Zbog svog položaja, Split je oduvijek privlačio ljude, a njegova priča traje još otkako je rimski car Dioklecijan, 293. godine poslije Krista odlučio baš na tom poluotoku, blizu velikog rimskog grada Salone, izgraditi palaču da se skloni od opasnosti i u miru provede posljednje godine života.

Palača je u 1700 godina postajala grad, nakon što su se u nju počeli sklanjati stanovnici Salone pred navalom Avara i Slavena, a zahvaljujući ostavštini i onih koji su proširivali grad i izvan zidina, danas je Split grad koji mnogobrojne turiste mami bogatom tradicijom, povijesnom i kulturnom baštinom. I to ne samo ljeti, nego 365 dana u godini, a u jesen, pa i za blagih zimskih mjeseci mediteranske klime, idealno je doba za razgledavanje jer, one nemoguće gužve ipak su popustile. Turisti željni upijanja povijesti i ljepota upravo sada mogu upoznati divote na njegovim ulicama i trgovima, u palačama i muzejima, crkvama i hramovima te se opuštati na šetnicama i dakako, uživati u gastronomskoj ponudi njegovih restorana.

Od cvijeta do imena

Najprije da razjasnimo ime grada. Stoljećima se vjerovalo da dolazi od latinske riječi za palaču, označavajući Dioklecijanovu palaču. Naime, na staroj karti rimskih zemalja Tabuli Peutingeriani na kojoj podaci datiraju u 4. stoljeće, vidljiv je lokalitet Spalato, nedaleko veće i važnije Salone. Lako je moguće da je autor najvažnijeg povijesnog izvora za antiku i rani srednji vijek, bizantski car Konstantin Porfirogenet jednostavno, ali možda krivo zaključio da je ime poteklo od riječi Spalato.

Vjerojatnije je da je Split ipak ime dobio po cvijetu. Naime, mnogo prije nego što je Dioklecijan odlučio ovdje provesti umirovljeničke dane, u uvali je bilo grčko naselje koje se nazivalo Aspalathos ili Spalatos i to po biljci koja je u ono doba poput tepiha prekrivala cijelo područje Dalmacije. Radi se o brnistri ili žuki kako je još nazivaju, biljci koja u proljeće cvate žutim cvijetom opojna mirisa a njeno je grčko ime Aspalathos. Je li priča potpuno točna još nema dokaza, ali zna se da je Split promijenio mnoga imena: Spalatum, Spalato, Spalatarum, Spalathensis, Aspalathon, Aspalatuo i to sve do 1909. godine kada je gradsko vijeće propisalo da se grad smije nazivati samo jednim imenom – Split.

Šetnja kroz povijest

Za razgled i upoznavanje Dioklecijanove palače svakako unajmite vodiča. Od stručne ćete osobe tada čuti priče koje datiraju u prošlost daleko prije „kamena temeljca“ Palače, pa sve do današnjih dana, doznati glamurozne, ali i one manje sjajne detalje koji se vežu uz palaču i njenu povijest, pogotovo nakon smrti Dioklecijana. Naime u jednom razdoblju podrumi su korišteni kao jame za otpad (i bili napunjeni do vrha!), a njihovo čišćenje otpočeo je sredinom 19. stoljeća arhitekt Vicko Andrić. I da,  dobro je znati da Dioklecijanova palača zauzima preko 30 tisuća metara četvornih, a podrumi palače još nisu do kraja istraženi, odnosno otkopani, pa se iza zidova danas dostupnih velebnih prostorija sigurno kriju još neke tajne.

Palača je spoj luksuzne vile – ljetnikovca i rimskog vojničkog logora (castruma), a dvjema glavnim ulicama podijeljena je na četiri dijela. U južnom dijelu Palače boravio je Dioklecijan, dok je sjeverni dio bio namijenjen za carsku stražu, vojsku i poslugu, a neke su zgrade služile i kao spremišta.

Na svakom uglu nalaze se velike kule, a uz četiri manje, na svakoj strani: Zlatna, Srebrna, Mjedena i Željezna vrata. U Palaču uđite poput cara: kroz veličanstvena Zlatna vrata na kojima će vas možda dočekati i dva „stražara“.

Šetnja kroz palaču je zapravo šetnja kroz povijest – prođite kroz Vestibul (staro carsko predvorje) i dođite do središnjeg trga palače, Peristila. Bio je namijenjen caru Dioklecijanu, slavljenog kao živog Jupiterovog sina. Car se pojavljivao pod lukom a podanici su mu pristupali i klečeći mu ljubili skute njegova grimiznog plašta, ili pred njim padali ničice, ležeći potrbuške na zemlji. Stupovi su izrađeni od vrlo rijetkog i cijenjenog crvenog granita, a od cara Dioklecijana pa na dalje, purpur postaje carska boja.

Zahvaljujući svojoj jedinstvenoj ljepoti i odličnoj akustici, Peristil je postao idealna kazališna scena i pozornica na kojoj se odvija bogati gradski život. Ispiti kavu na stepenicama uokolo Peristila jedinstveni je doživljaj, jer ćete ugledati i 3500 godina staru djelomično sačuvanu sfingu od grafita koju je Dioklecijan dovezao iz Egipta. Postavljena je ispred Jupiterovog hrama i podsjetit će vas da ga svakako morate razgledati.

Velika atrakcija Dioklecijanove Palače je i Katedrala sv. Duje, zaštitnika Splita. Za sjedište ima, među europskim katedralama, najstariju građevinu – mauzolej rimskog cara Dioklecijana, čiji je sarkofag stajao u sredini građevine, a kasnije je uništen. U njoj je tijekom vremena povijest izmirila pogansku antičku, kršćansku srednjovjekovnu te modernu baštinu. Odnosno, mauzolej cara – progonitelja kršćana (tako su još i zvali Dioklecijana) postaje sredinom 7. stoljeća katedralom u kojoj su oltari s relikvijama svetog Dujma i svetog Staša, mučenika pogubljenih u Solinu. Zvonik katedrale visok 57 metara je najizvornija dalmatinska srednjovjekovna građevina čija je gradnja započeta u 13. stoljeću. Početkom 20. stoljeća potpuno je obnovljen i otvoren za javnost. Brojnim uskim stepenicama može se popeti na vrh zvonika, s kojega se pruža spektakularni pogled na Split i okolicu.

Usko, najuže

I još nešto nemojte zaboraviti: proći kroz najužu ulicu Splita, koju još nazivaju „pusti me proć“ jer toliko je uska da je nemoguće u njoj se mimoići. Ako vas kroz Split vodi stručna osoba, poput „hodajuće enciklopedije“, vodiča Dina Ivančića (svakako ga preporučujemo), slušat ćete priče o svakom kutku grada. On nas je odveo u još jedan uski prostor: u sjevernom pročelju Dioklecijanove palače, unutar uskog stražarskog prolaza iznad Zlatnih vrata nalazi se jedna od dvije najuže crkve u Splitu – crkva sv. Martina u vlasništvu sestara dominikanki. Uz crkvu, koja je otvorena za javnost nalazi se i samostan.

Trgovi dvostrukih imena

Zapadno od Rive nalazi Trg Republike. Splićani ga tako ne zovu, a niti je po tom imenu poznat turistima. Svima je poznatiji kao Prokurative koje jako sliče venecijanskom Trgu svetog Marka. S tri strane ga okružuju neorenesansne zgrade s lukovima po kojima je trg i dobio prepoznatljivo ime, a prema jugu Prokurative su otvorene prema luci i Rivi.

Gradnju trga je inicirao sredinom 19. stoljeća jedan od najpoznatijih gradonačelnika u povijesti grada Antonio Bajamonti koji je time želio Italiji pokazati da je Split dio talijanske tradicije, što dokazuju i reljefi na prozorima. Trg je odavno stekao status pozornice za kulturna događanja sa svojim dijelom – platoom na južnoj strani na kojem je do 1947. godine stajala i velika neoklasična fontana.

Pitate li Splićane gdje je Narodni trg, možda vam neki neće znati dati upute. Naime, većina, pa i turisti ga zovu Pjaca, a prvi se puta spominje u 13. stoljeću kao Širina sv. Lovre i prvi je naseljeni dio Splita izvan Dioklecijanove palače. Pogled će vam zasigurno privući Morpurgo, jedna od najstarijih još uvijek otvorenih knjižara na svijetu. Oko trga stoje sačuvane palače plemićkih obitelji i gradski sat koji umjesto 12 znamenaka na brojčaniku ima 24.

A, Trg braće Radić? Slovi kao najljepši trg u gradu, na kojem je nekada bila tržnica na kojoj su žene iz okolnih sela prodavale povrće i voće. Otuda i lokalni naziv – Voćni trg. Pogled će vam privući osmerokutna mletačka kula, ostatak nekadašnje utvrde sagrađene u 15. stoljeću. Nasuprot kuli nalazi se palača obitelji Milesi iz 17. stoljeća s predivnom baroknom fasadom, a ispred palače je smješten spomenik Splićaninu Marku Maruliću, rad Ivana Meštrovića.

Kad je o tržnicama riječ, želite li doživjeti i okusiti bilo Splita, svakako posjetite Pazar i Peškariju. Pazar (tržnica) je smješten uz istočni zid Dioklecijanove palače i oko crkve sv. Dominka. Ribarnica, odnosno Peškarija nije samo jedan od središnjih punktova splitskog gradskog života, nego je i zanimljiv arhitektonski spomenik. Naime, građena je prije više od 120 godina u secesijskom stilu. Na njezine stolove dolazi sve što Jadransko more nudi, od papalina, girica, srdela do velikih zubataca, pagara…. Jedino čega nema su muhe, kojima očito ne prija miris sumpora iz podzemnog termalnog izvora, zbog kojih je i reumatizmom opterećen Dioklecijan baš tu napravio svoju palaču.

I Meštrović se zaljubio u Split

Nakon što istražite Dioklecijanovu palaču i staru jezgru grada, krenite putevima modernijeg Splita. Mogućnosti su vam mnoge – kultne Bačvice na kojima se picigin igra cijele godine, marina, prekrasni park i vidikovac Sustipan te Marjan kao najzeleniji dio Splita na kojem se možete rekreirati ali i uživati razgledavajući divne vidikovce s pogledom na Split.

Na putu prema Marjanu, na Splitskim Mejama zastanite i zavirite u galeriju Meštrović, obiteljsku kuću najvećeg umjetnika 20. stoljeća, Ivana Meštrovića. Sagrađena je kao prostor za rad, stanovanje i izlaganje, pažljivo osmišljenog interijera i eksterijera koji je kao zemljišni posjed ograđen zidom s dva pomoćna objekta. Gradnja je tekla u dvije etape – u prvoj koja je počela 1931.godine, sagrađeno je istočno krilo s atelijerom i radnom sobom u prizemlju, te stambenim prostorijama na katu.

U nastavku radova 1934. godine poravnava se teren, grade potporni i novi ogradni zidovi, te se zida atelier za modeliranje skulptura u glini. Prema moru, podižu se 1935. dvije radionice za klesanje karijatida spomenika Neznanom junaku na Avali. Godine 1937. produžava se ulazni trijem, radi kolni pristup objektu, središnji prizemni dio kuće i konačno, tijekom 1938. i 1939., zapadno krilo zgrade sa spremištem modela te središnja dvorana kata.

Impozantna je vila bila omiljeno boravište Ivana Meštrovića i njegove obitelji još od 1932. godine, a u njoj su se okupljali sve do 1941., kad je preminula Ivanova majka Marta Meštrović. Zatekla ih je na ovom mjestu talijanska okupacija grada zbog koje je umjetnik preselio u Zagreb, a supruga i djeca splitski su dom napustiti godinu dana kasnije.

O imovini i kući najprije je skrbio i u kući živio Meštrovićev prijatelj, književnik Milan Ćurčin, potom povjesničar umjetnosti dr. Cvito Fisković, a aktom darivanja Ivan Meštrović je 31. siječnja 1952. poklonio hrvatskom narodu uz ovaj još tri svoja objekta i 132 umjetnička djela, koja su prema priloženom popisu ušla u sastav svakog pojedinog objekta. Današnji fundus Galerije Meštrović u Splitu čine 192 skulpture, 583 crteža, 4 slike, 291 arhitektonski nacrt iz razdoblja 1898. – 1961. godine, a za razgled vam je potrebno 90-ak minuta. Kroz postav možete proći sami, sljedeći naputke ali i u društvu vodiča koji će vam uz izloške ispričati priču o životu u ovoj vili. Taj doživljaj nemojte nikako propustiti!

Đir kroz Varoš

Nekadašnje predgrađe Splita smješteno uz srednjovjekovne zidine koje su okruživale palaču nazvano je Varoš. Na ovom su mjestu ribari i težaci izgradili skromne kućice, a dio te arhitekture sačuvan je i danas. Ali, umjesto težaka, vlasnici su mnogobrojni Splićani koji su svoje ‘starine’ preuredili i pretvorili u apartmane i hostele za brojne turiste koji iz sezone u sezonu sve više vole ovaj dio Splita. Kako i ne bi kad se upravo na ovom mjestu spaja tradicija i moderno, ali i omogućuje da se brzo i jednostavno krene gradskim ulicama u istraživanje Splita. Dok prolazite uskim ulicama uzbrdo i nizbrdo, vidjet ćete jedinstvene arhitektonske spomenike – vilu Ridulin, koja je ujedno i najmanja kuća u ovom dijelu grada, Crkvu sv. Mikule iz 19. stoljeća, crkvicu Gospe o’ Soca, Svetog  Križa, Svetog Frane…

Za ručak – marenda

Uske ulice Varoša spuštaju se na male trgove na kojima će vas preplaviti mirisi hrane. One fine, domaće koja se svakodnevno priprema od svježih namirnica kupljenih na splitskoj tržnici i ribarnici. Na ovom se mjestu jede jedinstvena Dalmatinska marenda koju je kao poseban projekt osmislila turistička zajednica Splitsko-dalmatinske županije želeći na ovaj način brojnim turistima ponuditi autohtono, jedinstveno, odličnog omjera cijene i kvalitete.

”Dalmatinska marenda nije samo priča o hrani, to je prozor u našu tradiciju, bogatstvo okusa i mirisa koji prizivaju slike dalmatinskog načina života. Ovaj projekt slavi našu kulturu, baštinu i strast prema životu, a svaki zalogaj nosi priču o običajima, ljudima i povezanosti s morem” – opisala je projekt Ivana Vladović, direktorica TZ SDŽ dodajući kako projekt Dalmatinska marenda, osim brendiranja marende kao autentičnog obroka, uključuje i brendiranje objekata i proizvođača koji koriste domaće, autohtone proizvode i spravljaju ih na tradicionalan način.

Pa gdje onda pojesti finu dalmatinsku marendu kad ste u Splitu? Konoba Dujkin Dvor (Trumbićeva obala 6) je jedna, a restoran Tinel (ulica Tomića Stine 1) druga adresa u Varošu. Ime drugog restorana znači dnevni boravak, što je uređenjem interijera vlasnica Ivona Cokarić i postigla. Kad se na ovom mjestu ugodno smjestite marendat ćete pašticadu, gregadu, sipu s bobom, gulaš od hobotnice sa slanutkom…

Večerajte poput Dioklecijana

Kad ste u Splitu vrlo lako ćete se uvjeriti kako je hrana jedan od turističkih aduta ovog grada. Tko zna, možda zbog Dioklecijana, cara hedoniste koji je uživao u hrani napravljenoj od lokalnih namirnica i ulovljene ribe, a bila je poslužena na niskom kamenom stolu danas zvanom Dioklecijanova mensa (kameni stol pronađen u podrumu Dioklecijanove palače danas je izložen u Muzeju grada Splita).

U današnjem Splitu se hrana poslužuje na posebno dizajniranim tanjurima, a jedno od takvih mjesta, gdje se sljubljuje tradicionalno i moderno, svakako je restoran Makarun, sakriven u zidinama Dioklecijanove palače (Marulićeva 3) s jedinstvenom terasom u kojoj raste 70-godišnja smokva koja štiti goste od sunca i pogleda. Već na ulazu osjetit ćete jedinstvene mirise koji se šire iz kuhinje otvorenog tipa.

Na vama je hoćete li jesti riblje ili mesne specijalitete, obrok započeti juhom ili paštom – makarunima koji se na ovom mjestu svakodnevno proizvode po tradicionalnoj recepturi. Što još kušati u Makarunu? Svakako Makarun pašticadu, riblje makarune sa škampima, lubina (brancina) s palentom, janjeće kotlete poslužene s pireom od batata i umakom od brusnica i mente. Danu i finoj ‘spizi’ nazdravite lokalnim vinom Zinfandel vinarije Bratinčević.

Laku noć u nekadašnjem Splitskom sveučilištu

Zagrebemo li dublje u povijest, zgrada Zadružnog saveza u Splitu, koja je od 1974. godine bila sjedište splitskog sveučilišta, krije zanimljive nalaze. Zahvaljujući arheološkim iskapanjima  u temeljima zgrade pronađeni su artefakti koji svjedoče o postojanju organiziranog urbanog života u Splitu prije izgradnje Dioklecijanove palače. Pronalazak kupelji i fontane daje naslutiti kako su tu bile smještene terme ili tržnica. Zgrada (djelo Petra Senjanovića) je pod zaštitom konzervatora, što znači da je njezina povijesna i arhitektonska vrijednost prepoznata i očuvana kroz stroge smjernice i regulative kad se pretvarala u danas poseban heritage hotel Fermai (Livanjska ulica 5).

Pažljivo uređeni interijer, s elegantnim osvjetljenjem, vintage namještajem i modernim detaljima, stvara mirno i luksuzno okruženje u kojem se gosti mogu opustiti. Hotel raspolaže s 33 vrhunski opremljene sobe i 2 premium suitea u kojima je namještaj posebno dizajniran te proizveden u lokalnim obrtima, čime se aktivno podržava  domaća ekonomija i proizvodnja te smanjuje ugljični otisak.

Ako boravite u Splitu nekoliko dana, istražite i Trogir

Split i Trogir međusobno su povezani i gradskom linijom. Krenete li vlastitim automobilom, parkirajte ga na Čiovu, otoku koji je povezan s Trogirom mostom i zaputite se pješice u istraživanje romaničkog grada u potpunosti pod zaštitom UNESCO-a.

U razgled grada krenite u društvu vodiča poput Antee Kovačević Babić, mlade žene zaljubljene u grad u kojem živi. Ona će vas provesti uskim ulicama i raskošnim trgovima pokazujući ono što Trogir čini jedinstvenim mjestom na svijetu.

Radovanov portal (romaničko-gotički portal katedrale Sv. Lovre), grobnica sv. Ivana Trogirskog zaštitnika grada unutar katedrale te samostan Sv. Nikole gdje se nalazi još jedan simbol Trogira – reljef grčkog boga sretnog trenutka Kairosa.

Baš poput Splita i Trogir ima svoju promenadnu rivu. Pogled će vam privući jahte parkirane uz šetnicu, ali i osnovna škola Petra Berislavića, sagrađena u neogotičkom stilu koja ima status zaštićenog kulturnog dobra. Jedan od simbola stare gradske jezgre jest i kaštel Kamerlengo, sagrađen uz morsku obalu, primarno za obrambene svrhe.

Najbolji sladoled u Hrvatskoj i restorani s Michelinovom preporukom

Kavu u Trogiru svakako upotpunite trogirskim rafiolima ili kuglicom sladoleda Gelato bara Bella, gdje svakako kušajte ”Speculaas lemon“, sladoled koji je 2018. godine proglašen najboljim u Hrvatskoj.

Koliko je poseban Trogir vidjet ćete i okusiti na tanjuru. U ovom malom gradu nalaze se čak tri restorana s Michelinovom preporukom, a jedan od njih je restoran Mare. Nalazi se na Čiovu, u dijelu koji se naziva Lučica s pogledom na Trogirsku rivu i za gastronome je otvoren čitave godine.

Zbog manjeg prostora u zatvorenom dijelu restorana potrebno je rezervirati mjesto, a na ulazu u restoran dočekat će vas vlasnik i kuhar Robert Predrag Žmire, jedan od finalista Masterchefa 2011. godine.

U kuhinji se igra tradicionalnim i modernim spajajući naoko nespojivo. Sve namirnice koje se koristi su lokalne – od ribe trogirskih ribara, voća i povrća lokalnih poljoprivrednika, maslinovog ulja iz obližnjeg sela Gustirna koje svakako kušajte uz topli kruh kojeg Žmire u peče svakog dana.

Split i njegova okolica osvojit će vas na prvu, a s vikenda ili godišnjeg odmora u ovom dijelu godine vratit ćete se puni uspomena te s pravom opet zaključiti da se treba vratiti i istražiti još pokoju galeriju, palaču, kutak u podrumu Dioklecijanove palače i razgledati muzeje te uživati u domaćim specijalitetima.

 

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Nikola Zoko, Sunčana Barušić, arhive TZ grada Splita, restorna Makarun i hotela Fermai