Rasprave: je li maslinovo ulje preskupo su bespredmetne – doznat ćete na kraju ovog teksta, a kako raspoznati pravo od patvorenog, te kako ga koristiti, objasnio je Vilim Jakša, vlasnik tvrtke Ulja Komarija iz istarskog mjesta Cerovlje, na „Maloj školi maslinova ulja“ koju je organizirala Irena Lučić (diWine Club).
Vilim Jakša sa suprugom Anom danas uzgaja 1500 stabala maslina na površini od 5 hektara i to na najvišem vrhu Istre, a osim što proizvodi pet monosortnih maslinovih ulja od sorata lecino, istarska bjelica, oblica, frantoio i buža, te jedno „Selekcija“ dobiveno miješanjem sorata, certificirani je kušač i sommelier.
Ana i Vilim Jakša
„Nakon što sam završio poljoprivrednu školu u Poreču kao prva generacija smjera mediteranske poljoprivrede, odlučio sam se baviti maslinarstvom“, kazao je Vilim Jakša koji je u Vodnjanu završio i školu za sommeliera maslinova ulja te nastavio: „Istina, maslina nije zahtjevna voćka, primjerice kao vinova loza, ali od sadnje do ubiranja prvih plodova te financijskih rezultata mora proći najmanje pet godina. Stoga, treba biti uporan i trud će se isplatiti. A, želiš li imati kvalitetna i zdrava ulja koja će dobivati i nagrade, moraš imati rane berbe sa spoznajom da ćeš od stotinu kilograma maslina dobiti možda samo šest litara ulja. Ali, to je onda ono pravo, ekstra djevičansko, puno polifenola, zdravo, mirisno i ukusno“.
Komarija maslinici
Prvo pitanje koje nas je mučilo bilo je kako raspoznati pravo ekstra djevičansko maslinovo ulje od patvorenog, ili maslinovog ali koje je kod berbe, prerade i skladištenja izgubilo svoje kvalitete.
„U svijetu patvorene hrane ima svakakvih načina kako prevariti potrošača, pa se čak neka ulja i farbaju s ciljem da uvjere kupce kako su lijepa, jarko zelena. Međutim boja ne jamči kvalitetu. Na žalost, o kvaliteti ulja možete doznati jedino njegovim mirisanjem i kušanjem. Ulje se natoči u čašicu i malo zagrije rukama. Potom se pomiriši: ekstra djevičansko maslinovo ulje će mirisati po zelenoj travi, listovima artičoke, zelenim bademima… Miris ne smije biti naporan i tup, nego svjež! Prilikom kušanja ulje treba rasporediti po cijelim ustima, potom ga progutati, pa kroz zube usisati zrak. Opet se mora osjetiti svježa, zelena trava i sve karakteristike koje smo osjetili na nosu. I na kraju: usta ne smiju ostati masna. Naime, ekstra djevičansko maslinovo ulje je fluidno upravo zbog visokih polifenola koje sadrži, pa u ustima ne ostavlja masni sloj za razliku od patvorenih i drugih ulja“, objasnio je Jakša i dodao: „Ako vas neko ulje takvim testom razočara – treba ga iskoristiti za kuhanje i zapamtiti etiketu te je više ne kupovati!“
„Još jedno upozorenje: nemojte kupovati maslinovo ulje u plastičnim bocama niti ono napunjeno u boce prozirnog stakla. Neprijatelji maslinova ulja su kisik, svjetlost i visoka temperatura. Nakon što originalnu bočicu otvorite, dobro bi bilo potrošiti ga otprilike za mjesec dana. Bočicu držite na tamnom mjestu i ono najvažnije: nemojte pržiti niti kuhati na maslinovom ulju! Jer od njega ćete tada dobiti samo okus, a sve ostalo temperatura iznad 27 °C uništava. Naime, maslinovo ulje je začin! Njime pokapajte hranu nakon kuhanja ili prženja – prije posluživanja!“ , naglasio je Jakša.
A, koje ulje upariti s kojom hranom, zanimalo nas je na kraju?
Blaga ulja, ili kupaže – mješavine nekoliko sorti maslina koje će napraviti maslinar pogodna su kao začin uz ribu. Ulja od sorte buža i leccino jako se dobro slažu sa sirevima, salatama i jelima od tjestenine. Meso je najbolje začiniti uljem od sorti istarska bjelica i frantoio jer su pikantna i gorka“, kazao je Vilim Jakša.
Komarija maslinici
Vraćamo se na početak teksta s objašnjenjem: Komarija maslinovo ulje (blend) u boci od 500 ml na njihovom pragu stoji 18 eura. Koristite li ga kao začin, za četveročlanu obitelj trajat će otprilike mjesec dana. Butelja vina stoji u prosjeku 20 eura. Kad se okupi obitelj ili društvo bit će prazna za otprilike četrdesetak minuta. Pa, sad treba razmisliti – što je skuplje?
Tekst: Sunčana Barušić
Foto: Sunčana Barušić i arhiva tvrtke Komarija
https://letsdiscovercroatia.com/wp-content/uploads/2025/04/20241119_120807.jpg500667Let's discover!http://putovanjahrvatskom.com/wp-content/uploads/2022/10/logo4.pngLet's discover!2025-04-18 18:55:172025-04-18 22:17:08Maslinovo ulje je začin, a ne podloga za kuhanje!
Sunčan i topao travanjski dan u znaku je 26. humanitarne Lions regate “Jedrima protiv droge”, jednog od najvećih i najdugovječnijih događanja te vrste u Europi. Više od 330 sudionika, raspoređenih u 44 jedrilice iz deset europskih zemalja, isplovilo je iz Marine Hramina i zaplovilo kornatskim arhipelagom na jedno od najposebnijih morskih putovanja s porukom zajedništva i borbe protiv svih vrsta ovisnosti. Do sada je u više od 20 godina prikupljeno gotovo pola milijuna eura.
„Dojmovi su neopisivi. Prekrasan ambijent i vrijeme koje nas je poslužilo. 26 godina organiziramo ovu Regatu. Naša vizija je bila da organiziramo nešto što će pomoći ljudima koji imaju problema s drogom, a prvenstveno je riječ o prevenciji. Regata je u svojim počecima uključivala samo hrvatske posade. No, s vremenom se razvila do ovih razmjera.“ – istaknuo je Guverner Lions Districta 126 Hrvatska Robert Vulić i dodao: „Ova Regata nam znači mnogo. Uz pomoć potrebitima tu je i promocija Lionsa i svih aktivnosti koje provodimo. Imamo tim koji je radio na organizaciji Regate pod vodstvom Aleka Konića. Ljudi dolaze iz više od 35 zemalja i svi trebaju biti sigurni i zadovoljni!”
Robert Vulić
Jedriti kroz kornatski arhipelag nije jednostavno. Promjenjivi vjetrovi i zahtjevne rute traže iskustvo, ali i povjerenje među članovima posade. U svakom okretu kormila, stoga je posebna priča o upornosti, suradnji i ljudima koji ne odustaju ni kada je teško. Ovaj sportski događaj na kojem do 12. travnja sudjeluju jedriličari iz Austrije, Njemačke, Mađarske, Švicarske, Slovenije, Belgije, Bugarske, Rumunjske, Malte i Hrvatske tako je pravi simbol zajedništva i ogledalo svijeta kakav bi mogao biti kad bi svi vukli u istom smjeru.
„Maksimalno pomažem da organizacija protekne u skladu s pravilima struke i što bezbolnije. Naš je rad u organizacijskom odboru regate kao i u svim drugim aktivnostima Lionsa volonterski, a jedriličarska regata zahtjeva visoku razinu posvećenosti i vremena kako bi zadovoljila sve nužne standarde koji su za to propisani, te one koji moraju zadovoljiti Lionse kao idejni okvir humanitarnog djelovanja!”, izjavio ječlan organizacijskog odbora Kruno Šimunovići dodao:„Svaka večer u Hramini je koncert smijeha, pjevanja, akustičnih gitara i zajedništva. Tu su svi isti i direktori i skiperi i oni koji tek prvi put jedre. Stvori se neka čudesna energija, ljudi se zaljube u regatu, i u nju se vraćaju. Kad se nakon jedrenja svi opet skupimo na pontonima, dijelimo obroke i priče, znaš da si na pravom mjestu. Tu su ljudi koji ti postanu prijatelji za cijeli život. A jedra? Jedra su samo simbol onoga što nas pokreće – vjetra u leđa koji želimo dati jedni drugima!”
U sklopu ovogodišnje Regate pod geslom održivosti i odgovornosti prema prirodi, održava se niz aktivnosti koje promoviraju ekološku svijest i zajedničku brigu za okoliš. Poseban naglasak ove godine stavljen je na sadnju murvi, kao simbol trajne posvećenosti očuvanju prirode, pa će tako u Marini Hramina bit će zasađen drvored od sedam stabala murvi, koje su donirali Lions klubovi i Distrikt 126. Ova simbolična gesta ima za cilj neutralizirati dio emisija CO2 nastalih tijekom regate i ostaviti pozitivan, zeleni trag. Tijekom regate svaka posada dobit će Zelenu povelju – simboličnu obvezu da će more ostaviti čišćim nego što su ga zatekli. Ova jedinstvena inicijativa doprinosi širenju poruke o važnosti očuvanja mora, kopna i klime za buduće generacije. Koordinator i voditelj akcije je prof.dr. sc. Sanja Kalambura.
Ana Lisak i Sanja Kalambura
Uz jedrenje, za sudionike su organizirana razna događanja, gastro večeri, ali i neobavezna druženja i sklapanja prijateljstva. Osim sporta i humanitarnog rada, regata tako njeguje i kulturnu razmjenu, druženje i međunarodno prijateljstvo.
Foto: Ivan Kulaša
https://letsdiscovercroatia.com/wp-content/uploads/2025/04/Lions-c╠ietvrtak-16.jpg500750Let's discover!http://putovanjahrvatskom.com/wp-content/uploads/2022/10/logo4.pngLet's discover!2025-04-11 12:22:032025-04-11 12:22:39Jedra regate jedrima protiv droge spajaju svijet
Na svečanoj dodjeli održanoj u poljskoj prijestolnici Varšavi prestižno Europsko udruženje hotelijerskih menadžera (EHMA) proglasilo je Ivicu Maxa Krizmanića, generalnog direktora hotela Esplanade Zagreb, Europskim hotelijerskim menadžerom godine 2025. Ovakvo međunarodno priznanje potvrđuje izniman doprinos Ivice Maxa Krizmanića i hotela Esplanade razvoju luksuznog hotelijerstva te dodatno pozicionira Zagreb i Hrvatsku kao relevantne i poželjne destinacije na karti svjetskog premium turizma.
Ivica Max Krizmanić i Ezio Indiani
Riječ je o najprestižnijem individualnom priznanju koje EHMA dodjeljuje svojim članovima. U snažnoj konkurenciji vrhunskih hotelijera iz cijele Europe, među kojima su poznati hoteli kao što su Sacher u Beču, Plaza Athénée u Parizu, kultni Adlon u Berlinu, Danieli u Veneciji, Dorchester i Goring u Londonu, Krizmanić je osvojio ovu nagradu zahvaljujući dugogodišnjoj predanosti ovom poslu, iznimnim rezultatima u vođenju hotela, ostvarenju kontinuiranog rasta u jednom od najprestižnijih hrvatskih hotela, strateškom planiranju, razvoju zaposlenika te aktivnom doprinosu lokalnoj zajednici i hotelijerskoj struci.
Esplanade Zagreb Hotel
Dodjela priznanja poklopila se i s velikom obljetnicom – 100 godina postojanja hotela Esplanade, koji je 1925. godine otvoren za putnike legendarnog Orient Expressa, a danas slovi kao ikona luksuznog turizma u regiji.
„Velika je čast primiti ovo priznanje, posebno kada dolazi od kolega i stručnjaka iz vrhunskih europskih hotela koji dijele moju strast prema luksuznom hotelijerstvu. Ova prestižna nagrada predstavlja priznanje predanosti cijelog tima hotela Esplanade koji svakodnevno podiže standarde izvrsnosti i gostoprimstva. U godini kada obilježavamo stoljeće Esplanade, ova nagrada dodatno potvrđuje njezinu neizmjernu vrijednost i utjecaj u europskom i svjetskom hotelijerstvu”, izjavio je Ivica Max Krizmanić.
Ivica Max Krizmanić
Osnovano 1974. godine u Rimu, Europsko udruženje hotelijerskih menadžera (EHMA) danas okuplja gotovo 500 vrhunskih profesionalaca koji upravljaju s više od 1200 najluksuznijih hotela u 24 europske države. Kao neprofitna organizacija, EHMA potiče izvrsnost, održivost, profesionalni razvoj i međusobno povezivanje lidera iz industrije putem edukacija, istraživanja i stručnih skupova. EHMA danas predstavlja ključnu platformu za oblikovanje budućnosti europskog luksuznog hotelijerstva. EHMA ovu nagradu dodjeljuje svake godine na središnjem svečanom događanju koje okuplja brojne uzvanike hotelijere i partnere. Odbor EHMA-e odabire generalnog direktora koji demonstrira izvrsnost u operativnom vođenju, razvoju tima te je aktivan svojim angažmanom u zajednici i inovacijama u industriji. Predsjednik EHMA-e i direktor hotela Ella Resorts u Grčkoj, Panos Almyrantis, istaknuo je da Krizmanićeva karijera utjelovljuje vrijednosti udruženja – izvrsnost, liderstvo i inovaciju u hotelijerstvu: „Ivica svojim radom podiže hotelijerske standarde, ali i uspješno spaja suvremeno vodstvo s dubokim poštovanjem tradicije. Hotel Esplanade pod njegovim je upravljanjem postao simbol lokalne kulture i vrhunske usluge na europskoj razini.”
Esplanade Zagreb Hotel
Ivica Max Krizmanić dugogodišnji je član EHMA-e, kao i član je Vijeća Turističke zajednice grada Zagreba, član je skupštine Hrvatske turističke zajednice, počasni je član FIJET-a (Hrvatske udruge turističkih novinara i pisaca u turizmu), član je SKAL-a, kao i član međunarodnog gastronomskog društva Chaîne des Rôtisseurs te je mentor i član ocjenjivačkog odbora AmCham Talents programa za razvoj mladih poslovnih lidera. Redovito sudjeluje na konferencijama i forumima o luksuznom turizmu, održivosti i digitalizaciji, a poznat je i po humanitarnom angažmanu i potpori lokalnoj zajednici.
Ivica Max Krizmanić i Sanda Sokol, direktorica PR-a i marketinga hotela Esplanade
Njegov profesionalni put neraskidivo je povezan s hotelom Esplanade. Odrastao je uz priče o hotelu – njegov je otac tri desetljeća bio dio ove prestižne institucije. Iako je isprva planirao karijeru u strojarstvu, život mu je ponudio drukčiji put. Prilika da privremeno pomogne kao vratar otvorila mu je vrata svijeta luksuznog hotelijerstva koje ga je odmah osvojilo.
Esplanade Zagreb Hotel
„Moj put u Esplanadi počeo je slučajno, ali je brzo postao moj životni poziv. Privukla me energija hotela, sofisticiranost, prilika da svaki gost osjeti posebnost i gostoprimstvo na najvišoj razini. Tijekom godina učio sam od najboljih, svjedočio susretima svjetskih lidera, doživio nezaboravna iskustva. Esplanade je živa priča, ona neprestano evoluira i prati svjetske trendove. Ovaj hotel je moj drugi dom.”
Ivica Max Krizmanić
Tijekom više od 30 godina rada u hotelijerstvu Krizmanić je prošao sve razine – od recepcije, prodaje, do strateškog upravljanja prihodima do vođenja hotela. Pod njegovim vodstvom hotel Esplanade doživio je snažnu digitalnu transformaciju, unaprijeđena je ekološka održivost i dodatno je učvršćena pozicija hotela kao lidera luksuznog hotelijerstva u regiji. Pod vodstvom Ivice Maxa Krizmanića hotel Esplanade osvojio je brojne prestižne nagrade, uključujući priznanje Condé Nast Traveller’s Readers’ Choice Awards i višestruka priznanja na World Luxury Hotel Awards. Prestižna titula Generalnog direktora godine na području južne Europe na World Luxury Hotel Awardsstigla je 2022., 2018. primio je prestižnu međunarodnu nagradu Five Star Diamond Award za izvrsnost u hotelskoj industriji, a 2021. godine nagradu Fest – Antonio Conte Charter koja mu je dodijeljena za profesionalnu izvrsnost, kreativnost, postignute rezultate, izniman doprinos promociji hrvatskog turizma i unaprjeđenje turističke suradnje. Nagradom EHMA-e dodatno je potvrđen njegov izniman doprinos industriji luksuznog hotelijerstva.
Ivica Max Krizmanić i Predsjednik EHMA-e, Panos Almyrantis
„Današnji gosti traže autentičnost, emociju, nešto što ne mogu pronaći nigdje drugdje. Naš je izazov ostati vjeran nasljeđu, a istodobno inovirati, osluškivati nove generacije putnika i nadmašiti njihova očekivanja personaliziranim pristupom. Ključan je izazov okupiti tim koji dijeli vrijednosti hotela, s instinktom za detalje i istinskom strašću za izvrsnošću”,istaknuo je Krizmanić.
Pavel Letwak, Ivica Max Krizmanić i Panos Almyrantis
Posljednjih je godina hotel Esplanade ugostio brojne svjetske lidere, predsjednike, zvijezde i kraljevske obitelji, od francuskog predsjednika Emmanuela Macrona do švedske kraljice Silvije. Ipak, Krizmanić i njegov tim jednaku pažnju pridaju svakom gostu, bez obzira na status, jer, kako često ističe, „besprijekorna usluga ogleda se u detaljima koji stvaraju nezaboravne trenutke za svakoga gosta”. U vremenu kada autentičnost, održivost i vrhunska usluga postaju ključni kriteriji putnika, hotel Esplanade i njegov generalni direktor još jednom dokazuju da se vrhunski rezultati postižu perdanošću, vizijom, strašću i timskim radom.
Foto: arhiva hotela Esplanade i EHMA
https://letsdiscovercroatia.com/wp-content/uploads/2025/04/Ivica-Max-Krizmanic-generalni-direktor-Hotela-Esplanade-EHMA-2025.jpg500750Let's discover!http://putovanjahrvatskom.com/wp-content/uploads/2022/10/logo4.pngLet's discover!2025-04-09 18:30:462025-04-09 18:35:10Direktor zagrebačke Esplanade, Ivica Max Krizmanić proglašen Europskim hotelijerskim menadžerom godine 2025.
Ako razmišljate gdje najbolje doživjeti proljeće, osjetiti buđenje i bujanje prirode, diviti se njenoj ljepoti i čudima koje je stvarala stoljećima, uživati u netaknutim predjelima, ali i fino pojesti te kušati dobre kapljice, krenite u Sloveniju u dio koji nosi ime Zeleni kras.
Notranjski park, Cerkniško jezero,Foto: Jošt Gantar
Dio juga Slovenije nazvan Zeleni kras proteže se na 1456 kilometara kvadratnih, a zelen je upravo zbog netaknutih šuma koje pokrivaju 74% njegove površine, a 54% zelenog dijela klasificirano je kao Natura 2000 područje. Treba naglasiti da su njegove bukove šume pod zaštitom UNESCO-a, s tri velike zvijeri koje žive u njima: medvjed, vuk i ris. To su upravo razlozi zašto ovaj svijet dinarskog krša – kras (krš) nosi naziv zelen – jer mu površina nije pusta, kamena već – zelena! Dio njegovih prirodnih divota uključene su u Via Dinarica Trail Slovenia koja počinje upravo na Zelenom krasu te prolazi planinarskim stazama zapadnog Balkana, pa se do Kosova i Srbije na jugu.
Postojnska jama – kraljica podzemlja
U ovom dijelu Slovenije svima je znana Postojnska jama, kako je još nazivaju „Kraljica podzemlja“, najatraktivnija špilja na svijetu i najveća turistička špilja u Europi. Njen sustav se proteže na 24 kilometara, a do njene se najveće dvorane stiže vlakićem. Divote koje su oblikovale kapljice vode milijunima godina noseći u sebi minerale, ostavit će vas bez daha. U njoj ćete susresti i mladunce zmajeva kako ih zovu, odnosno endemske čovječe ribice, do današnjeg dana prilično neistražene životinje koje bez hrane mogu izdržati više godina, a pretpostavlja se da žive više od stotinu.
Foto: Miha Dolenc
Muzej krasa
Ali, prije ulaska u Postojnsku jamu svakako posjetite Notranjski muzej Postojna gdje ćete doznati što je kras (krš) i njegove fenomene. U muzeju možete dotaknuti stalaktite (što je inače u špiljama strogo zabranjeno!), vidjeti špiljske životinje pod mikroskopom, te doživjeti analogni i interaktivni prikaz 11.693 špilje u Sloveniji. U muzeju se mogu vidjeti i kosturi životinja koje su u pradavna vremena živjele na ovom području: špiljskog medvjeda, stepskog bizona, špiljskog lava, hijene, nosoroga pa čak i nilskog konja.
Foto: Miha Dolenc
U muzeju je izloženo i vrijedno blago iz samo nekoliko kilometara udaljenog Predjamskog grada (dvorca), kojeg svakako treba vidjeti uživo jer ovdje su stijena i priroda spojene ljudskom rukom.
Dvorac u stijeni
Predjamski dvorac, o kojem su snimljeni mnogi dokumentarci i reportaže i svjetski poznatih tv kanala, uzdiže se visoko u stijeni iznad tajanstvenih podzemnih tunela Jame pod Gradom (Špilje pod Gradom). U njemu su stoljećima skrivali predjamsko blago koje priča o ondašnjem društvenom životu koji se odvijao uz treperavu svjetlost svijeća, u prostorijama isklesanim u stijenama.
Tijekom opsade dvorac je pružio utočište svom najpoznatijem vlasniku – Erazmu Predjamskom. Legenda o hrabrom vitezu razbojniku Erazmu, koji je ostao neporažen sve dok ga jedan od njegovih slugu nije izdao, još uvijek živi u narodnoj predaji.
Postojna – grad hotela
Predlažemo da polazišna točka za razgledavanje Zelenog Krasa bude grad Postojna u kojem možete potražiti hotelski ili privatni smještaj. U centru grada nalaze se hoteli Kras i Eco Hotel Centar, uz sam ulaz u Postojnsku jamu Hotel Jama, potom Hop House Garni hotel, a u blizini novootvoreni Hotel Pira već je privukao pažnju mnogih turista te na recenzijama osvojio epitet – izuzetan!
Foto: TUR Servis, Cerknica
Cerkniško jezero – jezero koje nestaje
Vratimo se prirodnim čudima i ljepotama Zelenog krasa. Jedno od njih je Cerkniško jezero. Kakvog ćete ga vidjeti, ovisi o godišnjem dobu i količini oborina. Da, dobro ste pročitali. Kad je puno, u proljeće i jesen, Cerničkim jezerom se može ploviti u kajacima ili tradicionalnim drvenim čamcima, uživati u predivnoj prirodi i promatrati ptice, a kad nestane, odnosno voda „iscuri“ kroz pukotine krškog tla u podzemlje, tada njegova površina nalikuje površini mjeseca!
Foto: Tomaž Penko
Cijele godine mogu se iznajmiti bicikli, a zahvaljujući odlično uređenim biciklističkim stazama, pruža se mogućnost za obilazak okolnih destinacija – Rakov Škocjan, Slivnica – brdo na kojem se prema legendama sastaju vještice, te jedinstvena Križna jama (špilja).
Notranjski park, Foto: Znidaršič
Želite li doznati više o ovom prirodnom čudu, svakako posjetite Centar za posjetitelje Cerkniškog jezera gdje ćete saznati kako i zašto se jezero puni i prazni! Otkrit ćete kako je nastalo, te što sve djeluje na nastajanje krških fenomena.
Križna jama s 22 jezera
Špilja čiji je sustav dugačak 8273 metra ima čak 22 jezera, od kojih su neka duboka i preko sedam metara, rijetka je turistička špilja u Sloveniji koja nema betoniranih staza i rasvjete. Zahvaljujući tome, jedna je od najljepših i najbolje očuvanih špilja u Europi, a po biološkoj raznolikosti četvrti je najveći poznati špiljski ekosustav u svijetu – otkriveno je čak 50 podzemnih životinjskih vrsta.
Ulaz u špilju prvi puta je dokumentiran 1832. godine, međutim zidni natpisi iz 16. stoljeća svjedoci su i ranijeg boravka čovjeka u ovom podzemnom svijetu. Špilja je ujedno poznata i kao najbogatije nalazište kostiju špiljskih medvjeda u ovom dijelu Europe. Najveća pronađena lubanja dugačka je čak 56 cm.
U obilazak Križne jame može se ići samo u društvu stručnog vodiča. Postoji više obilazaka. Najkraći se sastoji od prolaska kroz prvi dio špilje te kolektivnog obilaska prvog jezera u čamcu.
U središnji dio jame, kad je to dozvoljeno zbog oborina i podzemnih voda, dnevno mogu ući samo 4 posjetitelja, odnosno zbog očuvanja bioraznolikosti i njene ljepote, ne više od 1000 posjetitelja godišnje. Najduži obilazak traje sedam sati, a svaki se mora rezervirati na njihovoj internetskoj stranici.
Foto: Marjeta Marinčič
Medo, dobar dan!
Špiljski su medvjedi živjeli u Križnoj jami, a šuma u Zelenom krasu dom je smeđeg medvjeda, zaštićenih i rijetkih risova te vukova. U Zelenom krasu postoje programi promatranja divljih životinja u njihovom prirodnom okruženju.
Ako ste zainteresirani svakako se informirajte o programima, a potom možete u društvu stručnog vodiča doći do promatračnice na terenu i u tišini strpljivo čekati. Poštujete li prirodu i šumu koja je dom divljim životinjama – a vi ste gost, velika je vjerojatnost da ćete ih i ugledati!
Ilirska Bistrica, grad na vodi
U destinaciju Zeleni kras spada i grad koji je izgrađen na vodi. Grad Ilirska Bistrica leži uz rijeku Reku, duž padina planine Snežnik, gotovo uz samo granicu s Hrvatskom (38 km je udaljen od Rijeke).
Njegovo središte svjedoči o bogatoj povijesti grada koji je doslovce izgrađen na vodi. Zahvaljujući krškom kraju postoje mnogi izvori i potoci koji su tijekom godina usmjereni prema mlinovima.
Voda je pokretala i pilane, jer zahvaljujući gustim šumama kojima je grad okružen, cvjetala je drvna industrija. Prošećite njegovim starim dijelom – ulice i trgovi odvest će vas u doba procvata grada, posjetite stari, dobro očuvan mlin, Muzej pčelarstva, a sjenovitom se stazom popnite do slapa Sušec koji poput čarolije izvire iz stijena.
Pivka – od eko muzeja do vojne povijesti
Uputite li se iz Postojne prema Slovenskoj vasi, doći ćete u općinu Pivka s glavnim gradom Pivka. Uživajte u prirodnim ljepotama, gustim šumama, jezerima, izvorima, ali svakako posjetite i „Eko muzej Pivskih sezonskih jezera“ te „Park vojne povijesti“.
Notranjski park
Naime, nakon razgleda Eko muzeja bit će vam jasnije kako funkcionira krški svijet Gornje Pivke. Kombinacija posebne geološke građe tog područja i oborine koje su neravnomjerno raspoređene dovodi do velikih oscilacija razine podzemnih voda.
Notranjski park
U Pivskoj dolini za vrijeme obilnih oborina nastaje čak sedamnaest povremenih jezera. Ali, različitih su veličina i trajanja. Tajanstvena i nepredvidiva jezera privlačne ljubitelje prirode, a u muzeju okretanjem mlinskog kotača doznajete priče o pojedinim jezerima i životu ljudi i životinja uz njih.
Notranjski park
Jer, u većini slučajeva, vode ima ili previše ili premalo, a hirovi prirode su nepredvidivi. Međutim, život buja: evidentirano je 182 vrste biljaka, 211 vrsta kukaca, čak 106 vrsti leptira i 133 vrsta ptica. A u gustim, netaknutim šumama caruju i velike zvijeri: medvjed, ris i vuk.
Notranjski park
Možda, na prvu, priroda i vojna baština ne idu zajedno, ali kad razmislimo – i priroda je ranjiva, mora je se čuvati, očuvati i braniti. Uostalom, mi smo dio prirode! Stoga u „Parku vojne povijesti“ se možete uvjeriti kakvu vojnu baštinu ima Slovenija.
U ovom najvećem muzejskom kompleksu u Sloveniji moći ćete razgledati bogatu vojno-povijesnu baštinu ove zemlje. Zbirku tenkova, topova i oklopnih vozila upotpunjuje nekoliko izložbi, a najzanimljiviji izložak je podmornica P-913 Zeta koju se može razgledati i iznutra. Najteži izložbeni primjerak, a ujedno i najveći je njemačka vojna parna lokomotiva 33-110.
Iznad Parka vojne povijesti nalazi se brdo Primož na kojem je izgrađena i do današnjih dana dobro očuvana podzemna topnička utvrda Alpskog zida. Do nje se dolazi dobro uređenom poučnom stazom. Duljina rovova je oko 500 metara, a u njima se mogu uz pratnju stručnog vodiča razgledati sačuvani ostaci borbenih položaja, skladišta streljiva i stambenih prostorija vojnika.
U Zelenom krasu fino se jede
Bez obzira odlučite li se za fine dining, bistrologiju ili jednostavnu, domaću kuhinju, u svim restoranima i gospodarstvima s ponosom će vam naglasiti da jela pripremaju od svježih, domaćih namirnica i poštuju autohtono. Neki u jednostavnoj pripremi, dok drugi uz primjenu najmodernijih kuharskih tehnika – okusi su pravi, domaći, a domaćini će vas dočekati širokog osmijeha!
Bistro Štorja
U Bistrou Štorja koji se nalazi u gradu Postojna (gotovo nasuprot hotela Kras), glavnu kuhaču drži chef Marko Stanković koji je zaslužan da je Bistro po sudu prestižnog gastronomskog vodiča za Sloveniju – Gault&Millau osvojio tri kuharske kapice, dok je u istom vodiču sommelier Miralem Junuzović proglašen najboljim sommelierom Slovenije za 2023. godinu.
Chef Marko Stanković, Restoran Štorja
Entuzijazam chefa Stankovića vidi se u svakom tanjuru, a njegovu umješnost potvrđuju jela pripremljena kombinacijom tradicionalnih i najmodernijih tehnika.
Više elemenata na tanjuru, prema uputi chefa treba kombinirati i tako osjetiti raskoš okusa. Na svoje će doći ljubitelji mesnih jela, međutim vegetarijanski tanjuri ne samo prema izgledu, nego i okusima ne zaostaju za njima.
Nataša Mele i chef Florijan Žnidaršič, Notranjska hiša
Notranjska hiša
U neposrednoj blizini Cerkniškog jezera, u selu Selišček na Manišiji (5 km od Cerknice u smjeru Rakitne), podno brda Špička, nalazi se gospodarstvo Notranjska kuća. Nekada kočijaška gostionica i trgovina, kuća sagrađena 1884. godine, koja je ujedno i spomenik kulture lokalnog značaja, potpuno je obnovljena i sada nudi smještaj ali i fine zalogaje.
Kad uđete u njen prizemni dio – restoran, kao da ste ušli u bakinu kuhinju. Umjesto bake dočekat će vas uvijek nasmijana domaćica Nataša Mele, a jela koja su vam zamirisala priprema chef Florijan Žnidaršič.
Domaći kruh, grickalice omotane domaćom slaninom i kobasica bili su uvod za goveđu juhu s raviolom punjenim piletinom, pa potom goveđi obrazi sa štruklima i na kraju kruška s bijelom čokoladom. Domaća hrana, domaći okusi, a zanimljiva prezentacija!
Hotel/restoran Pira
Uspješni poduzetnici i dugogodišnji ugostitelji Ana i Robert Čebokelj, u mjestu Hruševju preuredili su 300 godina staro imanje u boutique hotel s restoranom. Budući da su objekti (seoska kuća i staja) bili pod zaštitom kulturne baštine, obnova koju potpisuje arhitekt Leon Beluši bila je vrlo zahtjevna. Međutim, sačuvani su svi bitni dijelovi, od izvorne crne kuhinje (zidovi su uvijek bili crni od dima) u koju su modernim elementima udahnuli novi život, do krušne peći koju gosti u apartmanima mogu koristiti za pripremu jela i peći kruh od tijesta koje se priprema u kuhinji restorana.
Ana i Robert Čebokelj, Hotel/restoran Pira
Restoran koji je otvoren i za vanjske goste nalazi se u novom objektu neposredno uz imanje, a njegove velike staklene plohe odaju što se zbiva u unutrašnjosti, te naravno pružaju predivan pogled dok se blaguje.
U kuhinji glavnu riječ vodi vlasnik, Robert Čebokelj, a desna ruka mu je supruga Ana. Zajedno stvaraju umjetnost na tanjuru – do najsitnijeg promišljenog detalja. Jela su nadahnuta Slovenskom kuhinjom i lokalnim namirnicama, a za jedinstven doživljaj mogu se naručiti degustacijski meniji od 3 ili 6 sljedova.
“Martin Krpan” i Anita Urbančič, Kulinarična doživetja
Krpanova gozba
Dolazite li uživati u ljepotama Zelenog krasa u većoj grupi, a želite okusiti domaće oblizeke – na otvorenom ili dogovorenim lokacijama, tada potražite na internetu informacije o Krpanovoj gozbi koju organizira Domača Marenda, odnosno gostinstvo“Kulinarična doživetja“. Ovoga puta u Muzeju pčelarstva u Ilirskoj Bistrici goste je dočekivala domaćica Anita Urbančič i – Martin Krpan.
Martin Krpan? Oni stariji ga se sigurno sjećaju, ali da podsjetimo – prvi puta se pojavio u popularnoj pripovijetki slovenskog pisca Frana Levstika: „Martin Krpan s Vrha“ i posao jedan od najpoznatijih književnik junaka. Izuzetne fizičke snage, ali i dovitljivosti, za život je zarađivao krijumčareći sol i prkoseći vlasti habsburškog cara. Ali, na kraju ga je car bio prisiljen angažirati kako bi opsjednutu carsku prijestolnicu spasio od turske najezde i pobijedio viteza Brdausa.
A, dovitljiva i agilna gospođa Urbančič „oživjela“ je Martina, pa on dočekuje goste, prepričava dogodovštine i nasmijava, a ona stolove puni tanjurima i stvara pravu Slovensku, domaću gozbu. Toliko finu da se i Martin Krpan dobro najeo!
Foto: Jošt Štergar
U Zelenom Krasu se puno toga još može vidjeti, doživjeti i iskusiti – od povijesnih, sakralnih i predivnih prirodnih baština, „napuniti baterije“, riješiti se stresa, nadisati svježeg zraka i što je najvažnije – zahvaljujući vrijednim entuzijastima koji poduzimaju velike korake, spoznati da se priroda i ljudi mogu ponovno zbližiti.
Foto: Gašper Modič, Jošt Gantar, Jost Stergasek, Morana Polovič, Branko Česnik, Marjeta Marinčič, Tomaž Penko i TUR Servis – izvor RRA Zeleni kras i Sunčana Barušić
Velikom proslavom na svojem imanju u mjestu Lašići u Istri, vinarija Pilato je obilježila 30 godina od lansiranja prve butelje vina pod obiteljskim brendom te ujedno predstavila novi vizualni identitet kojim označava prelazak na ekološku proizvodnju.
Iako početak proizvodnje vina u obitelji Pilato seže puno ranije, u 1934. godinu kada je pranono Ivan Pilato zasadio prvi mali obiteljski vinograd od čijeg se grožđa pravilo vino za vlastitu potrošnju, a zatim je dodatno proizvodnju vina komercijalizirao njegov nasljednik nono Končeto, još u prvoj polovici 1960-tih, kada je naslijedio jedan vinograd i obiteljskim prihodima od poljoprivrede pridodao one od prodaje vina, pravim početkom obiteljske vinarije se ipak smatra 1995. godina, kada je po prvi puta pod obiteljskim brendom Pilato vino napunjeno u butelju i stavljeno na tržište.
To je učinio Eliđo Pilato, Končetov sin i glava obitelji treće generacije u vinarstvu obitelji Pilato. Presudna je bila 1992. godina kada je donio odluku da će se obitelj posvetiti samo proizvodnji vina i prestati se baviti drugim vidovima poljoprivrede. Proširio je bio nasade pod vinogradima u okolici rodnih Lašića i 1995. godine izbacio na tržište prvu Malvaziju Pilato, napravljenu od grožđa ubranog 1994. godine. Prije te važne 1995. godine, vino se prodavalo puna tri desetljeća, ali rinfuzno, kao kućno vino brojnih istarskih restorana i konoba. Eliđo Pilato je odlučio vina buteljirati i na etikete staviti obiteljsko ime. Nije se zaustavio samo na malvaziji te je zasadio i druge sorte poput chardonnaya, pinota bijelog, sauvignona, muškata bijelog, terana, merlota i cabernet sauvignona.
Ubrzo su uslijedili uspjesi koji su potvrdili ispravnost Eliđove odluke, jer već je prva berba malvazije osvojila zlatnu medalju na lokalnoj Vinistri, da bi se niska uspjeha završila s najprestižnijim priznanjem tog vremena, nagradom Studec zagrebačke Vinovite 2002, dakle trofejom najboljeg bijelog vina na natjecanju za Pilato Chardonnay iz 2001. godine. Eliđo je u međuvremenu bio modernizirao vinariju i proširio njene kapacitete na otprilike 100.000 litara godišnje. Slijedeća dva desetljeća vina Pilato su učvrstila svoj položaj i postala cijenjena po pouzdanosti i visokoj kvaliteti, te se proširila po cijeloj Hrvatskoj, a u manjem obujmu i u inozemstvu.
Najnovija, četvrta generacija, Eliđova djeca Karin i Sanjin Pilato, (treće dijete Sanja, Sanjinova sestra blizanka, se jedina ne bavi vinom u obitelji), su se uključili u proizvodnju i održavanje vinograda ranih 2010-tih, i skupljali iskustvo slijedećih desetak godina, da bi početkom 2020-tih od oca preuzeli odgovornost za vođenje cijele vinarije. Paralelno s ulaskom Karin i Sanjina i Sanjinove supruge Simone u obiteljski posao, uslijedili su i najveći uspjesi vinarije, zlatne medalje na Decanteru i IWSC-u te platinaste medalje na Vinistri, za sada već prestižne Malvaziju, Chardonnay sur lie i Muškat Serafin.
Obitelj Pilato
Obiteljski obrt je 2023. prebačen na ime Sanjina Pilata, i otpočelo je najnovije doba vinarije Pilato. Doba koje obilježava zaokret prema ekološkoj (organskoj) proizvodnji vina. Od 2020. godine se obiteljski vinogradi uzgajaju na ekološki način, za što je 2024. nakon višegodišnje kontrole od strane certifikacijskog tijela, stigao ekološki certifikat. Zaokret prema ekološkoj proizvodnji je obilježen novim dizajnom koji odražava novi pristup i koji je predstavljen upravo na ovoj proslavi 30 godišnjice vinarije.
Na proslavi se okupilo tristotinjak bliskih, dugogodišnjih suradnika iz svijeta ugostiteljstva, distribucije i sommelierstva te mnogi prijatelji obitelji Pilato. Program proslave započeo je predstavljanjem novog vizualnog identiteta, obraćanjem Sanjina Pilata okupljenima i govorima sommelierskih prvaka Sandija Parisa i Emila Perdeca.
Sandi Paris je vina obitelji Pilato usporedio s pjesmama Olivera Dragojevića. Naime, kada su jednom prilikom Olivera priupitali zašto se njegova glazba toliko često pušta u restoranima i barovima, odgovorio je: “Zato što nikoga ne smeta.”, a upravo takva su vina obitelji Pilato, naizgled jednostavna, a imaju istinsku kvalitetu i ostavljaju trag kao i Oliverove pjesme, rekao je Sandi Paris.
Emil Perdec je pažnju okupljenima posebno skrenuo na sortu chardonnay, jer ta omiljena sorta se sadi i uzgaja svugdje, ali malo gdje daje tako dobre rezultate kao na potezu od Višnjana do Vižinade, gdje se nalaze vinogradi obitelji Pilato te je baš vinariju Pilato istaknuo kao pionire ponajboljih chardonnaya Hrvatske.
Za goste na proslavi je pripremljen cooking show, na kojem su gostovali slavni Janez Bratovž iz restorana JD u Ljubljani, zatim freelance chef Gianpaolo Sardot, pa kastavski restoran Mala riba i lovranska Draga di Lovrana, a tema cooking showa su bila tradicionalna istarska jela i njihove varijacije. Slatki kutak pripremila je slastičarnica Concettino, dok je atmosferu glazbom dodatno začinio Gordan Gregurović trio.
Foto: Manuel Paljuh
https://letsdiscovercroatia.com/wp-content/uploads/2025/04/302_mpp.jpg500750Let's discover!http://putovanjahrvatskom.com/wp-content/uploads/2022/10/logo4.pngLet's discover!2025-04-03 17:01:462025-04-04 12:05:24Vinarija Pilato proslavila 30 godišnjicu i predstavila novi vizualni identitet
Ovih dana craft Pivovara Medvedgrad predstavlja novo pivo Heroj ulice, već treće u nizu humanitarnih piva, koja se u Pivovari Medvedgrad kuhaju od 2019. godine. Osim što osvajaju okusom, mijenjaju i stvarnost onima, kojima je pomoć najpotrebnija. Dok su piva Sretno dijete i Zeko je reko namijenjena udrugama, koje pomažu djeci i životinjama, treće i novo u nizu humanitarnih piva, Heroj ulice, namijenjeno je udrugama koje pomažu ljudima u potrebi.
Heroj ulice posveta je onima koji su često nevidljivi, a ulažu svoje vrijeme, znanje i talente kako bi pomogli. Oni ne čekaju prilike, već ih sami stvaraju i ne traže ništa zauzvrat. Podrška od Heroja ulice ove premijerne godine odlazi samohranim roditeljima, korisnicima udruge Zagrebački humanitarci, koja pomaže socijalno ugroženim osobama. Zagrebačkim humanitarcima će se donirati 30 centi od svake prodane boce i litre točenog piva.
Članice udruge Zagrebački humanitarci
Pivovara smatra da i mali čin može pokrenuti promjenu. Naime, da bi se postalo heroj nije potrebno Supermanovo odijelo već odluka da se pomogne pa makar i kroz jednostavan ritual – naručivanjem piva koje čini razliku. Heroj ulice je amber lager duboke jantarne boje, sladnog okusa i pripitomljene gorčine s laganim citrusnim i karamelnim okusima u pozadini. Pitak, ali izražajan, spaja ono najbolje od klasične i moderne pivske tradicije. Spomenuto pivo može se kupiti u Pivnicama Medvedgrad, na Zamado webshopu https://shop.pivovara-medvedgrad.hr te kod partnera Pivovare Medvedgrad. Baš kao i mnoga njihova druga piva i ovo najnovije ponosno nosi pomno osmišljenu etiketu s ilustracijom Vedrana Klemensa, dok je dizajn u svoje ruke uzela Andrea Knapić.
Ivan, Nikola, Petar i Luka Nauković
Ove godine sva tri humanitarna piva bit će na tržištu i pomagat će udrugama koje pomažu djeci, životinjama i ljudima u potrebi. Sretno dijete od 2019. godine do sada usrećilo je četiri udruge: Dječju udrugu Hrabrost, Udrugu Kolibrići, Udrugu za zbrinjavanje djece bez roditeljske skrbi Nova budućnost i Udrugu za djecu s teškoćama u razvoju Zvončići. Ove godine Sretno dijete stiže u svibnju. Te iste, 2019. godine po prvi put je skuhano pivo Zeko je reko i otada je pomoglo: Utočištu medvjeda u Kuterevu, Udruzi za dobrobit i zaštitu životinja Indigo te Udruzi BIOM za projekt LIFE SUPport, kojim se bjeloglavim supovima osigurava budućnost u Hrvatskoj. U Zeko varijanti moći ćete uživati od studenog.
U pivovari smatraju da je pomoć lokalnoj zajednici dio njihove društvene odgovornosti, a humanitarna piva su odgovor na pitanje kako spojiti ono što najbolje znaju; vrhunsko pivo s onim što im je u srcu: pomoći. Princip donacije za sva tri humanitarna piva je isti: 30 centi od svake prodane boce i litre točenog piva donirat će se odabranoj udruzi, a već danas možete pomoći prvoj – Zagrebačkim humanitarcima. Svatko od nas može biti heroj ulice i pomoći socijalno ugroženim osobama, jer pivo koje pijete pomoć je koju pružate!
Foto: Samir Cerić Kovačević, Boris Berc i arhiva Pivovare Medvedgrad
https://letsdiscovercroatia.com/wp-content/uploads/2025/03/Humanitarno-pivo_Heroj-ulice.jpg500333Let's discover!http://putovanjahrvatskom.com/wp-content/uploads/2022/10/logo4.pngLet's discover!2025-03-29 12:20:512025-03-29 12:20:52Pivovara Medvedgrad kuha za dobar cilj – stiže pivo Heroj ulice
Živite li u Zagrebu ili njegovoj okolici, predlažemo da vikendom posjetite Samobor. Ali, ovoga puta odjenite slojevitu odjeću i s adekvatnom obućom na nogama najprije krenite planinarskim stazama po Samoborskom gorju, a potom se spustite u gradić i bez grižnje savjesti uživajte u njegovoj gastronomskoj ponudi, te razgledajte njegovu bogatu povijesnu i sakralnu baštinu.
Samoborsko gorje je dio Žumberačke gore, a potoci Lipovečka i Rudarska gradina gorje su podijelili u tri skupine: Plješivicu, Japetić i Oštrc. Dio je 1999. godine, zajedno sa Žumberačkom gorom proglašeno Parkom prirode.
Bez obzira kako došli do Samobora – automobilom ili javnim prijevozom, najprije isplanirajte kojom ćete stazom krenuti i svakako proučite duljinu i zahtjevnost staza. Označenih staza ima preko 350 kilometara, a ako ćete dolaziti automobilom, tada možete odabrati manje zahtjevne koje se zapravo nastavljaju na cestovne puteve. Odnosno do nekih pozicija moguće je doći automobilom. Primjerice staze Smerovišće – slap Cerinski vir potom Planinarski dom dr. Maks Plotnikov – Okić te Poljanice – vrh Plešivica.
Okić
Među zahtjevnije staze koje se prolaze pješice (izbjegavajući i porušena stabla) spadaju primjerice Samobor – Veliki dol – Oštrc, potom staza Mali Lipovec (Šoićeva kuća) – Japetić te Koretići – Noršićka Plešivica.
Lokalni specijaliteti
Od pamtivijeka Samobor je bio otvoren grad u kojeg su doseljavali rudari, radnici, služinčad, veleposjednici, umjetnici, ratnici i plemići iz drugih zemalja, pa nije niti čudo da su ostavljali traga na kulturi ali i gastronomiji. Gotovo svaki kafić, pivnica ili restoran nudi nešto od lokalnih specijaliteta, a ako ih želite ciljano isprobati, možete navratiti kod njihovog proizvođača i kušati i kupiti njihov proizvod „na kućnom pragu“.
Samoborska kremšnita
Nabrojat ćemo samo neke, a krenuti – obrnutim redom nego na jelovniku, odnosno s desertima. Jedan od najpoznatijih proizvoda, koji je čak i opjevan u pjesmama te je postao simbolom Samobora i gotovo da nema turista i planinara koji neće navratiti u jednu od slastičarnica je Samoborska kremšnita. Prema rješenju Ministarstva kulture i medija, od 2021. godine, tradicionalna Samoborska kremšnita dobila je status nematerijalnog kulturnog dobra i bit će upisana u Registar zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske. Originalan recept osmislio je dvadesetih godina prošlog stoljeća slastičar Đuro Lukačić, koji ih je pripremao sve do 1966. Dvije njegove slastičarke originalan su recept i umijeće izrade prenijele u „Kavanu Livadić“ i slastičarnicu „U prolazu“, koji su i nositelji nematerijalnog kulturnog dobra. Ali, ako navratite vikendom, oboružajte se strpljenjem. Tolika je potražnja da se na kremšnite mora čekati, no isplati se.
Rudarska greblica
„Rudarice dobre gazdarice, A rudari dobri gospodari“, stihovi su narodne pjesme. Prema predaji, dobre gazdarice, žene rudara, počele su u malom mjestu Rude, pored Samobora, pripremati Rudarsku greblicu sredinom 16. stoljeća koristeći samo brašno, mlijeko, jaja i svježi kravlji sir. U skromnim se obiteljima kolač koji je dobio ime po greblici, drvenom alatu kojim se razgrtao pepeo u krušnoj peći, posluživao i kao glavno jelo, a rudari su ga nosili i u rovove. Od 2021. godine, Europska komisije donijele je Uredbu kojom je naziv „Rudarska greblica“ upisan u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla. Time ovaj slani kolač uživa ugled na području cijele Europske Unije, ali može se proizvoditi isključivo u Rudama i okolnim selima. Želite li je kupiti, potražite „Pekarnicu Nikl“ (jedini certificirani proizvođač) u Rudama i Samoboru, a u Zagreb je dostavljaju u neke specijalizirane trgovine zdrave i domaće hrane.
U Samoboru i okolnim mjestima godinama se radi i Samoborska salama te Samoborska češnofka i to po recepturama koje se prenose iz generacije na generaciju. Možete je naručiti u gotovo svim restoranima ili kupiti u mesnicama (jedna i nedjeljom radi na glavnome trgu). Profesionalni proizvođači imaju propisanu recepturu jer je Samoborska salama zaštićena robna marka, ali odličnog su okusa i one napravljene po recepturi iz domaćih radinosti brojnih obitelji koje rade salame i zbog „Samoborske salamijade“. Članovi Udruge „Samoborska češnofka“ uspjeli su zaštititi ovaj proizvod, a potvrda i rješenje Ministarstva poljoprivrede u prijelaznoj je fazi do zaštite zemljopisnog podrijetla.
Stari grad Samobor
Samoborska salama i češnofka mogu biti glavno jelo, ali i predjelo, jer oni boljeg apetita sigurno će naručiti Samoborski kotlet. Kako dobro pripremiti kotlete znaju svi chefovi samoborskih restorana, a recept za umak od češnjaka, detalj po kome je ovo jelo karakteristično, pomno se čuva u svakom restoranu i obitelji.
Samoborski bermet
A, što poslužiti prije i uz spomenute delicije? Bermet i Samoborsku muštardu, naravno! Najpoznatiji proizvođač ovi proizvoda, koji su također postali simbol Samobora je obitelj Filipec. Bermet – piće od vina, pelina i začina u obitelji se proizvodi već generacijama, a sve je počelo s Josipom Filipecom koji je četrdesetih godina prošlog stoljeća ostao bez svoje manufakture – kožare. Da bi prehranio obitelj, počeo je proizvoditi ovo piće (koje se proizvodilo u Samoboru još 1750. godine), a kako je imao vinograde, odlučio se i za proizvodnju Samoborske muštarde, odnosno senfa s gorušicom i pekmezom od grožđa. Bermet i muštardu nude u većini samoborskih restorana, a želite li ih kupiti, navratite u „Podrum Filipec“, u samom centru Samobora.
Romantičan kraj dana
Prije odlaska iz ovog predivnog grada prošećite uličicama i mostovima te glavnim trgom, a svakako se popnite i do crkeve svete Anastazije i u mislima vratite u povijest ovog grada, njegove graditelje, umjetnike i pisce. Naime, Samobor je poznat po svojoj romantičnoj priči o neostvarenoj ljubavi ilirca Stanka Vraza i samoborske ljepotice Julijane Cantilly koju je otac, umjesto za njenu najveću ljubav – udao za bogatog trgovca iz Slovenije. Legenda kaže da je otac kasnije, shvativši koliku je pogrešku napravio, pozvao Vraza da ukleše svoje stihove na njezin grob u sjeni crkve.
Aktivan dan može završiti romantično, a jedno je sigurno: u Samobor ćete se vratiti, jer jedan dan nije dovoljan za upoznati gradić, njegove baštine… uostalom ostale su vam još mnoge staze i šumski puteljci za istraživanje.
Mi smo krenuli jednom stazom, pa pogledajte kako nam je bilo, a snijeg se polagano topi pa vjerujemo da će biti još ljepše kad proljeće oboji proplanke i livade.
Tekst: Sunčana Barušić
Video: Davor Škarica
Foto: Ivan Tibor Grujić & Marivo, Davor Đopar, Ivana Kokot, Ivan Tibor Grujić, Vladimir Bogovčić, Šime Modrić – izvor TZ Samobor
https://letsdiscovercroatia.com/wp-content/uploads/2025/03/samobor_162155.jpg5001200Let's discover!http://putovanjahrvatskom.com/wp-content/uploads/2022/10/logo4.pngLet's discover!2025-03-03 20:10:282025-03-03 20:11:33Izlet u Samobor: od planinarenja do finih jela i kapljica
Članice udruge WOW (Women on Wine) i njeni simpatizeri, nedavno su u otputovali u Međimurje, naš najsjeverniji i najzeleniji dio Hrvatske. Poznato po prirodnim ljepotama, termalnim izvorima i odličnim domaćinima, Međimurje je postalo omiljena turistička destinacija.
Naime, u Međimurju svatko može pronaći nešto za sebe – u posjetiteljskim centrima i interaktivnim muzejima može se doznati njegova povijest, s legendama o pozoju (zmaj), vilama te čarobnim bićima koja „žive“ u njegovim šumama i ispod zemlje razbuktati mašta, razgledati mnogobrojne povijesne i kulturne baštine, krećući se po odlično uređenim pješačkim i biciklističkim stazama „trošiti“ kalorije, ali ih i „prikupljati“ u restoranima i obiteljskim gospodarstvima koji nude jela od autohtonih namirnica na koje su Međimurci vrlo ponosni.
Ali, Međimurci su, vjerujemo najponosniji na svoja vina, pa nije čudo da se na vinskoj cesti Gornjeg Međimurja nalazi više od trideset vinarija, okupljenih u vrlo agilno Društvo vinogradara i vinara Hortus Croatiae Štrigova. WOW-ice su na ovom izletu, kojeg je omogućila Turistička zajednica Međimurske županije, posjetile tri vinarije, dok su u domaćim specijalitetima uživale u restoranu Kneja.
Ambiciozna i inovativna Vinarija Dvanajščak Kozol
Najprije se autobus s dobro raspoloženim članicama (i nekoliko muških simpatizera) zaustavio na adresi Dragoslavec 81a, ispred vinarije Dvanajščak Kozol, a na vrhu suncem okupanog vinograda goste je dočekao Viktor Dvanajščak.
„Majka Rajka i otac Zdravko zasadili su ovdje između 1990. i 1992. godine svoje prve nasade vinograda, a zemljopisno porijeklo dobili smo 1996. i od tada se obitelj profesionalno bavi vinarstvom“, kazao je Viktor i dodao kako obitelj danas obrađuje 11 hektara vinograda koji su smješteni na osunčanim i povišenim položajima u okolici naselja Dragoslavec, pod nazivima Grofovo, Okrugli vrh i Mohokos (koji je s 344,40 m iznad mora ujedno i najviša točka Međimurja).
Bujna trava između redova loza odmah je dala naslutiti kako se radi o iznimno zdravim vinogradima, a kako je Rajko ispričao – vinarija je već dobrano na putu za dobivanje Demeter certifikata. Zdravo tlo, ono koje nije zatrovano pesticidima i njegova bioraznolikost jamac su da će loza roditi kvalitetno grožđe od kojeg će se vještinom podrumarstva dobiti odlična vina. Ne samo odlična, nego i zdrava. Naime, sve što upije iz lišća i tla, svako prrskanje, loza sprema u ono što joj je najdragocjenije, a to su bobice. „Mijenjanjem načina uzgoja loze po biodinamičkim principima zapravo se vraćamo na ono staro – u suradnju s prirodnom, odnosno kako su naši pradjedovi uzgajali ne samo vinovu lozu, nego i povrće, voće…“, objasnio je Viktor te pozvao na kušanje njihovih vina.
Viktor Dvanajščak
Viktor se s ocem Zdravkom brine o vinogradima te zajedno vode podrum i brinu o vinima. Majka Rajka Dvanajščak povezuje ovu vrijednu obitelj i u kušaoni priprema domaće specijalitete, dok kći Tea, koja nas je dočekala u prostoriji s predivnim pogledom na vinograde i šume, osim brige o gostima nosi velike zasluge za promociju te prodaju njihovih vina na domaćem i inozemnom tržištu.
Kušanje je započelo pjenušcem Pozoj od pomno odabranog grožđa pušipela s položaja Dragoslavec, dobivenog tradicionalnom metodom vrenja u boci. Mjehurići su odmah dignuli raspoloženje, a u čaše je Tea počela točiti Pušipel.
Moslavac, šipon, furmint, mosler… u Međimurju tu sortu zovu pušipel, a upornošću i trudom vinara okupljenih u već spomenuto društvo Hortus Croatiae, sorta je postala brand. Vinsku perjanicu Međimurja vinari na tržište stavljaju u originalnoj, posebno dizajniranoj boci upečatljivog izduženog vrata s utisnutim logom društva i imenom – Međimurje. Dakako, svaki vinar lijepi svoju etiketu. Najprije se kušao Pušipel Classic Sveti Juraj 2023., s osvježavajućim aromama limuna i limete te zelene jabuke s izraženim mineralno-citrusnim notama.
Nakon izrazito osvježavajućeg vina koje će još bolje prijati dobro ohlađeno u ljetnim mjesecima, na red je došao Crni pinot rose 2023., blagog okusa po šumskom voću.
Na Posebnu liniju u koju spada Pušipel Prestige Mohokos, obitelj je vrlo ponosna. „Pušipel Prestige je spoj prirode, čovjeka, mjesta i vremena. Grožđe ubrano samo u najboljim godinama. Odležano 15 mjeseci na finom talogu u malim bagremovim bačvama. Napunjeno 1800 boca. Vino za odležavanje.“, riječi koje su ispisane na njegovoj etiketi govore dovoljno.
Kušanje je završeno vinom Pinot crni 2018. koje je divno mirisalo po šumskom voću, a u ustima ostavljao slastan doživljaj. Ljubiteljice crnog vina došle su na svoje, a osim komentara o vinima čulo se i odobravanje za fine zalogajčiće koji su bili posluženi. Mogli bismo ih nazvati: Međimurje na tanjuru. Namaz od svježeg sira s bučinim uljem, meso z tiblice, domaće kobasice, kosana mast…
Osim što će uskoro postati prva međimurska vinarija s Demeter certifikatom, ambiciozna vinarija Dvanajščak Kozol prva je uvela drukčiju kvalifikaciju svojih vina na etiketama. Napravljena je po uzoru na burgundski sustav, ali pojednostavljena: imaju tri kategorije vina – Bazičnu, Vina mjesta, i na vrhu piramida na njihovoj etiketi nalaze se Vina položaja. Jer, o položaju i tlu itekako ovisi kvaliteta i karakteristika vina, pa zahvaljujući etiketama kupci vrlo dobro znaju kakve se divote kriju u njihovim bocama. Nadamo se da će to biti primjer i drugim međimurskim vinarijama, uostalom – zašto ne i diljem Hrvatske!
Restoran Kneja: tradicionalna jela od lokalnih namirnica
Dobra vina traže dobre zalogaje pa su se WOW-ice, nakon kušanja uputile u restoran Kneja, u Malom Mihaljevcu. Nebo je bilo kristalno čisto, ali sunce zubato, pa je godila toplina u ugodnom ambijentu restorana. Naime, cijela građevina je izgrađena od punih trupaca, što Kneju čini jedinstvenim ugostiteljskim objektom ne samo u Međimurju, nego i šire.
S menijem nije bilo dvojbe: treba uživati u tradicionalnim međimurskim jelima nakon (i prije) kušanja međimurskih vina. Za početak, prijala je odlična juha od buter tikve. Pečena patka s domaćim mlincima ili odrezak u umaku od vrganja – bilo je teško odlučiti, pa se kušalo i jedno i drugo.
Odlično pripremljeno, začinjeno, domaće! Za kraj je na tanjurima stigla još topla Međimurska gibanica, najpoznatiji i najprepoznatljiviji kolač ovoga kraja.
Svestrana obitelj Hažić
Priča obitelji Hažić počinje prije više od 30 godina sadnjom prve voćke. Nije trebalo dugo da Biserka i Radenko Hažić zasade i prvi čokot loze. Malo po malo posao su počele preuzimati sestre Tatjana i Valentina Hažić, pa se obitelj poznata po proizvodnji jabuka i proizvoda od njih te meda, počela baviti i vinarstvom ali i turizmom. Osim predivne kušaone u kojoj se osim njihovih vina mogu probati proizvodi od jabuka te međimurske delicije, otvorili su na Jurovčaku, samo 200 metara od obiteljske kuće „Vinski kamp“.
WOW-ice je dočekala Tatjana Hažić koja se, napustivši mjesto direktorice marketinga obližnjih terma posvetila poslovima OPG-a. Međutim, najviše vremena voli provoditi u vinskom podrumu. „Nemamo ambicije postati velika vinarija. Vina proizvodimo iz gušta, a koliko su kvalitetna govore nagrade na domaćim i međunarodnim natjecanjima“, kazala je. U vinogradima uzgajaju samo bijele sorte (pušipel, sauvignon, graševina i traminac mirisavi), a njihova se vina kao i ostali proizvodi mogu kušati i kupiti samo na kućnom pragu.
Tatjana Hažić
Kušanje je započelo pjenušcem Protagonist Toni koji je ime dobio po sinu Valentine Hažić, ljubimcu obitelji. I ovaj pjenušac na bazi pušipela je svojevrsni ljubimac, a o njegovoj kvaliteti govore domaće i međunarodne nagrade.
Nakon mjehurića, na red je došlo mirno vino – Pušipel 2023. dakako punjen u boce koje su, kao i vino postale prepoznatljiv brand Međimurja. Osvježavajuće, citrusno, hrskavo… mogli smo zamisliti kakav će užitak biti pijuckati ga u suton sjedeći na njihovoj terasi s predivnim pogledom.
„Vino Moye je – moje! Volim se igrati u podrumu pa sam tako napravila cuvee od bijelih sorata koje uzgajamo u vinogradima“, kazala je Tatjana, a WOW-ice su sa zadovoljstvom kušale vrlo pitko vino zanosnih aroma. Njihovo najprodavanije vino je Mirisni traminac, a mi smo kušali kasnu berbu i idealno nam je pasalo uz izuzetno hrskavi čips od jabuke.
Vinska kuća Kerman: žene ženama
U Svetom Urbanu, na brežuljku s idiličnim pogledom na vinograde i šumarke smještena je vinarija Kerman. Vodi je Ina Kerman, koja je nakon smrti oca Zvonka donijela odluku da napusti posao u struci te s majkom Ljiljanom nastavi obiteljski posao.
Ina Kerman
„Ispočetka je bilo teško. Jer, drukčije je biti promatrač, kao što sam odmalena s ocem sudjelovala u poslovima vinogradarenja i vinarenja, a potpuno je drukčije kad sam moraš donositi odluke o uzgoju te u podrumu. Ali, bila sam uporna i zahvaljujući pomoći dragih ljudi uspjela sam“, kazala je na početku druženja/kušanja Ina Kerman.
Njena su vina, koja radi od grožđa sa 5 hektara vlastitih vinograda, prepoznatljiva i po etiketama, jer Ina je odlučila krenuti drukčijim putem: za svaku sortu napraviti personaliziranu etiketu pri čemu su joj pomogle opet žene – iz dizajnerskog studija Marvin Makes You Happy.
„Kušaonicu sam zamislila kao mjesto gdje se ne kušaju samo vina, nego nezaobilaznu adresu gdje se, pogotovo žene, mogu okupiti, diskutirati i prenositi znanja na različitim radionicama“, kazala je Ida i dodala kako se počela baviti i turizmom jer iznad vinarije i kušaonice se nalaze lijepo uređene sobe a goste ujutro dočekuje doručak pripremljen od proizvoda lokalnih OPG-ova.
Najprije smo kušali Silvanac zeleni 2023., vrlo traženo vino u vinariji Kerman koje odiše herbalnim notama svježe pokošene trave, lagano i živahno, a dobro ohlađeno odlično bi pasalo uz ribu, bijelo pileće meso i razne manje začinjenu salate. „Dobio je ime prema bogu šume Silvanu koji se prikazuje sa kozjim nogama i rogovima te ljudskim tijelom a u pandanu je s božicom lova Dianom. Za dizajn etikete smo iskoristili tu priču, odnosno legendu i činjenicu da naš silvanac zeleni raste baš uz rub šume“, kazala je Ina Kerman.
Na red je došao Pušipel 2023. u prepoznatljivoj boci. „To je tradicionalna sorta koja se od pamtivijeka uzgajala po Međimurju. Ali, vino su proizvodili siromašni ljudi koji su teško živjeli pa im je skromna bila i nošnja. Za svečane su prilike odijevali tradicionalnu crno bijelu odoru, bez ukrasa jer – nije bilo novaca. Upravo je takva i etiketa – jednostavna kao što su bili ondašnji ljudi“, objasnila je Ida Kerman.
Poluslatki Muškat žuti 2023. oduševio je članice koje preferiraju aromatična vina, a mnogi su komentirali kako bi idealno pasao uz fini cheesecake ili štrudlu od sira, a kušanje smo u vinariji Kerman završili s vinom Rose 2023. od sorte cabernet sauvignon koji je neodoljivo mirisao po jagodama.
Najljepši zalazak sunca s Mađerkinog brijega
Visok je 27 metara, do vrha vodi 104 stepenica, a onda puca pogled na čak pet država – Hrvatsku, Sloveniju, Austriju, Mađarsku, a za lijepog vremena čak i Slovačku. Vidikovac Mađerkin breg, koji i svira zahvaljujući jedinstvenim orguljama koje pokreće vjetar, velik je ponos svih Međimuraca. Istina, nije bilo predviđeno – ali WOW-ice su se popele na vidikovac sekundicu prije zalaska sunca i ostale bez riječi. Ljepši završetak predivnog putovanja ispunjenog smijehom i dobrom voljom, odličnim vinoma i finom hranom, nije se mogao poželjeti.
Jedna od najbrže rastućih hrvatskih kompanija, Boogie Bakery (ex Kroštula), dobio je novo veliko međunarodno priznanje. Otvoren je također i poziv za zapošljavanje 50 novih ljudi u pogonima u Hrvatskoj. Od sada su, omiljeni nam pekarski proizvodi, sastavni dio ponude na letovima američkog Delta Airlinesa. Jedan od najvećih svjetskih avio prijevoznika prepoznao je kvalitetu sourdough peciva, koja su na svim njihovim letovima iz SAD-a u Europu i povratno u prvoj i business klasi.
Ovo je novo veliko priznanje hrvatskoj kvaliteti i znanju. Poticaj je ovo i za novo zapošljavanje koje je upravo u tijeku u Boogie Bakery te novom Boogie Technology razvojnom poligonu. U proizvodnim pogonima, onom u Pakoštanima te Zagrebu, otvorena je nova runda zapošljavanja u kojoj traže prehrambene tehnologe, pekare, radnike u pogonu – operatere strojeva, radnike na pakiranju, skladištare i druge.
Boogie Bakery, kao jedini svjetski proizvođač 100% zanatskog sourdougha na automatskim linijama, širi svoju proizvodnju zbog novih projekata koji su dogovoreni. U prosincu je tako isporučen i prvi kontejner u Dubai čime su obilježili početak isporuka na zaljevske zemlje. Ovaj mjesec će se pak predstaviti na The SFA Winter Fancy Food Showu u Las Vegasu, u veljači na izložbi Gulffoodu 2025., a u travnju na F&B @ Sea u Miamiu.
Uz navedeno, hrvatski proizvodi iz Boogiea nalaze se u najpoznatijim hotelima i restoranima u SAD-u, kao i u caterinzima New Yorške burze, Madison Square Gardenu i drugim institucijama diljem Amerike, na čijem tržištu prisutnost raste iz mjeseca u mjesec. Uz dosadašnji Panettone, u prva tri mjeseca ove godine, kreću i isporuke kruha i peciva u Švicarsku i Veliku Britaniju.
Tim Boogie Bakery-a radi na najnaprednijim proizvodima koji idu kupcima po cijelom svijetu u najbolje hotele, restorane i trgovačke lance. Rade na modernoj opremi, a u budućnosti će raditi na opremi koju sami razvijaju. Izvrsna atmosfera i timski rad, bez noćnih smjena, najbolji je poziv svima da se pridruže brendu koji smo svi zavoljeli te čija kvaliteta iz dana u dan osvaja nova tržišta.
Foto: Karlo Jelić
https://letsdiscovercroatia.com/wp-content/uploads/2025/01/Boogie-Bakery_04.jpg500664Let's discover!http://putovanjahrvatskom.com/wp-content/uploads/2022/10/logo4.pngLet's discover!2025-01-16 12:02:542025-01-16 12:04:10Veliki međunarodni iskorak Boogie Bakery-a i nova zapošljavanja u Hrvatskoj
Prosecco, pjenušac, šampanjac? U čaši izgledaju slično, pa često dolazi do zabuna. Pa da jednom razjasnimo, da se ne dogodi da se čuju izjave: „Obožavam piti šampanjac“, a u čaši se nalazi – pjenušac.
Pjenušac – pjenušavo vino kojeg proizvodi sve više hrvatskih vinara, vino je u kojem, kad se natoči u čaše, perlaju mjehurići. Proizvode ga tradicionalnom ili klasičnom metodom kod koje se druga fermentacija odvija u boci (kad zađete u podrum vidjet ćete ih na specijalnim stalcima). Druga, Charmat-Martinotti metoda (dobila je naziv prema imenima inženjera koji su je izmislili), mnogo je brža jer se druga fermentacija odvija u velikim tankovima (kad se spustite u vinarev podrum, ne mogu se sakriti zbog veličine, a neki mogu čak i stajati izvan podruma jer je novijom tehnikom omogućena kontrola temperature).
Bottega
Kad već pričamo o pjenušcu, spomenut ćemo i metodu kojom se ugljični dioksid (C02) ubrizgava u mirno vino. Takva su pjenušava vina cjenovno vrlo dostupna, ali vrlo upitne kvalitete, pa ih treba izbjegavati. Postoje još i duge metode nastanka pjenušavih vina (koje su danas sve popularnije), a zapravo su otkrivene davno prije, možda čak i slučajno. Ancestrale metoda je kojom se nastanak mjehurića odvija u boci, a sve su popularniji pet-nat pjenušci čija se proizvodnja zapravo bazira na metodi ancestrale.
Bottega, Vittorio Veneto
Već se kod pjenušaca osjeća, s obzirom na proizvodnju, velika razlika. Još veća nastaje kada se kuša šampanjac. Šampanjac je pjenušavo vino koje se proizvodi isključivo u francuskoj regiji Champagne i nijedno drugo pjenušavo vino koje ne dolazi iz te francuske regije se ne smije nazivati šampanjac. Proizvodi se metodom druge fermentacije u boci, a iako je dopušteno za njegovu proizvodnju koristiti sedam vrsti grožđa, većinom se radi od chardonnaya, crnog pinota i pinota meuniera.
Borgo Conventi vinogradi
Ali, ovaj smo članak počeli pisati zbog prosecca, koji se uglavnom proizvodi od sorte grožđa glera, vrlo tanke kožice i visokih kiselina koje stoljećima raste na području talijanskih pokrajina Veneta i Friulia. Nekoć se sorta zvala prosecco, a od 2009. godine zbog službene zaštite vina prosecca, sorta nosi naziv glera. Iste je godine Conegliano Valdobiadene postala 44. DOCG zaštićena regija Italije, a naziv prosecco smiju nositi samo vina proizvedena od grožđa iz te regije. Vina iz ostalih položaja Italije na etiketi nose naziv – pjenušava!
Villa Sandi
Prosecco je zahvaljujući svojoj svježini i nenametljivim blagim okusom, najomiljenije i najprodavanije pjenušavo vino na svijetu. Obožavaju ga i Hrvati, a kako ga proizvode najbolje i najpoznatije vinarije sjeverne Italije, i kakva još divna vina sazrijevaju u njihovim podrumima, doznali smo posjetivši kompanije Bottega i Villa Sandi (Borgo Conventi), zahvaljujući Udruzi WOW (Women on Wine), odnosno u organizaciji Sanje Muzaferije, osnivačice i predsjednice Udruge te uz potporu Talijansko Hrvatske Gospodarske komore (Camera di Commercio Italo Croata).
Ivan Enjingi na položaju Collio, Borgo Conventi
Putovanje je bilo posebno. Ne samo zbog vinarija, nego i počasnog gosta – legendarnog hrvatskog vinara Ivana Enjingija. Naime, Udruga WOW redovito već 12 godina dodjeljuje godišnje nagrade za naj-vino godine u sklopu akcije „Što žene žele“. Nagrade su, za razliku od uobičajenih plaketa i priznanja – vrlo konkretne. Nakon što se među dvanaest finalista odabere pobjednik u svakoj od pet kategorija, izdvaja se jedno vino i njegovog autora kojeg udruga vodi u neku vinsku regiju svijeta. Ovog puta je Ivan Enjingi bio dobitnih WOW Grad Prixa.
Borgo Conventi – vila i vinarija okruženi vinogradima
Borgo Conventi
Vesela ekipa, s Ivanom Enjingijem, vinarom zavidnog vinarskog i životnog staža, punog znanja i energije, a svi predvođeni Sanjom Muzaferijom, posjetila je najprije vinariju Borgo Conventi (Villa Sandi), u vinskoj regiji Collio Fruliano.
Legenda kaže da je grof Strassoldo, zvani „il Rizzardo“ (onaj koji podiže, gradi), dao dominikanskoj braći zemljište na kojem je izgrađen prvi u nizu samostana na području Farra d´Isionzo. Danas se na tom mjestu nalazi vinarija Borgo Conventi s misijom proizvodnje vrhunskih vina od grožđa sa 30 ha raspoređenih na dva najbolja područja u regiji – Isonzo (DOC) i Collio (DOC).
U vili izgrađenoj u kolonijalnom stilu, održavaju se vođene degustacije, a proizvodni dio s podrumom u kojem crvena vina dozrijevaju u bačvama od francuskog i slavonskog hrasta nalaze se nasuprot vili.
Borgo Conventi – podrum
Nakon razgleda vile, proizvodnog dijela i podruma, te kušanja njihovih mirnih vina, ekipa se uputila na položaj Collio koji je okružen Julijskim Alpama i Goriškim brdima (Slovenija) na sjeveru, te Jadranskim morem na jugu koje je udaljeno 40 kilometara, što stvara posebnu mikroklimu za uzgoj loze.
Borgo Conventi, zemlja na položaju Collio
Osim toga, brdašca Collio su nekada bila morsko dno. Uvjerili smo se kako se kompaktni slojevi gline i pijeska mrve u ruci, te kao da oslobađaju dašak mora – gotovo isti osjećaj kakav se dobije nakon kušanja vina dobivena od grožđa sorti pinot grigio, sauvignon, ribolla gialla, frulano i merlot koje uzgajaju na ovom položaju na kojem se ujedno nalaze i najstariji vinogradi Borgo Conventi.
Borgo Conventi, položaj Collio
Nakon uživanja u predivnom pogledu i s ljubaznim domaćinima nazdravljajući pjenušcem Ribolla Gialla Brut kojeg proizvode od grožđa koje raste na položaju Isonzo, krenuli smo prema vinariji Villa Sandi.
Villa Sandi
Villa Sandi
Priča o Villi Sandi počinje 1920. godine, kada je Mario Polegato, djed sadašnjeg vlasnika Giancarla, kupio nekoliko vinograda. Naslijedio ga je Divo i sa suprugom Amaliom Moretti te nastavio širiti vinograde i proizvodnju, a svoju strast prema vinima prenijeli su na dvojicu sinova – Maria i Giancarla. Giancarlo se obrazovao za enologa, dok se Mario specijalizirao za menadžment. Nakon očeve smrti, s majkom Amaliom, 1970. godine kupuju Villu Sandi, izgrađenu početkom 17. stoljeća u paladijanskom stilu, a 1980. godine njihov prosecco počinje stjecati obožavatelje izvan granica Italije.
Villa Sandi
Modernu, poslovnu zgradu Ville Sandi i samu vilu spaja kanal Brentella s rječicom koja pokreće njihovu hidrocentralu (na imanju električnu energiju dobivaju i preko solarnih panela), ali i podzemni hodnici – tuneli koji su samo nastavak nađenih tunela prilikom restauracije vile. U njima, u policama koje čine beskrajne redove na zidovima podzemnih hodnika, u bocama i bačvicama dozrijevaju vina za Papu, predsjednika Italije… ali i vina namijenjena plasiranju na tržišta diljem svijeta.
Villa Sandi, podrum
Danas kompaniju Villa Sandi vodi Giancarlo Moretti Polegato poštujući tradiciju u podrumima ali i bioraznolikost u vinogradima radeći u suradnji s prirodom. Vinogradi Ville Sandi nalaze se na pet položaja, na zaštićenim apelacijama DOC i DOCG između regija Veneto i Friuli Venezia Giulia. Najcjenjeniji (i najvrijedniji) je položaj La Rivetta koji leži u srcu područja Cartizze (106,8 ha), a prosecco Cartizze Vigna la Rivetta dobio je najviše ocijene na talijanskim i svjetskim natjecanjima.
Villa Sandi, Cartizze vinograd la Rivetta
Na vrhu vinograda La Rivetta kušali smo toliko cjenjen prosecco Cartizze Vigna la Rivetta, uživajući u pogledu na uredno poslagane vinograde.
Ivan Enjingi na položaju Cartizze, Villa Sandi
Tradicionalna jela od lokalno uzgojenih namirnica kušali smo u njihovoj Locanda Sandi, a dio velikog asortimana prosecca na radionici u poslovnoj zgradi.
Villa Sandi prosecco
Potom smo ostali osupnuti brojem boca koje odležavaju u podzemnim hodnicima koji su nas doveli do vile – Vile Sandi.
Villa Sandi
A ona… bila je „samo“ ljetnikovac bogatoj Venecijanskoj obitelji onog doba, a danas priča priču o uspjehu vrijedne obitelji Moretti koja je desetljećima poštivala tradiciju, s koljena na koljeno prenosila znanje i postala jedna od vodećih u proizvodnji prosecca sa svojim brandom Villa Sandi.
Bottega, Villa Rosina, Bibano
Bottega
Raširenih ruku, širokog osmijeha i punog srca, vlasnik Bottege, Sandro Bottega dočekao je Ivana Enjengija i ekipu, pa nije čudo da su u žustrom razgovoru za vrijeme boravka i kušajući vina (Botteginih i Enjengijevih), vinari ukrstili ruke i pobratimili se. Družili smo se sa Sandrom Bottegom, njegovom suprugom Monicom te stručnom ali izuzetno ljubaznom i veselom ekipom iz ove poznate talijanske kompanije dva dana i razgledali dio njihovih vinograda, te većinu pogona, podruma, destilerija, doznali koliko se brinu oko ekološkog uzgoja i proizvodnje te kušali divnih prosecca, mirnih vina, rakija, likera… da dalje ne nabrajamo.
Ivan Enjingi i Sandro Bottega
Bottega ima četiri stoljeća dugu povijest. Naime, zapisima je dokazano kako je pra pra pradjed Andrea 1635. godine počeo uzgajati vinovu lozu, a u dvadesetim godinama prošlog stoljeća njegov sin Domenico Bottega za život je zarađuje trgujući dobrim vinom dobivenog od grožđa iz vlastitog vinograda. Velika strast mu je bila i proizvodnja rakije (grappa), pa ju je prenio na sina – Aldu Bottega koji je – kako to nadareni mlađi naraštaji čine – unaprijedio proizvodnju rakije uvodeći inovacije u tehnologiju.
Bottega
Destileriju Bottega u Pianzano di Godega osnovali su 1977. Aldo Bottega i supruga Rosina. Nakon smrti oca, 1983. godiine, Aldov sin Sandro postaje direktor kompanije i uspješno vodi tvrtku uz podršku sestre Barbare i brata Stefana. Godine 1987. ostvaraje se suradnja Bottega branda s Alexander brandom – grappu počinju puniti u ručno puhane boce za čiju su izradu danas zaslužni majstori murano stakla, a Monica Lisetto za dizajn.
Bottega
Sve do 1992. godine kompanija Bottega se na tržištu pojavljuje kao proizvođač alkoholnih pića (rakije, likeri, ginovi….), potom biva kreiran Il Vino dei Poeti Prosecco Spumante. Dakako, uz destileriju niknula je i vinarija, a 2007. godine destilerija Bottega seli u Bibano di Godega di Sant´t Urbano, mjesto smješteno između venecijanske lagune, prijestolnice umjetnosti i kulture i Dolomita (DOC).
Bottega destilerija
U vili Rosina Bibano (sagrađenoj i u 18. stoljeću) smo i započeli naše putovanje po Bottegi i završili ga u Bottega destileriji viskija, pa kad napusti bačvice u kojima još „spava“, biti će to prvi viski proizveden na talijanskom tlu, isključivo od talijanskih sirovina.
Bottega
Najprestižniji mjehurići potječu s brda Prosecco Superiore (DOCG) – od brda Conegliano do Valdobbiadenea, položaja najprikladnijih za uzgoj grožđa sorte glera. U malom podrumu Vittorio Veneto okruženom vinogradima koji rastu u skladu s netaknutom prirodom nalaze se boce u kojima se na kvascima stvaraju mjehurići po ancestrale metodi, a kompanija posjeduje i položaje u blizini Verone te Montalcina, u kojima se uglavnom uzgajaju crne sorte.
Bottega, Vittorio Veneto
Od vinograda do boca (na Sardiniji posjeduju i svoju šumu hrasta plutnjaka te sami izrađuju čepove) u kompaniji Bottega prate svaki trenutak proizvodnje, nastojeći da se izvorni okusi sirovina sačuvaju do finalnog proizvoda. Sve faze proizvodnje slijede kriterije održivosti čuvajući okoliš za buduće generacije.
Kompanija vodi posebnu brigu o smanjenju emisije ugljičnog dioksida, velika pažnja posvećuje se uštedi vode i tijekom proizvodnje apsolutno se ništa ne baca. Kompanija proizvodi i svoje maslinovo ulje, balzamični ocat i fantastičan med iz košnica smještenih u vinogradima – tamo gdje žive pčele zna se da nema pesticida!
Bottega prosecco
Ta povezanost sa zemljom, briga oko nje, bioraznolikost u vinogradima u sprezi s mnoštvom inovacija koje su uveli tijekom godina, učinili su kompaniju Bottega prepoznatljivom na svjetskom tržištu, a njihovi proizvodi redovito osvajaju talijanska i svjetska priznanja. Bottega barovi i corneri nalaze se po cijelom svijetu, boce prosecca zlatnog sjaja prisutne su gotovo na svim važnijim proslavama, druženjima i prijemima. Jer, ne osvaja srca samo čaroban zlatni odsjaj boca, nego i prosecco koji pretočen u čaše donosi svu ljepotu i radost života – u talijanskom stilu.
Tekst: Sunčana Barušić
Foto: Sunčana Barušić i arhive kompanija Bottega i Villa Sandi
https://letsdiscovercroatia.com/wp-content/uploads/2024/12/DJI_0550-Distillerie-Bottega-Arfanta-Autunno-1-Novembre-2023-mr-2.jpg500750Let's discover!http://putovanjahrvatskom.com/wp-content/uploads/2022/10/logo4.pngLet's discover!2024-12-04 20:30:392024-12-04 20:40:32Putovanje u pitoreskni krajolik u kojem nastaje prosecco