„Otkada se bavim vinarstvom, najveća mi je bila želja od sorte debit napraviti posebno vino. Vino koje će biti primijećeno i pohvaljeno od struke i tržišta, odnosno kupaca. Po svemu sudeći, nakon komentara i nagrada za moj Debit, mislim da sam to i uspio“ kazao je vinar Ivica Džapo na gostovanju u Wine Storyju Dijane Grgić.

Ivica Džapo i njegova obitelj jedni su od većih vinogradara u Oklaju, u prominskom kraju, između Drniša i Knina. Rođen u vinogradarskoj obitelji, Džapo je, sada kaže – na njegovu žalost, završio ekonomiju i odradio puni staž u banci. Zaslužena mirovina nije značila mirovanje za Džapu koji se konačno mogao posvetiti onome što najviše voli – radu u vinogradu i podrumu, biti u dodiru s prirodom, boriti se protiv nje ali i surađivati s tako moćnim i hirovitim „gospodarom“.

„Moji se bave vinogradarstvom preko šezdeset godina. Za vrijeme Domovinskog rata živjeli smo kao prognanici, ali smo se vratili na zemlju. U kakvom smo stanju našli vinariju i vinograde, bolje je ne sjećati se, ali smo odlučili ostati i pomalo sve obnoviti. I zgradu i podrum i vinograde. Neke smo trsove morali počupati, neke „vratiti u život“, a i zasadili smo dosta novih. Danas se naši vinogradi prostiru na nešto više od 6 ha, odnosno njegujemo preko 32.000 trsova. Sada vidim da se trud isplatio“, kazao je Džapo dok se za početak točila njegova Maraština. Najprije se kušala iz berbe 2021., a potom 2022.

Ipak, najiščekivaniji je bio Debit, perjanica vinarije. „Naši se vinogradi nalaze… pa kako bi vam opisao: negdje između planine Promine i rijeke Krke koja nas omeđuje. Promina nam daje klimu koja pogoduje uzgoju vinove loze: topli dani i svježe noći. Krka, naravno osim vode kao da unosi nježnost u klimu, ublažava turbulencije i tako stvara dodatne povoljne uvjete koje vinova loza obožava. Ma, i mi ih obožavamo. Mi koji smo ostali, volimo svoj kraj, svaki trs koji uzgajamo pa je ljubav možda i dodatni razlog proizvodnje dobrih vina“, kazao je Džapo. Debit iz njegove vinarije Lasin do sada je osvajao nagrade, a te je večeri na Wine Storyju osvojio publiku.

Vinarija Ivice Džape nosi naziv Lasin, po još jednoj autohtonoj sorti. U njegovom kraju sortu zovu lasin, službeno se zove lasina, a pitko, mekano crno vino koje daje, neki su te večeri prvi puta kušali. Nije niti čudo jer su rijetki vinari koji ga buteljiraju. Uglavnom završava u kupažama, međutim zainteresiranost za Lasin Ivice Džape dokazala je da takva vina imaju sjajnu budućnost. Naime, na tržištu pada potražnja crnih teškaša koji nakon popijene čaše „bacaju u krevet“ i traže se pitka crna vina s manje alkohola, što je upravo lasina, odnosno Džapin – Lasin.

Ipak, na listi kušanja našao se i jedan „bilder“: Merlot 2020. sa 15,1 posto alkohola. „Nemojte me pitati kako sam to uspio. To je djelo majke prirode. Jednostavno, te su se godine poklopili uvjeti za dobivanje takvog vina“, odgovorio je Džapo ovom rečenicom na mnoga pitanja.

„Danas stoji izreka da se vino proizvodi u vinogradu, a ne u podrumu. Naime, ako želiš imati kvalitetno vino, najbitnija je sirovina – grožđe dobre kvalitete. A potom u podrumu, ako poštuješ „upute“ i ne napraviš neku kardinalnu grešku, dobivaš dobro vino. Danas je sve moguće, pa čak i ispravljati greške podrumara, a s kvascima se rade čuda. Ali, ja nisam poklonik takvog načina proizvodnje vina. Trendovi se mijenjaju i danas kupci traže i vina koja nisu „popeglana“. Traže se vina kakva je proizvodio moj nono – prirodna, bez previše uplitanja, pogotovo bez dodavanja kemije. Eksperimentiram ja u podrumu, maceriram, miješam taloge… Ne znam vam reći što će ispasti, ali to me zabavlja. Trendovi se mijenjaju, a loza ostaje. Ona je jedina sposobna preživjeti sve nedaće, pa i one koje dolaze nakon što smo zeznuli prirodu, a ona nam vraća pokazujući svoju snagu“, kazao je Džapo prije nego što je publici pročitao svoju poeziju. Uostalom, i proizvoditi vino je umjetnost!

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Mario Draušnik i Sunčana Barušić