Arhiva oznaka za: Dijana Carlito Grgić

U restoranu Al Papone održana prva večer Kuhamo sa…

U restoranu Al Papone održana je prva večer Kuhamo sa… s gostima Dijanom Carlito Grgić i  vinarom Tomislavom Tukićem

Bili su među prvima koji su, s kamerom na ramenu snimali reportaže s vinskih sajmova i festivala, zalazili u konobe i razgovarali s vlasnicima. Tada je bilo vrlo malo portala koji su pisali o vinima i hrani, gastronomskom turizmu, pa smo uglavnom informacije s tog područja crpili s njihovog portala G.E.T. Report. Na press putovanjima koja su organizirali nerijetko se moglo čuti kako Tomislav Stiplošek u pola glasa tumači: „Gle, trenutno je garažni vinar, ali još će se puno govoriti o njemu, a ova malvazija koju radi pobuđuje šesto čulo. Probaj je“.

Tomislav Stiplošek

Tomislav Stiplošek je imao i ima „nos“ za otkrivanje dobrih vina (i vinara, naravno), te dobrih mjesta gdje se kvalitetno jede. Poznajemo ga dosta dugo, i sve što je rekao, predviđao… ostvarilo se. Okušala se obitelj Stiplošek i u izdavanju magazina koji je, kao i sva printana izdanja, doživio lansiranje, zalet i silazak. Naime, dok se mreže pune pravim i lažnim informacijama, ono što je napisano na papiru, na žalost zanima sve manje ljudi. Očito, pismenost nam opada, pogotovo kada ti digitalni navigator savjetuje da ne smiješ imati više od dvadeset riječi u rečenici!? Žalosno.

Al Papone

Tomislav Stiplošek je uz potporu svoje obitelji prvi započeo Vinske razgovore, odnosno formu predstavljanja vina i vinara koja uključuje interakciju i razgovor. Ne samo vinara i voditelja, nego i publike. Razgovor, fini zalogaji i još finije kapljice – odlična forma koju su do danas mnogi kopirali.

Taman je počela pandemija, a oni su se odlučili okušati u pripremanju hrane. Ideja je bila odlična, jer u Našoj priči služili su se neobični, kako ih neki nazivaju, hedonistički tostevi, vrhunska kava i probrana vina. Odlična ideja, loša lokacija, pogotovo kada se najveće rodilište u Hrvatskoj zatvorilo zbog totalnog preuređenja.

Al Papone

Ali, onda je obitelj odustala od posluživanja hrane, pa je preuzela vođenje Legenda Puba. Odluka se pokazala ispravnom, a mjesto je postalo omiljeno svim dobnim skupinama, a navečer i ljubiteljima dobre svirke. Otvaranjem restorana Al Papone u zagrebačkoj Varšavskoj 8 nedavno se proširila i nastavila obiteljska priča.

Obiteljska priča

„Ovo je stvarno obiteljska priča, jer svi smo uključeni u rad restorana. Zaposlili smo i kvalitetne ljude a kreativnost mlade chefice Petre Sokač svima nam dodatno daje vjetar u leđa. Nemamo namjeru natjecati se s konkurencijom kojom smo okruženi. Jer, to je kopija kopije. Mi smo originalni i takvi ćemo ostati“ napominje Tomislav Stiplošek i naglašava kako pripremaju jela od lokalnih namirnica, a odlazak na tržnicu dio je svakodnevice. Svježe i kvalitetno, nit je vodilja koja se pokazala dobrom. Jer, samo od kvalitetnih sastojaka možeš napraviti dobra jela.

Rolada od puretine punjena kestenima i šampinjonima

U resotranu Al Papone veliku pažnju posvećuju doručku (koji se može naručiti i u malo kasnije sate), brunchu, a dnevna se jela baziraju na tjestenini (poslužuju devet vrsta), raznim salatama, mesnim jelima, ali i poslužuju i burgere – trenutno je hit Fire burger (juneća pljeskavica od 200 grama u pecivu sa sezamom, ljutim umakom, hrskavim špekom, krem sirom, dimljenim sirom, matovilcem, rajčicom, iceberg salatom, maslacem  prženim lukom.

Knedle punjene kesten pireom

Prve se ljubavi nikada ne zaboravljaju, pa to nije mogao niti Tomislav Stiplošek. Pozvao nas je na večeru naziva Kuhamo sa… na kojoj je imao dva gosta: Dijanu Carlito Grgić, vlasnicu časopisa o vinima Vinum.in i Tomislava Tukića, vlasnika vinarije Ško vina iz vinogorja Promina kraj Drniša. Mislimo da je to bila premijera neke  nove verzije vinskih razgovora (spomenuta prva ljubav), a budući da uz vino ide hrana, Stiplošek je spretno u razgovore uključio i kuhinju, odnosno došao na ideju da u restoranu ugosti poznatu osobu koja će pomoći pripremati hranu u kuhinji i event nazvao Kuhamo sa…

Tomislav Stiplošek i Dijana Carlito Grgić

Zvuci saksofona za početak, uz pozdrav iz kuhinje, odnosno namaz od sira a u čašama se našao Debit vinarije Ško.

Red razgovora o vinariji Ško i vinu s Tomislavom Tukićem, red vina u čašama i finih jela na tanjurima, red razgovara o časopisu Vinum.in, trenutnim angažmanom Dijane Carlito Grgić u eventima naziva Wine story, te njenim planovima da u rodnom Kninu otvori vinoteku… Večer je prošla u tren oka, a iz komentara se dalo zaključiti da se gosti nisu mogli odlučiti koje im je jelo favorit, pričalo se o uparivanju vina i hrane, te o fantastičnom merlotu, maraštini…

Tomislav Stiplošek i Tomislav Tukić

Doznali smo da će se večeri Kuhamo sa… u restoranu Al Papone održavati svaki zadnji petak u mjesecu, pa u svoje planere svakako upišite datum 24. studeni. Koje je goste pozvao Tomislav Stiplošek – to će biti iznenađenje.

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Julio Frangen, Rene Karaman i Sunčana Barušić

Wine story s Tomislavom Trdenićem

Mala vinska regija s velikim potencijalom – tako bi smo mogli nazvati Moslavinu. Potencijal leži ne samo u škrletu, sorti koja je najzastupljenija u ovom kraju, nego i po drugim sortama poput pinota, traminca ili pak cabernet sauvignona. Terroir Moslavine i klima pogoduju dozrijevanju grožđa od kojig se proizvode svježa, mlada vina, ozbiljna vina za odležavanje ali i pjenušci.

Upravo s pjenušcem od sorte škrlet započeo je Wine story, susret vinara i vinskih znalaca, strastvenih kušača i profesionalaca kojeg vodi Dijana Carlito Grgić u prostoru Spaces Matrix. Na ovom susretu gost joj je bio Tomislav Trdenić iz vinarije Trdenić.

Dijana Carlito Grgić i Tomislav Trdenić

Vinarija Trdenić se nalazi nedaleko od Zagreba, podno obronaka moslavčke gore, a s terase vinarije pogled seže do Lonjskog polja. U vinogradarstvu i vinarstvu njeguju tradiciju dulju od jednog stoljeća, a ulaganjem u nove tehnologije proizvodnje, stjecanjem novih znanja danas, uz znalačko iskorištavanje posebnosti moslavačkog vinogorja proizvode odlična, kvalitetna vina po kojima su danas prepoznatljivi.

Pjenušac od škrleta

„Volim sortu škrlet i njena vina. Ljubav se rodila s mamine strane, a pronašao sam i zapise iz 1914. godine kad je pradjed kupio vinograd. Danas imamo preko 85.000 čokota i podrum kapaciteta 1000.000 litara. Prema pričanju znam da je prva sadnica škrleta posađena 1914. godine, pa mi je, pretpostavljam, ljubav prema toj sorti u genima“, kazao je na početku susreta Tomislav Trdenić držeći čašu pjenušca Trdenić BRUT-Pjenušac Škrelt te napominjući kako je ovaj, bez dodatka likera. Naime, eksperimente s pjenušcem od sorte škrlet u vinariji su počeli raditi 2016. godine. I nakon mnogo pokušaja našli odličnu formulu: ovaj je svjež, sočan, aromatičan i osvježavajući.

Svjež škrlet sa žutom etiketom

„U vinariji radimo brat i ja, pomaže nam otac, a sveukupno nas je šest zaposlenih. Obrađujemo 16 hektara vinograda i godišnje proizvedemo 100.000 litara vina. Dakako, najvažnija nam je sorta škrlet, a ovo vino koje sam danas donio, sa žutom etiketom je svježe, iz berbe 2022. Još uvijek ima miris po breskvi, marelici i kruški. Za ovu seriju koristimo navojni čep jer želimo sačuvati njegovu svježinu. Ali, iduće vino koje ćete kušati od iste sorte, Škrlet Private collection, u drukčijoj je boci i sa plutenim čepom.

Škrlet Private collection

„Ovo je vino iz berbe 2021. i ne radimo ga svake godine. Tek kad ustanovimo da na određenoj poziciji imamo dobru kvalitetu grožđa, beremo ga kasnije nego što je uobičajeno, ono ima drukčiju, puno sporiju fermentaciju od klasičnog škrleta. Ovo je kompleksno, puno vino i ovo je tek njegov početak, jer namijenjeno je za odležavanje. Kad se razvije, biti će to ozbiljno vino, a time smo i dokazali da sorta škrlet nije samo za proizvodnju svježih vina. Vjerujte mi, u Moslavini, u podrumima imamo boce velike starosti, a u vinima još ima života, snage i arome!“, kazao je Tomislav Trdenić.

Slučajni rosé

Budući da je Tomislavov brat pakirao vina za susret Wine Story, „da se boce ne sudaraju“, u prtljažnik je stavio i tri butelje rosé vina. Dakako da smo ga htjeli kušati, kad se već pružila prilika.

„Rosé smo napravili od cabernet sauvignona. Svjetska je to sorta, ali jako teška za uzgoj. Radi probleme u vinogradu, raste kao lud, tako da se stalno moraju skidati izdanci i lišće, obožavaju ga čvorci, pa pobrste dobar dio kad dozrije, a na kraju kada ga poberemo, u podrumu mu treba dosta vremena da sazrije. Uglavnom, zezancija je s njim od početka do kraja. Ovo je vino na granici sa polusuhim, miriše po zrelijem šumskom voću i dobro je izbalansirano, tako da ga je tržište dobro prihvatilo“, kazao je Trdenić, dok se otvaralo vino koje je na ovom susretu bilo „šećer za kraj“.

Suhi traminac

„Svi u mom kraju imaju muškat mirisni. Ajmo mi traminac, dogovorio sam se s bratom. Nije tako mirisan kao muškat, a ipak ima arome. Zasadili smo 2800 trsova, tek toliko… U početku od njega nije bilo ništa. Prva godina, nula vina. Druge godine vino je bilo tupo, bez karaktera, svježine i aromatike jer ju je pokrio visok alkohol. Već smo pomišljali da počupamo čokote, jer ništa koristi od tog grožđa, ali odlučili smo mu dati posljednju šansu i ozbiljnije se s njime pozabaviti. I… eto ga. Danas mogu reći da sam sretan što smo ostavili te čokote i ponosan sam na ovo vino. Trdenić Gewürztraminer Private Collection 2020. dokaz je da sorta traminac raste i u Moslavini, ali daje potpuno drukčije vino.     Naime, moslavačko ilovasto tlo zadržava vlagu i loza ima veliku lisnu masu koja zaštićuje grozd, pa sunčane zrake teško dolaze do njega. Kad je grozd u hladu, ne stvaraju se veliki šećeri. Tako moslavački traminac ima aromatiku, miriše na bijele i žute ruže, ali je polusuho, ima svježine i mnogo je laganije od slavonskog, pa ga je teško nazvati desertnim vinom. Dobro ohlađeno može se bez problema pijuckati cijeli dan“ kazao je Tomislav Trdenić.

Osebujan vinar

Vinari su posebni, osebujni ljudi. Uostalom, da prema vinogradu i grožđu ne njeguju posebnu ljubav, ne bi niti proizvodili dobra vina, jer vino odaje dušu onoga tko ga radi. Tomislav Trdenić je i na ovom susretu Wine Story dokazao da je poseban. Ne samo sa svojim vinima, nego i komunikativnošću i željom da s ponosom pokaže ljubiteljima dobre kapljice što radi u vinogradu i podrumu. Uostalom, nasmijana lica je došao  na susret nakon nezgode s kombajnom iz koje je jedva izvukao živu glavu, ali s dvije slomljene ruke i natučenim rebrima. Želimo mu brz oporavak jer bliži se Martinje, kada se mošt počinje pretvarati u mlado vino, koje će u vinariji Trdenić i ove sezone sigurno biti posebno.

 

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Mario Draušnik i Sunčana Barušić

Wine story o Goranu Matijeviću i Zlatnom brdu

Na prvom jesenskom susretu Wine Story kojeg vodi Dijana Carlito Grgić, gostovao je Goran Matijević, vlasnik vinarije Zlatno Brdo

Oni koji uživaju u gutljajima dobrog vina, cijene posebna, amateri, strastveni kušači ali i profesionalci dobro znaju za susrete koje je Dijana Carlito Grgić, vlasnica i urednica časopisa VINUM.IN, nazvala Wine story.

Od nedavno se susreti Wine story, u kojima se osim vina upoznaje i vinara koji ih proizvodi (jer u vinu je i sakrivena njegova duša i osobnost), održavati u predivnom novom prostoru Spaces Matrix u Slavonskoj aveniji 1c. Prvi u novoj, jesenskoj sezoni okupio je obožavatelje posebnih vina, ali i one koji su prvi puta htjeli kušati vina vinarije Zlatno brdo iz Baranje i upoznati vinara i vlasnika Gorana Matijevića.

Goran Matijević

Wine story, kako je objasnila Dijana Carlito Grgić, nije zamišljen da bude edukativna vinska radionica, nego susret ležerne atmosfere, u kojem se opuštenim razgovorom uz kušanje vinskih kapljica i probranih zalogaja upoznaje vinar, njegova vina, doznaje o počecima proizvodnje i o nekim možda do sada manje znanim detaljima vezanih uz vinariju.

Osebujan vinar i potpuno drukčija vina

Jedno je sigurno:  Goran Matijević osebujan je vinar, a takva su i njegova vina. Posebna, drukčija, jer kad se počeo baviti vinarstvom, to mu je bio i cilj. Zapravo, kako je kazao, najprije je, kada je poslom došao u Baranju i slučajno postao vlasnik jednog vinograda, imao nakanu proizvoditi vina za sebe. „Jer, zašto da plaćam dobru kapljicu kada je mogu sam proizvesti“, kazao je.

Dijana Carlito Grgić i Goran Matijević

Ali, pokazalo se da je njegova filozofija bila pokretač proizvodnje iznimnih vina. „Cilj mi je bio i još uvijek jest, napraviti vina kakva nema nitko drugi“, kazao je Matijević i objasnio kako u svim vinogradima ima zelenu berbu (trganje listova i viška grozdova), pa na kraju ubire samo nekoliko grozdova po trsu. Ali, u njima se krije sva snaga trsa, sve što je loza bila spremna dati i spremiti u preostale bobice. A, taj – nazovimo ga – nektar u bobicama, se pod znalačkom i strastvenom rukom Matijevića uz pomoć enologa Samira Nađa pretvara u posebna vina.

Podrum vinarije Zlatno brdo

„Možda zvučim arogantno, ali na tržište puštam vina koja se ne sramim i za koja znam da će osvojiti nagrade“, kazao je Goran Matijević, koji u podrumu, nakon inoxa i drvenih bačava dodatno njeguje vina u bocama najmanje tri godine. „Ako ne vjeruješ u ono što radiš, ako nisi uvjeren da ideš pravim putem, onda u tvoj cilj ne vjeruju niti ljudi koje imaš uz sebe. Stoga, tvrdoglav sam, ne odustajem od svoje filozofije“, kazao je ovaj iznimni vinar i otkrio kako u podrumu njeguje graševinu u bačvama od akacije. Naime, kako je kazao, kad se akacija prereže, pušta slatkasti sok. Bio je izazov kako će takvo drvo djelovati na graševinu. Kako… to ćemo tek doznati.

Podrum vinarije Zlatno brdo

Ovoga puta smo na susretu Wine story kušali druge dvije graševine. Za dobrodošlicu točila se Graševina 2021., a potom iz 2022. godine. „Dok je većina vinara svoju graševinu branu 2022. godine većinom prodala, ja sam je tek sada pustio na tržište. Ne želim dozvoliti da mi tržište diktira tempo. Kad je vino dovoljno zrelo, tada izlazi iz mog podruma“, kazao je Matijević, a komentarima o vinima pridružio se i sommelier Tomo Jakopović, veliki ljubitelj vina vinarije Zlatno Brdo.

Tomo Jakopović i Goran Matijević

„Jedno sam se jutro probudio s idejom da napravim kupažu kakvu do sada nitko nije napravio. Da napravim cuvee od teško pomirljivih sorata – baranjskog rajnskog rizlinga, chardonnayja koji je 12 mjeseci odležao u hrastovim nepaljenim bačvama, pinota sivog izborne berbe i traminca izborne berbe bobica. Svi su mi rekli da nisam normalan, ali enolog Samir Nađ je uspio spojiti nespojivo, i to je upravo ovo vino koje vam se toči: Cuvee 2022, koji je na Decanteru ocjenjen sa 96 bodova. Jedan bod nam je nedostajao do platine!“ kazao je Matijević.

Ulaz u vinariju Zlatno brdo

Dok smo uživali u neobičnoj kupaži, otvarale su se boce Cabernet sauvignona 2017. „Ovo vino vam odmah pruža ruku da ga uzmete. Ne zahtjeva dekantiranje, vrtnju u čaši, čekanje da se razvije. Ono je odmah nakon što ga se natoči dostupno, mirisno, slasno, harmonično a izuzetno kompleksno. Može ga se piti danas, ali ovo vino ima i veliki potencijal za odležavanje“, komentirao je Tomo Jakopović.

Nova etiketa

Prva tri vina krasi nova etiketa koju je dizajnirao Davor Bruketa, a simbolizira ulaz u gat.  „Bio je to prst sudbine. Davoru je jedan prijatelj poklonio jedno moje vino, a toliko mu se svidjelo da je nekoliko dana kasnije naručio karton. Kušao je kušao, ali nešto mu nije štimalo, pa mi se telefonski obratio riječima: Imaš fantastična vina, ali brate, etikete su ti loše. Daj da ti ja dizajniram nove“, ispričao je Matijević.

Stara ili nova etiketa… nije nam bilo važno. Bitno je bilo ono što je bilo u boci, a u tim vinima smo uživali, dok je šećer došao na kraju. Onog trenutka kada je vinar uzeo u ruke bocu, po njenom volumenu shvatili smo da se radi o nečem posebnom. Kušali smo, kako je kazao Jakopović vrlo rijetko vino. Naime, samo su se neki vinari odvažili napraviti desertno crveno vino, a ovo nas je osvojilo na prvu. Zapravo… oduševilo. Radi se o kupaži izuzetno zrelog cabernet sauvignona, merlota i cabernet franca. Svako je vino zasebno „odgojeno“ u barrique bačvama, a potom kupažirano. „Kao i sva vina iz vinarije Zlatno brdo i ovo je posebno, drukčije. Nije gusto, naporno iako je robustno. U njemu je zadržana elegancija koja pruža lakoću pijenja pri čemu se osjeti voćan karakter, okus ukuhanog crnog voća i šljiva“, kazao je Jakopović.

Na kraju službenog dijela imali smo čast kušati i izbornu berbu Pinot sivi sa 28 g ostatka šećera. Bio je to dvostruki šećer za kraj, a mi smo odlučili vinara Gorana Matijevića posjetiti u njegovoj vinariji u Baranji, nadomak Dunava do koje se u Općini Kneževi Vinogradi dolazi vinskom cestom koja vodi do Banovog brda.

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: arhiva vinarje Zlatno Brdo, Ivana Pranjić i Sunčana Barušić

Za vinoljupce: novi primjerak magazina Vinum.In

Nedavno smo pisali o hrvatskim vinarkama, mnoge su žene vezane uz vinarstvo radeći u marketingu ili promotivnim aktivnostima vinarija, iza svakog uspješnog vinara stoji žena, a zaboravili smo napisati da u Hrvatskoj postoji jedan jedini printani magazin o vinu Vinum. In, a njegova  je glavna urednica – pogađate, žena! Dijana Carlito Grgić.

Nedavno je u Business 5 Clubu, koji se nalazi na četrnaestom katu nebodera Sky Office predstavljen novi broj koji će sigurno već naslovnicom zaintrigirati ljubitelje vina – profesionalne ali i one koji žele znati nešto više o omiljenom piću. Jer, potpuno je drukčiji doživljaj kada se vino pijucka znajući otkuda dolazi i barem kroz pisane riječi, poznajući vinara koji ga je napravio, ali i koji je svoju energiju te životnu filozofiju prenio u kapi u kojima se uživa već stoljećima.

„Novi broj magazina razlikuje se od dosadašnjih. Najprije po naslovnici, a potom dizajnu i sadržaju jer smo odlučili ukinuti temu broja i rubrike te pisati o vinima, vinarima i vinarijama koje su nas se posebno dojmile“, istaknula je glavna urednica Vinum. In-a, Dijana Carlito Grgić na početku druženja kada su gosti pijuckali pjenušac dobrodošlice: Nice to see you, vinarije Enosophia.

Redakcija s Dijanom na čelu ove godine priprema i posebno izdanje, vodič hrvatskih vina za turiste, a predstavljeni primjerak, po cijeni od 5,20€ može se nabaviti na odabranim prodajnim mjestima.

Suradnici i uzvanici te su večeri uživali u vinima nekoliko vinarija – suradnika magazina i članova Business 5 Cluba, a posebno su predstavljena vina vinarije PP Orahovica, iz njihove nove linije Martin Albus.

Glavnoj urednici Dijani Carlito Grgić, u ova turbulentna vremena želimo puno uspjeha u kojeg ne sumnjamo.

Na prvom ovogodišnjem druženju udruge WOW gostovali vlasnici moslavačkih vinarija Trdenić, Florijanović i Lagena

U Business Clubu, u zagrebačkom Sky Office Toweru, udruga WOW  (Women on Wine), organizirala je prvo ovogodišnje druženje. Uvijek dobro raspoložene žene koje vole kušati kvalitetna i posebna vina i slušati zanimljive priče o njegovoj proizvodnji, ugostile su tri vinara iz Moslavine: Tomislava Trdenića iz vinarije Trdenić, Ivicu Florijanovića iz vinarije Florijanović i Svena Đozu iz vinarije Lagena.

„Ovo smo druženje ponajprije posvetili škrletu, našoj autohtonoj sorti. Najprije ćemo kušati tri mlada škrleta, a potom i ozbiljnija vina od ove sorte, te nekoliko vina iz ovih vinarija koja će nakraju lijepo zaokružiti naše druženje s moslavačkim vinarima“, rekla je na početku Dijana Carlito Grgić, voditeljica vinoteke u Clubu.

Ivica Florijanović, Dijana Carlito Grgić, Tomislav Trdenić i Sven Đozo

Vina se najbolje dožive u kušaoni ili podrumu vinara, a najzanimljivije o njihovom nastajanju ispričat će vinari, kao što je to bilo na ovom druženju. „U vinariji radimo brat i ja, pomaže nam otac, a sveukupno nas je šest zaposlenih. Obrađujemo 15 hektara vinograda i godišnje proizvedemo 100.000 litara vina. Dakako, najvažnija nam je sorta škrlet kojeg sam danas donio. On je još mlad, iz berbe 2022, ali već je strukturiran i drago mi je da se iz godine u godinu u mom kraju proizvode sve ozbiljnija vina od ove sorte, te da se proširuju vinogradi. Moslavina i moja vinarija, te vinarije mojih kolega nisu daleko. Nalaze se svega pedesetak kilometara od Zagreba i ovom prilikom pozivam sve da dođu na kušanje vina, probaju naše specijalitete ali i da provedu predivan dan ili vikend, jer mi se nalazimo uz park prirode Lonjsko polje“, kazao je Tomislav Trdenić točeći svoje vino koje je zamirisalo po breskvi, jabuci, kruški i marelici. Nije bilo teško zamisliti ljetni dan s ovim, dobro ohlađenim vinom u čaši, koje odlično zbog svoje svježine i kiselina, prati gotovo sva jela.

Sljedeće vino predstavio je Ivica Florijanović. „Ovaj škrlet je također svjež, iz berbe 2022. Trenutno obrađujemo 5 hektara vinograda, od toga 3 hektara imamo zasađeno sortom škrlet, a ostalo je graševina, frankovka i pinot crni. Pola nasada je relativno mlado (7-8 godina), dok sa starih nasada koji imaju preko 40 godina odvajamo jedan dio grožđa i radimo liniju Mons Claudius. Prošla je godina za Škrlete bila izvrsna i zadovoljan sam s kvalitetom ovog mladog vina, a nadam se da će svoju kvalitetu pokazati i ona koja sam ostavio na odležavanju. Ove će godine vinarija Florijanović izaći na tržište i sa tri pjenušca. Jedan je od sorte chardonnay koji je trenutno pet godina na odležavanu, drugi je rosé i to od sorte frankovka, a treći od autohtone sorte moslavac. Etikete su u izradi i uskoro će boce ugledati svjetlo dana“, kazao je Ivica Florijanović dok su WOW-ice vrtjele čaše ispunjene mladim Škrletom.

„Moja se vinarija Lagena nalazi na najistočnijem dijelu Moslavačke gore, a vinogradi su na 250 metara nadmorske visine isključivo na južnim padinama. S vrha mojih vinograda vidi se Slavonija, a ispod njih, 600 do 700 metara zračne linije teče rijeka Ilova koja je nekad bila stara međa Moslavine i Slavonije. Tlo je ilovasto, po čemu je naše selo i dobilo ime, a na tom su se mjestu u davna vremena proizvodili mali trbušasti vrčevi za vino s uskim i dugačkim vratom te ručicom sa strane – lagene. Po njima sam nazvao moju vinariju jer smatra se da je lagena, koja se koristila još u 4. stoljeću prije Krista i u staroj Grčkoj, bila preteča današnjem dekanteru“ kazao je Sven Đozo i WOW-icama predstavio svoje prvo vino, također mladi Škrlet, iz prošlogodišnje berbe. Njegova vinarija proizvodi šest varijanti škrleta, mirnih i  pjenušavih, a budući da Svenov istraživački duh ne miruje, prije pet godina odlučio je svoj škrlet spustiti dvadeset metara ispod površine mora gdje odležava 9 mjeseci.

Nakon mladih Škrleta, uslijedila su ozbiljnija vina, a i malo drukčija. Naime, vinari su WOW-ice htjeli iznenaditi svojim posebnim etiketama, a vertikalu Škrleta članice će imati priliku kušati u njihovim vinarijama kad se u proljeće zapute u Moslavinu.

Sven Đozo je iz svoje vinarije Lagena donio vino Oca, želeći pokazati i dokazati što se sve može napraviti od sorte Škrlet. „Berba je 2020., a grožđe smo brali s najboljih položaja gdje smo osigurali minimalne prinose po trsu. Vino je macerirano 6 sati, potom  je 120 dana ležalo na vlastitim talozima.  Nakon toga smo ga prebacili u barrique bačvu od 25 litara. Bačva je od akacije, ali ne bilo koje: dali smo je napraviti od akacije koja raste u šumama u našem vlasništvu i pretpostavljamo da je stara preko 70 godina. Ovo je kompleksno vino sam punio u magnum bocu jer je po volumenu najbliža našoj lageni koja se proizvodila od 1,4 do 1,6 litara. Nazvao sam ga Oca, prema staroj mjernoj jedinici za volumen koja je iznosila 1450 ml, upravo toliko koliki volumen ima magnum boca.“ objasnio je Sven Đožo oduševljenim WOW-icama koje nisu znale što prije: vrtjeti čašu i kušati ovo posebno vino ili slikati odličnu etiketu koju je dizajnirao Marin Šubašić.

Nakon magnuma otvarao se Florijanović Šrlet iz linije Mons Claudius. „Liniju koja je nastala selekcijom škrleta nazvao sam prema starom imenu Moslavačke Gore. Ovaj Škrlet je iz berbe 2021., i osvojilo je zlatnu medalju u Zelini na izložbi vina. Sadrži 5-6 grama šećera i lijepu kiselinu koja nije prevelika a ipak prikriva taj šećer, tako da je vino slasno i pitko, nije suho a niti slatkasto. Negdje je na granici, zato je posebno“ objasnio je Ivica Florijanović, koji je na kušanje donio i svoju Frankovku koja je otmjeno prekinula kušanje niza bijelih vina.

 

Šećer je došao na kraju. Zapravo ne šećer nego iznenađenje. Naime, iz vinarije Trdenić otvarao se Trdenić Gewürztraminer Private Collection 2020. „Kad se kaže Traminac, svi pomisle na Ilok. A, sorta traminac raste i u Moslavini, ali daje potpuno drukčije vino. Naime, naše ilovasto tlo zadržava vlagu i loza ima veliku lisnu masu koja zaštićuje grozd, pa sunčane zrake teško dolaze do njega. Kad je grozd u hladu, ne stvaraju se veliki šećeri. Tako moslavački traminac ima aromatiku, miriše na bijele i žute ruže, ali je polusuho, ima svježine  i mnogo je laganije od slavonskog, pa ga je teško nazvati desertnim vinom. Dobro ohlađeno može se bez problema pijuckati cijeli dan“ kazao je Tomislav Trdenić na kraju druženja s WOW-icama koje su oduševljene vinima počele dogovarati obilazak vinarija.