Arhiva oznaka za: Bistro Paris

Evo što se može u Rijeci pojesti za 10, 20 i 30 eura

/u /od

Da je Rijeka jedna od vrlo popularnih destinacija domaćih i stranih turista čitave godine, svjedoče prepune gradske ulice te popunjena mjesta u restoranima, barovima i pivnicama.  Kad je o hrani riječ Riječani nude fuziju tjestenine pripremljene na bezbroj načina, ribe, janjetine koja dolazi s otoka Krka, različitih sireva koji spajaju tradicionalno ovčarstvo ali i gastro povijest susjedne Italije.

Stoga, kad ste u Rijeci uživat ćete u domaćem pršutu, talijanskoj mortadeli, sirevima s lokalnih OPG-ova, pravoj burrati, domaćoj tjestenini, pizzama pripremljenima isključivo od sastojaka iz Italije, svježoj ribi i plodovima mora, ali i u jelima od divljači, jer Gorski kotar je nekoliko desetaka kilometara sjevernije.

Obišli smo nekoliko restorana i bili zadovoljni odličnim omjerom cijene i kvalitete, a da bi to dokazali, donosimo priču o gastronomskoj strani Rijeke u točno određenim budžetima – 10, 20 i 30 eura.

ŠtoRija – veganski raj s hranom do 10 eura

Riječki Korzo, žila kucavica grada, mjesto je na kojem se nalaze mali restorani, fast food korneri ali i posebna mjesta poput restorana ŠtoRija. Nalazi se na sredini gradske šetnice (Riva 6) pomalo sakrivena zidom, što je prednost jer ćete se osjećati ugodno bez bojazni da će vam turisti u prolazu proučavati što imate na tanjuru.

Poznat kao jedan od najboljih veganskih restorana u Rijeci, ŠtoRija nudi veliki izbor različito kombiniranih poke bowl zdjelica čija fuzija okusa daje jedinstveni gastro doživljaj ali i nutritivno bogat obrok. U njima se, na podlozi od basmati riže spajaju baby špinat, rikula, tabbouleh, cherry rajčice, krastavci, cikla, rotkvica, crveni ribiz, falafeli te je sve preliveno umakom od veganskog feta sira ili  umakom na bazi kikirikija.

Ali, tu se jedu i domaći pljukanci u umaku od vrganja, šampinjona i dimljenog tofua, a u obrocima mogu uživati i ljubitelji mesnih obroka, jer u ponudi su burgeri, punjena piletina, svinjski file… Meni se mijenja dnevno, odnosno tjedan prije složen je meni po danima za idući tjedan.

Stoga, imate li 10 eura u džepu, u ŠtoRiji možete pojesti obrok uz piće po izboru – prirodni sok ili točeno domaće riječko pivo.

Pivnica Cont – Riječki tris za 20 eura

U prizemlju kultnog hotela Continental, na šetalištu Andrije Kačića Miošića, već sedam godina nalazi se pivnica Cont. Ime je dobila po nekadašnjoj slastičarnici u kojoj su se jeli najbolji kolači Kvarnera. Upravo je to jedan od razloga zašto se od samih početaka rada pivnice, pa do danas, pazilo da hrana bude besprijekorna, a epitet najbolji od najboljeg zadržan.

Riječani vole ovu adresu – sada kao i nekad, opisujući Cont kao mjesto ugodne atmosfere i odlične ponude hrane i pića. Prostor je pomalo muzejski, mnogi eksponati ovdje pričaju priču o Rijeci, što možete i sami istražiti dok čekate naručeno.

Osluškujući potrebe suvremenih gastronoma meni se mijenja na dnevnoj bazi. Na ovom se mjestu miješa tradicionalno i moderno pa je na vama želite li pojesti nešto ‘na žlicu’ kao što je kultni gulaš koji se odlično sljubljuje s pivom. U budžetu od 20 eura na stolu će vam se naći dvije porcije gulaša i pripadajuće pivo, a u dvoje u ovom budžetu možete pojesti i ponudu iz dnevnog menija i to od podneva pa do 16 sati.

Odnedavno Cont ima i posebnu ponudu – Riječki Tris koja se odlično uklapa u zadani budžet. Riječ je o spoju pizze Fiumane, osvježavajućeg koktela Fiuman i/ili Fiumanka i riječke kremšnite. Sve je autohtono i recepturom zaštićeno upravo na ovom mjestu.

Fiuman /Fiumanka imaju bazu u likeru proizvedenom u destileriji Suza s okolnih Brega, Riječka kremšnita je kombinacija dvije ‘žute’ kreme i osvježavajućeg šlaga, a poslužuje se izrezana u obliku trokuta, na tanjur postavljena bočno, pa tako nalikuje jedru.

Zvijezda ovog trisa svakako je pizza Fiumana. Riječ je o autorskom receptu za tijesto koje je za Cont osmislio pizzaiolo Franko Rajković postavljajući tako novu razinu uživanja u jednom od najpopularnijih obroka na svijetu i u Rijeci.

Franko Rajković

Za pripremu tijesta Franko koristi fino brašno i infuziranu vodu ječma – prirodni kvas koji pomaže u sazrijevanju smjese koja je izdašna, ali vrlo lagana. Postupak traje 48 sati nakon čega je tijesto spremno za pečenje, a posebnost je i ta da Franko uvijek u peć stavlja bazu – tijesto s umakom od rajčice ili trenutno, sezonski –  ukusnom kremom od sira i buče.

Kad je tijesto pečeno počinje kreiranje pizze. U Contu kažu kako je najpopularnija pizza s mortadelom, burrata sirom i pistacijom ali i ona na kojoj se sljubljuje sir i netom izrezan pršut. Kako bismo se uvjerili u to kušali smo oboje i uvjerili se da su  Riječani koji su nas na ovu adresu poslali imali pravo – pizza je uistinu jedinstvena, a od Franka smo saznali i to da su za poseban okus pizze zaslužni i pomno odabrani sastojci – pršut San Daniele, burrata di Puglia, pinjoli, grana Padano, mozzarella Fior di Latte, stracciatella di burrata, mortadella di Levoni i domaće  maslinovo ulje.

Bistro Paris – nešto konkretno za 30 eura

Želite li pojesti nešto ‘konkretno’ s pogledom na Kvarner put neka vas odvede u bistro Paris. Nalazi se na Šetalištu Joakima Rakovca. Restoran je mijenjao vlasnike, ali ne i ime sve dok ga nisu  preuzeli Borjan Suzić i Igor Bogunović. U želji da mu daju novi uzlet nazvali su ga Kalorija što je izazvalo veliko nezadovoljstvo Riječana. Nakon pritisaka, Kalorija je ponovo postala Paris (autobusna stanica ispred restorana nosi isto ime zbog popularnosti bistroa). Ovdje smo testirali budžet od 30 eura želeći pojesti ‘nešto konkretno’.

“U Parisu se uvijek jede dobra janjetina i teletina pod pekom”, rekao je Borjan Suzić dodajući kako meso peku u krušnoj peći u kojoj su se nekad pekle pizze. Upravo to je razlog da je meso posebnog okusa, krumpiri koji se poslužuju s pečenjem optimalno sočni i hrskavi. Dodao je i to kako se na ovom mjestu njeguje kult domaćeg i sezonskog, što je potvrdio i jesenski meni. On obiluje gljivama, različitim povrćem ali i finim slasticama među kojima su Pariške palačinke sa skutom i medom ili domaćim pekmezima.

U Bistrou Paris se stvarno dobro jede, što je još jedan od razloga da se na ovom mjestu vikendom traži mjesto više. Da se ne bi dogodilo da ostanete bez finog obroka svakako ga rezervirajte.

I da – još na kraju da vam otkrijemo što u Bistrou Paris možete pojesti u budžetu od 30 eura. Ručak počnite domaćom juhom od vrganja, odaberite želite li teletinu ili janjetinu (porcija je velika) koju poslužuju s domaćim krumpirom i svježe pečenom pogačom. Na kraju desert neka budu Pariške palačinke koje su velike i zasitne pa ih slobodno možete podijeliti.

 

Foto: Nikola Zoko i Sunčana Barušić

Dobri razlozi za provesti vikend u Rijeci

/u /od

Stižete li u Rijeku automobilom, da bi vam sve bilo „pri ruci“, nastojte parkirati negdje uz riječki Korzo (najbolje je potražiti mjesto na parkiralištima uz more). Korzo je žila kucavica Rijeke na koju se nadovezuje još jedna važna gradska ulica, ulica Ante Starčevića odakle je dobro krenuti u istraživanje centra grada. Naime, uže središte Rijeke nalazi se uz ovu najužu gradsku ulicu koja s jedne strane otkriva pregršt zanimljivih uličica i kala, a s druge kulturne spomenike poput „kosog tornja“, kako je nazvana crkva Uznesenja Marijina u Starome gradu. Naime, zahvaljujući mjerenjima iz 1920. pokazalo se da je toranj nagnut otprilike 40 centimetara. U ulici se, kao i na Korzu nalaze mnogi kafići te restorani u kojima se nudi veliki izbor hrane i pića.

Gradska tržnica

Svakako navratite na gradsku tržnicu – ne zbog štandova i kućica, nego dva paviljona i zgrade ribarnice. Kada ju je, snimajući svoje reportaže, posjetio prvobitno montipajtonovac, a potom odličan TV putopisac Michael Palin, rekao je  „Ovo je katedrala ribe“, naravno ne zbog ribe nego ukrasa i dekoracije. Arhitekt trobrodne bazilikalne građevine, koja je svečano otvorena 1915. godine je Riječanin Carlo Pergoli, a venecijanski kipar Urbano Bottasso zaslužan je za kamenu dekoraciju s motivima morske flore i faune koja joj daje secesijski pečat. Ako zanemarite miris ribe i užurbanost karakterističnu za ovakva mjesta, imat ćete dojam da ste u nekoj palači, a popnete li se na galeriju, doživljaj će biti još bolji. Uz ribarnicu su izgrađena dva jednaka paviljona pokrivene tržnice koje je, koristeći željeznu konstrukciju i staklo konstruirao arhitekt Isidor Vauching u stilu visokog historicizma.

 

Pauza za rani ručak

Restoran ŠtoRiJa se nalazi na samom riječkom Korzu, točnije na adresi Riva 6 i omiljena je destinacija za ljubitelje zdrave hrane, vegetarijance i vegane. Međutim, ako ste u šarolikom društvu svatko će naći nešto za sebe. Naime, ljubitelji mesa bit će oduševljeni mesnim delicijama, premium burgerima od black angusa i boškarina te maštovitim junećim s odličnim umacima i hrskavim krumpirićima. Ako netko za stolom voli tjesteninu, odlični su fuži s boškarinom i crnim tartufom i pljukanci ŠtoRija. Međutim u restoranu su vrlo ponosni s asian cornerom, vegetarijanskim i veganskim burgerima dovitljivih imena i hit obrocima – Poke Bowl-ima.

Da pojasnimo: ne postoji zapravo precizna priča o podrijetlu, a mnogi se slažu da počeci izrade jela datiraju još od pretkolonijalnih vremena na Polineziji, konkretno, riječ je o grupi otoka od Havaja do Novog Zelanda. Lokalno bi stanovništvo, dolazeći iz ribolova, svježu ribu rezalo na komadiće, začinilo, odnosno mariniralo je, te u zdjelici kombiniralo s rižom, svježim ili mariniranim povrćem, voćem, orašastim plodovima, raznim umacima… svim divotama koje je imalo pri ruci. Od tradicionalnog jela havajskih kuća (riječ “po kay” znači sasjeći, izrezati na komade), poke koji se najčešće radi i poslužuje u zdjeli (bowl – zdjela) 70-ih godina naglo se proširio svijetom i u nekim zemljama prerastao u street food.

U ŠtoRiJi su pripremili mnoge sastojke od kojih slažu ovo vrlo zdravo i lako probavljivo jelo. Basmati riža, smeđa riža ili salata koji će poslužiti, kao kod svakog pokea – kao podloga, a potom, ovisno o vrsti: panirane kozice, falafel, dimljeni losos, marinirana i pržena piletina, soja umak, rotkvica, edamame, ananas, avokado, hummus, domaći umak od buče, umak od meda i senfa i na kraju za posipanje: prženi pistaciji, obični i crni sezam…. Opet za svakog ponešto.

Palača Šećerane

Želite li na najbolji način upoznati Rijeku, zavirite u novouređen Muzej grada Rijeke koji se nalazi na kraju Korza u Art-Kvartu, u zgradi koju današnji Riječani nazivaju i palača Benčić prema posljednjem poglavlju njezine tvorničke biografije s kraja 20. stoljeća. Šećeranu je 1750. godine pokrenula nizozemska kompanija Arnoldt&Co. Pogon je najprije bio na današnjoj Mlaki, a potom se preselio na teren današnje palače, jer u ono je doba to bilo obalno mjesto gdje su jedrenjaci mogli dopremati sirovi šećer i istovariti ga takoreći pred pogonskim vratima. U šećerani je bio zaposleno 700 radnika, a s radom je prestala 1826. godine. Potom su uslijedile prenamjene zgrade: mađarska ga je vojska koristila kao vojarnu, a 1851. godine u njoj kreće proizvodnja duhana koja je izrasla u najveći pogon za preradu duhana u Austro-Ugarskoj Monarhiji s 2000 zaposlenih. I na kraju, od 1945. do 1998. godine u kompleksu je bila smještena Tvornica motora Rikard Benčić.

Uostalom, zašto dalje prepričavati… u Palači šećera, najvećem neobaroknom zdanju na istočnoj obali Jadrana, koja 1970. godine postala zaštićeno kulturno dobro, prikazana je gospodarska prošlost grada u kojem je sredinom 19. stoljeća radilo pola ukupne hrvatske industrije. Ovdje ćete ćuti priče o ljudima koji su zadužili grad i brojnim izumima koji su iz Rijeke krenuli u svijet. Naime, u Rijeci je izumljen torpedo…

Muzej Grada Rijeka priprema i novi postav: Motorni brod Galeb i to – na brodu Galeb. Naime, brod izgrađen 1936. godine prošao je mnoga mora i namjene, a najpoznatiji je kao Titov brod. Početkom Domovinskog rata iz Pule je odvezen u crnogorsku luku, a krajem devedesetih ga kupuje grčki brodovlasnik koji ga želi preurediti u luksuznu jahtu. Brod je dotegljen u riječko brodogradilište Viktor Lenac, gdje je zbog nedostatka novca i ostao. Ministarstvo kulture Galeb je proglasilo kulturnim dobrom 10. listopada 2006. godine, a danas je u vlasništvu grada Rijeke. U njegovom renoviranju sudjeluje Ministarstvo regionalnoga razvoja, a povučeni su i fondovi Europske unije kroz koje je odobreno 68.891.606,18 kn bespovratnih sredstava iz Europskog fonda za regionalni razvoj. Ove se godine planira završiti restauraciju te opremanje Galeba koji će imati kulturnu namjenu (stalni muzejski postav, povremene izložbe, kino) ali i komercijalnu namjenu – hostel, bar/restoran i suvenirnicu.

Desert na kraju

Za detaljno razgledavanje kompletne Palače šećera, odnosno izložaka koji pričaju priču o Rijeci treba podosta vremena… gotovo cijelo poslijepodne i kad se napusti zgrada, ima se dojam da se nije zavirilo u svaki kutak. Treba se na takvo mjesto vratiti, ali ne u jednom danu, jer otvorio se apetit.

Pješice ja malo daleko, možete gradskim prijevozom ili sjesti u automobil i otići u Bistro Paris koji se nalazi na Šetalištu Joakima Rakovca 2a. Od 1936. godine na ovoj su adresi bili restorani, kafići, bilo je to mjesto i za malo slobodnije zabave, pa čak je i Armada imala svoj klub. Kad su ga preuzela braća Suzić, odlučili su promijeniti i ime… jer dosta je bilo Parisa. Međutim, zahvaljujući godinama postojanja, prema tom mjestu Riječani su nazvali i kvart, autobusna stanica nosi ime Paris i nastao je pravi problem. Pogotovo, novo je ime bilo Kalorija, jer htjeli su naglasiti da se ovdje ne mora brinuti zbog kalorija, koje su zdrave, od domaćih sastojaka –  a gosti su to shvaćali drukčije. Tradicija je prevagnula, i vraćeno je ime Paris, koje i danas predstavlja mjesto gdje se dobro jede.

Od fenomenalnih stakeova, odličnih pizza, domaće tjestenine, juhe i maneštrice, rižota, pa do specijalnih menija koji se slažu s obzirom na sezonu namirnica ili prigodne datume. Za desert nude tortu od lješnjaka – bez glutena, ali i tradicionalne odlične Riječke kremšnite. Porcije su zaista obilate, ali pojest ćete ih u slast jer su drukčije od običnih – najprije se na lisnatom tijestu nalazi pjenasta krema od žutanjaka, potom mješavina kreme od žutanjaka i šlaga i na kraju šlag.

Kako kod braće Sladić gotovo svi detalji imaju svoju priču, tako je u njihovom ponudi i kolač rigojanči. Priča je to o slavom romskom violinistu Rigou Jancsiju koji je svojim sviranjem i karizmom zaveo, kako tvrde, najljepšu ženu tog vremena, Claru Ward. I sve bi to bilo lijepo da Clara nije bila udana za belgijskog princa. Dogodio se skandal, Clara se razvela od princa i u tajnosti udala za Rigoa. Ljubav je trajala, a priča se da je Rigo svojoj ljubavnici jednom prilikom poklonio kolač uz riječi „Probaj, smeđ je poput moje kože, sladak poput tvog srca“. Ne zna se tko ga je točno napravio, ali da je odličan, možete se uvjeriti u Bistrou Paris!

Rijeku nazivaju posebnim mjestom punim povijesnih baština, gradu koji je dom mnogih umjetnika, glazbenika koji su stvarali rock scenu Hrvatske i publikom koja je spremna prihvaćati nove trendove, inovativnom mjestu kao stvorenom za mlade, u kojem je lijepo živjeti, boraviti ali i provesti vikend, stoga – put pod noge i posjetite  „Grad koji teče“.

Foto: Nikola Zoko