Beli zubi tak imam vas rad, ili kako su se tijekom povijesti u Zagrebu prali (i vadili) zubi

U nekoliko sekundi, jednim dodirom ekrana na pametnim telefonima možemo doznati sve što se dešava u svijetu, slušati glazbu, igrati igre, čitati… nema smisla sve nabrajati, jer svi to znamo. A, koliko ljudi čita putopise, zanima se za legende i skrivena mjesta gradova? Kad putujemo (na žalost premalo po našoj zemlji), prvo što tražimo: gdje odsjesti, gdje pojesti, što vidjeti, gdje kupovati. Zapravo sve ono što nam treba da putovanje ima neki smisao. A, koliko nas je istražilo o mjestu ili gradu u kojem živimo?

Da vrlo malo znamo o svojem gradu, Zagrebu, dokazala nam je Josipa Šiklić, koja je uspješno spojila svoju ljubav prema turizmu, pripovijedanju i gradu Zagrebu o kojem zna više od samih Purgera. Priznajemo, nakon ture koju smo s njom prošli, samo kroz mali dio grada i doznali „štiklece“ koje nismo znali, poslušali rijetko pričane priče o ljudima i građevinama pored kojih smo godinama prolazili, ostali smo u čudu i odlučili na njenim turama (Facebook i Instagram profil Purgerica), doznati još više.

Ovoga puta, Josipa Šiklić je „iskopala“ hrpu podataka kako su i kada tijekom povijesti Zagrepčani počeli voditi računa o njezi zuba. A, osim što nas je zapanjio podatak da u Hrvatskoj tek svaki peti stanovnik barem jednom dnevno opere zube, povod je bilo i predstavljanje praktičnog Curaprox putnog seta, uz pomoć kojeg se može voditi računa o oralnoj higijeni u svakom trenutku. Pa, nakon što nam je Tijana Šafar i tvrtke Albidus, generalnog zastupnika brenda Curaprox, u restoranu La Štruk u zagrebačkoj Skalinskoj ulici predstavila inovacije ove švicarske firme, „maznuli“ smo po jedan slani i jedan slatki štrukl i sa Curaprox putnim setom u džepu (tako je malen, a u njemu je sve što ti treba), krenuli u zagrebačku turu koju je osmislia Josipa Šiklić.

Zubobolja je stara koliko i postanak živih bića sa – zubima. Prvi su zapisi o zubobolji i stomatologiji nastali prije oko pet tisuća godina u Mezopotamiji, a Sumerani su pisali o demonima i zubnim crvima koji su uzrokovali propadanje zubi. Tada su se ljudi molili bogovima da ih izliječe od bolnih zubnih tegoba, a glavni i jedini posao ondašnjih „zubara“ bio je – vađenje zuba. Danas se, zahvaljujući edukaciji i pravilnoj prevenciji sprečava ne samo bolest zubi nego i usne šupljine, zubnog mesa….

Budući da je u ono doba u Zagrebu vađenje zuba bila jedina opcija, teško za povjerovati (s obzirom na higijenu), ali prvi su se time počeli baviti kovači. Današnja Tkalčićeva ulica davno se zvala Potok, jer njome je tekao potok Medveščak. Najprije naseljena radnicima i sirotinjom, postala je ubrzo obrtnički centar, pogotovo nakon što je 1898. godine potok nadsvođen i usmjeren do parka Ribnjak, pa u rijeku Savu. Kovač je imao dosta posla sa zubima iz jednog razloga – jer je imao kliješta.

Nakon ovog prvog „stomatološkog“ centra, brigu oko zubobolje rješavali su brice, odnosno brijači. Ipak, bili su čišći, a ruke preciznije, jer „ak ti je s britvom išel po licu, mogel je i v usta“. Veliku su ulogu u stvaranju blistavog osmijeha imale i noćne frajle, odnosno javne dame iz javne kuće koja se godinama nalazila u Kožarskoj ulici. Naime, gospoda su sve više počeli voditi računa o lijepom osmijehu, a brice su imali sve više posla.

Već je i ranije počela oralna higijena – zubi su se trljali pepelom, desni raznim biljnim pripravcima od žalfije i ostalog ljekovitog bilja, a pretpostavlja se da je prvi farmaceutski prah (preteća paste za zube) u Zagrebu nastao u najstarijoj zagrebačkoj ljekarni K crnom orlu koja je otvorena 1355. godine. I danas na istom mjestu (Kamenita ulica 9), prodaju proizvode vlastite proizvodnje, a zahvaljujući Josipi Šikić, zavirili smo i u prostoriju u kojoj je bio prvi laboratorij.

Ima još mnogo priča o Zagrepčanima, trgovcima, ljekarnicima, zubarima koje je teško prepričati, jer Josipa to puno bolje radi. Tura je završila pred ulazom u nekadašnju zgradu poznate kuće koja prodaje osiguranja. Namijenjena je za obnovu, u njoj će se otvoriti luksuzi hotel (jednog dana). Nadamo se da će se i ostvariti obećanje investitora kako će jedan kat biti posvećen Slavoljubu Penkali. Naime, on je u toj zgradi imao svoj ured i laboratorij iz kojeg su proizašli mnogi patenti i predmeti koje danas koristimo i zovemo po njegovom imenu. Jedan od njih je pao u zaborav, ali bio je prvi u svijetu – mehanička četkica za pranje zuba.

„Slavoljub ju je izmislio da bi udovoljio svojoj kćerki Thei. Naime, Thea je bežala i plakala na samu spomen pranja zubi, jer su joj tadašnje četkice bile pregrube za desni“ kazala je Josipa Šiklić i pokazala nacrt četkice s dvije simetrične poluge „kaj su zgledale k`o kliješta za drobit „orehe i lešnjake“, koji se čuva u arhivu.

„Štikleca“ i priča o rodnom gradu nikad dosta, pa eto, možda je to dobra ideja ako još niste na moru, planinama, dolinama, uz rijeke, bilo gdje, razgledajte i bolje upoznajte Zagreb, ne samo klasičnim turama, nego posebnim jer u njegovim se tunelima i skrivenim uličicama kriju i mnoge priče o „coprnicama“, zmajevima i ljudima koji su doprinosili razvoju grada, te onima koji su izazivali „škandale“ za koje nisu bili svjesni da će ući u povijest grada.

 

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Sunčana Barušić, Nikola Zoko i TZ Zagreba (M. Vrdoljak, H. Pilić, Boška i Krešo, J. Duval)