Putovanje u pitoreskni krajolik u kojem nastaje prosecco

/u , , /od

Prosecco, pjenušac, šampanjac? U čaši izgledaju slično, pa često dolazi do zabuna. Pa da jednom razjasnimo, da se ne dogodi da se čuju izjave: „Obožavam piti šampanjac“, a u čaši se nalazi – pjenušac.

Pjenušac – pjenušavo vino kojeg proizvodi sve više hrvatskih vinara, vino je u kojem, kad se natoči u čaše, perlaju mjehurići. Proizvode ga tradicionalnom ili klasičnom metodom kod koje se druga fermentacija odvija u boci (kad zađete u podrum vidjet ćete ih na specijalnim stalcima). Druga, Charmat-Martinotti metoda (dobila je naziv prema imenima inženjera koji su je izmislili), mnogo je brža jer se druga fermentacija odvija u velikim tankovima (kad se spustite u vinarev podrum, ne mogu se sakriti zbog veličine, a neki mogu čak i stajati izvan podruma jer je novijom tehnikom omogućena kontrola temperature).

Bottega

Kad već pričamo o pjenušcu, spomenut ćemo i metodu kojom se ugljični dioksid (C02) ubrizgava u mirno vino. Takva su pjenušava vina cjenovno vrlo dostupna, ali vrlo upitne kvalitete, pa ih treba izbjegavati. Postoje još i duge metode nastanka pjenušavih vina (koje su danas sve popularnije), a zapravo su otkrivene davno prije, možda čak i slučajno. Ancestrale metoda je kojom se nastanak mjehurića odvija u boci, a sve su popularniji pet-nat pjenušci čija se proizvodnja zapravo bazira na metodi ancestrale.

Bottega, Vittorio Veneto

Već se kod pjenušaca osjeća, s obzirom na proizvodnju, velika razlika. Još veća nastaje kada se kuša šampanjac. Šampanjac je pjenušavo vino koje se proizvodi isključivo u francuskoj regiji Champagne i nijedno drugo pjenušavo vino koje ne dolazi iz te francuske regije se ne smije nazivati šampanjac. Proizvodi se metodom druge fermentacije u boci, a iako je dopušteno za njegovu proizvodnju koristiti sedam vrsti grožđa, većinom se radi od chardonnaya, crnog pinota i pinota meuniera.  

Borgo Conventi vinogradi

Ali, ovaj smo članak počeli pisati zbog prosecca, koji se uglavnom proizvodi od sorte grožđa glera, vrlo tanke kožice i visokih kiselina koje stoljećima raste na području talijanskih pokrajina Veneta i Friulia. Nekoć se sorta zvala prosecco, a od 2009. godine zbog službene zaštite vina prosecca, sorta nosi naziv glera. Iste je godine Conegliano Valdobiadene postala 44. DOCG zaštićena regija Italije, a naziv prosecco smiju nositi samo vina proizvedena od grožđa iz te regije. Vina iz ostalih položaja Italije na etiketi nose naziv – pjenušava!

Villa Sandi

Prosecco je zahvaljujući svojoj svježini i nenametljivim blagim okusom, najomiljenije i najprodavanije pjenušavo vino na svijetu. Obožavaju ga i Hrvati, a kako ga proizvode najbolje i najpoznatije vinarije sjeverne Italije, i kakva još divna vina sazrijevaju u njihovim podrumima, doznali smo posjetivši kompanije Bottega i Villa Sandi (Borgo Conventi), zahvaljujući Udruzi WOW (Women on Wine), odnosno u organizaciji Sanje Muzaferije, osnivačice i predsjednice Udruge te uz potporu Talijansko Hrvatske Gospodarske komore (Camera di Commercio Italo Croata).

Ivan Enjingi na položaju Collio, Borgo Conventi

Putovanje je bilo posebno. Ne samo zbog vinarija, nego i počasnog gosta – legendarnog hrvatskog vinara Ivana Enjingija. Naime, Udruga WOW redovito već 12 godina dodjeljuje godišnje nagrade za naj-vino godine u sklopu akcije „Što žene žele“. Nagrade su, za razliku od uobičajenih plaketa i priznanja – vrlo konkretne. Nakon što se među dvanaest finalista odabere pobjednik u svakoj od pet kategorija, izdvaja se jedno vino i njegovog autora kojeg udruga vodi u neku vinsku regiju svijeta. Ovog puta je Ivan Enjingi bio dobitnih WOW Grad Prixa.

Borgo Conventi – vila i vinarija okruženi vinogradima

Borgo Conventi

Vesela ekipa, s Ivanom Enjingijem, vinarom zavidnog vinarskog i životnog staža, punog znanja i energije, a svi predvođeni Sanjom Muzaferijom, posjetila je najprije vinariju Borgo Conventi (Villa Sandi), u vinskoj regiji Collio Fruliano.  

Legenda kaže da je grof Strassoldo, zvani „il Rizzardo“ (onaj koji podiže, gradi), dao dominikanskoj braći zemljište na kojem je izgrađen prvi u nizu samostana na području Farra d´Isionzo. Danas se na tom mjestu nalazi vinarija Borgo Conventi s misijom proizvodnje vrhunskih vina od grožđa sa 30 ha raspoređenih na dva najbolja područja u regiji – Isonzo (DOC) i Collio (DOC).

U vili izgrađenoj u kolonijalnom stilu, održavaju se vođene degustacije, a proizvodni dio s podrumom u kojem crvena vina dozrijevaju u bačvama od francuskog i slavonskog hrasta nalaze se nasuprot vili.

Borgo Conventi – podrum

Nakon razgleda vile, proizvodnog dijela i podruma, te kušanja njihovih mirnih vina, ekipa se uputila na položaj Collio koji je okružen Julijskim Alpama i Goriškim brdima (Slovenija) na sjeveru, te Jadranskim morem na jugu koje je udaljeno 40 kilometara, što stvara posebnu mikroklimu za uzgoj loze.

Borgo Conventi, zemlja na položaju Collio

Osim toga, brdašca Collio su nekada bila morsko dno. Uvjerili smo se kako se kompaktni slojevi gline i pijeska mrve u ruci, te kao da oslobađaju dašak mora – gotovo isti osjećaj kakav se dobije nakon kušanja vina dobivena od grožđa sorti pinot grigio, sauvignon, ribolla gialla, frulano i merlot koje uzgajaju na ovom položaju na kojem se ujedno nalaze i najstariji vinogradi Borgo Conventi.

Borgo Conventi, položaj Collio

Nakon uživanja u predivnom pogledu i s ljubaznim domaćinima nazdravljajući pjenušcem Ribolla Gialla Brut kojeg proizvode od grožđa koje raste na položaju Isonzo, krenuli smo prema vinariji Villa Sandi.

Villa Sandi

Villa Sandi

Priča o Villi Sandi počinje 1920. godine, kada je Mario Polegato, djed sadašnjeg vlasnika Giancarla, kupio nekoliko vinograda. Naslijedio ga je Divo i sa suprugom Amaliom Moretti te nastavio širiti vinograde i proizvodnju, a svoju strast prema vinima prenijeli su na dvojicu sinova – Maria i Giancarla. Giancarlo se obrazovao za enologa, dok se Mario specijalizirao za menadžment. Nakon očeve smrti, s majkom Amaliom, 1970. godine kupuju Villu Sandi, izgrađenu početkom 17. stoljeća u paladijanskom stilu, a 1980. godine njihov prosecco počinje stjecati obožavatelje izvan granica Italije.

Villa Sandi

Modernu, poslovnu zgradu Ville Sandi i samu vilu spaja kanal Brentella s rječicom koja pokreće njihovu hidrocentralu (na imanju električnu energiju dobivaju i preko solarnih panela), ali i podzemni hodnici – tuneli koji su samo nastavak nađenih tunela prilikom restauracije vile. U njima, u policama koje čine beskrajne redove na zidovima podzemnih hodnika, u bocama i bačvicama dozrijevaju vina za Papu, predsjednika Italije… ali i vina namijenjena plasiranju na tržišta diljem svijeta.

Villa Sandi, podrum

Danas kompaniju Villa Sandi vodi Giancarlo Moretti Polegato poštujući tradiciju u podrumima ali i bioraznolikost u vinogradima radeći u suradnji s prirodom. Vinogradi Ville Sandi nalaze se na pet položaja, na zaštićenim apelacijama DOC i DOCG između regija Veneto i Friuli Venezia Giulia. Najcjenjeniji (i najvrijedniji) je položaj La Rivetta koji leži u srcu područja Cartizze (106,8 ha), a prosecco Cartizze Vigna la Rivetta dobio je najviše ocijene na talijanskim i svjetskim natjecanjima.

Villa Sandi, Cartizze vinograd la Rivetta

Na vrhu vinograda La Rivetta kušali smo toliko cjenjen prosecco Cartizze Vigna la Rivetta, uživajući u pogledu na uredno poslagane vinograde.

Ivan Enjingi na položaju Cartizze, Villa Sandi

Tradicionalna jela od lokalno uzgojenih namirnica kušali smo u njihovoj Locanda Sandi, a dio velikog asortimana prosecca na radionici u poslovnoj zgradi.

Villa Sandi prosecco

Potom smo ostali osupnuti brojem boca koje odležavaju u podzemnim hodnicima koji su nas doveli do vile – Vile Sandi.

Villa Sandi

A ona… bila je „samo“ ljetnikovac bogatoj Venecijanskoj obitelji onog doba, a danas priča priču o uspjehu vrijedne obitelji Moretti koja je desetljećima poštivala tradiciju, s koljena na koljeno prenosila znanje i postala jedna od vodećih u proizvodnji prosecca sa svojim brandom Villa Sandi. 

Bottega, Villa Rosina, Bibano

Bottega

Raširenih ruku, širokog osmijeha i punog srca, vlasnik Bottege, Sandro Bottega dočekao je Ivana Enjengija i ekipu, pa nije čudo da su u žustrom razgovoru za vrijeme boravka i kušajući vina (Botteginih i Enjengijevih), vinari ukrstili ruke i pobratimili se. Družili smo se sa Sandrom Bottegom, njegovom suprugom Monicom te stručnom ali izuzetno ljubaznom i veselom ekipom iz ove poznate talijanske kompanije dva dana i razgledali dio njihovih vinograda, te većinu pogona, podruma, destilerija, doznali koliko se brinu oko ekološkog uzgoja i proizvodnje te kušali divnih prosecca, mirnih vina, rakija, likera… da dalje ne nabrajamo. 

Ivan Enjingi i Sandro Bottega

Bottega ima četiri stoljeća dugu povijest. Naime, zapisima je dokazano kako je pra pra pradjed Andrea 1635. godine počeo uzgajati vinovu lozu, a u dvadesetim godinama prošlog stoljeća njegov sin Domenico Bottega za život je zarađuje trgujući dobrim vinom dobivenog od grožđa iz vlastitog vinograda. Velika strast mu je bila i proizvodnja rakije (grappa), pa ju je prenio na sina – Aldu Bottega koji je – kako to nadareni mlađi naraštaji čine – unaprijedio proizvodnju rakije uvodeći inovacije u tehnologiju.

Bottega

Destileriju Bottega u Pianzano di Godega osnovali su 1977. Aldo Bottega i supruga Rosina. Nakon smrti oca, 1983. godiine, Aldov sin Sandro postaje direktor kompanije i uspješno vodi tvrtku uz podršku sestre Barbare i brata Stefana. Godine 1987. ostvaraje se suradnja Bottega branda s Alexander brandom – grappu počinju puniti u ručno puhane boce za čiju su izradu danas zaslužni majstori murano stakla, a Monica Lisetto za dizajn.

Bottega

Sve do 1992. godine kompanija Bottega se na tržištu pojavljuje kao proizvođač alkoholnih pića (rakije, likeri, ginovi….), potom biva kreiran Il Vino dei Poeti Prosecco Spumante. Dakako, uz destileriju niknula je i vinarija, a 2007. godine destilerija Bottega seli u Bibano di Godega di Sant´t Urbano, mjesto smješteno između venecijanske lagune, prijestolnice umjetnosti i kulture i Dolomita (DOC).

Bottega destilerija

U vili Rosina Bibano (sagrađenoj i u 18. stoljeću) smo i započeli naše putovanje po Bottegi i završili ga u Bottega destileriji viskija, pa kad napusti bačvice u kojima još „spava“, biti će to prvi viski proizveden na talijanskom tlu, isključivo od talijanskih sirovina.

Bottega

Najprestižniji mjehurići potječu s brda Prosecco Superiore (DOCG) – od brda Conegliano do Valdobbiadenea, položaja najprikladnijih za uzgoj grožđa sorte glera. U malom podrumu Vittorio Veneto okruženom vinogradima koji rastu u skladu s netaknutom prirodom nalaze se boce u kojima se na kvascima stvaraju mjehurići po ancestrale metodi, a kompanija posjeduje i položaje u blizini Verone te Montalcina, u kojima se uglavnom uzgajaju crne sorte.

Bottega, Vittorio Veneto

Od vinograda do boca (na Sardiniji posjeduju i svoju šumu hrasta plutnjaka te sami izrađuju čepove) u kompaniji Bottega prate svaki trenutak proizvodnje, nastojeći da se izvorni okusi sirovina sačuvaju do finalnog proizvoda. Sve faze proizvodnje slijede kriterije održivosti čuvajući okoliš za buduće generacije.

Kompanija vodi posebnu brigu o smanjenju emisije ugljičnog dioksida, velika pažnja posvećuje se uštedi vode i tijekom proizvodnje apsolutno se ništa ne baca. Kompanija proizvodi i svoje maslinovo ulje, balzamični ocat i fantastičan med iz košnica smještenih u vinogradima – tamo gdje žive pčele zna se da nema pesticida!

Bottega prosecco

Ta povezanost sa zemljom, briga oko nje, bioraznolikost u vinogradima u sprezi s mnoštvom inovacija koje su uveli tijekom godina, učinili su kompaniju Bottega prepoznatljivom na svjetskom tržištu, a njihovi proizvodi redovito osvajaju talijanska i svjetska priznanja. Bottega barovi i corneri nalaze se po cijelom svijetu, boce prosecca zlatnog sjaja prisutne su gotovo na svim važnijim proslavama, druženjima i prijemima. Jer, ne osvaja srca samo čaroban zlatni odsjaj boca, nego i prosecco koji pretočen u čaše donosi svu ljepotu i radost života – u talijanskom stilu.

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Sunčana Barušić i arhive kompanija Bottega i Villa Sandi

Jesenske čari Splita i okolice

/u , /od

Zbog svog položaja, Split je oduvijek privlačio ljude, a njegova priča traje još otkako je rimski car Dioklecijan, 293. godine poslije Krista odlučio baš na tom poluotoku, blizu velikog rimskog grada Salone, izgraditi palaču da se skloni od opasnosti i u miru provede posljednje godine života.

Srebrna vrata Dioklecijanove palače

Palača je u 1700 godina postajala grad, nakon što su se u nju počeli sklanjati stanovnici Salone pred navalom Avara i Slavena, a zahvaljujući ostavštini i onih koji su proširivali grad i izvan zidina, danas je Split grad koji mnogobrojne turiste mami bogatom tradicijom, povijesnom i kulturnom baštinom. I to ne samo ljeti, nego 365 dana u godini, a u jesen, pa i za blagih zimskih mjeseci mediteranske klime, idealno je doba za razgledavanje jer, one nemoguće gužve ipak su popustile. Turisti željni upijanja povijesti i ljepota upravo sada mogu upoznati divote na njegovim ulicama i trgovima, u palačama i muzejima, crkvama i hramovima te se opuštati na šetnicama i dakako, uživati u gastronomskoj ponudi njegovih restorana.

Od cvijeta do imena

Najprije da razjasnimo ime grada. Stoljećima se vjerovalo da dolazi od latinske riječi za palaču, označavajući Dioklecijanovu palaču. Naime, na staroj karti rimskih zemalja Tabuli Peutingeriani na kojoj podaci datiraju u 4. stoljeće, vidljiv je lokalitet Spalato, nedaleko veće i važnije Salone. Lako je moguće da je autor najvažnijeg povijesnog izvora za antiku i rani srednji vijek, bizantski car Konstantin Porfirogenet jednostavno, ali možda krivo zaključio da je ime poteklo od riječi Spalato.

Vjerojatnije je da je Split ipak ime dobio po cvijetu. Naime, mnogo prije nego što je Dioklecijan odlučio ovdje provesti umirovljeničke dane, u uvali je bilo grčko naselje koje se nazivalo Aspalathos ili Spalatos i to po biljci koja je u ono doba poput tepiha prekrivala cijelo područje Dalmacije. Radi se o brnistri ili žuki kako je još nazivaju, biljci koja u proljeće cvate žutim cvijetom opojna mirisa a njeno je grčko ime Aspalathos. Je li priča potpuno točna još nema dokaza, ali zna se da je Split promijenio mnoga imena: Spalatum, Spalato, Spalatarum, Spalathensis, Aspalathon, Aspalatuo i to sve do 1909. godine kada je gradsko vijeće propisalo da se grad smije nazivati samo jednim imenom – Split.

Šetnja kroz povijest

Za razgled i upoznavanje Dioklecijanove palače svakako unajmite vodiča. Od stručne ćete osobe tada čuti priče koje datiraju u prošlost daleko prije „kamena temeljca“ Palače, pa sve do današnjih dana, doznati glamurozne, ali i one manje sjajne detalje koji se vežu uz palaču i njenu povijest, pogotovo nakon smrti Dioklecijana. Naime u jednom razdoblju podrumi su korišteni kao jame za otpad (i bili napunjeni do vrha!), a njihovo čišćenje otpočeo je sredinom 19. stoljeća arhitekt Vicko Andrić. I da,  dobro je znati da Dioklecijanova palača zauzima preko 30 tisuća metara četvornih, a podrumi palače još nisu do kraja istraženi, odnosno otkopani, pa se iza zidova danas dostupnih velebnih prostorija sigurno kriju još neke tajne.

Palača je spoj luksuzne vile – ljetnikovca i rimskog vojničkog logora (castruma), a dvjema glavnim ulicama podijeljena je na četiri dijela. U južnom dijelu Palače boravio je Dioklecijan, dok je sjeverni dio bio namijenjen za carsku stražu, vojsku i poslugu, a neke su zgrade služile i kao spremišta.

Na svakom uglu nalaze se velike kule, a uz četiri manje, na svakoj strani: Zlatna, Srebrna, Mjedena i Željezna vrata. U Palaču uđite poput cara: kroz veličanstvena Zlatna vrata na kojima će vas možda dočekati i dva „stražara“.

Jupiterov hram

Šetnja kroz palaču je zapravo šetnja kroz povijest – prođite kroz Vestibul (staro carsko predvorje) i dođite do središnjeg trga palače, Peristila. Bio je namijenjen caru Dioklecijanu, slavljenog kao živog Jupiterovog sina. Car se pojavljivao pod lukom a podanici su mu pristupali i klečeći mu ljubili skute njegova grimiznog plašta, ili pred njim padali ničice, ležeći potrbuške na zemlji. Stupovi su izrađeni od vrlo rijetkog i cijenjenog crvenog granita, a od cara Dioklecijana pa na dalje, purpur postaje carska boja.

Zahvaljujući svojoj jedinstvenoj ljepoti i odličnoj akustici, Peristil je postao idealna kazališna scena i pozornica na kojoj se odvija bogati gradski život. Ispiti kavu na stepenicama uokolo Peristila jedinstveni je doživljaj, jer ćete ugledati i 3500 godina staru djelomično sačuvanu sfingu od grafita koju je Dioklecijan dovezao iz Egipta. Postavljena je ispred Jupiterovog hrama i podsjetit će vas da ga svakako morate razgledati.

Katedrala sv. Duje

Velika atrakcija Dioklecijanove Palače je i Katedrala sv. Duje, zaštitnika Splita. Za sjedište ima, među europskim katedralama, najstariju građevinu – mauzolej rimskog cara Dioklecijana, čiji je sarkofag stajao u sredini građevine, a kasnije je uništen. U njoj je tijekom vremena povijest izmirila pogansku antičku, kršćansku srednjovjekovnu te modernu baštinu. Odnosno, mauzolej cara – progonitelja kršćana (tako su još i zvali Dioklecijana) postaje sredinom 7. stoljeća katedralom u kojoj su oltari s relikvijama svetog Dujma i svetog Staša, mučenika pogubljenih u Solinu. Zvonik katedrale visok 57 metara je najizvornija dalmatinska srednjovjekovna građevina čija je gradnja započeta u 13. stoljeću. Početkom 20. stoljeća potpuno je obnovljen i otvoren za javnost. Brojnim uskim stepenicama može se popeti na vrh zvonika, s kojega se pruža spektakularni pogled na Split i okolicu.

Crkva sv. Martina

Usko, najuže

I još nešto nemojte zaboraviti: proći kroz najužu ulicu Splita, koju još nazivaju „pusti me proć“ jer toliko je uska da je nemoguće u njoj se mimoići. Ako vas kroz Split vodi stručna osoba, poput „hodajuće enciklopedije“, vodiča Dina Ivančića (svakako ga preporučujemo), slušat ćete priče o svakom kutku grada. On nas je odveo u još jedan uski prostor: u sjevernom pročelju Dioklecijanove palače, unutar uskog stražarskog prolaza iznad Zlatnih vrata nalazi se jedna od dvije najuže crkve u Splitu – crkva sv. Martina u vlasništvu sestara dominikanki. Uz crkvu, koja je otvorena za javnost nalazi se i samostan.

Dino Ivančić

Trgovi dvostrukih imena

Zapadno od Rive nalazi Trg Republike. Splićani ga tako ne zovu, a niti je po tom imenu poznat turistima. Svima je poznatiji kao Prokurative koje jako sliče venecijanskom Trgu svetog Marka. S tri strane ga okružuju neorenesansne zgrade s lukovima po kojima je trg i dobio prepoznatljivo ime, a prema jugu Prokurative su otvorene prema luci i Rivi.

Prokurative

Gradnju trga je inicirao sredinom 19. stoljeća jedan od najpoznatijih gradonačelnika u povijesti grada Antonio Bajamonti koji je time želio Italiji pokazati da je Split dio talijanske tradicije, što dokazuju i reljefi na prozorima. Trg je odavno stekao status pozornice za kulturna događanja sa svojim dijelom – platoom na južnoj strani na kojem je do 1947. godine stajala i velika neoklasična fontana.

Pjaca

Pitate li Splićane gdje je Narodni trg, možda vam neki neće znati dati upute. Naime, većina, pa i turisti ga zovu Pjaca, a prvi se puta spominje u 13. stoljeću kao Širina sv. Lovre i prvi je naseljeni dio Splita izvan Dioklecijanove palače. Pogled će vam zasigurno privući Morpurgo, jedna od najstarijih još uvijek otvorenih knjižara na svijetu. Oko trga stoje sačuvane palače plemićkih obitelji i gradski sat koji umjesto 12 znamenaka na brojčaniku ima 24.

Voćni trg

A, Trg braće Radić? Slovi kao najljepši trg u gradu, na kojem je nekada bila tržnica na kojoj su žene iz okolnih sela prodavale povrće i voće. Otuda i lokalni naziv – Voćni trg. Pogled će vam privući osmerokutna mletačka kula, ostatak nekadašnje utvrde sagrađene u 15. stoljeću. Nasuprot kuli nalazi se palača obitelji Milesi iz 17. stoljeća s predivnom baroknom fasadom, a ispred palače je smješten spomenik Splićaninu Marku Maruliću, rad Ivana Meštrovića.

Peškarija

Kad je o tržnicama riječ, želite li doživjeti i okusiti bilo Splita, svakako posjetite Pazar i Peškariju. Pazar (tržnica) je smješten uz istočni zid Dioklecijanove palače i oko crkve sv. Dominka. Ribarnica, odnosno Peškarija nije samo jedan od središnjih punktova splitskog gradskog života, nego je i zanimljiv arhitektonski spomenik. Naime, građena je prije više od 120 godina u secesijskom stilu. Na njezine stolove dolazi sve što Jadransko more nudi, od papalina, girica, srdela do velikih zubataca, pagara…. Jedino čega nema su muhe, kojima očito ne prija miris sumpora iz podzemnog termalnog izvora, zbog kojih je i reumatizmom opterećen Dioklecijan baš tu napravio svoju palaču.

I Meštrović se zaljubio u Split

Nakon što istražite Dioklecijanovu palaču i staru jezgru grada, krenite putevima modernijeg Splita. Mogućnosti su vam mnoge – kultne Bačvice na kojima se picigin igra cijele godine, marina, prekrasni park i vidikovac Sustipan te Marjan kao najzeleniji dio Splita na kojem se možete rekreirati ali i uživati razgledavajući divne vidikovce s pogledom na Split.

Marjan

Na putu prema Marjanu, na Splitskim Mejama zastanite i zavirite u galeriju Meštrović, obiteljsku kuću najvećeg umjetnika 20. stoljeća, Ivana Meštrovića. Sagrađena je kao prostor za rad, stanovanje i izlaganje, pažljivo osmišljenog interijera i eksterijera koji je kao zemljišni posjed ograđen zidom s dva pomoćna objekta. Gradnja je tekla u dvije etape – u prvoj koja je počela 1931.godine, sagrađeno je istočno krilo s atelijerom i radnom sobom u prizemlju, te stambenim prostorijama na katu.

Galerija Meštrović

U nastavku radova 1934. godine poravnava se teren, grade potporni i novi ogradni zidovi, te se zida atelier za modeliranje skulptura u glini. Prema moru, podižu se 1935. dvije radionice za klesanje karijatida spomenika Neznanom junaku na Avali. Godine 1937. produžava se ulazni trijem, radi kolni pristup objektu, središnji prizemni dio kuće i konačno, tijekom 1938. i 1939., zapadno krilo zgrade sa spremištem modela te središnja dvorana kata.

Galerija Meštrović

Impozantna je vila bila omiljeno boravište Ivana Meštrovića i njegove obitelji još od 1932. godine, a u njoj su se okupljali sve do 1941., kad je preminula Ivanova majka Marta Meštrović. Zatekla ih je na ovom mjestu talijanska okupacija grada zbog koje je umjetnik preselio u Zagreb, a supruga i djeca splitski su dom napustiti godinu dana kasnije.

O imovini i kući najprije je skrbio i u kući živio Meštrovićev prijatelj, književnik Milan Ćurčin, potom povjesničar umjetnosti dr. Cvito Fisković, a aktom darivanja Ivan Meštrović je 31. siječnja 1952. poklonio hrvatskom narodu uz ovaj još tri svoja objekta i 132 umjetnička djela, koja su prema priloženom popisu ušla u sastav svakog pojedinog objekta. Današnji fundus Galerije Meštrović u Splitu čine 192 skulpture, 583 crteža, 4 slike, 291 arhitektonski nacrt iz razdoblja 1898. – 1961. godine, a za razgled vam je potrebno 90-ak minuta. Kroz postav možete proći sami, sljedeći naputke ali i u društvu vodiča koji će vam uz izloške ispričati priču o životu u ovoj vili. Taj doživljaj nemojte nikako propustiti!

Vila Ridulin

Đir kroz Varoš

Nekadašnje predgrađe Splita smješteno uz srednjovjekovne zidine koje su okruživale palaču nazvano je Varoš. Na ovom su mjestu ribari i težaci izgradili skromne kućice, a dio te arhitekture sačuvan je i danas. Ali, umjesto težaka, vlasnici su mnogobrojni Splićani koji su svoje ‘starine’ preuredili i pretvorili u apartmane i hostele za brojne turiste koji iz sezone u sezonu sve više vole ovaj dio Splita. Kako i ne bi kad se upravo na ovom mjestu spaja tradicija i moderno, ali i omogućuje da se brzo i jednostavno krene gradskim ulicama u istraživanje Splita. Dok prolazite uskim ulicama uzbrdo i nizbrdo, vidjet ćete jedinstvene arhitektonske spomenike – vilu Ridulin, koja je ujedno i najmanja kuća u ovom dijelu grada, Crkvu sv. Mikule iz 19. stoljeća, crkvicu Gospe o’ Soca, Svetog  Križa, Svetog Frane…

Za ručak – marenda

Uske ulice Varoša spuštaju se na male trgove na kojima će vas preplaviti mirisi hrane. One fine, domaće koja se svakodnevno priprema od svježih namirnica kupljenih na splitskoj tržnici i ribarnici. Na ovom se mjestu jede jedinstvena Dalmatinska marenda koju je kao poseban projekt osmislila turistička zajednica Splitsko-dalmatinske županije želeći na ovaj način brojnim turistima ponuditi autohtono, jedinstveno, odličnog omjera cijene i kvalitete.

Restoran Tinel

”Dalmatinska marenda nije samo priča o hrani, to je prozor u našu tradiciju, bogatstvo okusa i mirisa koji prizivaju slike dalmatinskog načina života. Ovaj projekt slavi našu kulturu, baštinu i strast prema životu, a svaki zalogaj nosi priču o običajima, ljudima i povezanosti s morem” – opisala je projekt Ivana Vladović, direktorica TZ SDŽ dodajući kako projekt Dalmatinska marenda, osim brendiranja marende kao autentičnog obroka, uključuje i brendiranje objekata i proizvođača koji koriste domaće, autohtone proizvode i spravljaju ih na tradicionalan način.

Pa gdje onda pojesti finu dalmatinsku marendu kad ste u Splitu? Konoba Dujkin Dvor (Trumbićeva obala 6) je jedna, a restoran Tinel (ulica Tomića Stine 1) druga adresa u Varošu. Ime drugog restorana znači dnevni boravak, što je uređenjem interijera vlasnica Ivona Cokarić i postigla. Kad se na ovom mjestu ugodno smjestite marendat ćete pašticadu, gregadu, sipu s bobom, gulaš od hobotnice sa slanutkom…

Dioklecijanova mensa

Večerajte poput Dioklecijana

Kad ste u Splitu vrlo lako ćete se uvjeriti kako je hrana jedan od turističkih aduta ovog grada. Tko zna, možda zbog Dioklecijana, cara hedoniste koji je uživao u hrani napravljenoj od lokalnih namirnica i ulovljene ribe, a bila je poslužena na niskom kamenom stolu danas zvanom Dioklecijanova mensa (kameni stol pronađen u podrumu Dioklecijanove palače danas je izložen u Muzeju grada Splita).

U današnjem Splitu se hrana poslužuje na posebno dizajniranim tanjurima, a jedno od takvih mjesta, gdje se sljubljuje tradicionalno i moderno, svakako je restoran Makarun, sakriven u zidinama Dioklecijanove palače (Marulićeva 3) s jedinstvenom terasom u kojoj raste 70-godišnja smokva koja štiti goste od sunca i pogleda. Već na ulazu osjetit ćete jedinstvene mirise koji se šire iz kuhinje otvorenog tipa.

Restoran Makarun

Na vama je hoćete li jesti riblje ili mesne specijalitete, obrok započeti juhom ili paštom – makarunima koji se na ovom mjestu svakodnevno proizvode po tradicionalnoj recepturi. Što još kušati u Makarunu? Svakako Makarun pašticadu, riblje makarune sa škampima, lubina (brancina) s palentom, janjeće kotlete poslužene s pireom od batata i umakom od brusnica i mente. Danu i finoj ‘spizi’ nazdravite lokalnim vinom Zinfandel vinarije Bratinčević.

Hotel Fermai

Laku noć u nekadašnjem Splitskom sveučilištu

Zagrebemo li dublje u povijest, zgrada Zadružnog saveza u Splitu, koja je od 1974. godine bila sjedište splitskog sveučilišta, krije zanimljive nalaze. Zahvaljujući arheološkim iskapanjima  u temeljima zgrade pronađeni su artefakti koji svjedoče o postojanju organiziranog urbanog života u Splitu prije izgradnje Dioklecijanove palače. Pronalazak kupelji i fontane daje naslutiti kako su tu bile smještene terme ili tržnica. Zgrada (djelo Petra Senjanovića) je pod zaštitom konzervatora, što znači da je njezina povijesna i arhitektonska vrijednost prepoznata i očuvana kroz stroge smjernice i regulative kad se pretvarala u danas poseban heritage hotel Fermai (Livanjska ulica 5).

Hotel Fermai

Pažljivo uređeni interijer, s elegantnim osvjetljenjem, vintage namještajem i modernim detaljima, stvara mirno i luksuzno okruženje u kojem se gosti mogu opustiti. Hotel raspolaže s 33 vrhunski opremljene sobe i 2 premium suitea u kojima je namještaj posebno dizajniran te proizveden u lokalnim obrtima, čime se aktivno podržava  domaća ekonomija i proizvodnja te smanjuje ugljični otisak.

Ako boravite u Splitu nekoliko dana, istražite i Trogir

Split i Trogir međusobno su povezani i gradskom linijom. Krenete li vlastitim automobilom, parkirajte ga na Čiovu, otoku koji je povezan s Trogirom mostom i zaputite se pješice u istraživanje romaničkog grada u potpunosti pod zaštitom UNESCO-a.

U razgled grada krenite u društvu vodiča poput Antee Kovačević Babić, mlade žene zaljubljene u grad u kojem živi. Ona će vas provesti uskim ulicama i raskošnim trgovima pokazujući ono što Trogir čini jedinstvenim mjestom na svijetu.

Radovanov portal (romaničko-gotički portal katedrale Sv. Lovre), grobnica sv. Ivana Trogirskog zaštitnika grada unutar katedrale te samostan Sv. Nikole gdje se nalazi još jedan simbol Trogira – reljef grčkog boga sretnog trenutka Kairosa.

Baš poput Splita i Trogir ima svoju promenadnu rivu. Pogled će vam privući jahte parkirane uz šetnicu, ali i osnovna škola Petra Berislavića, sagrađena u neogotičkom stilu koja ima status zaštićenog kulturnog dobra. Jedan od simbola stare gradske jezgre jest i kaštel Kamerlengo, sagrađen uz morsku obalu, primarno za obrambene svrhe.

Kaštel Kamerlengo

Najbolji sladoled u Hrvatskoj i restorani s Michelinovom preporukom

Kavu u Trogiru svakako upotpunite trogirskim rafiolima ili kuglicom sladoleda Gelato bara Bella, gdje svakako kušajte ”Speculaas lemon“, sladoled koji je 2018. godine proglašen najboljim u Hrvatskoj.

Koliko je poseban Trogir vidjet ćete i okusiti na tanjuru. U ovom malom gradu nalaze se čak tri restorana s Michelinovom preporukom, a jedan od njih je restoran Mare. Nalazi se na Čiovu, u dijelu koji se naziva Lučica s pogledom na Trogirsku rivu i za gastronome je otvoren čitave godine.

Restoran Mare

Zbog manjeg prostora u zatvorenom dijelu restorana potrebno je rezervirati mjesto, a na ulazu u restoran dočekat će vas vlasnik i kuhar Robert Predrag Žmire, jedan od finalista Masterchefa 2011. godine.

U kuhinji se igra tradicionalnim i modernim spajajući naoko nespojivo. Sve namirnice koje se koristi su lokalne – od ribe trogirskih ribara, voća i povrća lokalnih poljoprivrednika, maslinovog ulja iz obližnjeg sela Gustirna koje svakako kušajte uz topli kruh kojeg Žmire u peče svakog dana.

Split i njegova okolica osvojit će vas na prvu, a s vikenda ili godišnjeg odmora u ovom dijelu godine vratit ćete se puni uspomena te s pravom opet zaključiti da se treba vratiti i istražiti još pokoju galeriju, palaču, kutak u podrumu Dioklecijanove palače i razgledati muzeje te uživati u domaćim specijalitetima.

 

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Nikola Zoko, Sunčana Barušić, arhive TZ grada Splita, restorna Makarun i hotela Fermai

Zeleniji Novi u sklopu projekta “Hrvatska prirodno tvoja”

/u /od

Turistička zajednica Grada Novi Vinodolski i ove godine aktivno sudjeluje u nacionalnom projektu Hrvatske turističke zajednice, „Hrvatska prirodno tvoja“ – „Croatia naturally yours“, usmjerenom na poticanje održivog turizma i očuvanje prirodnog okoliša. Jedna od važnih namjera ovog projekta je i kompenzacija emisije ugljikovog dioksida koja nastaje zbog povećanog broja automobilskih posjeta. U tu svrhu Turistička zajednica Grada Novi Vinodolski dobila je od Hrvatske turističke zajednice sredstva za nabavu autohtonih sadnica i stabala.

Uz samu sadnju, obaveza uključuje njegu sadnica,  praćenje njihovog rasta te označavanje oznakom održivog turizma „Hrvatska prirodno tvoja” – „Croatia naturally yours”. Bilo je potrebno voditi računa o autohtonim vrstama i podneblju u kojem se stabla sade te da budu posađena na vidljivim mjestima u destinacijama. Podaci o posađenim sadnicama uneseni su i u aplikaciju za praćenje sadnje Europske agencije za okoliš pod nazivom MapMy Fress s ciljem objedinjavanja podataka o sadnji sadnica stabala na globalnoj razini.

U suradnji s Gradom Novi Vinodolski i komunalnim poduzećem IVANJ d.o.o., Turistička zajednica je na budućoj šetnici uz Ričinu zasadila deset stabala crnog jasena te na taj način ozelenila ovaj prostor za koji smo sigurni kako će postati vrlo atraktivan prostor za šetnju i rekreaciju. Uvođenjem novih zelenih površina ovaj prostor dobiti će novi šarm koji i zaslužuje.

Projekt pokazuje kako se kroz male, ali promišljene korake može pridonijeti ljepoti i očuvanju prirode.

 

Foto: TZG Novi Vinodolski

Esplanadinoj direktorici odnosa s javnošću Sandi Sokol uručena je prestižna nagrada European Hotel Awards 2024.

/u /od

Prestižna ceremonija dodjele nagrada European Hotel Awards 2024. održana je prošlog tjedna u središtu Kopenhagena, u poznatom hotelu Radisson Collection Royal, koji je pedesetih godina prošlog stoljeća dizajnirao svjetski poznati arhitekt Arne Jacobsen, čiji su stolci Egg i Swan potom stekli status kultnih. Gala svečanost ondje je okupila brojne uzvanike i uvažene goste iz područja luksuznog turizma i hotelijerstva koji su imali priliku odati priznanje najboljim europskim hotelima, inovativnim projektima, gastronomiji, izvrsnosti i predanoj održivosti. Hotel Esplanade u danskoj je prijestolnici trijumfirao u kategoriji PR godine luksuznog hotela, a prestižna nagrada osobno je uručena dugogodišnjoj direktorici odjela za odnose s javnošću i marketing Sandi Sokol.

Nagrada slavi važnost koju pozicija odnosa s javnošću predstavlja u hotelijerstvu, stoga je Jérôme Chapman, stalni predsjednik i osnivač dodjele nagrada European Hotel Awards te glavni urednik francuskog magazina Références Hôteliers Restaurateurs istaknuo: „Ovo priznanje potvrđuje Sandin izniman doprinos i status ključne osobe u pozicioniranju hotela Esplanade na međunarodnom tržištu luksuznih usluga. Zahvaljujući njezinu predanom radu, hotel Esplanade Zagreb učvrstio je svoju poziciju nezaobilazne destinacije za ugledne goste, važne događaje i međunarodne putnike. Smatram da je njezin doprinos uspjehu zagrebačkog hotela Esplanade značajan i inspirativan, kao i njezina uloga u pozicioniranju tog hotela kao lidera. Njezina stručnost u odnosima s javnošću uvelike je pridonijela da ovaj legendarni hotel, jedan od najprestižnijih u Europi, zadrži svoj kultni status, dok istodobno privlači nove generacije gostiju.”

Sanda Sokol i Jerome Chapman

„Ovo je iznimna čast i veliko međunarodno priznanje ne samo za mene osobno nego i za hotel Esplanade, koji me osvojio na prvu te zaslužuje posebnu pažnju i iznimno poštovanje. Raduje me što je odbor u kojem se nalazi struka i predstavnici inozemnih medija prepoznao moj dugogodišnji rad i predanost poslu. Najveću nagradu za mene predstavljaju uspješno poslovanje hotela, najviši standardi kvalitete i zadovoljstvo gostiju, a osobnu nagradu zaista nisam očekivala, pa ovo me duboko dirnulo”, istaknula je Sanda Sokol, direktorica odjela za odnose s javnošću i marketing, koja ove godine ujedno obilježava i 20 godina rada u hotelu Esplanade, koji je, zanimljivo, još davnih sedamdesetih godina prošlog stoljeća prepoznao važnost komunikacije s medijima i kao prvi hotel u Hrvatskoj otvorio ured za odnose s javnošću.

Sanda Sokol

Ivica Max Krizmanić, generalni direktor hotela Esplanade, na gala svečanosti prigodno je dodao: „Ova nagrada potvrđuje da je Esplanadin imidž institucije ugostiteljstva i ikone hotelijerstva još jednom međunarodno prepoznat, što me osobito raduje. Sanda je tijekom proteklih dvadeset godina učinila mnogo za hotel Esplanade, što se odražava rezultatima, ali i očuvanjem pozitivnog imidža i podizanjem ugleda na domaćoj i međunarodnoj razini. Uz doprinos pozicioniranju hotela, aktivno je radila i na promociji Zagreba kao poželjne destinacije. Ponosan sam na Sandu i posebno me veseli to što je struka prepoznala njezin dugogodišnji trud i uspjeh te joj u ime cijelog tima čestitam od srca. Ova nagrada još jednom potvrđuje da iza Esplanadinog uspjeha stoje njeni nevjerojatni i strastveni zaposlenici.”

Ivica Max Krizmanić i Sanda Sokol

 Sandu je put sasvim slučajno doveo do hotela Esplanade. Po završetku hotelijerskog studija na Zagrebačkoj školi za menadžment planirala je karijeru graditi u inozemstvu, no pozicija u odjelu prodaje novoobnovljenog hotela Esplanade koji je 2004. otvarao svoja vrata pod poznatim luksuznim svjetskim brendom Regent činila se kao dobar početak u međunarodnom okruženju.

Esplanade Hotel Zagreb

Nizom kvalitetnih edukacija i internih škola usvojila je vještine i znanja za rad u hotelu najviše kategorije, a ubrzo je preuzela važnu poziciju menadžerice odnosa s javnošću i protokola. Tako je imala je priliku rukovati se i ugostiti najviše pozicionirane svjetske državnike i članove kraljevskih obitelji poput kralja Charlesa i Camille, kralja i kraljice Švedske, danske kraljice i princa Henrika, francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, Hillary Clinton, turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana, Angele Merkel i drugih, pa sve do osoba iz svijeta šoubiznisa poput Shakire, članova glazbene skupine U2, Stinga, Depeche Modea, Ennija Morriconea, Davida Beckhama i brojnih drugih poznatih i slavnih osoba.

Sanda Sokol, PR & Marketing Director, Esplanade Zagreb Hotel

Uz brigu o VIP gostima aktivno je radila na promidžbi hotela i gradila odnose s javnošću svakodnevnom komunikacijom s domaćim i svjetskim medijima, pri čemu je često bila inicijator posebnih događanja i predstavljanja noviteta, a posebno se istaknula aktivnom promidžbom gastronomskih koncepata hotela Esplanade. Njezin predani rad i kreativnost zapazio je Esplanadin direktor Philip Mahoney, pa je Sanda uz posao PR-a ubrzo preuzela i odjel marketinga, koji i danas uspješno vodi. Sanda je dugogodišnja članica SKAL-a i FIJET-a (Hrvatske udruge turističkih novinara i pisaca u turizmu).

Esplanade Hotel Zagreb

Michel Stalport, predsjednik dodjele nagrada European Hotel Awards 2024. na svečanosti dodjele nagrada izjavio je: „Sanda Sokol spojila je povijesno nasljeđe hotela sa suvremenim trendovima. Njezin rad u hotelu Esplanade predstavlja izvrsnost u domeni odnosa s javnošću hotela visoke kategorije. Kontinuiranom strateškom komunikacijom, suradnjom s medijima i kreativnim izražavanjem Sanda je vješto učvrstila i unaprijedila globalnu reputaciju hotela. Njezine inovativne komunikacijske strategije ne samo da su povećale prepoznatljivost hotela u Europi nego su ga i pozicionirale kao luksuzno odredište s posebnim značajem i povijesnim nasljeđem.”

Boogie Bakery otvorio novi pogon u Zagrebu

/u /od

Hrvatski pekarski brend Boogie Bakery u Zagrebu je otvorio novi pogon iz kojeg u svijet odlaze hit pekarski proizvodi. Pogon srednje veličine, prostire se na 2 tisuće m2 i relativno je velik laboratorij sa slastičarnicom, pekarnicom, uredima za Boogie Lab i Boogie Bakery. Pogon radi u dvije smjene. Nove tehnologije razvijaju sami u pogonu od postojećih, a koje uključuju najbolje miksere, najbolje linije za oblikovanje, najbolje peći i komore.

U pogonu se razvijaju sve vrste proizvoda. Svaki proces ima svoju kontroliranu temperaturu. Oni su prepoznati po tom da razvijaju vlastite tehnologije. Pod ovim brendom se proizvode isti proizvodi koji su se prije proizvodili pod brendom Kroštula. To su uglavnom različite vrste sourdough proizvoda, kao što su sourdough kruhovi, pogače, bageti, burgeri i peciva. To je ono što treba u svakom hotelu više kategorizacije ili boljem trgovačkom lancu.

Došlo je i do prelaza iz Kroštule u Boogie Bakery uslijed odluke da se više okrenu velikim formatima pekarnica, koje su ujedno i restorani. S velikim uspjehom Boogie brenda i s internacionalizacijom posla, odlučili su da im je operativno puno lakše fokusirati se na jedan brend i graditi Boogie brend kroz Boogie Bakery i Boogie Lab, kao jedan domaći brend koji je krenuo iz Hrvatske, ali s međunarodnim potencijalom.

Osnovna filozofija Boogie Bakery je ta da proizvodi prave sourdough proizvode na veliko. Njihova misija je da oni budu što dostupniji i u konačnici da ga proizvode što efikasnije koristeći moderne tehnologije i razvijajući vlastitu tehnologiju, te ga na taj način dostavljaju na što veće udaljenosti i po što konkurentnijoj cijeni.

Trenutno se proizvodi najviše plasiraju na tržište Hrvatske i Amerike. To su im dva najbolja tržišta do sada, ali kroz ovu su godinu ušli i na tržište u partnerstvima s lokalnim poduzetnicima u Švicarskoj i u Švedskoj. Imaju distribucije za Sloveniju, Austriju, Njemačku, Srbiju, Cipar, Grčku i još neke manje države, ali trenutno su u pregovorima s nekoliko drugih distributera, tako da se sada njihova mreža po Europi stalno širi. Ove godine izvoze dosta veliku količinu Panettonea u Englesku.

U novom zagrebačkom pogonu dnevno proizvode oko 50 tisuća proizvoda. Maksimalni kapacitet u oba pogona je, računajući vanjske partnere, oko 100 tisuća proizvoda u danu.

U Americi surađuju s dva najveća distributera za ugostiteljstvo. Trenutno traju pregovori s velikim trgovačkim lancima te s najvećim lancem hotela od 5 zvjezdica na svijetu. Ovaj brend se od drugih razlikuje po tome što je vrlo mladenački, pomalo piratski u odnosu na druge pekarske brendove. Rade slično piratima, mala su mornarica u odnosu na velike ratničke brodove i pokušavaju biti maksimalno agilni i fleksibilni, opušteni, ali opet, naravno, profesionalni.

Evo 10 razloga zašto posjetiti Tkon na otoku Pašmanu

/u , /od

Hrvatski otoci vrlo su posjećeni turistički biseri koje svakodnevno otkrivaju zaljubljenici u prirodu, divne plaže i nasmijane domaćine. Mogu biti udaljeni od kopna, potpuno osamljeni ali i s pogledom na živahne gradove na obali.

Otok Pašman i mjesto Tkon posebna su destinacija koju istražite ovog ljeta. Od Biograda n/m je udaljen svega 12 minuta vožnjom trajektom, a ono što ćete na njemu doživjeti potaknuti će vas na višednevni boravak. Mjesto je jedinstveno – zeleno u svojoj unutrašnjosti, s mirisom crnogorične šume, s različitim plažama koje svojim položajem i izgledom zadovoljavaju svačije ukuse i sadržajem koji će vam slobodno vrijeme učiniti posebnim.


 Mjesto po mjeri obitelji!
Tkon je po mnogočemu destinacija za cijelu obitelj. Vrlo ga je lako istražiti, a gdje god pogledate vidjet ćete kristalno čisto more. Plažu odaberite po vlastitim afinitetima. Želite li boraviti u osami i to je moguće, jer uz obalu Tkona sakrivene su brojne uvale i plaže na kojima možete biti potpuno sami. Uz to, mjesto je urbanizirano, ali na svu sreću, gradnja nije narušila prirodne ljepote koje Tkon pretvaraju u zelenu oazu mira. U Tkonu nema hotela, smještaj je apartmanski što vam omogućuje da se vrlo brzo povežete s domaćinima te uživate u blagodatima ovog mjesta – svježoj ribi, finom maslinovom ulju, ovčjim sirom…  I da – blizina kopna Tkon pretvara u divno mjesto za jednodnevni izlet, posebno boravite li u Biogradu, Zadru ili Filip Jakovu.


Plaže kojima je teško odoljeti
Duž cijele obale Tkon ima prekrasne plaže na kojima se izmjenjuju pijesak i stijene. Glavne plaže prostiru se u odnosu na trajektnu luku s lijeve strane sve do kraja otoka na kojem se nalazi FKK kamp Sovinje.

Južna plaža

Prva plaža naziva se Južna a povezana je šetnicom koja spaja živahniji dio obale s Ga-Ga barom, molom uz kojeg je lako pristati i brodom te pješčanom plažom kojoj hlad rade stogodišnji borovi ali i posebno dizajnirani suncobrani. More je uz piješčanu plažu jednom dijelom plitko što će obožavati klinci.

Nakon Južne plaže nalazi se plaža Studenac (pješčana, dobila ime po izvoru pitke vode/ probajte na nekim se mjestima manje miješa s morem), nakon kojih je plaža Plažine jednim dijelom betonirane obale, dok je drugi dio pješčani.

Hawai plaža

Za ljubitelje instagramskih fotografija tu je Hawaii beach Poljane koje su prirodno sakrivene trstikom koja buja na ovom mjestu. Ulazak u plažu je s polja bogatih podzemnom vodom koja pomaže da trstika stvori prirodnu ogradu. Sredinom ljeta na ovoj se plaži organizira i velik techno party. Najudaljenije od Tkona su uvala Bartovica i oku skrivena plažu Sovinje koja je vezana za FKK kamp.

Plaža Vruljice

Za one koji se žele na brzinu osvježiti kad stignu u Tkon neka krenu desnom stranom od trajektne luke jer ih čekaju tri lijepe plaže – Vruljice, Mrvisko i plaža Ugrinić!

Krenite u razgled mjesta u društvu vodiča!
Tkon je poznat po dobrim domaćinima i svi se trude ispričati neku od priča vezanih za mjesto u kojem žive. Sve priče skupio je i redovito ih priča licencirani turistički vodič Dražen Pribilović. Njega angažirajte u TZ Tkon (nalazi se na samoj rivi) i poslušajte što sve zna o mjestu i otoku.

Vodič Dražen Pribilović

Ispričat će vam priču o položaju Tkona, njegovom prvom spominjanju 950.godine pod nazivom Katan, ali i nešto kasnije 1067. godine kao Katun, što znači pastirsko naselje, pasište. S Draženom napravite ‘đir mjestom’ čujte priču o kolešću gdje se nalazi bunar još iz rimskog doba i veliki plac s gusternom izgrađenom početkom 20 st.

Na zanimljiv način će ‘zagrebati’ u bogatu povijest ovog mjesta (zamislite u centru mjesta se nalazi ladanjski sklop plemićke obitelji De Erco iz 18/19 st.) otkrivajući kako općina Tkon ustrojena tek 1997. godine obuhvaća naselja Tkon i Ugrinić i broji oko 800 stanovnika.

Brda iznad Tkona
Približavajući se Tkonu s mora vidjet ćete kako je mjesto brdovito. Čak se i stara jezgra mjesta nalazi na brdašcu Kalvarija iznad kojeg bdije danas crkva Gospe od sedam žalosti.

Iz centra Tkona pogled se zaustavlja na brdašcu na čijem je vrhu danas jedini benediktinski samostan sv. Kuzme i Damjana u Hrvatskoj – Ćokovac.

Ćokovac

Oku nevidljivo iz centra mjesta ali jedinstveno, s pogledom na Tkon je vidikovac Straža, ali i Pustograd nekadašnja Bizantska utvrda iz 6. stoljeća koja je služila kao vojna utvrda koja je čuvala Pašmanski i Zadarski kanal od napada gusara.   Utvrda, od koje je danas ostao samo obris, građena je od kamenih blokova širine više od dva metra s izrazito malim prozorima.

Pustograd

Pustograd upisan u Registar kulturnih dobara RH i kad ste u Tkonu svakako je posjetite. Svakako odjenite tenisice i ponesite vodu, a u podnožju Pustograda odaberite planinarsku ili turističku rutu.

Kad se popnete na vrh prepustite se prekrasnoj panorami – s jedne strane se vidi sjeverni Velebit, Sveto brdo i Crnopac, Biograd n/m i Vransko jezero a na desnoj strani otočić Gnalić između kojeg je još jedan važan podmorski lokalitet. Naime kraj otočića Gnalića kriju se ostaci galije “Gagliana grossa”, mletačkog broda koji je potonuo 1583. godine nakrcan raznovrsnom skupocjenom robom za obnovu harema Murata III u Carigradu. Dio pronađenog tereta danas se čuva u gradskom muzeju Biograd n/m.

Pogled s Pustograda

Sakralna baština koja oduševljava!
Boravite li više dana u Tkonu, jedan dan odaberite za razgledavanje sakralne baštine. Prva stanica neka bude Ćokovac, za turiste otvoren svaki dan od 16-18 sati. Do njega možete doći pješice, glagoljaškom stazom, biciklom ili automobilom. Koji god način odaberete pazite na odjeću – u samostanu vrijede jasna pravila i nije dopušten ulaz u majicama bez rukava i kratkim hlačama.

Ćokovac

Po čemu je ovaj samostan toliko poseban? Dolazak benediktinaca na brdo Ćokovac dogodio se nakon mletačkog rušenja benediktinskog samostana u Biogradu na Moru 1125.godine nakon čega je brdo iznad Tkona postalo novi dom samostana sv. Kuzme i Damjana koji je danas spomenik nulte kategorije i jedini preostali muški samostan u Hrvatskoj. Jaki su centar glagoljaštva u Hrvatskoj i imaju najviše kamenih spomenika pisanih glagoljicom. Monasi s Ćokovca utemeljili su u Pragu glagoljaški benediktinski samostan “Emaus” od kojeg je kasnije nastalo Praško sveučilište.

Ćokovac

U sakralnu turu dalje krenite u samom Tkonu. Kroz nju će vas provesti vodič Dražen kojem najavite da želite vidjeti crkve iznutra. Naime, neke su kad se ne održavaju mise, zaključane, pa će svima poznati vodič uzeti ključ!

Crkva sv. Ante

Posebno će vas oduševiti crkvica Sv. Ante podignuta 1672. godine po oporuci glagoljaša mještanina Ante Palaškova. Oduševit će vas oltarna pala koju je oslikao poznati hrvatski slikar Celestin Medović 1883. godine. Naime na oltarnoj slici je prikazan lik Gospe kojoj noge obavija svijetli oblak a ispod nje u sredini nalazi se lik Sv. Ante. Njemu desno je sv. Metod a lijevo sv. Ćiril. Ova crkvica je otvorena svega nekoliko puta godišnje, ali njezino zvono svakog dana označava podne.

Crkva sv. Tome

Od crkve Sv. Ante laganom šetnjom možete doći do Župne crkva sv. Tome koja je podignuta na temeljima crkve Sv. Marije u 11. stoljeću. U današnjem obliku trobrodne bazilike sagrađena je 1742. a obnovljena 1938. godine.

Crkva Gospe od sedam žalosti

I na kraju – spomenuta ‘čuvarica’ Tkona, crkva Gospe od sedam žalosti s križnim putem ‘Kalvarijom’ nalazi se na brdašcu s kojeg puca pogled sve do Zadra. Jedna od legendi ovog kraja kaže kako se brdo nazvalo Kalvarijom zbog mnogih djevojaka koje su brdo posjećivale želeći vidjeti dolazi li njihov mornar s daleke pučine. S ovog mjesta se kamenim stepenicama lako spustiti u centar Tkona.

Pogled na Ćokovac

Gdje je najbolji zalazak sunca?
Tkon je jako romantičan reći će mnogi koji uživaju u zalascima sunca. Ono posebnom mekanom žućkastom bojom obasjava mjesto najavljujući prolaznost još jednog dana. No postoji i jedinstveno mjesto iznad Tkona gdje je zalazak sunca najljepši.

Pogled s vidikovca Straža

Krenite do vidikovca Put Straže koji je udaljen nekoliko kilometara (12 minuta automobilom) s kojeg puca pogled na Kornate, Žut, Iž, Dugi otok pa prema obali na Biograd n/m, Vransko jezero, Ravne kotare sve do Zadra. Prije nego li sunce zađe istražite ovo mjesto.

Nekadašnja vojna utvrda, osmatračnica u drugom svjetskom ratu s koje su njemački vojnici čuvali Pašmanski kanal i ovaj dio Dalmacije danas je vrlo zanimljiv turistički lokalitet. Na samom vrhu nalazi se u živoj stijeni ukopan rov i vidikovac s kojeg se danas pazi na požarni put.

Hrana o kojoj ćete pričati mjesecima (i rado se vraćati u Tkon)
Tkon u kojem se jedu ‘kunjke’ vrsta školjke koja se sprema na buzaru mjesto je u kojem gastronomija ostavlja dubok trag na svakog posjetitelja. U Tkonu možete jesti tradicionalno i moderno odnosno puno svježe ribe po izuzetno povoljnim cijenama, uživati u kruhu ispod peke uz kojeg će vam servirati domaće maslinovo ulje.

Trta Mrta

Budući da su konobe i restorani skriveni, a eno gastro preporuke se često prenose ‘od usta do usta’ evo gdje i što jesti kad ste u Tkonu.

Najstarija eno gastro adresa je konoba i pizzerija Trta Mrta. Otvorena je prije više od 30 godina, prvi su pekli pizzu u krušnoj peći, a uz nju, koja je tada bila hit (što je i danas), nude i svježu ribu. Tu nećete pogriješiti pojedete li maneštru od sipe i tjestenine s plodovima mora među kojima će se, ako im je sezona, naći i kunjke. Volite li meso – kušajte pršut koji će izrezati pred vama i poslužiti ga s čašom domaćeg merlota.

Restoran Sovinje

Restoran Sovinje druga je adresa u Tkonu koju treba posjetiti. Njega ćete vidjeti u centru, a iznenadit ćete se kad sjednete na terasu s pogledom na more. Restoran za svakog nudi ponešto, poslužuju doručak, ručak i večeru a na vama je samo reći što više volite – ribe ili meso. Za ljubitelje ribe tu je brudet koji poslužuju s pravom, četrdesetak minuta kuhanom palentom, odlična plata s predjelima, riblje plate, a za ljubitelje mesa jedinstvena plata na kojoj će vam poslužiti pet komada različitog mesa s prilogom.

Konoba Leut

Tradicionalne plate, ali i gradele po Dalmatinski kušajte u konobi Leut. Sakrivena je u staroj gradskoj jezgri i nudi doživljaj stare otočke konobe s domaćom ‘spizom’. Na ovom mjestu pitajte što bi vam preporučili, sjednite i pričekajte hranu. Zamirisat će vam hobotnica na gradele, blitva iz vrta, riba iz dnevnog ulova, a dok to čekate započnite svoju gastro avanturu varivom od boba i sipe. Uz sve to ljubazni konobar Ljubo poput vinskog znalca sljubit će vam lokalna vina. Na ovom mjestu ne zaboravite na desert – slasticu Šljivu.

Konoba Leut

Uz tradicionalne specijalitete Tkon nudi i moderne eno-gastro doživljaje. U restoranu Đardin zamirisat će vam burgeri čija je baza sočno juneće meso, uz koje poslužuju pržene domaće krumpiriće.

Restoran Đardin

U Đardinu svakako kušajte i pizze po uzoru na one iz Napulja. Da bi bi doživljaj bio jedinstven preporuka je ili pizza Napoletana ili Mortadela.

Restoran Đardin

Od ovog ljeta Tkon još bogatiji za još jedan eno-gastro kutak. Tik uz plažu nalazi se konoba Pinkovac u kojoj će vas oduševiti mesne i riblje plate, domaće vino i jedinstvene plate sa steake-om.


Sajam otočnih proizvoda koje ćete rado ponijeti kući
Kad prošećete centrom Tkona vidjet ćete modernu zgradu u kojoj se nalazi Interpretacijski centar pomorske baštine Tkon u kojem se (ili uz njega) svaki tjedan održava Sajam otočnih proizvoda. Riječ je o jedinstvenoj manifestaciji na kojoj se predstavljaju lokalni OPG-ovci, kreativci i zaljubljenici u tradiciju sa svojim proizvodima koji nose oznaku HOP (hrvatski otočni proizvod). Na taj se način promiče tradicija, potiče ručna proizvodnja ali i predstavlja destinacija kroz proizvode koji su najbolji suvenir Tkona.

Ne stignete li na sajam, u blizini pošte potražite vrata OPG-ovke Katice Mušćet. Tu ćete čuti priču o Tkoneti (začinu koji se radi jedino u Tkonu), ali i probat ukiseljeni motar i nazdraviti danu rakijom od smokava. Volite li modu, kod Katice kupite torbu napravljenu od recikliranih traperica.

K.U.U. Kunjka

Naučite pjevati, plesati, raditi fritule i nahranite magarce
Tkon živi cijelu godinu, a žila kucavica je K.U.U. Kunjka. Ova kulturno umjetnička udruga broji skoro trideset članova koji svaki tjedan vježbaju pjesmu i ples. Tijekom ljeta uključuju se u ljetne manifestacije, pozivajući goste da s njima zapjevaju ili zaplešu. Vidite li ih na rivi, pridružite im se.

OPG Rajna Brzić

Nešto dalje, u unutrašnjosti otoka, na farmi magaraca Marin krč dočekat će vas nasmijana Rajna Brzić s kockama šećera i kruhom – jer to obožavaju njeni magarčići. Pitomi su pa kad ih hranite možda dobite i koju pusu, ili će vas pronjuškati od glave do pete.

Kad magarci odu na spavanje vrijedna gazdarica Rajna odijeva nošnju i kreće na rivu kako bi turistima ispekla i poslužila svježe fritule. Kako doći do farme i o detaljima raspitajte se u Turističkom uredu Tkon.

Pogled s vidikovca Straža

U Tkonu je najstariji FKK kamp u Hrvatskoj
Kad je 1972 na kraju Tkona otvoren FKK kamp Sovinje bilo je to, kako se danas priča ‘svjetsko čudo’. ‘Golaći’ kako su ljubitelje nudizma prozvali stari ‘Kunjani’ turizmu su dali posebnu dimenziju. Kamp je od male parcele s vlastitom plažom do danas izrastao u jedan od značajnijih kampova u Hrvatskoj s posebnom ponudom – divnim parcelama za kampiranje, glamping kućicama i plažom zaklonjenom od pogleda na kojoj se nalaze ostaci nekadašnje rimske vile i kameni gat iz Rimskog doba.

 

Foto: Nikola Zoko

Zelena gastronomija – budućnost Like

/u , /od

Na ulazu u grad Gospić niknuo je novi poslovni centar Kroma, a u sklopu njega mali fast food restoran pod nazivom Zona Organic. Bila bi to još jedna usputna zalogajnica u gastronomski pomalo zaboravljenoj Ličko-senjskoj županiji – osim što to nije! Zona Organic vrlo je moguće sjeme iz kojeg će se razviti čitava zelena gastronomija Like.

Interijer fast fooda Zona Organic

Ideja o spravljanju jela koja su zdrava, ukusna te imaju provjereno i lokalno porijeklo namirnica nije nova, ali malo koje područje Hrvatske ima savršene preduvjete za razvoj upravo takve, „zelene“ gastronomije kao Lika. Iako je riječ o samoposlužnom fast-food restorančiću, kojeg bi – ruku na srce – bilo lakše i jeftinije voditi provjerenom ugostiteljskom metodom „kupim jeftino u supermarketu, prodam skupo u restoranu“, vlasnici Vesna Tolić-Tomičić i Davor Tomićić odlučili su se za ekološki(ji) pristup u koji i sami vjeruju te su odlučni u namjeri da njihov restoran zaista bude drugačiji.

Bariša Dejanović i obitelj Tomičić – uzgajivači buše

Buša – lička gastro zvijezda

Obzirom da su i sami vlasnici malog OPG-a, odlučili su svojim gostima servirati upravo onakvu hranu kakvu i sami jedu kod kuće – organski uzgojenu, lokalnu i zdravu. Okosnica restoranske ponude vrti se oko mesa buše, koja predstavlja istinsku gastro-deliciju, a zbog teške dostupnosti mesa rijetko se nalazi u ponudi hrvatskih restorana.

Lički sir škripavac

U eko-centru Kistanje u Šibensko-kninskoj županiji nedavno je održan kulinarski masterclass na kojem su popularni chefovi David Skoko i Mate Sučić u okviru projekta „Buša na pjatu“ spravljali vrhunske delicije od bušinog mesa. Sasvim je logično da je i Lika, domovina ove autohtone pasmine, odlučila svoj gastronomski identitet graditi upravo na ovoj namirnici.

Buše

„Riječ je o autohtonoj pasmini goveda staroj preko 6500 godina koja je iznimno prilagođena krškom podneblju i otporna na ne-baš-blagu ličku klimu. Tijekom ispaše prehranjuje se raznovrsnim biljkama koje rastu na kršu, koje njenom mesu i mlijeku daju jedinstvenu aromatičnost, ali i pomažu u stvaranju nekih iznimno zdravih spojeva poput, primjerice, konjugirane linolne kiseline (CLA) koja dokazano suzbija pretilost, a po najnovijim istraživanjima pomaže i u zaustavljanju rasta stanica raka.“  – objasnio nam je Bariša Dejanović, največi uzgajivač buše u Hrvatskoj i predsjednik Udruge uzgajivača buša, koji je ujedno i glavni dobavljač bušinog mesa za restoran Zona Organic.

Bariša Dejanović, najveći uzgajivač buše u Hrvatskoj

Revitalizacija ruralnog prostora Like

Na otvorenju restorana imali smo priliku kušati carpaccio od buše, lički škripavac, burger od buše sa domaćim ličkim krumpirićima te bušino pečenje. I moramo priznati – svidjelo nam se. „Centar za razvoj brdsko-planinske poljoprivrede i stočarstva strateški je projekt Ličko-senjske županije“  izjavio je ličko-senjski župan Ernest Petry, jedan od sudionika na otvorenju Zone Organic, te nastavio: „Ličko-senjska županija središte je brdsko-planinskog prostora (BPP) u Republici Hrvatskoj, a budući centar ima za cilj kreirati specifičnu infrastrukturu kojom se pruža podrška za industrijsku tranziciju poljoprivrede, stočarstva i srodnih sektora gospodarstva. Gastronomija predstavlja jedan od ukupno sedam modula koje ovaj projekt obuhvaća. Ideja je da postanemo destinacija koja se filozofije ‘od pola do stola’ ne drži samo na papiru, već želimo stanovnicima županije, ali i gostima – kojih će vjerujem u budućnosti biti sve više – osigurati zdravu i domaću hranu proizvedenu održivim načinima poslovanja. Potencijal Like je u tom pogledu ogroman.“ zaključio je Petry.

Carpaccio od buše

„Lika se sve više okreće ka održivom turizmu i vjerujem da će u skoroj budućnosti postati jedna od omiljenih zelenih destinacija domaćih i stranih turista. O tome svjedoči sve veći interes za centralnu turističku manifestaciju ‘Jesen u Lici’ kao i sve veći interes investitora i dionika u turizmu koji pokazuju zanimanje za našu županiju. Hrana i piće neizostavni su dio turističke ponude svake destinacije, te smatram da je vrijeme da tradicionalna lička jela dobiju značajnije mjesto u okviru hrvatske, pa i Europske gastronomije.“ – izjavio je direktor turističke zajednice Ličko-senjske županije Ivan Radošević.

Delicije od bušinog mesa

Gospićki eko punkt

„Ponuda našeg restorana koncipirana je oko organskog mesa autohtone pasmine buša koju već sedam godina uzgajamo na vlastitom OPG-u Lugarnica u Visuću. Imamo 50-ak grla, a ostatak mesa nabavljamo od OPG Dejanović. Ostale namirnice koje sačinjavaju dnevni meni trudimo se nabavljati od lokalnih proizvođača. Osim supruga i mene, u restoranu je zaposlen i naš sin Patrick te još dvije djelatnice iz Gospića.“ – kazala je vlasnica restorana i nositeljica OPG-a Vesna Tolić-Tomičić

Bariša Dejanović i Ernest Petry

Za kraj, moramo napomenuti kako Zona Organic nije jedini „zeleni biznis“ u sklopu poslovnog centra Kroma. Tu se nalaze i punionice za električne automobile, kao i ekološke autopraonice koje štede vodu. Bravo Gospić, bravo Lika!!

 

Tekst i foto: Irena Lučić

Dalmaland ima vodeni i zabavni park, a od danas i Pine Paradise!

/u , /od

Ljeto je vrijeme uživanja u moru i suncu, godišnjem odmoru koji je poseban začinite li ga odličnom zabavom u kojoj će uživati sve generacije! Boravite li u srednjoj Dalmaciji ili tražite inspiraciju za jednodnevni izlet posjetite Dalmaland.

Jedinstven zabavni park smješten na ulazu u Biogradu n/m koji je ujedno i jedini tematsko-vodeno-zabavni park u Hrvatskoj te jedan od najvećih u regiji. Prostire se na površini od 70.000 kvadratnih metara, tematski je podijeljen na vodeni i zabavni park i nudi preko 40 atrakcija u kojima uživaju posjetitelji svih dobnih skupina. Od svog otvorenja, park je posjetilo više od pola milijuna posjetitelja.

“Park je podijeljen na nekoliko tematskih zona, uključujući adrenalinske rollercoastere, Ferris Wheel, spinning coaster, horror house, Tornado i brojne vodene atrakcije poput tobogana Atlantis. U vodenom dijelu parka nalaze se tobogani različitih visina i intenziteta spuštanja. S ponosom mogu reći kako Dalmaland kontinuirano širi svoje kapacitete, a trenutno radi na proširenju aqua parka s novim bazenima i toboganima” – kaže Ivan Bobanović, direktor marketinga Dalmalanda, pokazujući i novu, relax zonu koja je od danas dostupna svim posjetiteljima.

Ivan Bobanović

Naime, budući da je Dalmaland mjesto na kojem se može uživati cijeli dan, za sve one koji sredinu dana žele provesti sakriveni od jakog sunca kreiran je poseban Pine Paradise. Riječ je o posebno osmišljenom dijelu Dalmalanda – skrivenom u borovoj šumi s ležaljkama raznih veličina prilagođenim obiteljima s djecom ali i svima koji se žele opustiti nakon doživljenog adrenalina u prvom dijelu Dalmalanda.

“Ovo je zona hedonizma, čija je investicija preko 1.000.000 €, pružit će posjetiteljima opuštajuće iskustvo s planiranim dodacima uključujući dva nova adrenalinska tobogana i dječje igralište za djecu od 5 do 8 godina. U Pine Paradiseu će se otvoriti i Sweet House s posebnom ponudom slastica” – kaže Bobanović, dodajući kako u Dalmalandu ne nedostaje i posebno kreirane zabave. Svaki tjedan je tematski, posjetiteljima se nude programi s dodatnom zabavom što je idealno za stvaranje uspomena na ljeto 2024.  Da su odlični domaćini i da posjetitelji vole ovakav način zabave govore i brojne pozitivne recenzije posjetitelja.


Evo što je to toliko posebno što privlači sve veći broj posjetitelja u Dalmaland?

Blizina
Ljetujete li u srednjem ili južnom Jadranu, Dalmaland neka bude mjesto na kojem će se zabaviti cijela obitelj. Nalazi se na ulazu u Biograd n/m – odmah uz magistralu i u blizini izlaza na autocestu što ovaj park pretvara i u IT mjesto za jednodnevni izlet. Volite li adrenalin Dalmaland je povoljnije i bliže mjesto za zabavu od sličnih parkova u Italiji i Njemačkoj, a u spoju vodenih i adrenalinskih atrakcija možete uživati koristite li dnevnu ulaznicu.

Odlična kombinacija vode i adrenalina
Da je spoj adrenalina i vode nešto najbolje što ćete doživjeti u Dalmalandu uvjerit ćete se bilo kojeg sunčanog i toplog dana ovog ljeta. U prvom dijelu dana fokusirajte se na vodene atrakcije zabavnog parka tražeći osvježenje na nekoj od vodenih atrakcija, a kad vam dosadi spuštanje po toboganima i kupanje, odjenite laganu odjeću i krenite istraživati adrenalinske atrakcije. Roller coasteri je nešto što ćete vidjeti čim uđete u park, ali mnogima su puno zanimljiviji skriveni biseri (7D kino, horor house) koje potražite na mapi.

Park po mjeri obitelji
U to ćete se uvjeriti čim prođete glavni ulaz. Na mapi pogledajte kako je park podijeljen, potražite oznake koje vam otkrivaju koji dio parka posjetiti s djecom, a u čemu možete uživati sami. Uz to, u parku ćete pronaći prsluke za zaštitu mališana dok su u vodi, ali i suncobrane, ležaljke i sve ono što vam je potrebno kako bi se zaklonili od sunca. Odjeću možete odložiti u ormarićima koji se nalaze na ulazu, a kad uđete u ovaj adrenalinski raj znajte da ćete moći uživati i u hrani i piću.

Odlična ponuda hrane i pića

Po uzoru na svjetski poznate adrenalinske parkove i u Dalmalandu ne nedostaje kornera na kojima ćete uživati u osvježavajućim pićima, finoj hrani kreiranoj tako da se razlikuju dječji tanjuri od onih za odrasle. Caffe Bar Tinel nudi veliki izbor osvježavajućih pića (isprobajte koktel Dalmacija u mom soku), sladolede i finu kavu, Pirates restoran je odlično mjesto za ručak gdje se može birati između 15 posebno osmišljenih tanjura. Za mališane tu su popularni pohanci i pommes, fini burgeri i pizza, a za odrasle tanjuri na kojima se može naći i riba. U ovom restoranu možete pronaći i veganske tanjure. Ručak ili večeru zasladite ručno rađenim slasticama čija je selekcija okusa i u Sweet House kućici u novootvorenom Pine Paradise dijelu parka.

Čistoća
Kad ste u zabavnom parku u kojem se mogu kombinirati vodene i adrenalinske atrakcije jedna od važnih stavki svakako je čistoća. U Dalmalandu se voda iz bazena svakodnevno kontrolira, a ono što će oduševiti sve roditelje s djecom je činjenica da su sanitarni čvorovi izuzetno čisti, da se posebno pazi na kornere za djecu te da postoji VIP zona u kojoj je moguće odmoriti se mališanima na krevetima koji su uredni, zaklonjeni od pogleda i idealni za dnevni odmor.

 

 

Foto: Nikola Zoko

Sajmom otočnih proizvoda počela ljetna sezona u Tkonu na otoku Pašmanu

/u /od

Život na otoku ima svoje prednosti o kojima u vrijeme sezone dragim gostima pričaju njegovi stanovnici. Riječima, ali i svojim radom: na štandove stavljaju ručno rađene suvenire, posebno izrađene otočne proizvode u kojima se nalaze ekološki uzgojene namirnice, masline, vino, ali i kreativne proizvode koji opisuju posebnost otoka.

KUU Kunjka

U Tkonu, malom ribarskom mjestu, ali ujedno i najvećem na otoku Pašmanu, srpanj je počeo Sajmom otočnih proizvoda (2. srpnja 2024.) u organizaciji općine Tkon i Turističke zajednice Tkon.

Jelena Ugrinić i Anđelko Palaškov

Manifestaciju je otvorenom proglasio načelnik Anđelo Palaškov, poseban doživljaj dali su Lovre Bojmić na mandolini te K.U.U. “Kunjka” koji su otpjevali tradicionalne pjesme i otplesali popularno Kunjsko kolo.

Lovre Bojmić

Na cjelodnevnoj manifestaciji u prostorima Interpretacijskog centra pomorske baštine predstavili su se kreativci s ovog ali i susjednih otoka s ručno rađenim proizvodima koji nose oznaku HOP. Riječ je o proizvodima koji su prošli analize Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU s ciljem identificiranja, brendiranja i promocije otočnih proizvoda u Hrvatskoj i svijetu. Prilikom dodjele oznake HOP njeguje se inovativnost onih koji proizvode kreiraju  stavljajući ih u fokus brojnih turista.

Kako izgleda kad nastaju ručno rađeni proizvodi pokazala je jedna od HOP-ovki u Tkonu, Vesna Zalović koja je okupljenima pokazala kako nastaje jedan od najpopularniji jestivih suvenira iz Tkona – keks Maslinko.

Kako mu samo ime kaže Maslinko je napravljen od domaćeg brašna, finih začina i ekološki uzgojenog maslinovog ulja s ovog otoka. U radionici su sudjelovali i mladi i stari nestrpljivo čekajući da se keksić ispeče.

Vesna Zalović

Radionicu su održali i članovi KUD-a Koledišće Jezera (Nenad Milin) pokazujući kako se izrađuju nakit i ribarski pribor od pruća i drveća, a kako se pletu pramcobrani i bokobrani pokazao je Ivan Longin iz Tkona.

Da susjedni otok Pag ima što pokazati ispričala je Ivana Fabijanić pričajući priču o HOP proizvodu otoka Paga – daleko poznatoj paškoj soli.

Ivana Fabijanić

“Trudimo se svim posjetiteljima otoka u ljetnim mjesecima pokazati što sve mjesto kao što je Tkon ima za ponuditi. Sajam otočnih proizvoda i priča o HOP oznaci inovacije i kvalitete otočnih proizvoda samo su jedan od načina kako zainteresirati turiste iz cijelog svijeta da kući ponesu nešto proizvedeno na mjestu na kojem su proveli svoj godišnji odmor”, rekla je direktorica Turističke zajednice Tkona Jelena Ugrinić.

Sudionici Sajma otočkih proizvoda

Zadovoljna odazivom posjetitelja na otvorenju naglasila je da su na Sajmu otočnih proizvoda sudjelovali vrijedni stanovnici Tkona s proizvodima koji nose HOP oznaku ali i oni koji će je tek dobiti. Isto tako pohvalila je veliki odaziv kreativaca s ostalih otoka ali i onih koji otok vole i žele se pridružiti ovom sajmu.

U vrijeme sezone Sajam otočnih proizvoda organizirat će se svaki tjedan kako bi baš svaki turist pronašao za sebe po nešto.

Evo tko su bili sudionici na Sajmu otočnih proizvoda Tkon, te koje svakako potražite kad ovoga ljeta posjetite otok Pašman.

Kako i priliči Sajmu otočnih proizvoda štandovi su bili puni finih likera, marmelada, maslinova ulja, ali i vrlo kreativnih proizvoda zanimljivog naslova. Tako se na sajmu mogao vidjeti prirodno napravljen serum, nakit od maslinova drva, kušati keksić Maslinko, ali i zasladiti se tradicionalnim fritulama čiji se recept pomno čuva. Svi proizvodi dobiveni su od otočnih sirovina, mahom tradicionalne proizvodnje koja je potaknula mnoge da duge zime na otoku provedu uz veselje samozapošljavanja i inovacije.


Neobični eno-gastro spojevi
Na Sajmu otočnih proizvoda Tkon jasno se moglo zaključiti na kojim se štandovima priča o hrani. Degustirala se tako rakija ‘Izuvača’ s OPG-a Ivana Haderle iz Posedarja, kušala se marmelada od maginja OPG-a I&I Ivana Haberle, nazdravljalo lijepo provedenom danu likerima OPG-ovke Rozalinde Banić. Njezin su likeri ali i arancini nositelji HOP oznake i kao takvi vrlo čest suvenir koji putuje u svijet.

 

Za one koji vole konkretno, boravak na otoku je nezamisliv bez pršuta (OPG Bačić), ali i finog maslinova ulja. Da se u Tkonu često jede slatko pokazali su štandovi opegeovaca Stjepana Smoljana (tradicionalni kolači i prirodni sirup), Marina Zalovića (keksi) i Rajne Brzić čije su fritule planule u trenu.


Suveniri koje obožavaju žene
Boravak na otoku mnogim je ženama prilika da kući ponesu unikatni suvenir koji će rado nositi cijele godine. Za one koje posebno cijene rukotvorine Sajam otočnih proizvoda ima što ponuditi.

Nakit od drveta masline i epoksi smole HOP-ovke Egon Majer, ručno rađene heklane torbice različitih stilova OPG-ovke Ljubice Ugrinić, pletene torbe i novčanici Gordane Orgulan, šivane torbice na koje se lijepo kombiniraju pleteni ukrasi obrta Tinka i Potonka, nakit od keramike Maje Zečević i perlica Jadranke Lukin članice udruge ‘KIS’, ali i divni ukrasi za interijere Marte Marinčić.

Da prirodna kozmetika može na poseban način njegovati lice i tijelo pokazala Ivanka Šmit sa svojim brendom Natura Škoj koja se proizvodi svakog dana u malom laboratoriju otoka Prvića i nosi oznaku HOP.


S daškom mora
Ljepota otoka i mora koji ga okružuje lako se može osjetiti i na kontinentu posebno ponesete li sa Sajma otočnih proizvoda nešto posebno, s daškom mora. Na Sajmu otočnih proizvoda tako se mogla kupiti HOP sol solane Pag, posebno cvijet soli u atraktivnom pakiranju.

Ljubitelj mora Ivan Longin godinama izrađuje ručno pramcobrane i bokobrane koji osim uporabne funkcije mogu biti i lijepi suveniri, a kako more najčešće okružuje maslinike na otocima zaljubljenicima u drvo stoljetne tradicije HOP-ovac Željko Jerolimov iz Ugljana turistima nudi ručno rađene predmete od maslinovog drva i maslinovo ulje.

“Sajmom otočnih proizvoda započeli smo još jednu ljetnu sezonu u našem Tkonu kojeg svake godine posjećuje i otkriva sve veći broj domaćih i stranih turista. Trudimo se svakom ponuditi nešto jedinstveno zbog čega će nam se uvijek vraćati i u sezoni ali i pred i posezoni koja je u našem mjestu prekrasna” – rekao je načelnik Anđelo Palaškov zadovoljan odazivom posjetitelja ovom turističkom biseru.

Foto: Nikola Zoko i Sunčana Barušić

Predškolci iznenadili Esplanadinu cheficu Anu Grgić Tomić

/u /od

Nakon što su mališani iz skupine Zvjezdice Dječjeg vrtića Čigra u ožujku ove godine posjetili zagrebački hotel Esplanade i ondje u raskošnom ugođaju restorana Zinfandel’s uživali u zdravom doručku i jelima koja su za njih pripremali Esplanadini chefovi na čelu sa cheficom Anom Grgić Tomić, ovog se puta Ana našla u ulozi gosta. Predškolci su sa svojim odgajateljicama u boravku vrtića uz pjesmu „Volim zeleno ja” dječjeg benda Zelena jabuka veselo dočekali Anu i goste, a obilazak su zaokružili zdravom užinom pripremljenom prema Aninu receptu.

„Oduševljena sam. Klinci su fantastični, jako su me iznenadili i razveselili. Drago mi je što aktivno nastavljamo s ovom pozitivnom pričom i partnerskim projektom te jednostavnim aktivnostima potičemo ideju koju smo započeli kod nas u Esplanadi. Djeca su iznenađujuće lako i brzo prihvatila zdrave zalogaje. Veseli ih što su uključeni u aktivnosti, a to je zapravo i najbolji način za usvajanje zdravih navika – putem razgovora, zajedničke nabavke, pripreme i igre. Izvrsno su pripremili moj recept za jednostavan i nutritivno zdrav zeleni namaz, a svi smo zajedno uživali u finim i zdravim zalogajima”, istaknula je chefica Esplanadine kuhinje Ana Grgić Tomić.

Uz Anu su u zdravoj užini u društvu mališana uživali i partneri projekta – direktor tvrtke Profil Klett Dalibor Greganić, izvršna direktorica predškolskog odjela tvrtke Profil Klett Vedrana Škrabo, kao i tim Dječjeg vrtića Čigra te menadžerica za PR i marketing hotela Esplanade Sanda Sokol i generalni direktor hotela Esplanade Ivica Max Krizmanić, koji je pritom izjavio: „Ovaj me projekt posebno veseli zato što kao hotel i svojevrsna institucija možemo dati svoj doprinos zajednici. Svojim primjerom možemo pokazati roditeljima i djeci kako pristupiti prehrani te da zdrava priprema može biti vrlo zabavna i jednostavna. Nevjerojatno je kako uz malo volje i mašte djecu možete zainteresirati da kušaju nešto novo i da im se to svidi. Djecu prije svega educiraju roditelji, a tu su i odgojne ustanove, ali i restorani i hoteli. Svi oni trebaju mijenjati percepciju da su zdrava jela neukusna i komplicirana za pripremu i prestati linijom manjeg otpora nuditi nutritivno lošu hranu koja naposljetku može štetiti zdravlju i razvoju. Zanimljivo je bilo vidjeti mališane kako kušaju štapiće mrkve sa zelenim namazom i istinski uživaju u zalogajima.”

 

Djeca su se posebno razveselila Aninu dolasku, a Vito je pritom izjavio: „Teta, zeleno je nekad stvarno fino!” Luka je rekao: „Namaz mi je najfinije jesti s celerom! Nisam ni znao da je on fin!” Mališanima su nakon druženja i kušanja nove užine uručena priznanja za aktivno sudjelovanje u projektu Biti Green je IN, kao i recept za pripremu zdravog namaza s potpisom Esplanadine chefice Ane Grgić Tomić, koji možete pronaći na ovoj poveznici.

Martina Petrović, voditeljica kreativnih projekata u Dječjem vrtiću Čigra istaknula je: „Bilo nam je istinsko zadovoljstvo primiti Anu i tim hotela Esplanade u naš vrtić! Njihov posjet ima posebno značenje za nas te s radošću primjećujemo da naš zajednički projekt napreduje. Proveli smo divno jutro na jednoj od naših lokacija, a Anin recept za zdravi zeleni namaz već smo uvrstili u jelovnik vrtića, uz zdrave krekere sa smanjenim udjelom soli, kao i štapiće od povrća. Svi smo uživali u degustaciji, a mališani su bili posebno veseli. Naš je cilj promijeniti percepciju djece prema zelenoj hrani koju često odbijaju zbog boje, no Ana je uspjela osvojiti srca i malih i velikih! Reakcije roditelja na dosadašnje aktivnosti u projektu Biti Green je IN izrazito su pozitivne, imamo veliku podršku, a neki se i aktivno uključuju! Radujemo se svim budućim aktivnostima koje nas očekuju.”

Tvrtka Profil Klett, koja je dio grupacije KLETT, jedne od vodećih europskih izdavačkih kuća edukativnih materijala, aktivno se uključila u ovu inicijativu, kao i gastronomsko udruženje Chaîne des Rôtisseurs, čiji je ujedno predsjednik i direktor Dalibor Greganić pritom naglasio: „Odgoj od najranijih dana ima ključnu ulogu u oblikovanju navika koje će djeca zadržati tijekom života. Prepoznajući ključnu ulogu ranog obrazovanja, naš vrtić projektom Biti Green je IN nastoji djeci usaditi pozitivne zdrave navike i vrijednosti koje će im pomoći u razvoju odgovornog i pozitivnog odnosa prema hrani, ali i u usvajanju kulture blagovanja. Privilegirani zbog činjenice da imamo utjecaj na rani razvoj i oblikovanje djeteta, pristupamo tome s velikom odgovornošću. Pozorno oblikujemo prostor i stvaramo situacije koje djecu potiču na iskustveno učenje, a povezivanjem djece, roditelja, odgajatelja i lokalne zajednice stvaramo okruženje kojem je krajnji cilj sretno i zdravo dijete. Razvoj kvalitetnog i modernog obrazovanja putem edukativnih sadržaja, njihove suvremene primjene i putem vlastitih odgojno-obrazovnih institucija misija je tvrtke Profil Klett. Biti Green je IN primjer je jedinstvenog projekta kojim uz individualan pristup svakom djetetu u našem vrtiću omogućujemo ekskluzivno iskustvo kao čvrst temelj za razvoj i uspjeh u daljnjem obrazovanju i životu.”

Organizatori projekta Biti Green je IN najavljuju nastavak aktivnosti, a sve iz velike želje da se roditelje, odgojne ustanove i ponajprije djecu potakne na razmišljanje o zdravim navikama od malih nogu.

 

Foto: Marko Šolić