Arhiva oznaka za: Vinska faca s placa

Istra, Vis i Fruška gora na Vinskoj faci poslije placa

/u /od

Na veliku radost svih ljubitelja dobre kapljice željnih odličnog druženja, ispred – već kultnog wine shopa Witrina u zagrebačkoj Vlaškoj ulici 7, ponovno je bilo živo. Naime, vlasnik Witrine Ivo Pavlović i Manuela Maras, nakon podulje su stanke, ponovno organizirali druženje Vinska faca poslije placa. Za početak nove sezone odlučili su okupiti tri vinarije – iz Istre, s otoka Visa i iz Srbije.

U ime vinarije Vislander s otoka Visa, goste je pozdravila Sandra Vojković, brand manager ove relativno mlade vinarije na tržištu, ali s dugačkom obiteljskom tradicijom. „Primarno smo orijentirani na plavce i prva smo otočna vinarija sa single vineyard proizvodnjom plavca malog. Imamo četiri različita vinograda, na četiri različita položaja. Terroir na spomenutim položajima je taj koji daje pečat grožđu i zaslužan je da u podrumima njegujemo četiri različita plavca“, kazala je na početku Sandra Vojković i dodala kako je vinarije ponosna i na vina od vugave, autohtone viške sorte.

Od sorte vugava proizvode mirna vina – Vislander Bugava koja je na tržištu prihvaćena kao odlično mlado, svježe vino, od selektiranog grožđa dobiva se Vislander Bugava Premier, a s malim dodirom drva Vislander Bugava Antique.  Plavci i Vugave oduševili su prisutne, a ostala mirna vina iz njihove proizvodnje, pjenušci (prvi pjenušci s otoka Visa) i destilati vinarije Vislander mogu se nabaviti, a gdje drugdje, nego u Witrini!

Samozatajni Franko Radovan predstavio je vina svoje vinarije Radovan, koja se nalazi u mjestu Radovan, kraj Višnjana. Franko Radovan, naslijedivši vinariju svojih predaka, počeo je profesionalno proizvoditi vina 1998. godine. Od tada, iz godine u godinu rasprodaje sve butelje koje su namijenjene tržištu iako se u javnosti i medijima vrlo malo pojavljuje i promovira. Kušavši njegova vina svi su zaključili da mu reklama i nije potrebna, jer u slučaju vinarije Radovan, kvaliteta prodaje proizvod.

Glavno vino u vinariji Radovan je dakako – malvazija, a osim nje u vinogradima njeguju tri bijele i tri crne sorte od kojih proizvode devet etiketa. Nakon Radovan rosea od cabernet sauvignona i merlota, kušala se i svježa Malvazija Istarska.

Novo i nepoznato uvijek izaziva velik interes, pa je su se tako s velikim zanimanjem kušala vina vinarije Trivanović koje je predstavio Ivan Trivanović. „Imamo dugačku obiteljsku tradiciju. Naime, moja obitelj na obroncima Fruške gore uzgaja grožđe još od 1959. godine. Djed i otac su vina proizvodili uglavnom za sebe, rodbinu i prijatelje, a onda sam, nakon što sam preuzeo vinariju odlučio ozbiljnije pristupiti vinarstvu. Proizvodimo 9 etiketa vina od grožđa koje raste isključivo u našim vinogradima“, započeo je predstavljanje Trivanović i ponosno dodao kako je srpski vinski magazin Vino&Fino, njihov rose Lex, 2022. godine proglasio vinom godine.

Rose prošlogodišnje berbe još nije na tržištu (moći će ga se kušati na manifestaciji Pink day u Laubi), međutim gosti su ispred Witrine s velikim užitkom ispijali njihov Chardonnay i Trivanović reserve Cabernet Sauvignon, a Ivan Trivanović je najavio da će se njegova vina uskoro moći kupiti i u hrvatskim vinotekama.

Druženje na Vinskoj faci poslije placa omiljeno je ne samo zbog dobrih i posebnih kapljica, nego i zalogaja koje nesebično vlasnik Witrine, Ivan Pavlović nudi. Domaće je domaće, a Pavlović je oduvijek znao „nanjušiti“ kvalitetne i dobre proizvođače delikatesa, sireva i dakako – suhomesnatih proizvoda. Novost u ponudi Witrine su suhomesnati proizvodi vrlo cijenjenog proizvođača, gospodina Trusića iz Starog Petrovog sela kraj Požege. Na pladnjevima su se našli kulen Bećarac, kulenova seka Namiguša, slanina Janja – svi od crne slavonske svinje, a kobasica Djeveruša napravljena je od mješavine mesa autohtonog sortnog goveda podolac i crne slavonske svinje. Prave šmekere svi proizvodi čekaju u Witrini!

 

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Vesna Jozić, Mario Kučera i Sunčana Barušić

Na večernjem izdanju Vinske face s placa kušala su se vina vinarija Ipša i Rizman, te vino enologa Petrića

/u /od

Vinske face su prilično izdržljive, a koliko su one izdržljive, toliko su organizatori manifestacije Vinska faca s placa, sommelierka Manuela Maras i Ivo Pavlović, vlasnik wine shopa Witrina u kojoj se od samog početka odvija manifestacija – uporni. Što naume, to ostvare!

Da pojasnimo: na plac ideš danju (rijetki idu noću, ali iz drugih razloga). Ali, toga dana (subota) u Laubi se odvijao jedini festival ružičastih vina u Hrvatskoj, Pinkd day. Dakako, vinske face su odjenule barem jedan ružičasti detalj i uputile se na kušanje roséa više od stotinu vinara Hrvatske, susjednih nam zemalja i onih malo udaljenijih. Bilo je u Laubi i vinskih radionica, čaše su zveckale, kušalo se i popilo dosta – ne samo rosea, nego i koktela. Ali, vinske face, osim što imaju za vino istreniran njuh i osjet okusa, imaju poprilično kondicije, pa su se uputile u Witrinu, na Vinsku facu s placa koja je ovog puta, zbog spominjanog festivala počela u noćnim satima. Face ovoga puta nisu došle s placa, nego iz kuće za ljude i umjetnost, a zvučna imena gostujućih vinara bila su dovoljan razlog da se navrati podno katedrale, odnosno ovoga puta – na terasu iznad Europskog trga, jer Manuela i Ivo dobro su pretpostavili. Došlo je toliko faca da bi ih bilo teško ugurati u prostorije wine shopa. Uostalom, bilo je tu i odličnog, pred facama skuhanog rižota…

Klaudio i Irena Ipša

„Dolazim iz sela Ipši, a tko ne zna gdje su Ipše, za orjentaciju – nasuprot su Motovuna. Radimo maslinova ulja, a s vinima smo malo mlađi. Uglavnom radimo prirodne macerate, 5-6 etiketa, a od toga ćete večeras kušati tri: Pjenušac extra brut (2020.) od čiste malvazije koji je 20 mjeseci ležao na kvascima, potom Malvaziju (2019.) koja je imala malo dužu fermentaciju između 20 i 30 dana. Toliko je trajala i maceracija, jer ih radimo zajedno. Bila je otvorena, na vlastitim kvascima, potapana i tri puta dnevno. Potom smo je prešali, i stavljali u otvorene kace da se nataloži težak talog, a zatim premjestili u drvene bačve gdje je stajala devet mjeseci. Dakako, uz miješanje da se dižu talozi. Nakon drva punili smo je u boce u kojima je, prije stavljanja na tržište, ležala tri godine. I nakraju, kušati ćete Pinot sivi (2020.) kojeg radimo s istom filozofijom kao i maceriranu malvaziju, samo što je ovaj pinot bran godinu dana prije“ rekao je Klaudio Ipša koji se sa suprugom Irenom maslinarstvom bavi preko 25 godina, a prošle je godine otvorio novu, luksuznu kušaonicu na potpuno obnovljenom obiteljskom imanju koje je otkupljivao svih tih 25 godina.

Prava je to obiteljska priča u koju su uz Klaudija i Irenu uključeni kćerka Antonija, sin Ivan i njegova zaručnica Valentina. Obiteljska i zaokružena priča, jer maslinovo ulje traži hranu, hrana traži vino, pa je obitelj odlučila zasaditi lozu i okušati se u vinarstvu. Ispočetka samo za vlastite potrebe, a danas imaju 25 000 čokota.

Sandra Rončević

I dok su se počeli širiti mirisi rižota od liganja i sipa kojeg su facama pripremali uvijek vrijedni i dovitljivi blogeri/infulenceri/ponajviše odlični kuhari, Sandra Rončević (@oslanomislatkom) i Mile Butorac (hungry_mile), počelo se predstavljati vino iz druge vinarije, druge vinske regije – sa Komarne.

„Večeras sam donio jedno vino i to rosé, jer danas je dan roséa. Rusula vinarije Rizman je rosé od plavca malog, sorte poznate po visokim taninima, punoći i tamnom prosušenom voću. Ovo je vino pravo iznenađenje. Naime, kada kušate rosé napravljen od iste te sorte, a on aromama prvenstveno podsjeća na trešnje, maline i prožet je nježnim, cvjetnim aromama, dokaz je da se od naše autohtone sorte mogu raditi delikatna, jednostavna i privlačna vina a ne samo robustne teškaše“ kazao je Salvador Mandarić, vinski konzultant, edukator i sommelier koji surađuje s vinarijom Rizman, budući da je Damir, najmlađi od braće Štimac bio spriječen doći u Zagreb.

Salvador Mandarić

Štimac, Rizman… mnogim facama nije bilo jasno, pa da pojasnimo. Obitelj Štimac se bavi vinogradarstvom još od početka prošlog stoljeća. Prve je nasade zasadio pradjed Mihovil Mijo Popich, poznat pod nadimkom Rizman. Živio je u obiteljskoj kući u Opuzenu, a nakon što je peronospora poharala vinograde, bio je prisiljen iseliti se u Ameriku. Međutim, ljubav prema domovini i zemlji koja, ako uložiš u nju dovoljno rada, ali i ljubavi, daje tako divne plodove je prevladala. Mihovil se vratio u Hrvatsku, u svoj rodni kraj, ponovno su niknuli vinogradi, a posljednji, na Komarni, zahvaljujući vrijedim rukama mlađih generacija, koja ime vinarije odabrala njemu u čast. Upravo ta mlađa generacija obitelji Štimac, sa još šest vinara ove regije začetnici su nastanka najmlađih vinograda u ovom dijelu Hrvatske – Komarne. Obitelj je iznad vinarije, na 253 metra nadmorske visine, s najljepšim pogledom na Pelješac i dakako, most, izgradila kušaonu koju se mora posjetiti!

Ivo Pavlović, Klaudio Ipša, Manuela Maras, Salvador Mandarić i Rikard Petrić

U trenutku kad je rižoto, mirisan, kremast, divan, taman začinjen (treba imati hrabrosti rižoto pripremati na otvorenom za tako velik broj gladnih usta!), svoje je vino počeo predstavljati mladi enolog Rikard Petrić koji je zaslužan i za odlična vina vinarije Stina sa otoka Brača. „Igrom slučaja sam kupio vinograd i to 2016. godine kada sam obilazio nasade otoka Hvara. Odmah sam znao da je to najbolji vinograd kojeg sam ikad vidio i pomislio – ovo moram kupiti za sebe. I tako samo postao vlasnik vinograda i napravio vino po svom ukusu. Onakvo kakvo ja volim, bez kompromisa. Uzimao sam samotok, da dobijem najbolje i danas ćete se uvjeriti da je ovaj plavac Lapis Rubrum Plavac mali (2018.) poseban. Nisam htio napraviti vino koje će nakon tri gutljaja udariti u glavu i oboriti s nogu. Htio sam da bude elegantan, pitak, a bogat i pun“ kazao je Rikard Petrić, a face su zaključile da govori istinu. S rižotom od liganja i sipa postao je sjajan par.

Kako tko, uglavnom su face počele hvatati zadnje tramvaje (ili čekati taxi službu, jer na ovoj manifestaciji odgovorno se pije), a pozitivni komentari za ovaj susret završavali su i upitom – što će nam Manuela i Ivo sljedeće pripremiti?

Tekst: Sunčana Barušić

Vina iz Vinograda Nuić u zagrebačkoj Witrini

/u /od

Manifestacija Vinska faca s placa, koju organiziraju sommelierka Manuela Maras i Ivo Pavlović, vlasnik wine shopa Witrina, nastavila je žestokim tempom. Ovoga puta Face su kušale odabrana vina iz Vinograda Nuić koja im je predstavio Vlatko Nuić, najstariji sin Josipa Nuića koji je proslavio sortu trnjak, te škrti krš i kamen pretvorio u najljepše vinograde toga kraja.

„Moja obitelj trenutno ima 35 ha vinograda u selu Crnopod, mjestašcu smještenom između Ljubuškog i Međugorja, 20 kilometara zračne linije od mora i na 140 metara nadmorske visine, tako da su uvjeti za uzgoj grožđa odlični jer imamo blage zime, ljeti jako puno sunca, a kada je potrebno, trsove od isušivanja štitimo navodnjavanjem iz vlastitih bunara“ kazao je Vlatko Nuić otvarajući prvu bocu, Žilavka 2022., iz njihove linije Vrhunska vina.

„To je mlado vino, iz prošlogodišnje berbe. Grozdove beremo ručno i još ih dodatno selekcioniramo u podrumu nakon čega ih hladimo i hladno prešamo. Mošt smo hladili i ostavili da se taloži preko noći, a potom je uslijedila hladna fermentacija u kontroliranim uvjetima. Po završetku fermentacije i uklanjanja s grubog taloga, ostavili smo vino odležavati na finom talogu 6 mjeseci uz povremeno miješanje. Nakon bistrenja i filtracije ovu smo Žilavku napunili u boce i nakon dva mjeseca je plasirali na tržište. Htio sam vam donijeti na kušanje i Žilavku Selekciju, vrhunsko bijelo vino koje prije punjenja u boce odležava u hrastovim bačvama od 500 litara. Međutim, iz berbe 2021. više nemamo niti butelju, a berba 2022. bit će spremna za tržište možda krajem trećeg, a najvjerojatnije početkom četvrtog mjeseca“ objasnio je Vlatko Nuić koji s obitelji živi u Austriji i tamo studira vinarstvo i vinogradarstvo.

Nikola Kraljević, Vlatko Nuić, Ivo Pavlović i Manuela Maras

Naime, obitelj Nuić je netipična vinarska obitelj. Otac, Josip Nuić rođen je u Njemačkoj gdje je živio s obitelji koja je privremeno iselila iz Hercegovine. Tamo je završio školu, a potom živio na djedovini, u  Hercegovini i pokrenuo posao prodaje auto dijelova, te uskoro postao predstavnik Volva za regiju. Vinsku je priču započeo spontano, družeći se s rođakom i svojim prvim enologom Ivanom Penavom, te vinarom Miroslavom Ćorićem. Ispočetka je proizvodnja vina bio hobi, a potom se sve krenulo ozbiljnije, pa je 2002. godine posadio šest hektara vinograda na položaju Orlovac, a četiri godine kasnije, na tržište plasirao tri prve etikete vina Vinogradi Nuić – Žilavka, Blatina i Blatina Barrique. Odmah se počelo pričati o vinima Vinograda Nuić, jer za razliku od ostalih vinara, Nuić je imao nasade čiste blatine. Istodobno je uz pomoć ogromnog stroja kojeg je kupio i nazvao „kamenojed“, izdrobio krš i na 35 hektara iz ničega napravio najljepši vinograd u Hercegovini. Vinograd je ujedno i kulturna baština, jer između redova loze sačuvane su dvije ilirske grobnice.

Irma Dragičević i Ronald Braus

Iako je posao s vinima napredovao, u Crnopodu se počela graditi i impresivna vinarija, Josip Nuić je zaključio da svojoj djeci želi pružiti vrhunsko školovanje, pa je s cijelom obitelji preselio u Austriju. Preselio je u Austriju, tamo živi, ali time nije prekinuo svoju hercegovačku vinsku priču. Naprotiv, iz Austrije stalno donosi neke nove detalje, ideje oko uzgoja grožđa i rada u podrumu koji su u Hercegovini do danas bili nezamislivi, a najstariji sin, koji je gostovao u Witrini, Vlatko Nuić je krenuo njegovim stopama.

„Sljedeće vino koje ćemo kušati je Trnjak (2018.) iz linije Premium vina. Trnjak je vino s kojim je naša vinarija postala poznata u regiji i uspjela brzo napredovati. Naime autohtona sorta trnjak gotovo je izumrla u našim vinogradima, a pojedini čokoti sadili su se samo da bi oprašivali blatinu, budući da blatina ima samo ženske cvjetove. Međutim, nakon što je moj otac probao čisti Trnjak kod jednog prijatelja, zadao je sam sebi zadaću da će on napraviti bolji. I uspio je“, objasnio je Vlatko Nuić točeći tamno vino crvene boje rubina s crnim nijansama, a kad su face zavrtjele čašu, udahnule su miris sušenog voća, čokolade, crnog papra, kave i dima te ostale oduševljene.

Ronald Braus, Zdenka Mesić, Duilio Belić i Alfi Kabiljo

Osim po fantastičnim vinima, Vinogradi Nuić pobuđuju veliku pažnju i znatiželju uvođenjem novih sorti na hercegovačko tlo. Na mala vrata je tako u Hercegovinu ušla sorta pošip i na njihovim vinogradima daje odlične rezultate, posadili su čokote grka koji je daje odlična vina, a osim merlota, syraha i cabernet sauvignona, u redovima Vinograda Nuić raste i zeleni veltlinac za koji je zaslužan Vlatko Nuić.

„U školi smo učili kalemljenje i proizvodnju sadnog materijala, a sve sadnice koje smo napravili dobili smo na poklon. Ja sam ih, dakako, donio u Crnopod i zasadio. Dobro napreduju i sada eksperimentiramo da vidimo što mu je sve potrebno za najbolje rezultate. Ove godine planiramo proširiti vinograde. Naime, na području Ljubuškog smo u suradnji sa šest vinara kupili teren kojeg su u vrijeme Austrougarske monarhije koristili kao područje za testiranje loza. Na naših 8 hektara zasadit ćemo žilavku i chardonnay“, govorio je Vlatko Nuić otvarajući treće vino koje je donio za kušanje – Vinogradi Nuić Cabernet sauvignon limited edition 2018. To je relativno novo vino na tržištu i imamo ga 3000 boca. Godina kada je brano grožđe je bila posebna za tu sortu, koja je dala moćna vina, s više alkohola i šećera koji su bili koncentrirani u maloj količini grožđa. Upravo smo zato odlučili ne napraviti klasični vrhunski cabernet koji inače radimo, nego limitiranu, drugačiju verziju“, naglasio je Vlatko Nuić, a face su s odobravanjem ispijale ovo snažno vino.

Vlatko Nuić

Posljednje koje se kušalo toga dana, face su, uz odobravanje Ive Pavlovića, vlasnika Witrine, uzele s polica trgovine, jer vina Vinograda Nuić mogu se nabaviti na toj poznatoj zagrebačkoj adresi. Jedno odlično i posebno vino u čašama je zamijenilo drugo: Cuvée red 7, kupaža od sedam sorata: blatine, trnjaka, merlota, cabernet sauvignona, cabernet franca, syraha i tourige nacional. „Postotak sorti u kupaži odgovara zastupljenosti tih sorata u našem vinogradu“ objasnio je Vlatko Nuić na kraju druženja Vinska faca s placa, a face su nazdravile do idućeg susreta.

Na Vinskoj faci s placa kušala su se vina Milana Budinskog i Juraja Sladića uz sireve mljekare Latus

/u /od

„Ne mogu se napraviti velike stvari ako se ne počne od malih i ne mogu se napraviti velike stvari ako se na pazi na male“ rekao enolog Milan Budinski na početku još jednog druženja „Vinska faca s placa“ u wine shopu Witrina koju uspješno organiziraju sommelierka Manuela Maras i vlasnik dućana Ivo Pavlović.

Istina, složili su se svi prisutni, a ovoga puta ih je bilo mnogo, tako da su u nevelik prostor Witrine jedva stali svi zainteresirani, jer gostovala su velika imena, predstavljajući svoja velika vina i sireve: već spomenuti enolog Milan Budinski, enolog Juraj Sladić iz vinarije Testament, te Ema i Erik Orbanić iz svima znane i omiljene istarske mljekare i sirane Latus.

Dok su se rezali sirevi – Istarski sir, Sir u papru i 300 dana odležan Veli Jože, enolog Juraj Sladić je počeo otvarati Testament Babić Opolo brut nature, pjenušavo ružičasto vino arome vinogradarske breskve, jagode i divljeg cvijeća, dakako od sorte babić. „Cilj mi je bio pokazati više lica babića, sorte koja je bila sinonim za Bucavac (položaj kraj Primoštena), te sinonim za crna, gusta, vrlo alkoholna vina. U liniji Dalmatian dog demistificirali smo tu sortu i približili je široj publici, a na kraju smo od babića uspjeli napraviti cijeli portfolio, cijelu paletu vina, od ovog rose pjenušca, baznog crnjaka, preko premium vina do prošeka, a moram se pohvaliti da smo uspjeli napraviti i vinjak od babića koji trenutno odležava u drvenim bačvicama“ kazao je Juraj Sladić, enolog Testament vinarije koja se nalazi blizu Jadrtovca, desetak kilometara južno od Šibenika.

„Na Jadrtovac smo 2007. godine sadili prve trsove na terenu koji je u prošlosti bio vojni poligon bivše JNA, pa onda hrvatske vojske. Položaj jeizoliran borovim šumama, tako da nam na 50 hektara nije problem ekološki uzgajati grožđe. Njegujemo isključivo autohtone sorte, najviše babića, ponešto plavca, potom pošipa, tribidraga, debita i maraštine, a prije dvije godine zasadili smo i dva hektara lasine, tako da će dogodine na tržište izaći prve boce“ nastavio je Sladić dok su Face uživale u ružičastom brut natur pjenušcu (dodano mu je jako malo šećera, točnije samo jedan gram na litru) koji je zbog svojih karakteristika idealan i kao aperitiv.

Duilio Belić i Alfi Kabiljo

Grickajući Latus, kravlji Istarski sir, odležan devedeset dana, rađen onako kako su none radile tvrde sireve samo od mlijeka i soli koji je jako pasao uz kapi Belić maslinova ulja, Face su brzo ispraznile čaše, a na red je došlo kušanje vina OMO Malvazija Istarska, 2020., autorskom projektu enologa Milana Budinskog, jednog od zaslužnih za preobrazbu porečke Agrolagune. Kad je odlučio otići iz tog giganta, pokrenuo je biznis enološkog konzaltinga i proizvodnju vlastitih vina koje je donio u Witrinu.

„Moj brand bi se mogao nazvati ekstenzijom svih zamisli koje sam imao u dosadašnjem radu, a nisam imao mogućnosti niti vremena ostvariti ih. U jedno vrijeme moje karijere ozbiljno sam razmišljao otići i raditi u nekim razvijenijim vinskim krajevima, ali sada mi je neizmjerno drago da sam se poslovno i privatno pronašao u Istri. Sva su moja iskustva provučena kroz sve dijelove branda OMO. Malvaziju istarsku sam pratio i proučavao kroz 12 berbi i sada mogu reći da točno znam koji su položaji najbolji za uzgoj ove sorte i kako se treba tretirati, odnosno uzgajati loza da bi se dobio idealan plod“ kazao je na početku predstavljanja svojih vina Milan Budinski točeći prisutnim Facama malvaziju od grožđa koje dolazi iz organskog uzgoja. Malvazija OMO 2020. ne sadrži aditive osim sumpora, kvasci su prirodni, a vino je rađeno bez dokiseljavanja, te uz korištenje samo bentonita.

Face su se jednoglasno složile: ovo je jedna od najmodernijih, ali i najposebnija malvazija koju su probale. „Kad sam u dosadašnjoj karijeri neke boce malvazije otvorio nakon čak pet godina od punjenja, shvatio sam da vino od ove sorte ima potencijal odležavanja. Znao sam da ne mogu od malvazije napraviti vino koje će dugo trajati, ali sam znao da će moja malvazija dati najbolje od sebe dvije godine nakon berbe i nadam se da sam u tome uspio jer ideja je bila ne napraviti vino koje će se svidjeti svima, nego vino koje će ostaviti dojam. Nekima će biti super, nekima ne, ali sve su to dojmovi“ dodao je Budinski koji je u Witrinu donio i OMO Refošk 2020. i dodao kako je za svoje drugo vino odabrao sortu refošk jer je i to sorta po kojoj se prepoznaje Istra, dok teran tek istražuje.

Juraj Sladić, Manuela Maras i Milan Budinski

Crno je vino „nagovorilo“ face da posegnu za konkretnijim okusima sira, pa se oduševljeno grickao Latus Sir u papru, odležan 150 dana, a, čaše koje su već bile „obojene“ crnim kapljicama, punile su se vinom Testament Tribidrag 2019. koje se ističe i simpatičnom etiketom na boci s natpisom koji oponaša rukom pisana slova Tribidrag is the original zinfandel i sa skicom DNK lanca čime podsjeća na prijelomno otkriće koje je pokazalo da je svjetski poznata sorta zinfandel zapravo naša autohtona sorta tribidrag.

 

Veliko zanimanje Face su pokazale za još jedno posebno vino koje su degustirale na današnjem druženju: Testament Pošip Zenit 2018. „Nakon što sam odradio pet berbi u Korlatu, odnosno Badelu, ušao sam 2017. godine u ovaj projekt, odnosno vinariju Testament. Sljedeće godine, odnosno 2018. pošip je dobro rodio, a berba je bila ranije nego ikad, početkom osmog mjeseca. U vinariji (još uvijek privremenoj) imamo hladnjaču u kojoj sam odlučio ohladiti grožđe prije prerade. Ali, imali smo i jednu staru prešu koju sam namjeravao koristiti za svježu varijantu pošipa. Međutim, gumeni balon u preši je pukao i nismo ga mogli pokrpati, a ja sam imao 20 tona pošipa u hladnjači. Pomislio sam: to je to. Gotovo je, dajem otkaz, meni ovo ne treba u životu. Ali, uspio sam se sklulirati, prepoznao veliku priliku da napravim nešto dobro, drukčije. Prva logična ideja je bila da krenemo u maceraciju. Ali, kako prodati 15.000 boca orange vina? A onda sam se sjetio djetinjstva i mog nonića kako je obožavao žutinu. Name, prije se, pogotovo u šibenskom kraju crno i bijelo grožđe prerađivalo na isti način, bez preše, samo s maceracijom. I zato je postojalo crno i žuto vino, ne crno i bijelo – bijelog vina nije bilo. Doduše, onda su žutine bile alkoholne i teške, a ja sam odlučio napraviti modernu žutinu“ objasnio je ponosno Juraj Sladić, a Face su se složile i s guštom ispijale zlatne kapi grickajući sir Latus Veli Jože.

Manuela Maras, Ema i Erik Orbanić, Ivo Pavlović

„Veli Jože je nastao posve slučajno. Naime, napravili smo klasični kravlji sir i ostavili ga na zrenju četiri mjeseca i nismo bili zadovoljni. Ostavili smo ga i gotovo zaboravili na njega. Stajao je tako deset mjeseci i tada smo ga probali te ostali oduševljeni“ ispričala je Ema Orbanić koja je s bratom Erikom u Witrinu donijela tri vrste tvrdog sira iz obiteljske sirane koja još proizvodi skutu, jogurte, ali i jedinu hrvatsku mozzarellu postupkom fior di latte.

Već se zatvorio plac, a Face s placa guštale su u Witrini te slušale priče vrhunskih proizvođača koji su im uljepšali prohladnu subotu. Uostalom, dobra vina i fina hrana uljepšavaju život, a do sljedeće Vinske face s placa u wine shopu Witrina sigurno će se prepričavati doživljaji s ove.

Ekološka vina Chresno na Vinskoj faci poslije placa

/u /od

Prva ovogodišnja Vinska faca poslije placa koju u wine shopu Witrina u zagrebačkoj Vlaškoj ulici 7 organiziraju sommelierka Manuela Maras i vlasnik trgovine Ivo Pavlović bila je u znaku vina koja na svojoj etiketi nose svima sve draži – zeleni listić, odnosno vina s eko-certifikatom. Face koje su se spustile s placa kušala su eko-vina Chresno koja su iz Male Črešnjevice donijeli bračni par Ivona i Miroslav Slaviček

„Jako smo vezani uz Podravinu i Bilogoru, što smo dokazali kad smo dali otkaze na stalnim poslovima u Zagrebu i vratili se u rodni kraj. Istražujući povijest ovoga kraja saznali smo da se Mala Črešnjevica u srednjem vijeku zvala Chresno (čresno). Budući da se naš vinograd nalazi upravo na tom mjestu, u blizini najvišeg vrha Bilogore, bilo je logično da tako nazovemo svoju vinariju“ objasnila je Ivona Slaviček na početku druženja točeći Rajnski Rizling.

Vinska faca s placa u Witrini – vinarija Chresno

Face su zavrtjele čašu, a nakon kušanja razvila se žustra rasprava. Naime, Chresno Rajnski Rizling je bio drukčiji od očekivanog. Odličan… ali drukčiji. „Upravo je to karakteristika vina s ekološkim certifikatom. Ona su živa, a mi u boci, bez ikakvih intervencija želimo imati vina koja zadržavaju miris i okus loze na trsovima. Nema tu puno filozofije. Cijenimo ono što nam je priroda dala i stvaramo u suradnji s njom. Naša vina imaju svoj potpis i nemoguće je da su svake godine ista. Kada bi bila ista, bio bi tPo očiti znak je da smo nešto kemijali s njima. Kakva će biti, određuje priroda“ objasnio je Miroslav Slaviček i opisao njihov vinograd koji je okružen prirodom, a redovni su posjetitelji divlje životinje i ptice. „Čak nam na trsovima rade gnijezda, a mi ih s oduševljenjem ostavljamo na miru, jer to nam je znak da u našem vinogradu nema štetnih sastojaka koji bi zatrovali zemlju i plodove koje daje. Zapravo i kad nam životinje malo obrste mladice ili grozdove… ne uzrujavamo se previše, jer mi smo došli na njihovo, oduzeli smo im zemlju i ne bi bilo pravedno da je totalno svojatamo“.

Ivona i Miroslav Slaviček u svom vinogradu

Njihov vinograd broji 17.000 trsova ekološkog uzgoja na četiri hektara površine na kojem raste čak 14 sorti grožđa. Uz klasike – chardonnaya, rajnskog rizlinga, traminca mirisavog, bijelog i žutog muškata, zelenog silvanca, syraha, merlota i cabernet sauvignona zasadili su i četiri hibridnih sorti solaris, muscaris, cabernet blanc i cabernet cortis. „Kupili smo vrhunske sadnice i to u Njemačkoj, u rasadniku starom 80 godina i nismo požalili. Možda bismo sad, kad smo vidjeli kako posađene sorte rastu na našoj pjeskovitoj zemlji, posadili više PIWI sorti. Naime, one su nastale križanjem druge generacije hibrida s plemenitim europskim lozama, a otporne su na plamenjaču i pepelnicu koje predstavljaju pošast za vinograde. Budući da je u ekološkom uzgoju dozvoljeno samo prskati sumporom i bakrom, te biljnim pripravcima ove su nam sorte idealne“ objasnio je Miroslav.

Na red za kušanje je došao Muškat Chresno koji je opet izazvao oduševljenje, jer je opet bio odličan, ali drukčiji od očekivanog, onog na što smo navikli pijući vina iz konvencionalne proizvodnje. Pohvale su dolazile sa svih strana, a Ivona i Miroslav, koji sami obrađuju i njeguju 17.000 trsova i tretiraju ih poput ljubimaca, znaju svaki listić i grozd, žive s prirodom, dobili su potvrdu da im se trud isplati.

Vinska faca s placa u Witrini – vinarija Chresno

 

Veliko zanimanje izazvalo je kušanje vina od većini nepoznatih PIWI sorti. „One su posebne. Kao da je u svakoj bobici prirodni putem nastala kupaža. A, od posebnih sorti dobivaju se i vina posebnih okusa i mirisa. Mnogi na takva vina gledaju s nevjericom, ali eto, osim po ekološkoj proizvodnji i po tome smo posebni u svom kraju. PIWI sorte u Hrvatskoj imaju priznatu sortnost i smatram da ne smijemo robovati tradiciji. Nemojte nas krivo shvatiti… mi poštujemo tradiciju, ali se i okrećemo prema novom. Za deset godina će ove sorte, poput muscarisa kojeg upravo kušate biti „stare“ sorte, a uzgojit će se opet neke nove“ kazala je Ivona točeći Muscaris Chresno, a Face su nakon kušanja bile oduševljene. Čaše su se brzo ispraznile i tražila se kapljica više.

Vinska faca s placa u Witrini – vinarija Chresno

 

„Merlot Chresno kojeg ćete na ovoj Vinskoj faci s placa posljednje kušati je mlad, od prošlogodišnje berbe, ali namjerno smo ga donijeli da se uvjerite u prednost eko-vina. On već ima punoću, a kad odleži nekoliko godina, za što ima velikog potencijala, bit će to veliko vino“ s ponosom je objasnio Miroslav Slaviček i dodao kako planiraju u vinogradu sagraditi podrum i kušaonicu te pokrenuti ruralni turizam u svom kraju. A, dok se čeka izgradnja, uputite li se u Malu Črešnjevicu na kušanje ostalih njihovih vina, bračni će vam par osigurati boravak (jer nakon kušanja mora se prespavati) u ruralnoj kući Villa Lipica koju je nedavno otvorio njihov prijatelj Mario Škorak. Eto, to su dva dobra razloga (a ima ih bezbroj) zašto se uputiti u Pitomačku vinsku regiju.

 

Foto: Nikola Zoko i Sunčana Barušić