 2012. godine otvara dvorac za javnost.

Najbolje je za razgledavanje muzejskog postava uzeti profesionalnog vodiča. Ljetno radno vrijeme je od 10 do 18 sati, a cijena ulaznice za studente 3,5€, odrasle 5€, te za obiteljsko razgledavanje 11€. Napominjemo: ima toliko toga za razgledati da smo ustanovili kako smo „prekratki“ s vremenom, pa smo kroz neke postave jednostavno „preletjeli“.

Muzejski postav daje uvid u povijest prvih vlasnika dvorca, djelovanja redovnika trapista, sudbinu slovenskih prognanika i vremena kada su se u njemu nalazili razni popravni domovi. S obećanjem da ćemo se vratiti i podrobnije razgledati dvorac u sklopu kojega se nalazi suvenirnica, čokoladarnica i restoran A3 , spustili smo se u podrum u kojem se nalazi Peninoteka.

Naime, trapisti su imali svoje vinograde na Sremiču iznad Krškog, a već 1895. godine proizvodili su pjenušac. To je bio dovoljan razlog da u podrumu dvorca, u Peninoteci okupe pjenušce posavskih vinara. Posjet Peninoteci i kušanje se mora najaviti, a potom će goste, kao i nas, dočekate sommelierka Ksenja Kregl.

Ksenja Kregl

Istenič, Slapšak, Žaren – brand Albiana, Kobal, Kunej, Kozinc… samo su neke od vinarija čije pjenušce se može kušati u Peninoteci. Ovisno  koliko se pjenušaca želi kušati, cijena degustacije u Peninoteci kreće se od 12€ do 18€. U podrumu dvorca kušali smo i pjenušac Turn vinarije Klet Krško u koju smo se, dobro raspoloženi, uputili iz dvorca Rajhenburg.

Klet Krško i vinoteka Turn (Roštoharjeva ulica 88) smještene su u staroj dvorskoj kleti u neposrednoj blizini Šrajbarskog turna i mauzoleja obitelji Auersperg (koji trenutačno, na žalost, još nisu u obnovi i prilično su devastirani).

Obitelj je na ovim prostorima živjela od 1653. do 1903. godine, a Klet Krško ne bi bila ono što je danas zahvaljujući grofu Antonu Aleksandru Auerspergu, umješnog trgovca koji je volio kulturu i umjetnost. Vinarija je tako postala privlačna za mnoge umjetnike koji su cijenili dobru kapljicu.

Među njima je i najveći slovenski pjesnik Franc Prešern. Tijekom  vođenog razgledavanja podruma uz kušanje vina, slušali smo priče, legende i mitove koji sežu u prošlost, o Rimljanima i njihovoj ljubavi prema vinu, o najljepšoj ljubavnoj priči povezanom sa sortom frankovka (u Sloveniji je zovu modra frankinja) te o koljevci koja je krojila sudbinu grofovske obitelji.

Klet Krško još nazivaju i domom Cvičeka, vina koje se nekoć odlično prodavalo i u Hrvatskoj. Vino je jedinstveno jer se radi od bijelog i crnog grožđa, sadrži mnogo manje alkohola od klasičnih vina, a kako kažu u Kleti Krško, idealan je za veselice jer kad ga se popije i malčice previše, drugog dana ne boli glava.

Ovisno za koju se degustaciju odlučite (Classic, Premium, Gourmet), toliko će trajati obilazak podruma, ali i kušanje vina te uparivanje s hranom lokalnih proizvođača u posebnom, obnovljenom dijelu podruma: Vinsko Gastronomskom centru Turn (od 17€ do 30€ po osobi).

Skoro je pala noć kad smo izašli iz podruma i Vinsko Gastronomskog centra, a prije nego što smo krenuli, Jure Grubar, direktor i enolog Kleti Krško, za rastanak je ispred vinoteke u kojoj se, osim njihovih vina mogu kupiti i specijialiteti lokalnih proizvođača, otvorio pjenušac Turn Bela Penina od autohtone sorte kraljevina. U grad Krško i njegovu okolicu svakako ćemo se vratiti, jer čeka nas još puno istraživanja, kušanja i nazdravljanja.

Jure Grubar

 

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Sunčana Barušić

Pjenušavi doručak u vinariji Pavlomir

/u /od

Jutarnja kišica u Zagrebu nas nije obeshrabrila, niti spriječila jaka bura kad smo stigli u Novi Vinodolski, da dođemo do vinograda vinarije Pavlomir, gdje se održavao Prvi Kvarnerski pjenušavi doručak u vinogradu, pod projekt Salona pjenušavih vina Zagreb, organiziran u suradnji Salona i Turističke zajednice grada Novog Vinodolskog, Turističke zajednice Kvarnera te udruženja Kvarner Wines.

Bilo je to divno eno-gastronomsko druženje, gdje se kupnjom čaše (ulaznice) moglo do mile volje uživati u odličnim pjenušcima, odabranim mirnim vinima i specijalitetima lokalnih proizvođača i OPG-ova.

Manifestacija Pjenušavi doručak, koju je osmislila Marija Vukelić, prvenstveno promovira destinacije u kojima se, što zbog položaja tla te klime, uzgaja grožđe s višim kiselinama, prema tome, mogu se raditi pjenušava vina. Jedna od takvih je i područje Kvarnera.

„Moramo se pohvaliti kako od 2026. godine Kvarner postaje i europska regija gastronomije“, kazala je na otvorenju direktorica Turističke zajednice Kvarnera Irena Peršić Živadinov, a mi pa se nadamo da će se do tada u ovom divnom kraju koji je tako blizu metropole i u kojeg obožavaju strani turisti upravo zbog blizine granica, porasti i broj restorana s ponudom autohtonih jela i vina.

Ispred vinograda najprije su se kušali pjenušci. Žarko Stilin, direktor udruženja Kvarner Wines, ovoga je puta bio predstavnik vinara s otoka Krka. U posudama s ledom hladile su se boce pjenušaca vinarije Nada, Šipun, Ivan Katunar, Anton Katunar i dvije poljoprivredne zadruge – PZ Vrbnik i Gospoja.

Posebno je bio interesantan pjenušac OPG-a Ružić za kojeg je Franko Ružić s ponosom tumačio da je napravljen od autohtone sorte jarbola, karakteristične po tome da ima visoke kiseline, znači idealna za proizvodnju pjenušaca.

OPG Plovanić vina na čelu s Dejanom Rubešom svoj je rad posvetila revitalizaciji autohtonih starih sorti Kastavštine, s naglaskom na vino Belica od sorti mejsko, divjaka, jarbola, brajkovac, verdić i malvazija. Osim Belice porizvode i ostala mirna vina, ali i pjenušac Plovanić kojeg su na Pjenušavom doručku točili iz magnum boce.

Prilična je gužva bila i na mjestu gdje je svoje pjenušce predstavljao Miroslav Palinkaš, vlasnik vinarije Pavlomir i domaćin ove manifestacije. Ponosan Slavonac koji je za vrijeme domovinskog rata došao u Novi Vinodolski i odlučio revitalizirati udolinu Pavlomir te ga pretvoriti ga u vinorodni kraj, u svom podrumu proizvodi četiri etikete pjenušaca, a posjetioci se nisu mogli odlučiti koji je bolji.

Moglo se kušati i pjenušce gosta ove manifestacije – slovenske vinarije Žaren, koja je zapravo široj publici poznatija po brendu Albiana. Njihova Albiana penina brut pobjedila je u kategoriji bijelih pjenušavih vina na prijateljskom Salonu penečih vin u Ljubljani.

Pjenušava i mirna vina najbolje prijaju uz dobre zalogaje, a svoje su predstavili i gostima ponudili lokalni proizvođači. Na velikom stolu bili su posluženi sirevi sirane Runolist iz Krasna, suhomesnati proizvodi Buretić Bregi, slastice Vilma iz Raba, bakarski baškoti, med i medenjaci OPG-a Komadina, bribirski prisnac OPG-a Krošul, čokolada slastičarnice Toš i domaće slasne trešnje Ledenica…

Vinari su predstavili i svoje etikete svježih mirnih vina koja su se nedavno pojavila na tržištu, a Miroslav Palinkaš je potom gostima otvorio vrata svojih podruma,  gdje se moglo, izravno iz inox tanka kušati njegovu Graševinu (2022.). Graševinu koja je rasla i rodila na njegovim vinogradima u Slavoniji, a sada odležava u njegovoj vinariji u Novom Vinodolskom.

Uz odlične pjenušce, vrhunska vina, fine zalogaje, burom otjerane oblake i sunačno vrijeme, odličnu atmosferu i ugodno, veselo društvo, sati su brzo preletjeli, a dan se završio s mišlju: da je takvih susreta više, život bi bio još ljepši!

Tekst: Sučana Barušić

Foto: Sunčana Barušić

Uskoro počinje 30. Međunarodni ljetni karneval u Novom Vinodolskom

/u /od

U godini u kojoj Novi Vinodolski slavi 145 godina organiziranog turizma, najšarenija manifestacija godine također slavi svoju okruglu obljetnicu. Naime, Veliki međunarodni ljetni Karneval održava se po trideseti puta.

Karnevalska događanja započinju već 27. lipnja izložbom fotografija ljetnog karnevala. Izložba će biti otvorena iu prostoru Turističko informativnog centra Turističke zajednice Grada Novi Vinodolski i duž Korza hrvatskih branitelja te ćete retrospektivu 30 godina ljetnog karnevala moći pogledati kroz cijeli karnevalski tjedan. Otvorenje izložbe je u utorak, u 19 sati u TIC-u Novi Vinodolski.

Prvi od tri vesela dana zabave i dobrog raspoloženja počinju već u četvrtak, 29. lipnja karnevalskom uvertirom na kojoj će nastupiti šest DJ-eva DJ Akademije na dvije pozornice, a koji će puštati razne žanrove glazbe. Za bolji ugođaj bit će postavljene i disko kugle uz pozornice, pa je zabava zajamčena od 19 sati.

Već tradicionalno, u petak, 30. lipnja gradom prolazi povorka dječjeg karnevala. Maškarana povorka počinje u 20 sati, a 400-tinjak veselih dječjih maski uljepšati će Korzo hrvatskih branitelja. Nakon vesele maškarane povorke slijedi dječji program za djecu na Trgu Ivana Mažuranića, ali i zabava za odrasle na dvije pozornice. Za glazbeni dio programa zadužene su grupe Trend i Trio Family. Uz maškarane grupe pozvana su i sva djeca izvan grupa da se maskiraju i pridruže povorci te prošeću našim Korzom.

Subota je, naravno, rezervirana za veliko finale karnevala i Veliku međunarodnu povorku na kojoj će ove godine sudjelovati 34 karnevalske grupe sa preko 1000 veselih maski. Korzom hrvatskih branitelja prodefilirati će astronauti, sirene – kraljice mora, Tom Cruise preletjeti će korzo svojim F-14 avionom…

Za sada vam nećemo otkriti sve maske, ali posjetioci će zasigurno biti oduševljeni. Najbolja i najkreativnija maska osvojit će i bogatu nagradu. Maškarana povorka počinje u 20 sati, a zabava će se nastaviti uz glazbu na čak tri pozornice za koju će biti zadužene grupe Insula, Venus i Unique.

 

Foto: arhiva TZ Novi Vinodolski

Hedonistički Zalazak u vinogradu

/u /od

Manifestacija Zalazak u vinogradu održana je u petak, 16. lipnja, u organizaciji turističke zajednice Meridiana Slavonica i tvrtke Zlatne riječi, te uz podršku TZ Brodsko-posavske županije. Ovogodišnja posebna atrakcija bio je izletnički vlak koji je putnike iz Zagreba besplatno doveo u Brodski Stupnik i nakon događaja vratio u Zagreb.

Radionica u vlaku: Graševina na tračnicama

Dodatno iznenađenje bila je prva vinska radionica u vlaku – Graševina na tračnicama. Zalazak u vinogradu se održao, kao i prijašnjih godina, u zelenilu vinograda vinarije Galić gdje se nalazi i restoran/hotel Stupnički dvori, domaćina ovoga događaja, a uz vinare, nazočilo je stotinjak gostiju koji su uživali u vinima, pogledu na vinograde i glazbi Ante Gela i prijatelja.

Ante Gelo i prijatelji

Zalazak u vinogradu projekt je promocije vinogorja s nekoliko vinara, a  obuhvaća tri važna segmenta za uživanje – vina, glazbu i lijepo okružje koje poziva na fotografiranje, a s kojim je i osmišljen nagradni foto-natječaj odabira najljepše fotografije zalaska sunca toga predvečerja.

Zalazak Meridiane Slavonice se predstavio s vinarijama Galić, Vučković, Jurković, Jakob i Grozdanović, koje su svojim vinima sudjelovale na vinskoj radionici Marije Vukelić Vina Meridiane Slavonice – ponos našega kraja i na samim izlagačkim mjestima.

Posjetitelji su mogli kušati vina tradicionalnih sorata koje se ovdje uzgajaju: graševinu, chardonnay, pinot bijeli, rajnski rizling, cabernet sauvignon, cabernet franc te merlot  – u bijelim, ružičastim i crnim varijantama te mirnim i pjenušavim izdanjima.

Poznati glazbenik Ante Gelo sa svojim je prijateljima započeo koncert originalnim instrumentalom Oliverove Molitve za Magdalenu, a svojim glasom i pjevanjem oduševila je i pjevačica Bruna Oberan.

Bruna Oberan

Iako je bila najavljena kiša, oblaci su se razišli i razdragani su posjetitelji dočekali željeni zalazak za nagradni foto-natječaj. Zadatak je bio mobitelima „uloviti“ najbolji kadar zalaska sunca u vinogradu s autentičnom atmosferom (vinogradi, trsje, glazbenici, čaša vina, osmijesi uz zalazak sunca).

Sudionici nagradnog natječaja su fotografije trebali objaviti na svojim Facebook profilima sa zadanim hashtag oznakama, a stručna je komisija fotografa i novinara (Julio Frangen, Vlado Šestan, Sunčana Barušić)  odabrala najljepšu fotografiju koja će biti tijekom sljedećih mjesec dana naslovnica FB stranice Meridiana Slavonica. Najbolju fotografiju snimila je Daniela Kuzmić Domorad osvojivši tako nagradu: noćenje za dvoje u villi Melani u Oriovcu.

Nagrađena fotografija Daniele Kuzmić Domorad

Nakon Zalaska, u restoranu Stupnički dvori pripremila se večera „Okusi Graničarskog Posavlja“ s Galić vinima.  Večera, za koju se tražilo mjesto više započela je tartarom na pjenici od avokada, namazom od smuđa i namazom od slanine i vrganja, koje se, dakako – mazalo na domaći kruh. Uz pjenušac vinarije Galić bio je to dobar start.

Iako je bilo vani toplo, u debelom hladu restorana (punom je parom radio i klima uređaj), prijala je odlična juha od graševine s coulisseom od peršina i hrskavim krutonima u sredini. Jedna od boljih juha s graševinom koju smo kušali. Dakako, uz juhicu se točila već provjereno dobra Galićeva svježa graševina.

Na tanjurima je potom stigao zapečeni rimski njok s raugom od puževa. Hrabar potez, pomislili smo. Istina, pravi gurmani probaju sve, ali gosti… Međutim, jelo je naišlo na odobravanje – više zbog odličnog ragua, manje zbog njoka, a uz njega se pilo Galić Crno 9 (2016.), kupaža sorti cabernet sauvignon, merlot i cabernet franc.

Isto se vino točilo i uz glavno jelo – sporo kuhane svinjske obraze s čokoladom, poslužene na pjenici od palente i kremi od mladog graška. Većina restorana priprema goveđe obraze, pa su ovi već na početku bili iznenađenje, a nakon kušanja dobili najviše ocjene. Ukusni, mekani gotovo su se topili u ustima, a dobar je balans stvarao nježan okus palente u kombinaciji s graškom.

I za kraj: slatko uz slatko. Galić kasna berba graševine (2019.) s ostatkom šećera bila je gotovo slađa od kruške kuhane u crnom vinu na kremi od vanilije. Oni koji ne vole slatka vina, ponovno su u čaše točili pjenušac s početka večere.

Svemu lijepome dođe kraj, a naše je uživanje trajalo gotovo do ponoći kada je bio organiziran prijevoz već umorne ali zadovoljne i sretne posjetioce 3. Zalaska u vinogradu, iz Stupničkih dvora na kolodvor Kuti, gdje ih je – isključivo njih, čekao vlak koji je vozio izravno za Zagreb. Ima li što ljepše – užvancija u dobrim vinima, prirodi, odličnoj glazbi, finoj hrani i ugodnom društvu, a bez brige i napora kako doći i vratiti se iz Brodskog Stupnika!

Tekst: Marija Vukelić i Sunčana Barušić

Foto:  Julio Frangen; Daniela Kuzmić Domorad (pobjednička fotografija) i Sunčana Barušić

Prije Pelješke trpeze, pripremite peliške klašune i sladoled s varenikom – imamo recepte

/u /od

Volite kamenice, školjke, crni rižot, mladu janjetinu, uživate u okusima tradicionalnih slastica poput kotonjate, rozate, broštulanih mjendula, a nepcu vam godi čaša vrhunskog plavca s najboljih položaja?  Želite li spojiti hedonizam s ljetnim doživljajima na najljepšim plažama, još nije kasno da spakirate kovčege i zaputite se prema čarobnom Pelješcu pa u nedjelju, 25. lipnja, na Dračama doživite Pelješku trpezu, atraktivan događaj organiziran u sklopu jedinstvenog Festivala peljeških okusa koji – u organizaciji turističkih zajednica Janjine, Trpnja, Orebića i Stona – traje sve do 30. lipnja.

Na predstojećoj fešti od hrane i vina, koja na Dračama počinje od 20 sati posjetioce čekaju okusi juga Dalmacije – crni rižot, pasta s kozicama, mušule, sardele, gulaš, tripice, pelješki kolači… Sve sljubljeno s vrhunskim pelješkim vinima. Sav prihod od Pelješke trpeze namijenjen je Ligi protiv raka Korčula, Lastovo, Pelješac, Mljet – ogranak Janjina i udruzi Djeca Pelješca.

Za prste polizat

Pelješčani su pravi gastro majstori, tradicijske su okuse savršeno ukomponirali u novo ruho. Ovo je sjajna pozivnica za posjet poluotoku poznatom i po prekrasnim plažama. Za sve koji ne stignu ovaj vikend do Pelješca, vlasnica orebićke slastičarne Croccantino otkriva dva iznimna pelješka recepta – tradicionalni za Peliške klaušne i originalni za njezin sladoled temeljen na okusima juga i pelješkom vareniku. Savršeno iskustvo za ljubitelje slastica i pravi izazov za slastičare amatere.

 

 

Peliški klašuni

Prvi dan – tijesto

200 g glatkog brašna

1 žumanjak

10 g šećera

ekstrakt vanilije

60 g mlakog mlijeka

8 g rakije lozovače

5 g rakije od ruža

5 g jabučnog octa

20 g maslaca sobne temperature

2 g soli

naribana korica limuna i naranče

Od svih sastojaka umijesiti glatko, srednje tvrdo tijesto i odmoriti ga preko noći u hladnjaku.

Drugi dan – nadjev:

40 g prženih badema

20 g svježih badema

20 g mlijeka

10 g šećera

15 g rakije lozovače

naribana korica 1 naranče

15 g marmelade od gorke naranče

Izmiješati sve sastojke u kašasti, ali kompaktni nadjev. Tijesto izvaljati i razvući što tanje i izrezati čašom ili nečim sličnim krugove. Na sredinu kruga staviti nadjev, presaviti polovicu u polumjesec i rubove spojiti pritiskom vilice. Pržiti u vrelom ulju dok se tijesto ne napuše, izađe na površinu i dobije svijetlo žutu boju. Odmah nakon prženja uvaljati u kristal šećer.

Domaći sladoled okusi Pelješca: bademi, amaretti i pelješki varenik

Prvi dan – praline: 

60 g šećera otopiti i karamelizirati i u njega ubaciti 60 g badema. Još vruću smjesu izliti na papir za pečenje. Mlaki krokant, uz pomoć blendera ili sjeckalice pretvoriti u slatku pastu.

Baza za sladoled:

540 g mlijeka

40 g šećera

40 g meda

2,3 g brašna sjemenki rogača

0,8 g agara

Zagrijati do 95 C, i u mlaku smjesu dodati:

95 g mrvljenih kolačića Amaretti

10 g naribane korice domaćeg neprskanog limuna

praline

Izmiksati smjesu štapnim mikserom i pustiti da se, preko noći, u hladnjaku svi sastojci združe i prirodne arome infuziraju u smjesu.

Drugi dan – sladoled:

Ohlađenu bazu izmiksati štapnim mikserom i u nju dodati 130 g meko tučenog mliječnog vrhnja i 25 g pelješkog varenika i promiješati.

Sladoled usuti u plitku širu posudu, kako bi se što prije smrznuo i staviti u zamrzivač preko noći.

 

Foto: arhiva slastičarne Croccantino, TZ-a Stona, TZ-a Janjine

 

Ljetni su dani ljepši uz pjenušce vinarije Barun

/u /od

„Vinograd treba slugu, a ne gospodara“, uzrečica je koju se često izgovara na vinskim radionicama ili prilikom posjeta vinarijama – jer u njima nema odmora. Kad ti je proizvodnja jednim dijelom pod vedrim nebom, vrlo je to rizičan posao, a ovih dana nakon kišnog razdoblja treba obaviti sve poslove, da bi loza lijepo rodila, da bi se od zdravih bobica grožđa radila vrhunska vina i toliko obožavani pjenušci.

Plešivičko vinogorje već su počeli nazivati „Hrvatskom champagneom“ jer iz vinarija, pedesetak kilometara udaljenih od Zagreba dolaze jedni od najboljih hrvatskih pjenušaca, a jedan od njih je i pjenušac vinarije Barun. Članovi obitelji Barundić su od jutra do mraka u velikim radovima.

Josip, Mara i Josip Stephane Barundić

„Trenutno u vinogradu radimo zametanje, vezanje i stavljanje mladica pod žicu da usmjerimo lozu da bude kompaktna. Ovo turbulentno vrijeme i loši vremenski uvjeti malo su otežali posao, a velika vlaga ne pogoduje vinovoj lozi, koja je tada podložna gljivičnim bolestima. Konačno je zasjalo sunce, a ukoliko ih sada ne privežemo, došlo bi do pucanja i izgubili bismo finalni proizvod. U idealnim uvjetima kidamo višak mladica na kojima se nalaze mladi, već zametnuti grozdovi tako osiguravamo manje prinosa na vinovoj lozi“, otkriva Josip Stephane Barundić, dok supruga Mara dodaje: „Što je manje grožđa po trsu, to je proizvod kvalitetniji. Kada završi cvatnja, provjeravamo koliko je uspjela oplodnja, te tada ponovno odstranjujemo jedan dio grozdova da bismo dobili što koncentriranije, punije i moćnije vino i naše pjenušce“.

Mara Barundić

Bazni pjenušac obitelj Barundić proizvodi od grožđa iz njihovog Manconi vinograda kojeg su posadili prije trinaest godina. „Naš drugi vinograd star je više od 130 godina. Iz grožđa – više od 12 sorti, koje rodi na starim trsovima radimo 100+ pjenušac. U njemu raste 500 čokota, njegujemo ga i pazimo kao kap vode na dlanu. Budući da imamo prinos grozd ili dva po trsu, dobivamo koncentriran i kvalitetan pjenušac. Danas radimo u ovom vinogradu, nadamo se dobroj godini, a pjenušac od grožđa koje će roditi, biti će spreman za tržište tek 2029. godine!“, govori Josip Barundić.

Josip Barundić

Vinogradarstvo i vinarstvo njihov je posao i velika ljubav.  „U obitelji svi sve moraju znati i svi sve rade. Nema previše podjele posla, tko što stigne, to se radi. Međusobno se nadomještamo, od vinograda do podruma i uvijek imamo spreman plan koji je izuzetno bitan kako bismo dobili vrhunski proizvod. Zajedno vodimo brigu o svemu!“, odlučna je Mara Barundić koja s velikom ljubavi prilazi svakom trsu.

Svi pjenušci vinarije Barun idealni su za uživanciju u ljetnim mjesecima. U njima se može uživati od doručka, preko bruncha do večere. Njihov Rosé od sorte pinot noir odlično prija uz lagana ljetna jela. Pjenušac Amoureux Muscat od sorte muškat žuti (prosušene bobice daju mu dodatnu vrijednost), dobro prati voćne deserte te zrelije, ali ne tvrde sireve s pokojom bobom grožđa te orasima, bademima ili lješnjacima.

Pjenušac Manzoni Elegance idealan je kao aperitiv te hladne nareske nježnih okusa, mariniranu ribu, sirove škampe ili kozice. Za dizajn etikete crnog pjenušca Perle Noir, vinarija Barun je osvojila zlatnu medalju na Muse Design Awards u New Yorku, a on će odlično popratiti jela od mesa te steakove. A, pjenušac 100+ treba svakako nabaviti za posebne trenutke i prigode.

Pjenušavo ljeto može početi!

Josip Stephane, Mara i Josip Barundić

Foto: Filip Popović