Arhiva oznaka za: TZ Šibensko-kninske županije

Čarobna Voda Malih Divova

/u /od

Dok se svijetom nižu alarmantne projekcije o naglom smanjenju količine pitke vode (do 2040. godine bi se ta količina mogla prepoloviti!), šibenski kraj njome obiluje. Obilje vodenih resursa Šibensko-kninske županije bilo je i predmet brojnih istraživanja kvalitete, snage vode i krškog reljefa. Danas, upravo voda, u kombinaciji s morem, čini ovu županiju posebno privlačnom destinacijom za posjetitelje koji cijene očuvanu prirodu, autohtoni ambijent i lokalni karakter.

Županija od ove godine donosi konkretne korake kako održivi turizam spojiti s lokalnom zajednicom za zajedničko promicanje zaštite prirodnih resursa. Inicijativom Voda Malih Divova, koja je predstavljena na Svjetski dan vode, promiče se korištenje višekratnih boca za vodu, ponudu pitke vode gostima od strane lokalnih ugostitelja, te javno dostupnu pitku vodu. Ovom inicijativom Turistička zajednica Šibensko-kninske županije predvodi pokret mijenjanja navika koje su nužne za očuvanje prirodnih resursa, smanjenje otpada te promicanje vrijednosti regije koja je dom Malih Divova.

Zašto Voda Malih Divova?

Kroz 80. godine prošlog stoljeća u županiji se zabilježio neobičan fenomen. Naime, u šibenskoj bolnici je tada skoro svako 4. rođeno dijete – makrosomno (teže od 4 kg pri rođenju).  To šibenske bebe svrstava među najveće bebe ne samo u državi, u Europi, nego su čak druge najveće u svijetu, odmah iza potomaka indijanskog plemena Cherokee.

Upravo zbog ovih interesantnih podataka, 90-ih godina u šibenskoj je bolnici započelo  istraživanje makrosomne djece. Na inicijativu profesora Frane Mikulandre, tadašnji ministar znanosti Flego pokreće znanstveno-istraživačku jedinicu i naučnu knjižnicu, a tim pedijatara predvođen profesorom Mikulandrom, uključujući docenta Eugena Stoinija i doktoricu Milu Periša se udružuje da bi započeo istraživanje ove pojave.


Nažalost, smrću profesora Mikulandre znanstveno-istraživačka jedinica se rasformirala, a rezultati istraživanja su pali u zaborav. Sve do danas, kada podaci ponovno izlaze na svjetlo dana čineći okosnicu novog projekta Turističke zajednice Šibensko-kninske.
Naime, zaključci spomenutog istraživanja su pokazali da osim drugih faktora poput povoljnog socio-ekonomskog statusa, bitnu ulogu imaju i utjecaji okoline poput velikog broja sunčanih sati, zdrave ishrane te kvalitetne vode.

Voda dinarskog krša

Voda koja se pije u Dalmaciji i koja teče tim krajem je voda koja je padalinama došla na područje planinskih polja iza planine Dinare na bosansko-hercegovačkoj strani granice. Voda koja je pala na ta polja se procjeđuje kroz planinu Dinaru i kao takva obogaćena njenom čarobnom esencijom, hrani životinje, ljude i usjeve. Voda koja je pročišćena u kršu, i obogaćena svim onim dobrim tvarima koje krš ima, zasigurno je jedna od najkvalitetnijih na svijetu.


Stasiti domaćini kroz povijest do danas

Kroz bližu i dalju povijest je također dolazilo do izražaja da je ovaj kraj dom stasitih i kršnih domaćina. Tako su engleski putopisci 19. stoljeća neizostavno izražavali svoje divljenje visinom i krševitošću lokalnog stanovništva. Zbirka putopisa “Tu gdje istok susreće zapad” autora Marinka Šiška iz Skradina, je kompilacija upravo ovakvih zapisa. Nastavno na ove interesantne podatke, jedno nedavno istraživanje provedeno na obali je pokazalo da zaista živimo na Obali divova – naime, dalmatinski (te hercegovački, i crnogorski) 18-godišnjaci su trenutno najviši na svijetu!
Istraživanje također navodi da naš genetski potencijal još uvijek nije u potpunosti ostvaren, za razliku od drugih visokih naroda, što ostavlja mogućnost da postanemo najviši narod na svijetu. Stoga je i sam naziv istraživanja vrlo znakovit: “Obala divova: antropometrijsko istraživanje srednjoškolaca na jadranskoj obali”.

Tina Vickov, Krešimir Šakić i Natalija Krešić

Zaštitnici svoga kraja
Nakon što su otrgnuli ovu priču iz nepravednog zaborava i dali joj dojmljivo ime koje sugerira rast  – Voda Malih Divova, Krešimir Šakić pred Turističkom zajednicom Šibensko-kninske županije, te Tina Vickov i Natalia Krešić, entuzijastice održivog turizma i lokalnih vrijednosti, odlučili su povezati lokalne ugostitelje u mrežu refill stanica – punionica vode. Time su omogućili da ova posebna priča zaživi i u stvarnosti, na terenu.
Kroz mrežu ugostitelja koji su se ujedinili u ovoj promjeni i time postali službenim Zaštitnicima vode svoga kraja,  gostima će se za stolom nuditi pitka voda te nadopunjavati njihove višekratne boce svima koji to zatraže.


Lider primjene održivosti na terenu
Ova je inicijativa također primjer kako se može na konkretan i zanimljiv način približiti problematika naših zajedničkih aktualnih ekoloških problema koji zahtijevaju konkretne poteze podizanja svijesti i očuvanja resursa za nadolazeće generacije Malih Divova.

Projekt Turističke zajednice ostvaruje potencijal da Šibensko-kninska županija od samozatajne destinacije koja sustavno radi na podizanju kvalitete i raznolikosti svoje turističke ponude i postaje lider u primjeni načela održivog turizma.

Životu možemo nazdraviti i vodom!
Od danas neka to bude Voda Malih Divova!

 

Foto: TZ Šibensko-kninske županije, Ivo Biočina

 

Turistička zajednica Šibensko – kninske županije promovirala turistički film „More Than Beauty“

/u /od

Šibensko kultno mjesto „Kuća umjetnosti Arsen“ bilo je pretijesno za sve one koji su željeli među prvima vidjeti turistički film ”More than Beauty” kojem je cilj podignuti brand, predstaviti se turoperatorima, ali u istoj mjeri i krajnjim korisnicima.

Prekrasni kadrovi ove županije snimljeni su u organizaciji Turističke zajednice Šibensko – kninske županije, a film će se prikazivati na turističkim sajmovima i manifestacijama te putem društvenih mreža.

Uvažavajući interese modernih turista za različitim sadržajima i otkrivanjem nečeg njima novog, u ovom petominutnom filmu prikazane su prirodne ljepote kako brojnih morskih plaža, uvala i otoka jedinstvenih Kornata, tako i zaleđa određenog planinom Dinarom i rijekom Krkom.

Pokazana je i bogata kulturna tradicija koja seže od vremena Ilira i Rimljana, preko srednjeg vijeka i brojnih utvrda te UNESCOvih zaštićenih spomenika kulture, tvrđave Sv. Nikole i katedrale Sv. Jakova.

Dio tradicije je nesumnjivo i gastronomija. I upravo je u tom dijelu eno i gastro ponuda u zadnjih nekoliko godina doživjela uzlet  kojem svjedočimo i u filmu.

Često izrečene tvrdnje da „Da u našem turizmu nedostaju različite outdoor aktivnosti i zabavni sadržaji, vrlo živopisno i dopadljivo opovrgava film prikazujući brojne sportske, zabavne i adrenalinske sadržaje i programe koje su u turističkoj ponudi Šibensko – kninske županije“ kaže Krešimir Šakić direktor Turističke zajednice Šibensko-kninske županije dodajući kako su svi različiti turistički proizvodi prikazani u tri kraća jednominutna tematska filma: „More than sea, sailing and sun„, „More than heritage, delicious food and fine wine“ i „More than sports, adrenaline and fun“.

Krešimir Šakić

U filmu sudjeluju glumci ansambla HNK u Šibeniku, Franka Klarić i Bojan Brajčić koji su na vrlo uvjerljiv i originalan način prikazali što gosti Županije mogu vidjeti, okusiti i doživjeti. I upravo je na tome stavljen naglasak – koja su i kakva očekivanja turista koji dolaze na odmor?

Sadržaj i radnja filma daje odgovor na to pitanje: više od očekivanog i to je vrlo duhovito naglašeno: More than expectation – jump into your vacation.

Film je  moguće pogledati na službenoj stranici TZ Šibensko kninske županije  Video – Turistička zajednica Šibensko kninske županije (dalmatia sibenik.hr)

 

Šibenska vina na Shpitzi u srcu Zagreba

/u /od

Budući da tog dana nismo mogli otići u Šibenik, Irena Lučić, vlasnica diWine Bara pobrinula se da Šibenik „dođe“ k nama. Naime, u sklopu manifestacije Vinska Shpitza koju je organizirala uz podršku TZ Šibensko-kninske županije, u Baru su gostovale tri vinarije šibensko-kninskog kraja: Livaić, Gracin i Vinoplod i prisutnima, vinskim znalcima i ljubiteljima dobre kapljice omogućili kušanje njihovih vina koja, većina od autohtonih sorata, u sebi kriju karakteristike ovoga kraja.

Blanka Marija Car

Uz evegreene koje je na klarinetu svirala Blanka Marija Car pričalo se o sortama, vinogradima, terroiru, a na kraju večeri svatko je imao svog favorita… bolje reći favorite, jer vina su bila odlična.

Davor Livaić i Irena Lučić

Vinograde vinarije Livaić njeguju i obrađuju braća Davor i Tomislav, koji su i predstavljali svoja vina u diWine Baru. Prve su loze zasadili djedovi, a njihove savjete i znanje braća su, poštujući tradiciju, nadopunila modernijim načinima uzgoja i pravljenja vina. Vinarija, odnosno njihova konoba se nalazi u Pirovcu, a vinogradi (4 ha) u Pirovačko-Skradinskom vinogorju.

Većinom su pozicionirani na padinama, što omogućava visoke prirodne sladore koji se osjete u njihovim pitkim i slatkim vinima. Na potpuno ekološki način uzgajaju lokalne sorte poput maraštine, debita, babića i plavine. Dakako, na Vinskoj Shpitzi kušali smo njihov znani Babić Templar, ali budući da je bila poprilična sparina, više interesa su nam pobudili Debit, Maraština Vila, polusuho vino od autohtone hrvatske sorte maraštine i jedinstveni Rosé Fortis Opolo od plavine uz manji dodatak babića.

„Od davnina u pirovačkom kraju težaci su proizvodili vino načinom prilagođenim njihovu životu i običajima vezanim za suživot s prirodom. Od grožđa plavina i babić stvarali su pitko vino crvenkaste boje macerirajući mošt samo jednu noć. Takvo vino nazivali su Opolo. Mletački putopisac iz 18. stoljeća, Alberto Fortis, prijatelj gospodara Pirovca, Petra Draganića, prilikom posjete selu, jedne vjetrovite noći prisustvuje izradi Opola i zaključuje da pirovačkim težacima po vještini i snalažljivosti nema ravnih u Dalmaciji. Danas, braća Livaić na tradicionalan način, u sjećanje na Fortisa koji je Pirovac doveo na mapu Europe, proizvode jednonoćni rosé koji govori o snalažljivosti njihovih predaka u toj vječnoj ali plemenitoj borbi s prirodom. Pije se uz pršut, sir, ribu i laganija mesna jela“ riječi su koje, na etiketi na poleđini butelje govore dovoljno o tom predivnom vinu.

Dr. se. Leo Gracin, poznati hrvatski enolog osnovao je s ocem Antom 2000. godine vinariju, a za šest su mu se godina pridružili partneri Ivan Ratković i Lado Skorim s kojima osniva novu vinariju pod imenom Suha Punta. Njihov prvi Babić, koji se na tržištu pojavio 2006. godine, brzo postaje proglašen jednih od najboljih babića na našem tržištu. U njihovim vinogradima prevladava sorta babić, a uzgajaju ga na dva primoštenska položaja – Bucavac i Sljinovac, dok glavninu grožđa otkupljuju od provjerenih primoštenskih vinara i to uglavnom iz vinograda koji su stari i do 50 godina. Na žalost, Gracin nije mogao doći zbog zdravstvenih razloga, ali njihov Babić Kontra dobio je na Vinskoj Shpitzi vrlo visoke ocjene i pozitivne komentare.

Treća „stanica“ za kušanje vina bio je stol s vinima vinarije Vinoplod, koje je vrlo vješto predstavljao njihov voditelj prodaje, Ivica Piližota. Vinarija Vinoplod osnovana je 1959. godine, kada je odrađena i prva berba. Ispočetka to je bila proizvodnja koja je slijedila samo jedno pravilo: što više, to bolje. Ali, 1984. godine iz vinarije izlazi prvo vrhunsko vino pod nadzorom vinskih stručnjaka. Tako se rodio Vrhunski babić koji je postao zaštitnim znakom Vinoploda, Primoštena i Šibenika.

Uništeni vinogradi u Domovinskom ratu se obnavljaju, unapređuje se tehnologija, ulaže se i u modernizaciju prerade grožđa, a danas osim u inox bačvama, kvalitetna i vrhunska vina dozrijevaju u velikim drvenim i barrique bačvama.

Naglasak se stavlja na vina od autohtonih sorata, pa smo u diWine Baru kušali dakako – Babić za kojeg smo znali da je odličan, a potom njihov vrlo interesantan Debit te Rosé od plavine i merlota. Vrlo privlačne je arome jagoda i bobičastog voća, odlično izbalansiranih šećera i kiselina, izuzetno pitko ali – varljivo! Ne bi se na prvu reklo da sadrži 12,5% alkohola.

Ivica Piližota, Franjo Francem i Mladen Zrno

Večer je brzo prošla uz šibenska vina, a mi smo s čašama, umjesto po rivi šetali po diWine Baru i njegovoj terasi, promatrajući Ilicu i tramvaje u prolazu, ali ništa nam nije nedostajalo. Dobra vina u dobrom društvu i što ćeš bolje!?

 

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Sunčana Barušić i Danijela Mirošević