Za 10. rođendan izletišta Pomona, otvoren je i 25 metara visok vidikovac sv. Florijan

Kad je u mladosti Janko Zupanec svirao bubnjeve u slovenskoj grupi Rovis, poljoprivreda i bavljenje turizmom nisu mu bili u prvom planu. Živio je dvadeset godina u Rogaškoj Slatini, diplomirao na ekonomskom fakultetu i radio 17 godina u struci. Ali, sanjajući o drukčijem životu, bio je nezadovoljan.

Nakon prerane smrti oca i majčine nezgode koja joj je potpuno promijenila život, odlučio je od obiteljskog gospodarstva, na kojem su tada uzgajali različite kulture, napraviti jedinstvenu, posebnu priču. Godine 2014. zasadio je svoj prvi voćnjak krušaka. Pokazalo se da sadnice, koje su mu savjetovali stručnjaci, nisu bile dobre i u ono je doba voćnjak loše rodio. Janko, tvrdoglav kakav jest, 16 je godina čupao i sadio, dokupio zemlju i sada ima 2750 stabala krušaka, 230 stabala dunja, u voćnjaku rastu marelice, jabuke, šljive…

Stoga, nije čudo da je svoje gospodarstvo u Sloveniji, samo osamdeset kilometara udaljeno od Zagreba, u blizini Rogaške Slatine, između Boča i Donačke gore, točnije na adresi Zgornje Sečovo 3 nazvao Pomona, prema boginji voća i voćnjaka.

Ali, Janko nije bio zadovoljan samo voćem, zasadio je vrt prepun povrća i sagradio hotel u kojem sada u osam soba ugošćuje turiste iz 65 različitih zemalja. Cijelo je gospodarstvo zaokružena priča, tako svaka soba nosi naziv po jednom voću. Dunja, kruška, šljiva… S obzirom o kojem se voću radi, tako je uređena soba – dunja na vratima, zidovi su sobe i kupaonice nježno žuti – poput dunja, na zidovima su slike s dunjama, na stolu ukras – dunja. U donjem dijelu hotela nalazi se sauna i welness, a u vrtu bio-bazen s dovitljivo dizajniranim ležaljkama.

Uz hotel se nalazi rustikalna kuća u čijem je prizemlju restoran u kojem se može uživati u domaćoj hrani koja je rasla u njihovim vrtovima, koju vam uvijek poslužuju s osmijehom na licu. U podrumu ispod restorana nalazi se velika dvorana koja je do danas ugostila na stotine uzvanika svadbi, rođendana, krstitka, a treću godinu održala se i slikarska kolonije o čemu svjedoče slike na zidovima.

Prošle je godine Janko Zupanec dovršio Poučnu turističku stazu koja započinje s vrtom u kojim raste 17 vrsti ljekovitih i začinskih biljaka, a potom, šest metara iznad tla na trupcima od sibirskog bora počinje staza dugačka 450 metara.

Kročeći na 120 metara dugačak most ulazi se u šumu u kojoj raste 17 vrsta stabala, a hoda se iznad desetak hrpi posloženih trupaca u kojima je Janko izbušio 6300 rupa u koje je stavio micelije shiitake gljiva. Uskoro će ubirati prve plodove, a svake će godine širiti gljivarski vrt za jadan takav dio. Plan mu je za par godina imati toliko gljiva da će ih moći i prodavati.

Nakon čarobne šume od 17 vrsti drveća i „gljivarnika“, drvenim se mostom dolazi iznad šume po čijem tlu veselo trčkaraju svinje. I to ne bilo koje, već svinje autohtone slovenske pasmine Krškopoljac, koja je spašena od izumiranja.

Takva se pasmina ne može uzgajati u zatvorenom prostoru, pa im je meso zbog ishrane (uz redovitu prehranu, papaju žireve, kestene i sve što padne s drveća) i stalnog pokreta, posebnog okusa i vrlo cijenjeno. S mosta u Jankovoj šumi možete i hraniti svinje, od kojih se, kako to biva, dobiva vrhunsko meso od kojeg Janko radi kobasice, čvarke, suši slaninu, šunke…

Krškopoljci, ili kako ih Janko odmilja zove: čunke, imaju i sustanare – kokoši. Njima na veliku radosti, ali ni svinjama ne smeta, oko nastambe se šapuri pijevac, a zahvaljujući ovom zajedništvu, Janko svaki dan ubire svježa jaja – koja će vam poslužiti kao dio raskošnog doručka.

U Jankovom se vrtu nalazi i staklenik koji je replika vrtlarije iz Rogaške. U njega se ulazi stazom okruženom predivnim ružama, a u stakleniku žive beluga jesetra, albino kečiga, ruska sibirska i zvjezdasta jesetra, šaran… sve zajedno trideset riba koje Janko hrani peletima i sakuplja njihov izmet. Zašto? Pa, Janko je odlučio povrće uzgajati i akvaponski.

Naime, riblji izmet sadrži amonijev nitrit koji nije dobar ni za ribe, niti za biljke. Ali, pomoću bio filtera preko kojih kruži voda uz upuhavanje zraka i mikroorganizama koji žive u sistemu, nitrit se pretvara u nitrat, a njega jaaaako vole biljke, toliko da mogu rasti samo iz glinopora natopljenog vodom u kojoj su plivale – ribe. Tako u plasteniku uz nastambu s ribama rastu rajčice, patlidžani, paprike, a najuspješnije raste salata.

Raste povrće i u Jankovom vanjskom vrtu koji od seoske ceste odvojen s 30 grmova bazge od koje se dakako – radi sok!

Danas, kada Janko Zupanec slavi deset godina postojanja Pomone, ostvario se i njegov najveći san: dovršen je i za javnost otvoren 25 metara visok toranj sv. Florijan. Za njegovu je izgradnju utrošeno 30 tona čeličnih spojeva i 80 m2 od lijepljenog drva ariša. U potpunosti je uklopljen u prirodu a ono što oduševljava je i rasvjeta koja vidikovac pretvara u dnevnu ali i večernju atrakciju. Pogled na samom vrhu je jedinstven – seže do obližnjeg sela s crkvom svetog Florijana, s jedne strane do slovenskog Huma i Sevnice, s druge do Hrvatskog Zagorja.

“Sretan sam da sam upornošću i radom na svom imanju uspio zaokružiti priču o suživotu čovjeka i prirode. Pomona radi čitave godine, zanimljiva je u svakom godišnjem dobu i idealno je mjesto za vikend bijeg posebno onih koji žive u velikim gradovima”  zaključuje Janko dodajući kako je svoj dolazak potrebno samo najaviti telefonski, pa dok vi putujete prema ovom mjestu za vas se kuha i priprema fina hrana, hladi vino ili dječji sok, ali i uređuje soba u kojoj ćete prespavati. Cijene? Dodajmo i to – jako povoljna hrana i smještaj, u kojem je doživljaj i gostoprimstvo neprocjenjivo!

Tekst:  Sunčana Barušić

Foto: Nikola Zoko i Sunčana Barušić