Priča o Moslavačkoj priči

Započeli su je, ima tome već osamnaest godina, Katica i Stjepan Martinac. Zaljubljenici u Moslavinu i rodni kraj, živjeli su u mjestu Obedišće sa zemljom i od zemlje, štovali starine i povijesne baštine, a ponajviše svoju obitelji i ljubav koja ju je ispunjavala. A, obitelj je bila mnogobrojna, pa su okupljanja počela predstavljati problem – jednostavno nije bilo mjesta. Malo po malo rađala se zamisao kupiti neku staru kućicu u blizini i osposobiti je – tek toliko da se obitelj okupi, fino pojede, popije i proveseli.

Odabrali su imanje u Maloj Ludini u području Gaja i najprije, gredu po gradu, dasku po dasku, preselili jednu drvenu kuču, postavili je ponovno na temelje, iskopali ribnjak, ubacili šarane, ogradili imanje i dolazili na obiteljska okupljanja, pa i ribičiju. Poduzetni i radišni počeli su razmišljati da bi divote u kojima su uživali mogli pokazati i prijateljima, te uvijek dobrodošlim gostima. I, tako je krenulo: po obližnjim su selima otkupili tradicionalne drvene kuće, rastavili ih te sastavili u Maloj Ludini.

Centralna je iz rodnog sela Obedišće. Nekada štala, sada je restoran sa sobama na katu koje iznajmljuju. Malo po malo, na imanju su sagradili, odnosno sastavili tri tradicijske kuće u blizini jezera: Agacija, Vrba i Kruška. Danas su kuće kategorizirane s tri i četiri zvjezdice, a u šumi, koja je također dio imanja, nalazi se kuća za odmor Jelengaj. Ime govori samo za sebe: u šumi kojom je okružena uz jelene žive i divlje životinje o kojima se brine obitelj.

I tako se zamisao o obiteljskom okupljanju pretvorila u posao kojeg danas vode Snježana (kći bračnog para Martinac) sa suprugom Zoranom Ožetski i sinom Ivanom.

Kuće se, dakako iznajmljuju, a smještajni je kapacitet 33 osobe (s pomoćnim ležajevima mogu primiti i 43). Sve su kuće opremljene antiknim, restauriranim namještajem kojeg su bračni par Martinac godinama sakupljali i obiteljskim fotografijama te antiknim sitnicama. Namještaj je antikni, ali oprema u kućicama je najmodernija! Gosti koji žele, mogu osvježenje pronaći i u bazenu, rekreirati se na teniskom ili nogometnom igralištu, natjecati se na visećoj kuglani ili jednostavno šetati ili ljenčariti okruženi zelenilom i pjevom ptica.

Idila još nije gotova, jer kakav bi to bio hedonizam bez jela? Naime, restoran je daleko poznat po domaćim specijalitetima i roštilju. Bilo je lijepo vrijeme, a biti će sve ljepše, sunčanije i toplije, pa smo odbrali stol u šumi, dakako u hladu. Nije bilo problema… ljubazni je konobar za tren oka donio tanjure, čaše, ubruse, pribor, a mi smo, čekajući oblizeke pijuckali dobro ohlađen Škrlet (dakako iz Moslavine).

Za početak, uživali smo u domaćem siru i kobasicama od divljači (Moslavački pladanj), domaćoj pašteti od jelena (dakako s domaćim kruhom) te domaćim trgancima s prepečenim lukom i špekom. Ništa bez juhice, pa smo, lupkali žlicama o tanjure i do kraja pojeli bistru juhu s domaćim rezancima te gustu juhu od povrća. Nismo se mogli odlučiti koja je bila bolja. Potom smo uživali u svemu po malo – naime, htjeli smo isprobati sve tradicionalno što se nudi (bez brige, ima toga puno više na jelovniku).

Svakako treba kušati jelena u umaku sa suhim šljivama i crnom vinu s domaćim dizanim knedlima pripremljenima na pari, te gulaš od divljači pokriven tijestom, zapečen u pećnici. Kada vam posluže Moslavački roštilj, neće štedjeti, pa će se na plati naći ćevapi, svinjska vratina, domaća roštiljska kobasica, pileći ražnjić s povrćem, odličan pekarski krumpir, dakako s domaćim ajvarom. A za desert: dakako štrudla!

Moslavačka priča dobar je razlog da se vikendom uputite u Moslavinu. Ako se odlučite provesti vikend u jednoj od kućica ili u sobama iznad restorana, svakako nazovite i na vrijeme rezervirajte smještaj. Međutim, izlet može biti i jednodnevan – Moslavačka priča (Gaj 3, Mala Ludina) udaljena je od Zagreba 60 kilometara, na pola puta između Ivanić Grada i Kutine.

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Sunčana Barušić