Arhiva oznaka za: Alfi Kabiljo

Vina iz Vinograda Nuić u zagrebačkoj Witrini

/u /od

Manifestacija Vinska faca s placa, koju organiziraju sommelierka Manuela Maras i Ivo Pavlović, vlasnik wine shopa Witrina, nastavila je žestokim tempom. Ovoga puta Face su kušale odabrana vina iz Vinograda Nuić koja im je predstavio Vlatko Nuić, najstariji sin Josipa Nuića koji je proslavio sortu trnjak, te škrti krš i kamen pretvorio u najljepše vinograde toga kraja.

„Moja obitelj trenutno ima 35 ha vinograda u selu Crnopod, mjestašcu smještenom između Ljubuškog i Međugorja, 20 kilometara zračne linije od mora i na 140 metara nadmorske visine, tako da su uvjeti za uzgoj grožđa odlični jer imamo blage zime, ljeti jako puno sunca, a kada je potrebno, trsove od isušivanja štitimo navodnjavanjem iz vlastitih bunara“ kazao je Vlatko Nuić otvarajući prvu bocu, Žilavka 2022., iz njihove linije Vrhunska vina.

„To je mlado vino, iz prošlogodišnje berbe. Grozdove beremo ručno i još ih dodatno selekcioniramo u podrumu nakon čega ih hladimo i hladno prešamo. Mošt smo hladili i ostavili da se taloži preko noći, a potom je uslijedila hladna fermentacija u kontroliranim uvjetima. Po završetku fermentacije i uklanjanja s grubog taloga, ostavili smo vino odležavati na finom talogu 6 mjeseci uz povremeno miješanje. Nakon bistrenja i filtracije ovu smo Žilavku napunili u boce i nakon dva mjeseca je plasirali na tržište. Htio sam vam donijeti na kušanje i Žilavku Selekciju, vrhunsko bijelo vino koje prije punjenja u boce odležava u hrastovim bačvama od 500 litara. Međutim, iz berbe 2021. više nemamo niti butelju, a berba 2022. bit će spremna za tržište možda krajem trećeg, a najvjerojatnije početkom četvrtog mjeseca“ objasnio je Vlatko Nuić koji s obitelji živi u Austriji i tamo studira vinarstvo i vinogradarstvo.

Nikola Kraljević, Vlatko Nuić, Ivo Pavlović i Manuela Maras

Naime, obitelj Nuić je netipična vinarska obitelj. Otac, Josip Nuić rođen je u Njemačkoj gdje je živio s obitelji koja je privremeno iselila iz Hercegovine. Tamo je završio školu, a potom živio na djedovini, u  Hercegovini i pokrenuo posao prodaje auto dijelova, te uskoro postao predstavnik Volva za regiju. Vinsku je priču započeo spontano, družeći se s rođakom i svojim prvim enologom Ivanom Penavom, te vinarom Miroslavom Ćorićem. Ispočetka je proizvodnja vina bio hobi, a potom se sve krenulo ozbiljnije, pa je 2002. godine posadio šest hektara vinograda na položaju Orlovac, a četiri godine kasnije, na tržište plasirao tri prve etikete vina Vinogradi Nuić – Žilavka, Blatina i Blatina Barrique. Odmah se počelo pričati o vinima Vinograda Nuić, jer za razliku od ostalih vinara, Nuić je imao nasade čiste blatine. Istodobno je uz pomoć ogromnog stroja kojeg je kupio i nazvao „kamenojed“, izdrobio krš i na 35 hektara iz ničega napravio najljepši vinograd u Hercegovini. Vinograd je ujedno i kulturna baština, jer između redova loze sačuvane su dvije ilirske grobnice.

Irma Dragičević i Ronald Braus

Iako je posao s vinima napredovao, u Crnopodu se počela graditi i impresivna vinarija, Josip Nuić je zaključio da svojoj djeci želi pružiti vrhunsko školovanje, pa je s cijelom obitelji preselio u Austriju. Preselio je u Austriju, tamo živi, ali time nije prekinuo svoju hercegovačku vinsku priču. Naprotiv, iz Austrije stalno donosi neke nove detalje, ideje oko uzgoja grožđa i rada u podrumu koji su u Hercegovini do danas bili nezamislivi, a najstariji sin, koji je gostovao u Witrini, Vlatko Nuić je krenuo njegovim stopama.

„Sljedeće vino koje ćemo kušati je Trnjak (2018.) iz linije Premium vina. Trnjak je vino s kojim je naša vinarija postala poznata u regiji i uspjela brzo napredovati. Naime autohtona sorta trnjak gotovo je izumrla u našim vinogradima, a pojedini čokoti sadili su se samo da bi oprašivali blatinu, budući da blatina ima samo ženske cvjetove. Međutim, nakon što je moj otac probao čisti Trnjak kod jednog prijatelja, zadao je sam sebi zadaću da će on napraviti bolji. I uspio je“, objasnio je Vlatko Nuić točeći tamno vino crvene boje rubina s crnim nijansama, a kad su face zavrtjele čašu, udahnule su miris sušenog voća, čokolade, crnog papra, kave i dima te ostale oduševljene.

Ronald Braus, Zdenka Mesić, Duilio Belić i Alfi Kabiljo

Osim po fantastičnim vinima, Vinogradi Nuić pobuđuju veliku pažnju i znatiželju uvođenjem novih sorti na hercegovačko tlo. Na mala vrata je tako u Hercegovinu ušla sorta pošip i na njihovim vinogradima daje odlične rezultate, posadili su čokote grka koji je daje odlična vina, a osim merlota, syraha i cabernet sauvignona, u redovima Vinograda Nuić raste i zeleni veltlinac za koji je zaslužan Vlatko Nuić.

„U školi smo učili kalemljenje i proizvodnju sadnog materijala, a sve sadnice koje smo napravili dobili smo na poklon. Ja sam ih, dakako, donio u Crnopod i zasadio. Dobro napreduju i sada eksperimentiramo da vidimo što mu je sve potrebno za najbolje rezultate. Ove godine planiramo proširiti vinograde. Naime, na području Ljubuškog smo u suradnji sa šest vinara kupili teren kojeg su u vrijeme Austrougarske monarhije koristili kao područje za testiranje loza. Na naših 8 hektara zasadit ćemo žilavku i chardonnay“, govorio je Vlatko Nuić otvarajući treće vino koje je donio za kušanje – Vinogradi Nuić Cabernet sauvignon limited edition 2018. To je relativno novo vino na tržištu i imamo ga 3000 boca. Godina kada je brano grožđe je bila posebna za tu sortu, koja je dala moćna vina, s više alkohola i šećera koji su bili koncentrirani u maloj količini grožđa. Upravo smo zato odlučili ne napraviti klasični vrhunski cabernet koji inače radimo, nego limitiranu, drugačiju verziju“, naglasio je Vlatko Nuić, a face su s odobravanjem ispijale ovo snažno vino.

Vlatko Nuić

Posljednje koje se kušalo toga dana, face su, uz odobravanje Ive Pavlovića, vlasnika Witrine, uzele s polica trgovine, jer vina Vinograda Nuić mogu se nabaviti na toj poznatoj zagrebačkoj adresi. Jedno odlično i posebno vino u čašama je zamijenilo drugo: Cuvée red 7, kupaža od sedam sorata: blatine, trnjaka, merlota, cabernet sauvignona, cabernet franca, syraha i tourige nacional. „Postotak sorti u kupaži odgovara zastupljenosti tih sorata u našem vinogradu“ objasnio je Vlatko Nuić na kraju druženja Vinska faca s placa, a face su nazdravile do idućeg susreta.

Na Vinskoj faci s placa kušala su se vina Milana Budinskog i Juraja Sladića uz sireve mljekare Latus

/u /od

„Ne mogu se napraviti velike stvari ako se ne počne od malih i ne mogu se napraviti velike stvari ako se na pazi na male“ rekao enolog Milan Budinski na početku još jednog druženja „Vinska faca s placa“ u wine shopu Witrina koju uspješno organiziraju sommelierka Manuela Maras i vlasnik dućana Ivo Pavlović.

Istina, složili su se svi prisutni, a ovoga puta ih je bilo mnogo, tako da su u nevelik prostor Witrine jedva stali svi zainteresirani, jer gostovala su velika imena, predstavljajući svoja velika vina i sireve: već spomenuti enolog Milan Budinski, enolog Juraj Sladić iz vinarije Testament, te Ema i Erik Orbanić iz svima znane i omiljene istarske mljekare i sirane Latus.

Dok su se rezali sirevi – Istarski sir, Sir u papru i 300 dana odležan Veli Jože, enolog Juraj Sladić je počeo otvarati Testament Babić Opolo brut nature, pjenušavo ružičasto vino arome vinogradarske breskve, jagode i divljeg cvijeća, dakako od sorte babić. „Cilj mi je bio pokazati više lica babića, sorte koja je bila sinonim za Bucavac (položaj kraj Primoštena), te sinonim za crna, gusta, vrlo alkoholna vina. U liniji Dalmatian dog demistificirali smo tu sortu i približili je široj publici, a na kraju smo od babića uspjeli napraviti cijeli portfolio, cijelu paletu vina, od ovog rose pjenušca, baznog crnjaka, preko premium vina do prošeka, a moram se pohvaliti da smo uspjeli napraviti i vinjak od babića koji trenutno odležava u drvenim bačvicama“ kazao je Juraj Sladić, enolog Testament vinarije koja se nalazi blizu Jadrtovca, desetak kilometara južno od Šibenika.

„Na Jadrtovac smo 2007. godine sadili prve trsove na terenu koji je u prošlosti bio vojni poligon bivše JNA, pa onda hrvatske vojske. Položaj jeizoliran borovim šumama, tako da nam na 50 hektara nije problem ekološki uzgajati grožđe. Njegujemo isključivo autohtone sorte, najviše babića, ponešto plavca, potom pošipa, tribidraga, debita i maraštine, a prije dvije godine zasadili smo i dva hektara lasine, tako da će dogodine na tržište izaći prve boce“ nastavio je Sladić dok su Face uživale u ružičastom brut natur pjenušcu (dodano mu je jako malo šećera, točnije samo jedan gram na litru) koji je zbog svojih karakteristika idealan i kao aperitiv.

Duilio Belić i Alfi Kabiljo

Grickajući Latus, kravlji Istarski sir, odležan devedeset dana, rađen onako kako su none radile tvrde sireve samo od mlijeka i soli koji je jako pasao uz kapi Belić maslinova ulja, Face su brzo ispraznile čaše, a na red je došlo kušanje vina OMO Malvazija Istarska, 2020., autorskom projektu enologa Milana Budinskog, jednog od zaslužnih za preobrazbu porečke Agrolagune. Kad je odlučio otići iz tog giganta, pokrenuo je biznis enološkog konzaltinga i proizvodnju vlastitih vina koje je donio u Witrinu.

„Moj brand bi se mogao nazvati ekstenzijom svih zamisli koje sam imao u dosadašnjem radu, a nisam imao mogućnosti niti vremena ostvariti ih. U jedno vrijeme moje karijere ozbiljno sam razmišljao otići i raditi u nekim razvijenijim vinskim krajevima, ali sada mi je neizmjerno drago da sam se poslovno i privatno pronašao u Istri. Sva su moja iskustva provučena kroz sve dijelove branda OMO. Malvaziju istarsku sam pratio i proučavao kroz 12 berbi i sada mogu reći da točno znam koji su položaji najbolji za uzgoj ove sorte i kako se treba tretirati, odnosno uzgajati loza da bi se dobio idealan plod“ kazao je na početku predstavljanja svojih vina Milan Budinski točeći prisutnim Facama malvaziju od grožđa koje dolazi iz organskog uzgoja. Malvazija OMO 2020. ne sadrži aditive osim sumpora, kvasci su prirodni, a vino je rađeno bez dokiseljavanja, te uz korištenje samo bentonita.

Face su se jednoglasno složile: ovo je jedna od najmodernijih, ali i najposebnija malvazija koju su probale. „Kad sam u dosadašnjoj karijeri neke boce malvazije otvorio nakon čak pet godina od punjenja, shvatio sam da vino od ove sorte ima potencijal odležavanja. Znao sam da ne mogu od malvazije napraviti vino koje će dugo trajati, ali sam znao da će moja malvazija dati najbolje od sebe dvije godine nakon berbe i nadam se da sam u tome uspio jer ideja je bila ne napraviti vino koje će se svidjeti svima, nego vino koje će ostaviti dojam. Nekima će biti super, nekima ne, ali sve su to dojmovi“ dodao je Budinski koji je u Witrinu donio i OMO Refošk 2020. i dodao kako je za svoje drugo vino odabrao sortu refošk jer je i to sorta po kojoj se prepoznaje Istra, dok teran tek istražuje.

Juraj Sladić, Manuela Maras i Milan Budinski

Crno je vino „nagovorilo“ face da posegnu za konkretnijim okusima sira, pa se oduševljeno grickao Latus Sir u papru, odležan 150 dana, a, čaše koje su već bile „obojene“ crnim kapljicama, punile su se vinom Testament Tribidrag 2019. koje se ističe i simpatičnom etiketom na boci s natpisom koji oponaša rukom pisana slova Tribidrag is the original zinfandel i sa skicom DNK lanca čime podsjeća na prijelomno otkriće koje je pokazalo da je svjetski poznata sorta zinfandel zapravo naša autohtona sorta tribidrag.

 

Veliko zanimanje Face su pokazale za još jedno posebno vino koje su degustirale na današnjem druženju: Testament Pošip Zenit 2018. „Nakon što sam odradio pet berbi u Korlatu, odnosno Badelu, ušao sam 2017. godine u ovaj projekt, odnosno vinariju Testament. Sljedeće godine, odnosno 2018. pošip je dobro rodio, a berba je bila ranije nego ikad, početkom osmog mjeseca. U vinariji (još uvijek privremenoj) imamo hladnjaču u kojoj sam odlučio ohladiti grožđe prije prerade. Ali, imali smo i jednu staru prešu koju sam namjeravao koristiti za svježu varijantu pošipa. Međutim, gumeni balon u preši je pukao i nismo ga mogli pokrpati, a ja sam imao 20 tona pošipa u hladnjači. Pomislio sam: to je to. Gotovo je, dajem otkaz, meni ovo ne treba u životu. Ali, uspio sam se sklulirati, prepoznao veliku priliku da napravim nešto dobro, drukčije. Prva logična ideja je bila da krenemo u maceraciju. Ali, kako prodati 15.000 boca orange vina? A onda sam se sjetio djetinjstva i mog nonića kako je obožavao žutinu. Name, prije se, pogotovo u šibenskom kraju crno i bijelo grožđe prerađivalo na isti način, bez preše, samo s maceracijom. I zato je postojalo crno i žuto vino, ne crno i bijelo – bijelog vina nije bilo. Doduše, onda su žutine bile alkoholne i teške, a ja sam odlučio napraviti modernu žutinu“ objasnio je ponosno Juraj Sladić, a Face su se složile i s guštom ispijale zlatne kapi grickajući sir Latus Veli Jože.

Manuela Maras, Ema i Erik Orbanić, Ivo Pavlović

„Veli Jože je nastao posve slučajno. Naime, napravili smo klasični kravlji sir i ostavili ga na zrenju četiri mjeseca i nismo bili zadovoljni. Ostavili smo ga i gotovo zaboravili na njega. Stajao je tako deset mjeseci i tada smo ga probali te ostali oduševljeni“ ispričala je Ema Orbanić koja je s bratom Erikom u Witrinu donijela tri vrste tvrdog sira iz obiteljske sirane koja još proizvodi skutu, jogurte, ali i jedinu hrvatsku mozzarellu postupkom fior di latte.

Već se zatvorio plac, a Face s placa guštale su u Witrini te slušale priče vrhunskih proizvođača koji su im uljepšali prohladnu subotu. Uostalom, dobra vina i fina hrana uljepšavaju život, a do sljedeće Vinske face s placa u wine shopu Witrina sigurno će se prepričavati doživljaji s ove.