Arhiva oznaka za: Franjo Francem

Graševina i frankovka slavonski su yin i yang

/u /od

U Enosophiinom showroomu u Zagrebu, u suradnji diWine Cluba i Enosophie, održana je prezentacija za medije i vinske profesionalce na kojoj je bilo riječi o ulozi graševine i frankovke u kreiranju vinskog identiteta Slavonije, pa samim time i o njihovoj važnosti za brendiranje ove regije kao destinacije vinskog turizma.

Iako se Hrvatska, kao mala zemlja sjajnih vina, može pohvaliti velikim brojem autohtonih sorti grožđa, njih u Slavoniji u principu nema ili barem nemaju značajan udio u proizvodnji. Internacionalne sorte koje nalazimo na području Slavonije i Podunavlja nesporno daju izvrsne rezultate, čemu pridonose brojni faktori. Riječ je, naime, o tradicionalnom vinorodnom području koje vinogradarstvo i vinarstvo „pamti“ još od antičkih vremena, o kraju nadaleko poznatom po izvsnoj hrani i gostoljubivosti domaćina, kao i o destinaciji koja sve više osvaja goste svojim prirodnim ljepotama. No, možemo li uistinu sa sortama poput crnog pinota, syraha, merlota ili cabernet sauvignona konkurirati vrhunskim svjetskim vinima? Možda i da, no izbor sorata koje će ova regija staviti u prvi plan i na njima graditi svoj vinski identitet nije sporedna, već itekako strateška odluka.

Enosophia – položaj Goveđa glava

Graševina kao naša najznačajnija bijela sorta, čiji je identitet marljivim zalaganjem vinara i udruge Graševina Croatica u posljednjih 15-ak godina napredovao od vina za gemišt do vrhunske kapljice u svim svojim izričajima, spontano se nametnula kao zaštitno vinsko lice Slavonije. Iako vrlo dobro uspijeva i u drugim regijama Hrvatske, upravo u slavonskim vinogorjima ona pokazuje svoje najbolje vrline i s lakoćom izražava neodoljivu sortnost i punoću okusa. To pokazuje i kontinuirani porast površina pod nasadima, traženost na tržištu, ali i afirmacija na svjetskoj vinskoj karti potvrđena kroz brojne nagrade i odličja.

Vinogradi vinarije Enosophia

Sjajan posao s graševinom svakako valja nastaviti, no je li napokon vrijeme da ona dobije svog pandana među crnim sortama? Čini se da jest i čini se kako bi to mogla biti upravo – frankovka.

Dugo vremena zanemarivana i od strane tržišta i od strane samih vinara, ova iznimno potentna sorta napokon počinje dobivati zasluženu pozornost. U Enosophii su upravo frankovki, koja je oduvijek uzgajana u feričanačkom kraju, posvetili ogromnu pažnju. Značajnu ulogu u – kako ju nazivaju – novoj eri frankovke ima i hvalevrijedan projekt klonske selekcije koju je Enosophia započela 2022. godine u suradnji sa zagrebačkim Agronomskim fakultetom. Na položaju Srednjak u Feričancima, započeta je povijesna sadnja novog matičnog vinograda Frankovke. Ova sadnja predstavljala je ključan trenutak, ne samo za vinariju već i za čitavo feričanačko vinogorje. Označeni su elitni trsovi iz starih nasada iz 1973. godine te su praćeni i testirani na viruse tijekom čitave godine. Nakon pripreme plemki i uzgoja sadnica, posađeno je oko 25.000 sadnica na 5 hektara vinograda. Glavni cilj ove sadnje je stvoriti prepoznatljiv i ujednačen klon, poznat kao feričanački klon frankovke, kojim se postiže radikalno poboljšanja sorte i pomaže očuvanje dugogodišnje tradicije uzgoja frankovke u ovom vinogorju.

Franjo Francem

„Ne trebamo ići daleko da vidimo potencijal frankovke, dovoljno je posjetiti naše susjede u Austriji ili Mađarskoj. Ne vidim razloga zašto frankovka ne bi davala iste takve ili još bolje rezultate u Slavoniji koja čak ima i bolje uvjete uzgoja.“ – komentirao je sommelier Darko Lugarić. „Da ste bilo koga prije 20 godina pitali može li graševina biti išta drugo doli litrena boca za gemišt, većina bi vam rekla da ne može. A pogledajte graševinu danas! Ista stvar je s frankovkom. Od svake sorte moguće je dobiti vrhunska vina i to u nekoliko izričaja, a frankovka je iznimno potentna sorta koja može dati puno više od onoga na što smo u Hrvatskoj navikli.“ – nadovezao se Franjo Francem, sommelier i predsjednik Hrvatskog sommelier kluba.

Uspjeh Enosophiine frankovke, koju je moguće kušati u nekoliko izričaja – od mladog vina, preko školovanog elegantnog crnjaka, pa sve do predikata – potvrđuju ne samo brojni kupci, već i osvojena tuzemna i inozemna odličja za kvalitetu.

Irena Lučić i Hrvoje Šarić

„Kada smo počeli stvarati – da ne kažem ‘probijati’ – tržište, nailazili smo na izravna i neizravna odbijanja i na generalno nepovjerenje kupaca prema ovoj sorti, koja se u prošlosti zbog svoje loše kvalitete mnogima zamjerila. Ljudi kao da nisu mogli vjerovati da frankovka može dati dobro vino. No, ustrajali smo i danas svjedočimo potpuno drugačijoj situaciji – naše su frankovke vrlo tražene i spadaju u naša najprodavanija vina. Restorani ih s lakoćom sljubljuju sa mesnim jelima dodajući time čitavom iskustvu i gastronomsku dimenziju, a s podjednakim intenzitetom konzumiraju se i na kontinentu i na obali.“ – objasnio je Hrvoje Sarić, Enosophiin prodajni predstavnik i jedan od voditelja prezentacije.

Zaključak je kako crna budućnost Slavonije – uopće nije tako crna. No, na brendiranju frankovke svakako treba i dalje raditi, pri čemu glavnu ulogu imaju upravo vinske kompanije poput Enosophie, koje svojim proizvodnim količinama, tržišnim utjecajem i marketinškom snagom imaju moć oblikovati, pa čak i stvarati nove vinske trendove. Graševina i frankovka u svojim najboljim izdanjima, kao slavonski yin i yang – dvije sorte koje se međusobno savršeno nadopunjuju, trend je koji će s veseljem prihvatiti ljubitelji dobre kapljice, zar ne?

Obnovljen stari podrum vinarije Enosophia

Vinarija Enosophia u svom posjedu ima oko 160ha vinograda na kojima su ravnomjerno raspoređene bijele i crne sorte, uz dominaciju graševine i frankovke. U sortimentu nalazimo još i sauvignon bijeli, chardonnay, cabernet sauvignon, cabernet franc, pinot crni, syrah i merlot. Godišnja proizvodnja kreće se između 800 tisuća i milijun butelja vina, koja na tržište dolaze u tri specijalizirane linije – Dika, Miraz i Enosophia. U vinogradima je prisutan diverzitet mikrolokacija, koji se očituje u položajima, sastavu tla, starosti vinograda i prinosima. Ova raznolikost omogućuje primjenu različitih proizvodnih tehnika kojima se dobiva najbolje grožđe za svaki stil vina. Drugim riječima, svaki od osam vinogradarskih mikrolokaliteta prilagođen je stvaranju specifične vinske etikete.

Kurija Mihalović

Osim obnovljenog starog podruma iz 1804. koji je uz prethodnu najavu otvoren za posjetitelje, Enosophia je nedavno obnovila i kuriju Mihalović izgrađenu potkraj 18. stoljeća čime je Slavonija dobila elitnu smještajnu jedinicu prikladnu za privatne posjete, ali i poslovne susrete na visokoj razini.

 

Tijekom prezentacije kušana su vina Memoria (pjenušac od 100% rajnskog rizlinga), Trs. No.5 (graševina), Goveđa glava (odležana graševina), Miraz frankovka, te Frankovka ledena berba. Prezentaciju su vodili Hrvoje Sarić, Enosophiin prodajni predstavnik i Irena Lučić, vlasnica diWine Cluba, a gitarskim zvucima ju je uljepšao kantautor Jasenko Trbojević

 

Foto: Irena Lučić i Sunčana Barušić

Šibenska vina na Shpitzi u srcu Zagreba

/u /od

Budući da tog dana nismo mogli otići u Šibenik, Irena Lučić, vlasnica diWine Bara pobrinula se da Šibenik „dođe“ k nama. Naime, u sklopu manifestacije Vinska Shpitza koju je organizirala uz podršku TZ Šibensko-kninske županije, u Baru su gostovale tri vinarije šibensko-kninskog kraja: Livaić, Gracin i Vinoplod i prisutnima, vinskim znalcima i ljubiteljima dobre kapljice omogućili kušanje njihovih vina koja, većina od autohtonih sorata, u sebi kriju karakteristike ovoga kraja.

Blanka Marija Car

Uz evegreene koje je na klarinetu svirala Blanka Marija Car pričalo se o sortama, vinogradima, terroiru, a na kraju večeri svatko je imao svog favorita… bolje reći favorite, jer vina su bila odlična.

Davor Livaić i Irena Lučić

Vinograde vinarije Livaić njeguju i obrađuju braća Davor i Tomislav, koji su i predstavljali svoja vina u diWine Baru. Prve su loze zasadili djedovi, a njihove savjete i znanje braća su, poštujući tradiciju, nadopunila modernijim načinima uzgoja i pravljenja vina. Vinarija, odnosno njihova konoba se nalazi u Pirovcu, a vinogradi (4 ha) u Pirovačko-Skradinskom vinogorju.

Većinom su pozicionirani na padinama, što omogućava visoke prirodne sladore koji se osjete u njihovim pitkim i slatkim vinima. Na potpuno ekološki način uzgajaju lokalne sorte poput maraštine, debita, babića i plavine. Dakako, na Vinskoj Shpitzi kušali smo njihov znani Babić Templar, ali budući da je bila poprilična sparina, više interesa su nam pobudili Debit, Maraština Vila, polusuho vino od autohtone hrvatske sorte maraštine i jedinstveni Rosé Fortis Opolo od plavine uz manji dodatak babića.

„Od davnina u pirovačkom kraju težaci su proizvodili vino načinom prilagođenim njihovu životu i običajima vezanim za suživot s prirodom. Od grožđa plavina i babić stvarali su pitko vino crvenkaste boje macerirajući mošt samo jednu noć. Takvo vino nazivali su Opolo. Mletački putopisac iz 18. stoljeća, Alberto Fortis, prijatelj gospodara Pirovca, Petra Draganića, prilikom posjete selu, jedne vjetrovite noći prisustvuje izradi Opola i zaključuje da pirovačkim težacima po vještini i snalažljivosti nema ravnih u Dalmaciji. Danas, braća Livaić na tradicionalan način, u sjećanje na Fortisa koji je Pirovac doveo na mapu Europe, proizvode jednonoćni rosé koji govori o snalažljivosti njihovih predaka u toj vječnoj ali plemenitoj borbi s prirodom. Pije se uz pršut, sir, ribu i laganija mesna jela“ riječi su koje, na etiketi na poleđini butelje govore dovoljno o tom predivnom vinu.

Dr. se. Leo Gracin, poznati hrvatski enolog osnovao je s ocem Antom 2000. godine vinariju, a za šest su mu se godina pridružili partneri Ivan Ratković i Lado Skorim s kojima osniva novu vinariju pod imenom Suha Punta. Njihov prvi Babić, koji se na tržištu pojavio 2006. godine, brzo postaje proglašen jednih od najboljih babića na našem tržištu. U njihovim vinogradima prevladava sorta babić, a uzgajaju ga na dva primoštenska položaja – Bucavac i Sljinovac, dok glavninu grožđa otkupljuju od provjerenih primoštenskih vinara i to uglavnom iz vinograda koji su stari i do 50 godina. Na žalost, Gracin nije mogao doći zbog zdravstvenih razloga, ali njihov Babić Kontra dobio je na Vinskoj Shpitzi vrlo visoke ocjene i pozitivne komentare.

Treća „stanica“ za kušanje vina bio je stol s vinima vinarije Vinoplod, koje je vrlo vješto predstavljao njihov voditelj prodaje, Ivica Piližota. Vinarija Vinoplod osnovana je 1959. godine, kada je odrađena i prva berba. Ispočetka to je bila proizvodnja koja je slijedila samo jedno pravilo: što više, to bolje. Ali, 1984. godine iz vinarije izlazi prvo vrhunsko vino pod nadzorom vinskih stručnjaka. Tako se rodio Vrhunski babić koji je postao zaštitnim znakom Vinoploda, Primoštena i Šibenika.

Uništeni vinogradi u Domovinskom ratu se obnavljaju, unapređuje se tehnologija, ulaže se i u modernizaciju prerade grožđa, a danas osim u inox bačvama, kvalitetna i vrhunska vina dozrijevaju u velikim drvenim i barrique bačvama.

Naglasak se stavlja na vina od autohtonih sorata, pa smo u diWine Baru kušali dakako – Babić za kojeg smo znali da je odličan, a potom njihov vrlo interesantan Debit te Rosé od plavine i merlota. Vrlo privlačne je arome jagoda i bobičastog voća, odlično izbalansiranih šećera i kiselina, izuzetno pitko ali – varljivo! Ne bi se na prvu reklo da sadrži 12,5% alkohola.

Ivica Piližota, Franjo Francem i Mladen Zrno

Večer je brzo prošla uz šibenska vina, a mi smo s čašama, umjesto po rivi šetali po diWine Baru i njegovoj terasi, promatrajući Ilicu i tramvaje u prolazu, ali ništa nam nije nedostajalo. Dobra vina u dobrom društvu i što ćeš bolje!?

 

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Sunčana Barušić i Danijela Mirošević

Vrijeme je ZA… vina Vinarije Soldo iz Vetova

/u /od

Kako je to lijepo i pohvalno kada obiteljsku baštinu cijene i nastavljaju njegovati mlađi naraštaji. Tako  trud i muka djedova i roditelja koji su prehranjivali obitelj nije bila uzaludna. Ono što su stvorili, sada mlade generacije svojim novim zamislima, poštujući tradiciju ali i prateći svjetske trendove njeguju i nadograđuju. Mnoge su tako vinarije u Hrvatskoj dosada bile nepoznate, vino se prodavalo u rinfuzi ili samo lokalno, dok mladi nisu umiješali svoje prstiće, udružili se i kvalitetnim te posebnim vinima svoju vinariju približili ljubiteljima dobre kapljice u cijeloj Hrvatskoj, turistima ali i potrošačima izvan zemlje, istodobno promovirajući cijelu regiju. Takva, odnosno slična se „primopredaja“ dešava i u Vinariji Soldo iz Vetova.

Osnovao ju je Gojko Soldo 2011. godine. Voćar i vinogradar, odlučio je krenuti takoreći od početka. Naime, obitelj je obrađivala 1,5 hektara vinograda proizvodeći vino uglavnom za svoje potrebe, a višak prodavajući drugim vinarijama. S odlukom da će samostalno nastupiti na tržištu, krenulo je i proširenje vinograda, odnosno sadnja novih površina. Danas u vinogradima vinarije Soldo rodi graševina, chardonnay, sauvignon, manzoni, rizvanac, traminac mirisni, pinot sivi, frankovka, game, crni pinot, merlot i zweigelt.

Mirko Soldo

Da se vratimo na početak priče: danas u vinogradima i podrumu uz Gojka Soldu radi i njegov sin Mirko koji je završio agronomski fakultet, a znanje dodatno brusi i upija od svog oca. Stoga ne čudi – Vinarija Soldo iz Vetova danas ima 11 etiketa, u njihovim vinogradima rastu, zapravo već su i rodile i PIWI sorte, odnosno, kako ih nazivaju hibridi treće generacije (hibernal, viognier gris i johaniter) koje su pokazale izuzetnu otpornost, a ove je godine vinarija izašla na s Pjenušcem (2018.) od sorte chardonnay.

Radionicu vina Vrijeme je ZA… Vjekoslava Madunića koju je vodio sommelier Darko Lugarić, upravo smo i započeli spomenutim pjenušcem kojeg je, kako i ostala vina, vrlo hrabro, pred istančanim i dobro znanim enolozima, sommelierima, predstavnicima medija te vinoznalcima predstavio Mirko Soldo (24).

„Pjenušac je ležao na kvascima tri godine. Budući da nam je to prva serija, nismo htjeli puniti puno boca, tako da ih u podrumu imamo svega 1000. Međutim, potražnja za pjenušavim vinima je sve veća, uostalom, to je i svjetski trend, tako da namjeravamo povećati proizvodnju“ objasnio je Mirko Soldo, a nakon vrckavih mjehurića u čaše se točilo prvo mirno vino: Rizvanac (2022).

„Rizvanac je vrlo interesantna sorta i u Hrvatskoj su rijetki vinari koji od nje proizvode monosortno vino. Karakteristična je za bregovitu Hrvatsku i žao mi je da ova sorta lagano gubi korak kraj poznatijih.   Vina od sorte rizvanac vrlo se rijetko nude u restoranima, teško ćete ih naći u vinotekama, a kupci ne znaju što očekivati od takvih vina, koja su, usput rečeno – odlična“, kazao je Lugarić, a Mirko Soldo se nadovezao s podatkom da se vina vinarije Soldo mogu kupiti u Vrutku, te da butelja nije skuplja od 6€.

Potom se točio Pinot sivi (2022.) za kojeg je enolog i sommelier Franjo Francem komentirao da mu je bio veliko iznenađenje. Finih sortnih mirisa bijelog voća (jabuka, kruška i vinogradarska breskva), čisto, kristalno bistro, ovo bi vino sommelier Lugarić ponudio uz smuđa u pivskom tijestu ili lagani, ne previše ljut fiš paprikaš.

Graševina (2022.), tipična je – kutjevačka graševina, zaključili su prisutni kušači, koja zbog količine vapnenca u tla ima karakterističnu mineralnost, a Rosé (2022.), 60% pinot crni i 40% zweigelt, sve je ugodno iznenadio. Boje trešnje, ugodnog mirisa po malinama i jagodama, pitko i svježe, dobro rashlađeno, ovo će vino biti idealno u ljetnim mjesecima. „I u proljetnim, s jagodama“, čulo se iz redova kušača.

Mirko Soldo

Monosortno vino koje se rijetko gdje može kušati i kupiti – od sorte manzoni, također se nalazi u ponudi Vinarije Soldo. Danas rijetku sortu, križanca rajnskog rizlinga i bijelog pinota u vinogorju Kutjevo, koliko znamo, imaju samo dvije vinarije – Krauthaker i Soldo, a mi smo ga imali prilike kušati na ovoj radionici.  „Baš je i ne vole vinari. Za razliku od nedodirljive graševine, manzoni je vrlo osjetljiva na rani mraz. Brzo raste, ali se redovi ne smiju saditi preusko, a tata ju je posadio na nagovor Bernarda Kozine, profesora sa zagrabačkog Agronomskog fakulteta. I imao je pravo – sorta manzoni u našim vinogradima odlično uspijeva i daje odlična vina“ objasnio je Mirko Soldo.

Sauvignon (2022.), zelenkasto žute boje i sortnih mirisa, sommeliera Darka Lugarića po mirisu je asociralo je na mladi grašak i šparoge, a Željko Suhadolnik je dodao da mu miriši i po listovima rajčice. Ostali su zaključili kako im se vino sviđa i da bi ga rado imali u čaši uz povrtni rižoto ili salatu od rajčica, mozzarelle.

Darko Lugarić, Mirko Soldo i Vjekoslav Madunić

Na red je došlo kušanje vina Chardonnay (2020.), prvog vina koje samostalno napravio Mirko Soldo, još dok je studirao. Iako je sada već „malo umorno“ kako je rekao Franjo Francem, i vrijeme je da ga se potroši do kraja zaliha, bitno je napomenuti da je na međunarodnoj izložbi Ferenc Komaromi na Balatonu 2022. godine proglašeno šampionom izložbe.

Šećer na kraju: Traminac mirisni (2022.). Zapravo, nije šećer, jer ovo je polusuho vino, a kako je napomenuo sommelier Lugarić, premalo ga se nudi u ugostiteljstvu. Naime, u ovakvom polusuhom izdanju traminac će vrlo dobro pratiti azijska jela. Jedan wok s kozicama, jako bi dobro prijao uz nama natočen traminac iz Vinarije Soldo.

Mirko Soldo s djevojkom

Na kraju radionice, kako to uvijek biva, rasplamsala se rasprava, a svi su prisutni zaključili da Vinarija Soldo ima velikog potencijala. Ono što joj nedostaje to je marketing. Dobra priča već postoji, kako ukazuju etikete vina: uz podrum vinarije teče potok koji dijeli dva diva: Krndiju i Papuk. Na njima Vinarija Soldo ima svoje vinograde, u vinogradima gotovo da nema dana kada ne puše vjetar, loza rjeđe poboljeva što su idealni uvjeti za ekološku proizvodnju. Budući da mlade snage pušu svoje vjetrove u vinariji, zasigurno se takva proizvodnja koja je sada vrlo tražena u svijetu nazire u bliskoj budućnosti.

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Marko Čolić i Sunčana Barušić

Jedinstvena Bugava i priča o Vinu za život

/u /od

Veliki poznavatelj i ljubitelj vina, Vjekoslav Madunić uzeo je žestok tempo. Sve češće se pobornici dobrih kapljica i oni željni upoznavanja novih etiketa, ponekad i do sada njima nepoznatih vinara i vinarija ili sorti grožđa sastaju u Češkoj besedi. Ovoga puta bilo je Vrijeme ZA… upoznavanje viške vinarije Vislander.

Darko Lugarić, Sanda Vojković i Vjekoslav Madunić

„Priča o Vislanderu priča je o otočanima – o Višanima i Britancima. Na Visu 1944. godine nije bilo dovoljno hrane, a muškarci koji su to mogli, nosili su puške i ratovali daleko od rodne grude. Na otoku su ostale žene, starci i mala djeca, a dok je oko njih bjesnio Drugi svjetski rat, Vis je skrivao britansku zrakoplovnu bazu koju su koristili i saveznici, uglavnom Britanci. U izolaciji je Višanima nedostajalo hrane, a Britanci su čeznuli za mirnodopskim užicima. Zato su nona Frona i dida Jure s vojnicima s britanskoga otočja sklopili još jedan savez – razmjenjivali su vino za hranu, suhi vojni obrok za plavac. I stoga slogan vinarije Vislander glasi Vino za život“ objasnila je na početku prezentacije vina svoje vinarije Sanda Vojković, koja je u vinariji Vislander zadužena za marketing, odnosno brendig. Naime, upravo zahvaljujući mlađim naraštajima koji su naslijedili vinograde na Visu i obiteljskim ih vezama spojili u jedno vlasništvo, izgrađena je nova, suvremena vinarija s podrumom, obnovljeni su vinogradi i posao se proširio, a ime Vislander malo po malo zauzima značajno mjesto na vinskoj karti Hrvatske.  Vinarijom, vinima kao i crtežima portreta na etiketama, te cijelom pričom vezanom uz vina, noni Franki Vojković, pradjeda Juri Dorotiću i ostalim članovima obitelji, Damir Radica uz Marka i Sandu Vojković odaju svojevrsni hommage.

Na Visu se oduvijek sadila loza, a uništeni vinogradi filokserom nisu se više pretjerano obnavljali, tako da čokota u naše vrijeme ima najmanje. Vis, naš najudaljeniji nastanjeni otok po mnogočemu je poseban, pa tako i po autohtonim sortama koje su tamo preživjele, a danas ih vrijedne ruke modernih vinara revitaliziraju, jer svjesni su da na svjetskom tržištu količinom ne možemo konkurirati, ali ljubiteljima dobre kapljice mogu ponuditi vina od autohtonih sorti koje ne rastu nigdje drugdje na svijetu. Takva je bugava (vugava) kojom je na cijelom svijetu zasađeno samo 15 ha (polovica je u vlasništvu Vislandera). Osim bugave (vugave), vinarija njeguje i sorte plavac mali i kuč (trbljan bijeli).

Prezentaciju je, uz Sandu Vojković i Vjekoslava Madunića, vodio sommelier Darko Lugarić, a dobar je početak bio ispunjen veselim mjehurićima koji su perlali u čašama, jer točio se pjenušac Komiška bonda (strana). Kao bazna sorta odabran je kuč (trbljan bijeli), koji daje svježa, laganija vina izraženijih kiselina, što je idealna baza za pjenušce, a uz tu sortu dodana je i vugava, ubrana u trenutku tehnološke zrelosti pogodne za proizvodnju pjenušavih vina.

Robert Brkić

„Bio mi je postavljen težak zadatak, ali kada sam vidio s čime raspolažem, za mene je to bilo otkriće. Na otoku s toplom mediteranskom klimom ubrali smo grožđe koje je imalo sedam grama kiseline na litru. Nisam niti trenutka dvojio da je kuč odličan za proizvodnju pjenušca, a u ovaj smo dodali 15% vugave“ objasnio je enolog vinarije Vislander, Robert Brkič.

Franjo Francem, enolog i sommelier i Marko Čolić na radnom zadatku

„Iznenađen sam da se na otoku može uzgajati vino od kojeg se radi tako dobar pjenušac i to od sorte od koje su se do sada radila stolna vina, kako smo ih nazivali. Dobiti tako lijepi uradak s perlama… kapa dolje“, kazao je enolog i sommelier Franjo Francem nakon što smo kušali pjenušac. Nakon kušanja mirnih vina – Bugava 2021. i 2022., dodao da bugavu, odnosno vugavu treba njegovati, te da moramo biti svjesni činjenice da se takva vina proizvode samo na Visu i ne mogu se s ničim usporediti. Tu činjenicu svakako treba iskoristiti u dobrom marketingu i biti ponosan na nju.

Kušali smo i Bugavu antique 2021. tako nazvanu jer je sličnija vinu koje se u prošlosti proizvodilo od te sorte. Naime, kada nije bilo inox bačvi, sva su se vina držala u drvenima, pa su vina bila teža, jača, robusnija. Trideset posto vina za etiketu Bugava antique, kompleksno vino s izraženim aromama marelice, badema i tropskog voća, odležalo je u drvenim bačvama od 500 listara, dok je ostatak bio u inoxu.

Vitomir Andrić i Željko Suhadolnik

Uvod u vina od sorte plavac mali bio je Rosé, dakako od plavca malog. Bilo je zanimljivo promatrati reakcije prisutnih kušača i kušačica. Miris ispunjen cvijetom šipka, brusnice i maline u pozadini, sigurni smo, nije oduševio samo ženski dio publike. Ali muški… nekako je ostao rezerviran i sa ispijanjem čaše i s komentarima. Zašto, nije nam jasno, jer u rosé vinu sigurno jednako uživaju žene i muškarci.

Slijedili su plavci – s položaja Milna (2019.), potom s položaja Voščica (2018.) i Ljubišće (2018.). Položaji toliko blizu jedan drugome, a toliko različita vina!  Nakon kušanja čula se rasprava o taninima. Plavci s Visa ne mogu se uspoređivati s teškašima s Pelješca i ostalih otoka, imaju vrlo nježnu strukturu tijela i arome i teško se nose s taninima koje su mnogi osjetili. Ali, posljednji plavac koji smo kušali s položaja Tihobraće plje (2017.) dobio je odobravanje većine – uostalom osvojio je broncu na Decanteru.

Treba još napomenuti da vinarija ima i svoju destileriju u kojoj nastaju rakije travarica i lozovača, likeri od kruške, rogača i oraha, a posebno su ponosni nagin od rogača – 24 Carob Gold Gin. Kao i svaki uradak pod etiketom Vislander i on ima svoju priču: Naime, izraz karat potječe od rogača (carob). U antičkoj su Issi mjerili težinu zlata i dragog kamenjak sjemenkama rogača koje uvijek imaju istu težinu). U rimsko doba zlatnik solidus težio je 24 sjemenke rogača. Tako od davnina 24 karata označava mjeru za stopostotno čisto zlatno, baš kao što danas 24 rogača njihovom ginu daju stopostotni čisti zlatni okus.

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Marko Čolić, Sunčana Barušić i arhiva vinarije Vislander

 

Vrijeme je ZA… vina vivodinskog vinara Josipa Vrbaneka

/u /od

„Tata, mi jedini u ovom kraju nemamo vinograd, imamo samo jabuke!“ rekao mi je sin Luka i tada smo, prije 23 godine, supruga i ja odlučili kupiti zemlju pogodnu za uzgoj vinove loze, na odličnom položaju Krasinec, pripisali je na sina i zasadili lozu. Luka je dobio pola hektara vinograda, s čokotima rajnskog rizlinga, sauvignona i graševine, a obitelj se počela baviti vinogradarstvom“, kazao je Josip Vrbanek na početku tradicionalnog predstavljanja vinara i kušanja vina – Vrijeme je ZA… kojeg organizira Vjekosav Madunić i ovoga puta uz pomoć sommeliera Darka Lugarića.

Darko Lugarić, Josip Vrbanek i Vjekoslav Madunić

Josip Vrbanek, jedan od četiri vinara Vrbaneka u Vivodini (Josip, Darko, Mirka i Zdenka),  čak je 26 godina radio na više pozicija u Institutu za voćarstvo, a bio je i prvi predsjednik Hrvatske voćarske zajednice. Ta povezanost s voćem, potaknula ga je još 1995. godine da sa obitelji iz vlastitih voćnjaka jabuka počne proizvoditi jabučni ocat. Nakon što se počeo baviti vinarstvom, bio je 12 godina predsjednik vinogradara i vinara Ozlja, a i dan danas je angažiran u promicanju ovoga kraja, ne samo u proizvodnji vina nego i aktivnostima koji ovaj kraj čine sve privlačnijim turistima (u Vivodini se organizira čak tri Wine&walk manifestacije, potom Štrudlafest…).

Josip Vrbanek

Naime, vivodinski kraj je stoljećima poznat vinogradarski kraj. Ali, nikada nije izazvao veću pozornost kod ljudi iz vinarske struke, a sommelieri, ugostitelji pa i novinari… kao da su preskakali ovaj kraj, smješten „malo sa strane“ sve poznatije Plešivice, praktički na slovenskoj granici. U prošlosti je godinama Badel otkupljivao kompletan urod, tako da su rijetki imali višak vina kojeg su mogli prodavati. Ipak, zadnjih dvadesetak godina profiliralo se desetak vinara koji su već zamijećeni i priznati na vinskoj karti Hrvatske. Osim četiri već spomenuta Vrbaneka, sve više se čuje za vina vinarija Frlan, Viktorovski, Lešćanec, Ferko, Štubljar, te u obližnjem Vrhovcu, vinarija Elvis Šoštar, a poznavatelji dobrih kapljica koji žele promovirati njihova odlična vina organiziraju radionice poput ove, ili primjerice – bili smo prisutni na Vinskoj Shpitzi u diWine Baru gdje je predstavljeno pet vinarija vivodinskog kraja).

Josip Vrbanek je među najvećim vinarima ove regije, a do 2003. godine, kompletirali su kupovinom već postojeće vinograde, najprije sa tri, a potom još jednim hektarom. Istodobno, kako šire vinograde i s izlaskom na tržište 2003. godine, od Badela kupuju veliku vinariju sagrađenu 1938. godine u kojoj i danas prosječno godišnje proizvedu 60.000 litara vina (u butelje pune vino isključivo iz vlastitih nasada, dok u boce od litre i za prodaju vina u rinfuzi, otkupljuju grožđe od lokalnih vinara).

Vinarija Josip Vrbanek u asortimanu ima čistu graševinu, rajnski rizling, sauvignon, sivi pinot, chardonnay, lovrijenac, dišeću raninu i muscat ottonel, te dvije kupaže: rosé (frankovka i portugizac u jednakim omjerima) i crveni cuvee: frankovka, portugizac i lovrijenac).

Kušali smo devet etiketa, a moramo pohvaliti da su bijela vina bila odlično ohlađena. Najprije se otvarala mlada Graševina (2022.). „Ovu svježu, laganu graševinu ne smijemo uspoređivati s onom iz Slavonije ili Podunavlja, jer puno je nježnijeg tijela, a uostalom, svako vino u sebi odražava terroir gdje raste, a ova je iz Vivodine“, kazao je somellier Darko Lugarić kušajući prvo vino.

Drugo koje nas se jako dojmilo bio je Rajnski rizgling 2021., lijepe svijetlozelene boje, tipičnih sortnih mirisa, bez tercijarnih mirisa petroleja. Punjen u alzašku bocu, dobio je od prisutnih vinskih znalaca i onih koji cijene dobru kapljicu, čistu peticu.

Oduševio nas je i Sivi pinot (2022.) sa položaja Sveti Duh, okrenut ka zapadnoj strani na 350 metara nadmorske visine. Svježe i bistro vino, lijepoga mirisa koji će staranjem postati i intenzivniji. Josip Vrbanek, koji, za razliku od nekih vinara, nije vičan samopromociji, ispričao je kako iz berbe 2021. nema više niti jednu bocu. Naime, prilikom posjeta Hrvatskoj, predsjednik Francuske, Emmanuel Macron kušao je na svečanom ručku u zagrebačkom restoranu Gallo, upravo sivi pinot (2021.) vinarije Josipa Vrbaneka i bio oduševljen njime. „Nakon što je taj podatak naveden na portalima i u tisku, sve zalihe smo rasprodali i sada mi je žao da nismo ostavili koji karton da se možemo pohvaliti kad nam u vinariju dođu dragi gosti“, kazao je Josip Vrbanek.

U vinariji Josipa Vrbaneka vino sorte chardonnay ne odležava u drvetu, kako su vinopije inače navikle kad kušaju vino te sorte. „Ne volim da drvo nadjača sortnost, a upravo kod chardonnaya želim da se ona osjeti, zato vino odležava samo u inox tankovima“, objasnio je Josip Vrbanek, a kušajući njegov Chardonnay 2022. uvjerili smo se da je lijepo pitak i zaključili da bi odlično prijao uz lungić, teletinu ali i riblja jela, primjerice smuđa.

Rosé vino iz vinarije Josipa Vrbaneka nešto je dublje boje, mogli bismo reći boje korice luka, mirisa po zrelijem voću, a zanimljivo je da ga rade kupažom dvije sorte crnog sortimenta tipične za plešivičko- vivodinsko područje, koje se tradicionalno uzgajaju godinama: 50% frankovke i 50% portugisca. Dobro ohlađeno sigurno će biti traženo u ljetnim mjesecima, a budući da je polusuho, najviše će se sviđati onima koji u rosé vinima vole osjetiti ostatak šećera.

Najiščekivanije vino tog popodneva bio je Lovrijenac (2019.), a vinarija Josipa Vrbaneka jedna je od rijetkih koja komercijalno proizvodi lovrijenac i pod tom ga etiketom stavlja na tržište. Sorta lovrijenac  nastala je križanjem pinota crnog i guais blanca ii bijele beline velike, ali do kraja nije razjašnjen njegov DNK niti porijeklo. Međutim, kako je većina sorti nastala u Francuskoj, smatra se da je i ova porijeklom iz Alzasa. Uzgoj te sorte zadržao se većinom na području nekadašnje Austrougarske a vino od te sorta poznato je pod više loklanih naziva: Saint Lorentz, Vabžinec, Šent lovrenka, a na području Vivodine „susreli“ su se sorta lovrijenac i Sveti Lovro, svetac i zaštitnik.

Franjo Francem, enolog i sommelier

„Vino zaslužuje pažnju jer je odmak od uobičajenog razmišljanja o crnom vinu kao nabildanom teškašu koji mora imati velik postotak alkohola. Lovrijenac je sve suprotno od toga: radi se o crnom vinu koje je lagano, osvježavajuće s okusom višnje i trešnje. U njemu ništa ne bode i ne iskače. Tanini su svilenkasti, zreli, slatki i zaokruženi što je njegova prednost, a ne nedostatak, pogotovo danas kada se na tržištu traže pitka crna vina koja ne obaraju s nogu nakon jedne čaše“ kazao je Franjo Francem, vrlo cijenjeni enolog i sommelier, a ostatak se publike složio s njegovim mišljenjem.

Osim vina, Vrbanek je najveći proizvođač prirodnog octa u Hrvatskoj. Rade jabučni ocat, potom vinski bijeli i crveni ocat, ocat od plavca malog s otoka Pelješca te ocat od meda. Cijenjen je i njihov hladno prešan te pasteriziran sok od jabuke i to od plodova iz vlastitih voćnjaka. Njegova se vina piju od Zagreba sve do Dubrovnika, a uskoro će iz vinarije Josipa Vrbaneka krenuti i izvoz u Nizozemsku te u još nekoliko zemalja. Želimo mu svu sreću!

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Mario Milošević i Sunčana Barušić