Skenderica 1912. je opet otvorila svoja vrata

Legendarno zagrebačko izletište, a potom i gostionica Skenderica 1912. “Kuća ljubavi, dobrog vina i hrane” od prošlog vikenda pozdravlja goste u novom ruhu.

Do nje se može doći automobilom, autobusom javnog prijevoza, a oni koji vole malo dulju šetnju, uputiti će se i pješice. Naime, legendarni restoran Skenderica 1912. nalazi se u ulici Remente 168, gotovo na njenoj najvišoj točki, tako da osim što s terase restorana puca pogled na Zagreb i vinograde Remeta, zbog prirode i tišine dobiva se utisak da ste na izletu. Jer, brdo Remete nalazi se podno Medvednice, a Skendericu su mnogi nazivali i izletištem.

U Skenderici 1912. su blagovale i gostile se mnoge generacije, a nedjeljom se obavezno dolazilo na obiteljski ručak, pečenu puricu s mlincima, patku, pohance… Na žalost mnogih prije nekoliko godina zatvorila je svoja vrata, ali od prošlog je vikenda zasjala u novom ruhu, ali s ponudom koja dosadašnje obožavatelje njene kuhinje neće razočarati, a zasigurno će privući i nove.

Novi vlasnici, na čelu s poznatom zagrebačkom gastro poduzetnicom Anom Lisak i njenim timom, oživjeli su ovu zagrebačku priču u kojoj će se mnogi rado sastajati s prijateljima, odlaziti na ručak s obitelji ili pak gostima predstaviti jela koja su pripremale naše bake, a kojih danas gotovo da i nema u ponudi.

 “O tom projektu i restoranu razmišljamo već nekoliko godina, otkad smo vidjeli da je zatvoren. Oduvijek sam htjela imati restoran koji je topao, gdje će se ljudi osjećati kao da su ušli u dnevni boravak i gdje će se posluživati hrana kakvu i ja sama najviše volim jesti! kaže Ana Lisak.

Već pri samom ulasku u novu Skendericu 1912. imate dojam da se radi o mjestu koje ima tradiciju, pozitivnu energiju, a u kojem je bilo i bit će puno veselja. Prostorom dominira stari kamin koji će goste grijati u zimskim danima, a tu su i stari zagrebački zidni satovi koji su podsjetnik na prolaznost vremena. Koncept samog prostora je takav da podsjeća na vlastiti dom u koji se uvijek rado vraćamo.

„Ponuda nove Skenderice 1912. bit će jela u koja se ulaže puno vremena da bi na stol došla u svom punom sjaju. Jela kakva smo nekada jeli kod baka!, otkriva voditelj Bruno Pavlić, dok Ana Lisak zaključuje: „Podržavat ćemo manje proizvođače iz okolice Zagreba, kupovati i kuhati s namirnicama bez nepotrebnih dodataka. Fokusiramo se na mikro-lokalno i tako nabavljamo sireve, meso, povrće. U hranu ne dodajemo nikakve pojačivače okusa. Sve što možemo, radimo sami!”

Najprije smo kušali ajngemahtec, legendarnu purgersku juhicu koju se rijetko gdje može pojesti i oduševila nas je. Pripremljena je stvarno kako su je pripremale bake: mrkvica, grašak, korijen peršina i noklice, a ne štedi se i na iznutricama bez kojih je ajngemahtec nezamisliv.

Okus nas je vratio u djetinjstvo, pa su neki za stolom i tri puta napunili tanjure koji svojim dizajnom dodatno uveseljavaju atmosferu. Potom smo naručili orzoto s vrganjima. Ječam se upravo zahvaljujući takvim restoranima, kao što je Skenderica 1912, ponovno vraća na jelovnike, a namirnica je to koja se u našim krajevima koristila od pamtivijeka. Za stolom se razvila rasprava, da li je lakše napraviti takvo jelo s rižom, pa se radi o rižotu, ili s ječmom (tal. orzo=ječam). Ovaj koji smo kušali je bio savršen, baršunast, taman kuhan da zrna ne budu žilava, začinjen koliko treba sa zamamnim mirisom vrganja.

Za glavno smo jelo kušali patku, a slušajući savjet ljubaznog konobara, umjesto mlinaca naručili smo luleke (po zagrebački njoke) s kestenom. Patka je bila odlično pečena, primamljiva hrskava kožica pucketala je pod nožem, a svaki smo zalogaj, osim s lulekima, kombinirali s prženim kriškama jabuke i kruške. Naime, pečena patka voli slatko, tako da je kombinacija bila savršena.

Desert nas je opet vratio u djetinjstvo: podloga torte, intenzivno čokoladna ali bez brašna i s vrlo malo šećera nosila je nadjeve od tučenog slatkog vrhnja pomiješanog s – linoladom. Neki su bili mišljenja da će biti preslatka, ali nakon prvog zalogaja su se razuvjerili.

Slijedeći puta kada navratimo naručiti ćemo goveđu juhu s gris knedlima, tafelšpic, kopuna, kušati pohanog piceka s rizi bizijem, štrukle, knedle sa šljivama, šmarn… Ima na jelovniku još divota, a dobro je znati da meni za vikende neće biti fiksni – biti će prilagođen namirnica koje se tih dana mogu nabaviti od provjerenih, obližnjih OPG-ova.

Skenderica 1912. je mjesto novih susreta, ali i obnavljanje uspomena kojih se mnogi zasigurno prisjećaju na sam spomen izletišta „Kod Skendera“. Rezervacije za gastro putovanje starim zagrebačkim receptima možete osigurati na 091 753 5472 i 098 4344 90.