Zeleniji Novi u sklopu projekta “Hrvatska prirodno tvoja”

Turistička zajednica Grada Novi Vinodolski i ove godine aktivno sudjeluje u nacionalnom projektu Hrvatske turističke zajednice, „Hrvatska prirodno tvoja“ – „Croatia naturally yours“, usmjerenom na poticanje održivog turizma i očuvanje prirodnog okoliša. Jedna od važnih namjera ovog projekta je i kompenzacija emisije ugljikovog dioksida koja nastaje zbog povećanog broja automobilskih posjeta. U tu svrhu Turistička zajednica Grada Novi Vinodolski dobila je od Hrvatske turističke zajednice sredstva za nabavu autohtonih sadnica i stabala.

Uz samu sadnju, obaveza uključuje njegu sadnica,  praćenje njihovog rasta te označavanje oznakom održivog turizma „Hrvatska prirodno tvoja” – „Croatia naturally yours”. Bilo je potrebno voditi računa o autohtonim vrstama i podneblju u kojem se stabla sade te da budu posađena na vidljivim mjestima u destinacijama. Podaci o posađenim sadnicama uneseni su i u aplikaciju za praćenje sadnje Europske agencije za okoliš pod nazivom MapMy Fress s ciljem objedinjavanja podataka o sadnji sadnica stabala na globalnoj razini.

U suradnji s Gradom Novi Vinodolski i komunalnim poduzećem IVANJ d.o.o., Turistička zajednica je na budućoj šetnici uz Ričinu zasadila deset stabala crnog jasena te na taj način ozelenila ovaj prostor za koji smo sigurni kako će postati vrlo atraktivan prostor za šetnju i rekreaciju. Uvođenjem novih zelenih površina ovaj prostor dobiti će novi šarm koji i zaslužuje.

Projekt pokazuje kako se kroz male, ali promišljene korake može pridonijeti ljepoti i očuvanju prirode.

 

Foto: TZG Novi Vinodolski

Velike vinarije za Malu školu vina

U studenom 2024., u organizaciji diWine_projecta i partnerskih vinarija započinje Mala škola vina – jedinstveni projekt organizirane edukacije za vinske početnike. Radionice, koje će se održavati nekoliko puta mjesečno sve do ljeta 2025. g., dostupne su polaznicima po cijeni od samo 9 EUR. Lokacija je diWine Club smješten na zagrebačkoj Opatovini, a projekt su podržale vinarije Iločki podrumi, Martin Albus, Vislander i Vina Šimanović.

Vina Šimatović

Hrvatska (ni)je vinska zemlja?

„Statistički gledano, slika hrvatskog vinskog tržišta izgleda dobro – potražnja je veća od proizvodnje (koja se kreće oko 800.000hl godišnje) te smo pri vrhu ljestvice potrošnje vina po glavi stanovnika (oko 30l godišnje po osobi). No, je li uistinu sve tako sjajno? Većinu hrvatskih vina popiju turisti. Izvozimo visokokvalitetna, a uvozimo jeftina vina. Ugostitelji i dalje zaziru od točenja vina na čaše, pa se prosječan gost prosječnog lokala radije odlučuje za pivu ili žesticu. Površine pod vinogradima su u kontinuiranom padu u posljednjih deset godina, što poskupljuje cijenu vina po butelji. Sve češći problem su i vinske patvorine koje iznimno nepovoljno utječu na tržište vina, dok je prosječni potrošač u pravilu loše educiran i ne zna prepoznati vrijednost za novac. Ako na sve to dodamo i činjenicu da mladi sve manje piju vino, imamo realan problem koji bi u budućnosti mogao dodatno eskalirati.“ – pojasnila je Irena Lučić, idejna začetnica projekta i voditeljica diWine_project platforme.

Rješenje, kao i obično, leži u – edukaciji. A upravo je edukacija cilj Male škole vina, čiju su važnost prepoznale vinarije Iločki podrumi, Martin Albus, Vislander i Vina Šimanović. Vinarijama – partnerima projekta – valja zahvaliti za sjajnu cijenu radionice, koja iznosi svega 9EUR po polazniku. U fokusu su upravo vinski početnici, koje neznanje i nesnalaženje često odvraćaju od konzumacije vina i dubljeg upoznavanja vinskog svijeta, što pridonosi lažnom elitizmu i produbljuje jaz između „znalaca“ i „amatera“.

Vislander vina

Proizvodnja vina s fokusom na domaćeg potrošača

„S veseljem smo podržali projekt Mala škola vina, obzirom da smo tradicionalna vinarija koja živi od domaćeg kupca, a za iduću godinu postavili smo si za cilj još više ojačati taj odnos i dublje se povezati s našim potrošačima“ – izjavila je Antonia Glavan Petanjek iz Iločkih podruma. Anita Tepeš, brend menadžerica linije Martin Albus iz Orahovice istaknula je kako je ovom brzorastućem brendu vrlo važan odnos sa kupcima, koji sve više prepoznaju kvalitetu vina, ali i vrhunskih likera iz linije. Ciklus Male škole vina prepoznali su kao sjajan marketinški alat za pozicioniranje brenda, ali i kao priliku da sudjeluju u važnom projektu edukacije potrošača.

Dalmatian Oil

Sanda Vojković, predstavnica vinarije Vislander pojasnila je kako je njihova vinarija fokusirana na autohtone sorte otoka Visa – plavac mali, vugavu i kuč, te da smatraju svojom ulogom educirati potrošače o važnosti očuvanja izvornog hrvatskog sortimenta, kao i o važnosti terroirskog otiska koji je u njihovim vinima vidljiv kroz single vineyard pristup.

Iločki podrumi, Sofija

„Vinarija Šimanović njeguje tipičan sortiment krašičkog kraja u kojem prevladavaju internacionalne sorte. Ponos naše vinarije je frankovka, sorta koja je u Hrvatskoj još uvijek zanemarena i podcijenjena, pa se nadamo kako će upravo ove radionice promjeniti perspektivu potrošača.“ – kazao je Željko Šimanović, vlasnik vinarije.

Vina Šimanović

Sve vinarije su pozvane uključiti se u projekt

„Za sada je potvrđeno održavanje 20 radionica, koje će „odškolovati“ više od 300 polaznika, no vjerujem kako će se ovom projektu pridružiti i druge vinarije, čime će ove lijepe brojke dodatno rasti.“ – dodala je Lučić. I druge vinarije, koje prepoznaju važnost edukacije domaćeg potrošača, pozvane su pridružiti se Maloj školi vina.

Izohipse, zaštitni znak vinarije Vislander

Dodatni začin ovom ciklusu radionica dala je i tvrtka Dalmatia Oil, u čijim će maslinovim uljima uživati polaznici svih dvadeset radionica, a nije loše spomenuti niti činjenicu kako, osim edukacije po sjajnoj cijeni, svi polaznici radionica sudjeluju u nagradnoj tomboli za koju su nagrade osigurale partnerske vinarije. Medijski partner projekta je Laganini FM radio, koji je Maloj školi vina pružio nevjerojatnu podršku „u eteru“ i tako omogućio da odlične vijesti o radionicama dopru velikog broja ljudi.

„Potražnja za radionicama je nevjerojatna, što nam dodatno pokazuje da je ovaj projekt pun pogodak. Ovim putem pozivam sve zainteresirane polaznike da nam se što prije jave na mail diWine.project@gmail.com i rezerviraju svoj termin.“ – ističu iz diWine_projecta.

Martin Albus, Jezerac

Platforma za promociju vina i vinske kulture

diWine_project platforma je za promociju vina i vinske kulture koja u Zagrebu djeluje preko deset godina, a u svom portfelju ponosno ističu organizaciju brojnih open-air vinskih festivala, nekoliko b2b sajmova, VinMarKon – konferenciju o vinskom marketingu, razna događanja koja populariziraju vino povezujući ga sa kulturom, modom, glazbom i drugim popularnim temama te nebrojene prezentacije vina(rija). U sklopu diWine_projecta djeluje i portal za enogastronomiju diWine Croatia, kao i spomenuti diWine Club u kojem se odvija Mala škola vina.

Vlasnica Irena Lučić, autorica je radionica Vino za početnike, Pjenušac za početnike, Wine&Business te diWine&Cheese, a također je osmislila i predavanja za Malu školu vina, koja se sastoji od četiri modula i male provjere znanja.

Više informacija potražite na diwine.com.hr

 

 

Budući kuhari Zlatne Slavonije kuhali s poznatim chefom

Kuhati s najboljima – tijekom formalnog školovanja samo rijetki dobiju ovakvu priliku. Među njima su i učenici Obrtničke škole Požega koji su u sklopu projekta „Zlatna Slavonija Eno&Gastro“, kuhali na radionicama pod mentorskom palicom poznatog chefa Branka Ognjenovića. Ovaj opsežan višegodišnji projekt, kojeg je osmislila i provodi ga Turistička zajednica Požeško-slavonske županije, ove je godine usmjeren na obrazovanje budućih kuharskih kadrova kroz praktični rad s renomiranim stručnjakom.

Cilj edukacija je prenijeti učenicima znanja o tradicionalnim i suvremenim tehnikama pripreme hrane koristeći lokalne namirnice poput šarana, čičoke, ječma, ali i ribe i plodova mora iz drugih dijelova Hrvatske.

Održivo ugostiteljstvo

Branko Ognjenović kaže kako je uživao u druženju s učenicima, rad s njima je inspirativan i zabavan, a ovakav tip radionica učenicima omogućuju susret s novim okusima, tehnikama i pristupima u pripremi hrane. Posebna pažnja posvećena je i ekonomiji rada u kuhinji, važnosti smanjenja otpada i iskoristivosti namirnica, što je ključno za održivost u ugostiteljstvu.

„Osim toga, učenici su imali priliku raditi s namirnicama poput junećeg i srnećeg filea, škampa i drugih specijaliteta, što im često nije dostupno u redovnoj nastavi“, istaknuo je chef Ognjenović.

O ljepoti i izazovima kuharskog posla iz prve ruke

Kroz praktični rad, budući kuhari pripremali su razna jela i učili radne procese od filetiranja ribe do pečenja ribe u soli, dok su kroz razgovor i savjet sa chefom iz prve ruke saznali sve o izazovima i ljepotama kuharskog posla.

„Fokus je bio na lokalnoj tradiciji i okusima, kao i prenošenju emocija kroz hranu. Najbolje se uči kroz druženje, zabavu i praktičan rad. Tako se razvijaju vještine koje će mladim kuharima itekako biti korisne na tržištu rada. Uvjeren sam da će im ovo iskustvo ostati u dugom sjećanju kao važna odskočna daska za buduću karijeru. Sve su to divni mladi ljudi od kojih sam i ja puno toga naučio“, poručuje Branko Ognjenović.

Znanja i vještine, temelj su razvoja autentične eno-gastro ponude

Turistička zajednica Požeško-slavonske županije na ideju o edukacijama za učenike došla je na temelju razgovora s ugostiteljima i potrebama tržišta.

„Uključivanjem učenika Obrtničke škole Požega, uz podršku njihovih mentora, proširili smo fokus projekta s ciljem da mladima omogućimo neposredno iskustvo i rad s vrhunskim stručnjacima poput chefa Branka Ognjenovića. Na taj način ne samo da učimo nove generacije, već ih motiviramo da prepoznaju i valoriziraju lokalne resurse, kulturu i tradicionalne vrijednosti našeg kraja“, kaže Maja Jakobović, direktorica TZ Požeško-slavonske županije, dodavši kako znanja i vještine koja su stekli kroz ovaj projekt pridonose razvoju eno-gastro ponude Zlatne Slavonije i očuvanju njezinog kulturnog identiteta.

Podsjetimo, opsežan projekt „Zlatna Slavonija Eno&Gastro“ pokrenut je prije četiri godine s ciljem podizanja kvalitete usluge ugostiteljskih objekata uz mogućnost implementacije fine dininga. U suradnji sa chefom Brankom Ognjenovićem i sommelierom Darkom Lugarićem na edukacijama i radionicama do sada je sudjelovalo više od 80 kuhara, konobara, sommeliera i barista, vlasnika ugostiteljskih objekata i vinarija s područja čitave županije.

Foto: Stiglic Photo, izvor TZ Požeško-slavonske županije

Link na video:https://tinyurl.com/yu7bw8mm

Zagreb ugostio Dalmatinske vinske ikone

Na manifestaciji Dalmatinske vinske ikone, vinari iz udruženja Vino Dalmacije, na ekskluzivnom promenadnom kušanju nedavno održanom u zagrebačkom hotelu Esplanada, iz svojih podruma su izdvojili i izložili te na kušanje posjetiteljima ponudili tri svoja ponajbolja vina.

Okupilo se 39 ponajboljih vinarija iz svih dijelova Dalmacije, od kojih su neka arhivska, a neka i nagrađivana na vodećim vinskim natjecanjima.

Promenadno kušanje započelo je prigodnim riječima ravnateljice Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, te izaslanice predsjednika Vlade, g. Plenkovića, Sandre Zokić koja je, između ostalog, naglasila da su dalmatinska vina izvrsne kvalitete i dragocjeni dio turističke ponude naše zemlje, koja osim što ih turisti iz cijelog svijeta rado nose kao uspomenu, šalju u svijet i važnu poruku o visokom potencijalu dalmatinskog vinarstva.

Vinarima i okupljenim posjetiteljima obratio se i potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam, Dragan Kovačević koji je naglasio kako se trendovi potrošnje vina mijenjaju te da se na tržištu susrećemo s generacijom znatiželjnih mladih potrošača koji tek ulaze na vinsku scenu i koji žele istraživati autentične okuse i mirise i koji su otvoreni neafirmiranim vinima. Stoga je poruka vinarima da vrijedi njegovati tradicionalne dalmatinske sorte, koje novim, ali i starim potrošačima vina šire vidike.

Posebnu važnost ovogodišnjoj manifestaciji dao je spomenuti masterclass koji je vodio Clive Pursehouse, urednik za Sjevernu Ameriku u renomiranom vinskom časopisu Decanter. Pursehouse je govorio o potencijalima dalmatinskih vina na američkom tržištu, ističući važnost razumijevanja američkih ljubitelja vina za dalmatinske vinare i ugostitelje koji ciljaju ovo značajno tržište.

Zaključak radionice bio je da američki potrošači, odnosno potencijalni kupci hrvatskih vina više cijene ona crna, pogotovo ako su od autohtonih sorata. Vodeća je dakako sorta Zinfandel, odnosno tribidrag, crljenak za kojeg je dokazano da je porijeklom iz naše zemlje. Međutim, većinu Amerikanaca koji kušaju hrvatski Zinfandel ostanu iznenađeni – itekako se razlikuje od onog koji je sazrijevao na američkom tlu i odležavao u američkim podrumima. Dokaz je to da na vino itekako djeluje terroir!

Ipak, čini se da većina hrvatskih vinoljubaca preferira ili laganija i pitkija crna vina te bijela koja sa Dalmatinskog tla pružaju ili svježinu, ili pak poseban doživljaj budući da su vinari sve skloniji maceraciji i odležavanju, pogotovo vina sorata pošip i maraština, što se dokazalo i na manifestaciji. Naime, rijetki su vinari na štandovima nudili samo crna vina. Na upit imaju li bijela, odmah su se latili butelje, ili možda čak i dvije, a za „desert“ se na nekim mjestima mogao kušati i prošek koji je uvijek izazvao odobravnje.

Među ostalim značajnim gostima našli su se cijenjeni švicarski vinski stručnjak hrvatskog porijekla Ivan Barbić, Master of Wine, te Thomas Vaterlaus, glavni urednik najstarijeg švicarskog vinskog časopisa Vinum koji će u prosincu objaviti i članak o Dalmaciji.

Vinari koji su izlagali na manifestaciji su: Ško vina, Zlatan otok, OPG Davor Livaić, Grabovac, Opus vina, Miljas, Svirče, Vislander, Black island winery, Rizman, Zoro, OPG Vina Vizzulin, Kastel Sikuli, Hvar Hills, Terra Madre, Ante Sladić Vino, Tomić, Bora, Saints Hills, Pavičić vina, Ventus, Vina Marijan, Kraljevski vinogradi, Miloš, braća Plančić, Prović, Stina, Carić, Gracin, Grgić vina, Jerković, Testament, Katich, Baraka, Korta Katarina, Lipanović, Dalmatian ego, Prgin i Volarević.

Dalmatinske vinske ikone održane su pod pokroviteljstvom Hrvatske gospodarske komore i Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva te uz podršku sponzora OTP banka, California trade, DIAM, Romerquelle i Gligora.

 

 

 

Radgonske gorice, podrum u kojem caruju pjenušci

Planirate li vikend u Radencima, namjeravate li možda spustiti kofere u Gornjoj Radgoni… ili u bilo kojem ljupkom mjestu u sjevernoj Sloveniji, svakako odvojite vrijeme za posjet vinariji Radgonske gorice. Želite li vođenu turu po podrumu, te kušanje pjenušaca i mirnih vina, svakako rezervirajte termin i odaberite hoćete li samo razgledati podrum ili uživati u razgledu te vođenoj degustaciji uz fine zalogaje, bez obzira dolazite li pojedinačno, u paru, manjem društvu ili većim grupama.

Podrum s prirodnim slapom

Radgonske gorice imaju jedan od najzanimljivijih podruma u regiji, u kojem se čuvaju mirna vina i pjenušci, ukopan ispod brda i izgrađen u obliku slova V, sa slapom u najdubljem dijelu, od kojeg kroz podrum teče potočić, koji je ujedno i najmanji pritok rijeci Muri.

Svoj nastanak može zahvaliti bratu cara Franje, Janezu, koji je osnovao svojevrsno poljoprivredno društvo sa sjedištem u Grazu, ali podružnica je bila upravo u Radgoni. Nekada je služio za skladištenje leda koji se vadio iz zamrznute rijeke Mure, a uz vino u njemu su se čuvale lako kvarljive namirnice. Neko su se vrijeme u lijevom dijelu podruma uzgajale i gljive, a oba kraka su povezana tunelom.

Malo po malo, vrijedni su vinari shvatili da temperatura u podrumu odgovora za čuvanje pjenušca (penina), a i još dan danas se spominje pjenušac Klenovšek iz 1852. godine koji je iz ovog podruma prvi poslan na tržište. Naime, Alojz Klenovšek je nakon dvogodišnjeg školovanja u Champagni, proizveo i prodao 12.000 boca zlatnog radgonskog pjenušca. Budući da je jako volio kartati, priče kažu, da je jednog dana kartao u tvrtki Luis Kleinoscheg et frères, Styrie i – izgubio, pa je podrum preuzela francuska obitelj Bouvier koja se potom iz Švicarske doselila u Radgonu. Braća Bouvier osnovali su potom, 1882. godine tvrtku za proizvodnju pjenušca od domaćeg vina, ali na francuski način.

Pjenušci za svačiji ukus

Bio je to službeni početak stvaranja mjehurića u podrumu pod slapom. Oni stariji pamte Zlatnu Radgonsku peninu, najnagrađivaniji slovenski pjenušac i malo cjenovno pristupačniju Srebrnu, koja se uvijek čuvala i potom otvarala u ponoć – za doček nove, ili pak u posebnim prilikama. Danas iz Doma penine, odnosno podruma Radgonske gorice na tržište izlazi više od 15 etiketa pjenušaca proizvedenih od najboljih sorti grožđa koje raste na obroncima Pomurja. Neki su proizvedeni tradicionalnom metodom, neki tankovskom od suhih, polusuhih do slatkih, pa će u ponudi svatko pronaći svog favorita.

Najbolje svari događaju se u mraku

U vinariji Radgonske gorice vrlo su ponosni i na poseban pjenušac – Untouched by Light. Za njegovo nastajanje „krivo“ je istraživanje profesorice kemije Emerite Ann C. Nobile sa sveučilišta Davis u Kaliforniji koja je dokazala da izloženost vina dnevnome svjetlu ili umjetnoj rasvjeti uzrokuje smanjivanje citrusnih aroma u pjenušcima i povećava razvoj neugodnih okusa koji se danas nazivaju „svjetlosnim aromama“.

To je nadahnulo vinare i enologe u Radgonskim goricama da proizvedu pjenušac od grožđa koje se bere u noćima bez mjesečine, prerađuje se i zrije najmanje tri godine u potpunom mraku, u   podrumima sakrivenim u radgonskim spiljama. Pakira se, dakako u mraku u specijalne crno obojene staklene boce i dodatno omata u crnu foliju. Takav, vrlo atraktivan, zaštićen od svijetla i njegovog štetnog djelovanja dolazi do kupaca željnih isprobavanja novih okusa, a i ponekih avantura jer… najbolje se stvari događaju u mraku.

Od jedne kuće do cijele ulice

Nakon razgleda podruma i degustacije, možete predahnuti, a i fino pojesti u njihovom bistrou RG (bivši Pivski hram Golar), koji se nalazi u istoj ulici, odnosno na njenom kraju tik uz rijeku Muru. Zanimljiva je priča kako je tvrtka Radgonske gorice zapravo kupila cijelu Jurkovićevu ulicu u najstarijem povijesnom dijelu Gornje Radgone. Najprije su obnovili zgradu u kojoj se nalaze kušaona i dućan, u kojem se mogu nabaviti pjenušci, mirna vina i njihovi destilati, ali i proizvodi lokalnih gospodarstava te predivno dvorište iz kojeg se ulazi u podrum, bistro, a u planu je obnova i ostalih kuća, pa će se tako unutar stoljetnih zidina naći nekoliko malih hotela, uključujući wellness s bazenom, cvjećarna, kozmetički salon, prodavaonica lokalnih delikatesa…

Nakon posjeta vinariji Radgonske penine, prošećite mostom preko Mure i samo za minutu naći ćete se u Austriji, a potom se vratite i planirajte razgled ovog dijela Slovenije koji osim prelijepih krajolika i kvalitetnog smještaja nudi i brigu o vašem zdravlju – u obližnjem Zdravilišču Radenci.

 

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Nikola Zoko, Sunčana Barušić i arhiva podruma Radgonske gorice

 

Evo što se može u Rijeci pojesti za 10, 20 i 30 eura

Da je Rijeka jedna od vrlo popularnih destinacija domaćih i stranih turista čitave godine, svjedoče prepune gradske ulice te popunjena mjesta u restoranima, barovima i pivnicama.  Kad je o hrani riječ Riječani nude fuziju tjestenine pripremljene na bezbroj načina, ribe, janjetine koja dolazi s otoka Krka, različitih sireva koji spajaju tradicionalno ovčarstvo ali i gastro povijest susjedne Italije.

Stoga, kad ste u Rijeci uživat ćete u domaćem pršutu, talijanskoj mortadeli, sirevima s lokalnih OPG-ova, pravoj burrati, domaćoj tjestenini, pizzama pripremljenima isključivo od sastojaka iz Italije, svježoj ribi i plodovima mora, ali i u jelima od divljači, jer Gorski kotar je nekoliko desetaka kilometara sjevernije.

Obišli smo nekoliko restorana i bili zadovoljni odličnim omjerom cijene i kvalitete, a da bi to dokazali, donosimo priču o gastronomskoj strani Rijeke u točno određenim budžetima – 10, 20 i 30 eura.

ŠtoRija – veganski raj s hranom do 10 eura

Riječki Korzo, žila kucavica grada, mjesto je na kojem se nalaze mali restorani, fast food korneri ali i posebna mjesta poput restorana ŠtoRija. Nalazi se na sredini gradske šetnice (Riva 6) pomalo sakrivena zidom, što je prednost jer ćete se osjećati ugodno bez bojazni da će vam turisti u prolazu proučavati što imate na tanjuru.

Poznat kao jedan od najboljih veganskih restorana u Rijeci, ŠtoRija nudi veliki izbor različito kombiniranih poke bowl zdjelica čija fuzija okusa daje jedinstveni gastro doživljaj ali i nutritivno bogat obrok. U njima se, na podlozi od basmati riže spajaju baby špinat, rikula, tabbouleh, cherry rajčice, krastavci, cikla, rotkvica, crveni ribiz, falafeli te je sve preliveno umakom od veganskog feta sira ili  umakom na bazi kikirikija.

Ali, tu se jedu i domaći pljukanci u umaku od vrganja, šampinjona i dimljenog tofua, a u obrocima mogu uživati i ljubitelji mesnih obroka, jer u ponudi su burgeri, punjena piletina, svinjski file… Meni se mijenja dnevno, odnosno tjedan prije složen je meni po danima za idući tjedan.

Stoga, imate li 10 eura u džepu, u ŠtoRiji možete pojesti obrok uz piće po izboru – prirodni sok ili točeno domaće riječko pivo.

Pivnica Cont – Riječki tris za 20 eura

U prizemlju kultnog hotela Continental, na šetalištu Andrije Kačića Miošića, već sedam godina nalazi se pivnica Cont. Ime je dobila po nekadašnjoj slastičarnici u kojoj su se jeli najbolji kolači Kvarnera. Upravo je to jedan od razloga zašto se od samih početaka rada pivnice, pa do danas, pazilo da hrana bude besprijekorna, a epitet najbolji od najboljeg zadržan.

Riječani vole ovu adresu – sada kao i nekad, opisujući Cont kao mjesto ugodne atmosfere i odlične ponude hrane i pića. Prostor je pomalo muzejski, mnogi eksponati ovdje pričaju priču o Rijeci, što možete i sami istražiti dok čekate naručeno.

Osluškujući potrebe suvremenih gastronoma meni se mijenja na dnevnoj bazi. Na ovom se mjestu miješa tradicionalno i moderno pa je na vama želite li pojesti nešto ‘na žlicu’ kao što je kultni gulaš koji se odlično sljubljuje s pivom. U budžetu od 20 eura na stolu će vam se naći dvije porcije gulaša i pripadajuće pivo, a u dvoje u ovom budžetu možete pojesti i ponudu iz dnevnog menija i to od podneva pa do 16 sati.

Odnedavno Cont ima i posebnu ponudu – Riječki Tris koja se odlično uklapa u zadani budžet. Riječ je o spoju pizze Fiumane, osvježavajućeg koktela Fiuman i/ili Fiumanka i riječke kremšnite. Sve je autohtono i recepturom zaštićeno upravo na ovom mjestu.

Fiuman /Fiumanka imaju bazu u likeru proizvedenom u destileriji Suza s okolnih Brega, Riječka kremšnita je kombinacija dvije ‘žute’ kreme i osvježavajućeg šlaga, a poslužuje se izrezana u obliku trokuta, na tanjur postavljena bočno, pa tako nalikuje jedru.

Zvijezda ovog trisa svakako je pizza Fiumana. Riječ je o autorskom receptu za tijesto koje je za Cont osmislio pizzaiolo Franko Rajković postavljajući tako novu razinu uživanja u jednom od najpopularnijih obroka na svijetu i u Rijeci.

Franko Rajković

Za pripremu tijesta Franko koristi fino brašno i infuziranu vodu ječma – prirodni kvas koji pomaže u sazrijevanju smjese koja je izdašna, ali vrlo lagana. Postupak traje 48 sati nakon čega je tijesto spremno za pečenje, a posebnost je i ta da Franko uvijek u peć stavlja bazu – tijesto s umakom od rajčice ili trenutno, sezonski –  ukusnom kremom od sira i buče.

Kad je tijesto pečeno počinje kreiranje pizze. U Contu kažu kako je najpopularnija pizza s mortadelom, burrata sirom i pistacijom ali i ona na kojoj se sljubljuje sir i netom izrezan pršut. Kako bismo se uvjerili u to kušali smo oboje i uvjerili se da su  Riječani koji su nas na ovu adresu poslali imali pravo – pizza je uistinu jedinstvena, a od Franka smo saznali i to da su za poseban okus pizze zaslužni i pomno odabrani sastojci – pršut San Daniele, burrata di Puglia, pinjoli, grana Padano, mozzarella Fior di Latte, stracciatella di burrata, mortadella di Levoni i domaće  maslinovo ulje.

Bistro Paris – nešto konkretno za 30 eura

Želite li pojesti nešto ‘konkretno’ s pogledom na Kvarner put neka vas odvede u bistro Paris. Nalazi se na Šetalištu Joakima Rakovca. Restoran je mijenjao vlasnike, ali ne i ime sve dok ga nisu  preuzeli Borjan Suzić i Igor Bogunović. U želji da mu daju novi uzlet nazvali su ga Kalorija što je izazvalo veliko nezadovoljstvo Riječana. Nakon pritisaka, Kalorija je ponovo postala Paris (autobusna stanica ispred restorana nosi isto ime zbog popularnosti bistroa). Ovdje smo testirali budžet od 30 eura želeći pojesti ‘nešto konkretno’.

“U Parisu se uvijek jede dobra janjetina i teletina pod pekom”, rekao je Borjan Suzić dodajući kako meso peku u krušnoj peći u kojoj su se nekad pekle pizze. Upravo to je razlog da je meso posebnog okusa, krumpiri koji se poslužuju s pečenjem optimalno sočni i hrskavi. Dodao je i to kako se na ovom mjestu njeguje kult domaćeg i sezonskog, što je potvrdio i jesenski meni. On obiluje gljivama, različitim povrćem ali i finim slasticama među kojima su Pariške palačinke sa skutom i medom ili domaćim pekmezima.

U Bistrou Paris se stvarno dobro jede, što je još jedan od razloga da se na ovom mjestu vikendom traži mjesto više. Da se ne bi dogodilo da ostanete bez finog obroka svakako ga rezervirajte.

I da – još na kraju da vam otkrijemo što u Bistrou Paris možete pojesti u budžetu od 30 eura. Ručak počnite domaćom juhom od vrganja, odaberite želite li teletinu ili janjetinu (porcija je velika) koju poslužuju s domaćim krumpirom i svježe pečenom pogačom. Na kraju desert neka budu Pariške palačinke koje su velike i zasitne pa ih slobodno možete podijeliti.

 

Foto: Nikola Zoko i Sunčana Barušić

Predstavljena nova Santa Elisabetta iz 2020.

Albert i Nikola Benvenuti, vlasnici vinarije Benvenuti, predstavili su u hotelu Navis u Opatiji novo godište najtraženijeg crnog vina Hrvatske, terana Santa Elisabetta, a ujedno su održali i jedno od najekskluzivnijih kušanja ove godine, vertikalu svih šest dosadašnjih berbi, od 2015. godišta do aktualnog 2020. godišta.

“Santa Elisabetta je svakako naše najvažnije vino, plod potrage za savršenim izričajem terana, koji se kao sorta duboko ukorijenio u kolektivno sjećanje i tradiciju našeg motovunskog kraja, zbog čega smo se brat i ja od samih naših početaka zarekli napraviti od nje veliko vino. Vino koje će s jedne strane vjerno reprezentirati sortu i motovunski terroir, koji je po mnogočemu specifičan, a koje će s druge strane ponuditi balans i kvalitetu jednaku drugim najboljim crnim vinima svijeta. Znam da ta naša razmišljanja mogu nekome zazvučati ambiciozno ili samouvjereno, ali mi zaista neizmjerno vjerujemo u teran i njegov izniman potencijal za najveće dosege. Iskustveno znamo da u našem kraju nema druge sorte koja tako graciozno dozrijeva i koja s godinama odležavanja samo napreduje.” rekao je Albert Benvenuti.

Nikola Benvenuti se nadovezao: “Teran je bujna sorta s razlogom, naime kasne je prirode i obično ga beremo zadnjeg. Što znači da su potencijalni rizici i gubici vrlo izgledni, bilo zbog vremenskih nepogoda ili zbog brojne gladne faune, pa se priroda pobrinula da količinom nadoknadi te gubitke. S druge strane mi imamo taj jedan poseban položaj naziva Santa Elisabetta, koji je zapravo samo sljeme naših vinograda okruženih šumom, koji zbog tipa tla i izrazite osunčanosti, prirodnim putem reducira prinose i koncentrira grožđe, čiji urod mi još dodatno smanjimo zelenom berbom i koji nam onda daje takvo savršeno grožđe da smo ga bili prisiljeni posebno vinificirati i od njega napraviti unikatno vino. Taj položaj čak i u godištima kad drugi vinogradi zbog kiša ili drugih nepogoda pate, nepogrešivo i redovno isporučuje zrelo i zdravo grožđe. Prirodnim putem koncentrira ekstrakt u bobici, ukroti i ublaži divlji karakter terana i u konačnici da slojevito vino savršenog balansa i istovremeno puno energije. Po meni ne postoji ništa autentičnije u Istri od motovunskog terana, a kad je sa Santa Elisabette, onda je taj teran sasvim blizu savršenstvu.”

Da su braća Benvenuti potpuno u pravu po pitanju potencijala tog položaja i terana kao sorte ukazuje činjenica da se vino Santa Elisabetta već godinama rasproda u svega nekoliko tjedana od  puštanja na tržište. Zbog toga su uveli rezervacije i prednarudžbe, kako bi se dostupne količine mogle što kvalitetnije rasporediti po tržištu. Isti je slučaj i s aktualnom Santa Elisabettom iz 2020. koja je upravo izašla na tržište i za koju rezervacije također nadmašuju dostupne količine. Jedna od posljedica kontinuiteta visoke potražnje za ovim vinom je da je ono postalo meta pasioniranih kolekcionara i zaljubljenika u vino. Zbog toga su braća Benvenuti uz predstavljanje nove berbe organizirali i vertikalno kušanje svih dosadašnjih berbi, koje su vodili znameniti i iskusni sommelieri i vinski novinari. Svaku od dosadašnjih berbi predstavio je drugi sommelier ili vinski novinar, pa su kronološki od 2015. do 2020. dojmove o vinima prenijeli Daniela Kramarić, Emil Perdec, Tomislav Mikinac, Sandi Paris, Davor Butković i Saša Špiranec.

“Mislim da smo danas sve prisutne upoznali s onim što mi već dugo znamo, a to je da je teran rođen za dugogodišnje dozrijevanje u boci i da se puni potencijal Santa Elisabette tek sluti, jer naime, vina su bila u tako dobroj formi, da je svima bilo jasno da najbolje godine čak i onih najstarijih berbi tek dolaze. Santa Elisabetta je vino koje možete pospremiti u podrum ili vinski frižider i zaboraviti na njega godinama i kada god da mu se vratite u dva desetljeća od berbe, ona će biti još bolja.”, zadovoljno je zaključio Nikola Benvenuti.

Albert Benvenuti također nije skrivao zadovoljstvo s rezultatima vertikalnog kušanja: ”Naša su vina već neko vrijeme prepoznata kao dobra, jer na svim smo važnim natjecanjima od Decantera do Vinistre  osvajali platine, trofeje i zlata, a i kupci nam se stalno vraćaju, što je siguran znak da smo na dobrom putu, međutim, najveći ispit za svako vino je ipak ispit vremena, a mislim da smo ga danas, prema ovome što su eksperti rekli, ne samo položili, nego da smo za našu Santa Elisabettu dobili najveću moguću ocjenu. Jako sam zadovoljan kako je sve ispalo.”.

Santa Elisabetta iz 2020. je proizvedena u limitiranoj količini od 5.400 boca zapremnine 0,75 litara i 150 magnuma zapremnine od 1,5 litara. Godište 2020. je bilo jedno od toplijih i u Istri pamti kao jedno od boljih za crna vina.

Ženski vikend u Malinskoj na otoku Krku

Koliko puta vam se dogodilo da se na kavi s prijateljicama zaključi: „Pa moramo barem za vikend otputovati nekamo zajedno, dobro se zabaviti, fino pojesti, a ponešto i vidjeti te naučiti“. Ali, onda ostaje sve na riječima. Jer, treba napraviti plan putovanja, osigurati smještaj, prijevoz… Pa, želite li se dobro zabaviti u ženskom društvu, pridružite se programu „Ženski vikend Hrvatskom i okolicom“ kojeg je osmislila Alma Premerl Zoko.

Početkom jeseni žene su se odlično zabavile na otoku Krku, u Malinskoj i njenoj okolici. Boravak u Malinskoj započeo je jedinstvenim doživljajem –  Olive touch projektom koji je turistička zajednica ove destinacije osmislila prošle godine s ciljem pružanja kvalitetnog sadržaja i na kraju sezone u Malinskoj i Dubašnici. Program započinje ukrcavanjem u vlakić u centru Malinske i vožnjom desetak kilometara do maslinika.

Da je ideja pala na plodno tlo dokazale su brojne žene koje su u masliniku OPG-a Utla bile spremne na berbu maslina. Tradicionalan način skidanja zrelih plodova kao da je otklonio sav skupljeni stres i vikend učinio nezaboravnim. Uz smijeh i veselje prostirke u masliniku su se punile maslinama koje je bilo potrebno skupiti i pripremiti za prešanje. Iva i Branko, maslinari iz Malinske bili su prezadovoljni veseljem koje je zavladalo trudeći se objasniti kako se plod masline pretvara u ulje Utla, višestruko nagrađivano zlatom. Upravo to ulje, ali i mlado maslinovo ulje od maslina ubranih dan prije moglo se kušati u masliniku, nakon berbe.

U Bogovskom tošu mjestu koje je ujedno i mali obiteljski muzej gdje glavno mjesto zauzima preša na kojoj su se nekad masline pretvarale u maslinovo ulje, nastavilo se kušanje maslinova ulja, a veliko oduševljenje izazvao je poslužen Presnac (presnoc ili presnec), tradicionalna slastica otoka Krka, koja se priprema od mladog ovčjeg sira i tijesta. O slastici i svakom detalju u obiteljskom muzeju znatiželjnim je gošćama ispričala voditeljica Biserka Bogović.

Olive touch program završio je na  mjestu na kojem je i počelo ukrcavanje u vlakić – ispred Interpretacijskog centra DUBoak u kojem je ispričana priča o maritimnoj baštini, kulturi plovidbe ali i načinu na koji su ljudi živjeli i žive na ovom otoku i to u skladu s morem, prirodom i posebno šumom.

Masline, zvijezde listopada na ovoj destinaciji svoju su priču pričale i izvan maslinika. Kako se sljubljuje malo maslinova ulja s brašnom, jajima, začinima i puno ljubavi i stvaraju šurlice pokazala je Tanja Grbac, suvlasnica Malinske Trattorije Gatto Nero.

Tanja Grbac

Tijesto, kako je otkrila, mora biti kompaktno, a ruke i tanki prutić su jedini alat koji trebate. Radionica je svladana, svaka je žena napravila svoje šurlice koje su se, nakon kuhanja prelile kultnim umacima ovog restorana – gulašem od nekoliko vrsta mesa i umakom od škampi koji se radi po posebnoj recepturi. Budući da ovaj restoran radi cijele godine uz Tanju se predstavljanju gastro adrese pridružio i Marinko Tvrtković najavljujući niz aktivnosti za gastronome – od tradicionalnih specijaliteta zbog kojih se na ovom mjestu traži mjesto više, pa sve do tematskih programa koji Malinskoj ne daju spavati kad zahladi.

„Baza“ je bio hotel Malin, udaljen minutu hoda od mora i pet minuta od centra Malinske. Hotel je kategoriziran s četiri zvjezdice sa sobama okrenutim prema moru, atriju ili vrtu. U njemu nikad nije dosadno, a upravo je započeo Jesenski program kojeg nazivaju mjesecom maslina. Studeni je mjesec smijeha, a prosinac je mjesec bakalara što tradicionalno završava dočekom Nove godine za kojeg se uvijek traži mjesto više.

Budući da radi cijele godine  hotel Malin i u hladnijem dijelu godine nudi jedinstveni wellness & spa doživljaj koji je na poseban način godio ženskoj ekipi. Kako bi se u potpunosti zaokružila priča o maslinama, dm beauty radionica, koju je vodila kozmetičarka Nina Babarogić, pokazala je kako maslina ali i priroda mogu uvelike regenerirati lice i tijelo. Sve žene su same sljubile dm eko maslinovo ulje s morskom soli te uživale u laganom pilingu, sauni ali i revitalizaciji brojnim proizvodima iz dm košarice kojima je baza upravo maslina.

“Divan je bio posjet Krku i Malinskoj, ali i doživljaj programa kroz kojeg se provlačila moć masline. Bio je ovo vikend iz snova” – rekle su žene na povratku. Budući da se na kraju svakog ženskog druženja izgovara: „Ponovilo se“, Alma najavljuje nove programe za ovu jesen. Martinje na ženski način u Rogaškoj Slatini (8-10. studenog) i Wellness Advent u Čatežu, u zadnjim danima kalendarske jeseni (13-15. prosinca). Želite li se priključiti ženskom programu prijave i svi detalji su na ovom linku.

 

Foto: Nikola Zoko i Sunčana Barušić

Prva žena na svijetu koja vozi vlak prema središtu zemlje

One voze motore, automobile, vlakove, brodove… Žene voze helikoptere, avione i borave iznad oblaka – u svemirskim postajama, a od nedavno žena vozi prema središtu Zemlje. Naime, Anja Škarabot Heric prva je žena na svijetu s dozvolom za vozača špiljskog vlakića koji vozi u dubinu Postojnske jame, najveće turističke spilje u Europi, poznate po velikim dvoranama, predivnim spiljskim formacijama i čudesnoj podzemnoj rijeci.

“Oduvijek me zanimao turizam, rad s ljudima ali i kreativnost i dinamika na poslu. Privukao me oglas kojim se tražio novi vozač vlakića i ja sam se prijavila. Znam da je isprva bilo čudno vidjeti da vlak želi voziti žena, ali svladala sam svu materiju,  dobila dozvolu i evo mogu reći radim vrlo zanimljiv i dinamičan posao” – kaže energična Anja koja je već dugo dio tima ove destinacije. Radi kao turistički vodič kroz Postojnsku jamu i Predjamski grad, magistrirala je etnologiju i kulturnu antropologiju na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, a turizmu je u potpunosti posvećena. Budući da joj je suprug zaposlen u talijanskim željeznicama Treni Italia on ju je i najviše poticao da položi ispit za strojovođu špiljskog vlaka.

Anja Škarabot Heric

I tako je Anja u svoj poslovni portfolio dodala još jedno umijeće. Kad radi kao vodič zadivljenim turistima priča priču o Postojnskoj jami, a kad sjedne u vlakić i zvukom dade do znanja da slijedi početak vožnje, oduševljenje ne prestaje. Gotovo da nema posjetitelja koji se ne fotografira s Anjom.

Jesen u Postojnskoj jami je jako zanimljiva a u istraživanju njezine prirodne ljepote sudjeluju sve generacije. Oni koji vole Božićnu čaroliju znaju da je već 34 godine Postojnska jama kulisa za jedinstvene Žive jaslice. Pripreme za ovaj Božićni spektakl su u tijeku i ove godine će se Božićna priča odvijati duž pet kilometara duge turističke rute a u spektaklu će sudjelovati čak 100 izvođača među kojima su i tri vokalne zvijezde Ivan Defabiani iz Italije, Sumika Kanazawa iz Japana i Anea Mercedes Anžlovar iz Slovenije. Upravo se šiju bogati kostimi, kreiraju maske i frizure, u tijeku su audicije za izvođače, stručnjaci planiraju rasvjetu, zvučne efekte, iznenađenja za goste i tisuće drugih sitnica koje moraju biti savršene za ovako veličanstven spektakl.

„Žive jaslice u Postojnskoj jami smatraju se jednim od najvećih podzemnih događaja u svijetu. Zbog iznimnih dimenzija, naši posjetitelji spektakl gledaju dijelom vozeći se vlakom, a dijelom pješice. Čak bi se moglo reći da imamo najdužu podzemnu pozornicu!”, kaže predsjednik Upravnog odbora Postojnske jame Marjan Batagelj, koji događaj od 25. do 30. prosinca doživljava vrlo emotivno. „Ovakvu izuzetnu scenografiju podzemnih dvorana nećete doživjeti nigdje drugdje. Zbog toga se ovaj događaj smatra jedinstvenim na svjetskoj razini” zaključuje i napominje kako je pretprodaja ulaznica za Žive jaslice u Postojnskoj jami počela, a popust od 30% se može iskoristiti do 5. studenog. Broj ulaznica je ograničen pa zbog velikog interesa dobro je obaviti online kupnju.

Foto: Iztok Medja

Izložba Obiteljski album slavi ljubav i zajedništvo udomiteljskih obitelji iz cijele Hrvatske

Za samo nekoliko dana, u ponedjeljak, 28. listopada u 19 sati otvara se izložba „Obiteljski album“, koja nas u ambijentu Francuskog paviljona zagrebačkog Studentskog centra poziva da zavirimo u svijet ispunjen ljubavlju, zajedništvom i neizmjernom snagom udomiteljskih obitelji.

Ova izložba, dio kampanje „Prigrli dijete, stvori dom!“ Zaklade „Hrvatska za djecu“, donosi snažnu poruku o važnosti udomiteljstva i poziva sve nas da zastanemo i pogledamo koliko ljubavi i nade jedna obitelj može donijeti u život djeteta.

Na izložbi će biti predstavljene emotivne i dirljive fotografije udomiteljskih obitelji, koje su kroz objektive zabilježili neki od najpoznatijih hrvatskih fotografa: Mare Milin, Bruno Fantulin, Neja Markičević, Stanko Herceg, Damir Hoyka, Jadran Lazić, Stephan Lupino i Krasnodar Peršun. Svaki od ovih umjetnika donosi jedinstven pogled na trenutke zajedništva, ljubavi i bliskosti, prikazujući kako jedno toplo srce može promijeniti svijet.

Osim fotografija, posjetitelji će moći sudjelovati u razgovoru s udomiteljima i saznati više o njihovim iskustvima, a bit će održana i kratka edukacija o važnosti i viziji projekta. Posebnu emotivnu večer svojim će nastupima upotpuniti violončelistica Ana Rucner i glazbenica Marija Husar, a najmlađi će uživati u tradicionalnim sportskim igrama za djecu kao što su gumi gumi, školica i slično.

Svi ljubitelji umjetnosti, obitelji, i oni koje žele saznati više o ovoj važnoj životnoj temi, dobrodošli su na otvorenje izložbe. Budite dio ove emotivne i posebne priče i pridružite se listanju stranica najposebnijeg „Obiteljskog albuma“.