Arhiva oznaka za: Ivo Pavlović

Istra, Vis i Fruška gora na Vinskoj faci poslije placa

/u /od

Na veliku radost svih ljubitelja dobre kapljice željnih odličnog druženja, ispred – već kultnog wine shopa Witrina u zagrebačkoj Vlaškoj ulici 7, ponovno je bilo živo. Naime, vlasnik Witrine Ivo Pavlović i Manuela Maras, nakon podulje su stanke, ponovno organizirali druženje Vinska faca poslije placa. Za početak nove sezone odlučili su okupiti tri vinarije – iz Istre, s otoka Visa i iz Srbije.

U ime vinarije Vislander s otoka Visa, goste je pozdravila Sandra Vojković, brand manager ove relativno mlade vinarije na tržištu, ali s dugačkom obiteljskom tradicijom. „Primarno smo orijentirani na plavce i prva smo otočna vinarija sa single vineyard proizvodnjom plavca malog. Imamo četiri različita vinograda, na četiri različita položaja. Terroir na spomenutim položajima je taj koji daje pečat grožđu i zaslužan je da u podrumima njegujemo četiri različita plavca“, kazala je na početku Sandra Vojković i dodala kako je vinarije ponosna i na vina od vugave, autohtone viške sorte.

Od sorte vugava proizvode mirna vina – Vislander Bugava koja je na tržištu prihvaćena kao odlično mlado, svježe vino, od selektiranog grožđa dobiva se Vislander Bugava Premier, a s malim dodirom drva Vislander Bugava Antique.  Plavci i Vugave oduševili su prisutne, a ostala mirna vina iz njihove proizvodnje, pjenušci (prvi pjenušci s otoka Visa) i destilati vinarije Vislander mogu se nabaviti, a gdje drugdje, nego u Witrini!

Samozatajni Franko Radovan predstavio je vina svoje vinarije Radovan, koja se nalazi u mjestu Radovan, kraj Višnjana. Franko Radovan, naslijedivši vinariju svojih predaka, počeo je profesionalno proizvoditi vina 1998. godine. Od tada, iz godine u godinu rasprodaje sve butelje koje su namijenjene tržištu iako se u javnosti i medijima vrlo malo pojavljuje i promovira. Kušavši njegova vina svi su zaključili da mu reklama i nije potrebna, jer u slučaju vinarije Radovan, kvaliteta prodaje proizvod.

Glavno vino u vinariji Radovan je dakako – malvazija, a osim nje u vinogradima njeguju tri bijele i tri crne sorte od kojih proizvode devet etiketa. Nakon Radovan rosea od cabernet sauvignona i merlota, kušala se i svježa Malvazija Istarska.

Novo i nepoznato uvijek izaziva velik interes, pa je su se tako s velikim zanimanjem kušala vina vinarije Trivanović koje je predstavio Ivan Trivanović. „Imamo dugačku obiteljsku tradiciju. Naime, moja obitelj na obroncima Fruške gore uzgaja grožđe još od 1959. godine. Djed i otac su vina proizvodili uglavnom za sebe, rodbinu i prijatelje, a onda sam, nakon što sam preuzeo vinariju odlučio ozbiljnije pristupiti vinarstvu. Proizvodimo 9 etiketa vina od grožđa koje raste isključivo u našim vinogradima“, započeo je predstavljanje Trivanović i ponosno dodao kako je srpski vinski magazin Vino&Fino, njihov rose Lex, 2022. godine proglasio vinom godine.

Rose prošlogodišnje berbe još nije na tržištu (moći će ga se kušati na manifestaciji Pink day u Laubi), međutim gosti su ispred Witrine s velikim užitkom ispijali njihov Chardonnay i Trivanović reserve Cabernet Sauvignon, a Ivan Trivanović je najavio da će se njegova vina uskoro moći kupiti i u hrvatskim vinotekama.

Druženje na Vinskoj faci poslije placa omiljeno je ne samo zbog dobrih i posebnih kapljica, nego i zalogaja koje nesebično vlasnik Witrine, Ivan Pavlović nudi. Domaće je domaće, a Pavlović je oduvijek znao „nanjušiti“ kvalitetne i dobre proizvođače delikatesa, sireva i dakako – suhomesnatih proizvoda. Novost u ponudi Witrine su suhomesnati proizvodi vrlo cijenjenog proizvođača, gospodina Trusića iz Starog Petrovog sela kraj Požege. Na pladnjevima su se našli kulen Bećarac, kulenova seka Namiguša, slanina Janja – svi od crne slavonske svinje, a kobasica Djeveruša napravljena je od mješavine mesa autohtonog sortnog goveda podolac i crne slavonske svinje. Prave šmekere svi proizvodi čekaju u Witrini!

 

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Vesna Jozić, Mario Kučera i Sunčana Barušić

Na večernjem izdanju Vinske face s placa kušala su se vina vinarija Ipša i Rizman, te vino enologa Petrića

/u /od

Vinske face su prilično izdržljive, a koliko su one izdržljive, toliko su organizatori manifestacije Vinska faca s placa, sommelierka Manuela Maras i Ivo Pavlović, vlasnik wine shopa Witrina u kojoj se od samog početka odvija manifestacija – uporni. Što naume, to ostvare!

Da pojasnimo: na plac ideš danju (rijetki idu noću, ali iz drugih razloga). Ali, toga dana (subota) u Laubi se odvijao jedini festival ružičastih vina u Hrvatskoj, Pinkd day. Dakako, vinske face su odjenule barem jedan ružičasti detalj i uputile se na kušanje roséa više od stotinu vinara Hrvatske, susjednih nam zemalja i onih malo udaljenijih. Bilo je u Laubi i vinskih radionica, čaše su zveckale, kušalo se i popilo dosta – ne samo rosea, nego i koktela. Ali, vinske face, osim što imaju za vino istreniran njuh i osjet okusa, imaju poprilično kondicije, pa su se uputile u Witrinu, na Vinsku facu s placa koja je ovog puta, zbog spominjanog festivala počela u noćnim satima. Face ovoga puta nisu došle s placa, nego iz kuće za ljude i umjetnost, a zvučna imena gostujućih vinara bila su dovoljan razlog da se navrati podno katedrale, odnosno ovoga puta – na terasu iznad Europskog trga, jer Manuela i Ivo dobro su pretpostavili. Došlo je toliko faca da bi ih bilo teško ugurati u prostorije wine shopa. Uostalom, bilo je tu i odličnog, pred facama skuhanog rižota…

Klaudio i Irena Ipša

„Dolazim iz sela Ipši, a tko ne zna gdje su Ipše, za orjentaciju – nasuprot su Motovuna. Radimo maslinova ulja, a s vinima smo malo mlađi. Uglavnom radimo prirodne macerate, 5-6 etiketa, a od toga ćete večeras kušati tri: Pjenušac extra brut (2020.) od čiste malvazije koji je 20 mjeseci ležao na kvascima, potom Malvaziju (2019.) koja je imala malo dužu fermentaciju između 20 i 30 dana. Toliko je trajala i maceracija, jer ih radimo zajedno. Bila je otvorena, na vlastitim kvascima, potapana i tri puta dnevno. Potom smo je prešali, i stavljali u otvorene kace da se nataloži težak talog, a zatim premjestili u drvene bačve gdje je stajala devet mjeseci. Dakako, uz miješanje da se dižu talozi. Nakon drva punili smo je u boce u kojima je, prije stavljanja na tržište, ležala tri godine. I nakraju, kušati ćete Pinot sivi (2020.) kojeg radimo s istom filozofijom kao i maceriranu malvaziju, samo što je ovaj pinot bran godinu dana prije“ rekao je Klaudio Ipša koji se sa suprugom Irenom maslinarstvom bavi preko 25 godina, a prošle je godine otvorio novu, luksuznu kušaonicu na potpuno obnovljenom obiteljskom imanju koje je otkupljivao svih tih 25 godina.

Prava je to obiteljska priča u koju su uz Klaudija i Irenu uključeni kćerka Antonija, sin Ivan i njegova zaručnica Valentina. Obiteljska i zaokružena priča, jer maslinovo ulje traži hranu, hrana traži vino, pa je obitelj odlučila zasaditi lozu i okušati se u vinarstvu. Ispočetka samo za vlastite potrebe, a danas imaju 25 000 čokota.

Sandra Rončević

I dok su se počeli širiti mirisi rižota od liganja i sipa kojeg su facama pripremali uvijek vrijedni i dovitljivi blogeri/infulenceri/ponajviše odlični kuhari, Sandra Rončević (@oslanomislatkom) i Mile Butorac (hungry_mile), počelo se predstavljati vino iz druge vinarije, druge vinske regije – sa Komarne.

„Večeras sam donio jedno vino i to rosé, jer danas je dan roséa. Rusula vinarije Rizman je rosé od plavca malog, sorte poznate po visokim taninima, punoći i tamnom prosušenom voću. Ovo je vino pravo iznenađenje. Naime, kada kušate rosé napravljen od iste te sorte, a on aromama prvenstveno podsjeća na trešnje, maline i prožet je nježnim, cvjetnim aromama, dokaz je da se od naše autohtone sorte mogu raditi delikatna, jednostavna i privlačna vina a ne samo robustne teškaše“ kazao je Salvador Mandarić, vinski konzultant, edukator i sommelier koji surađuje s vinarijom Rizman, budući da je Damir, najmlađi od braće Štimac bio spriječen doći u Zagreb.

Salvador Mandarić

Štimac, Rizman… mnogim facama nije bilo jasno, pa da pojasnimo. Obitelj Štimac se bavi vinogradarstvom još od početka prošlog stoljeća. Prve je nasade zasadio pradjed Mihovil Mijo Popich, poznat pod nadimkom Rizman. Živio je u obiteljskoj kući u Opuzenu, a nakon što je peronospora poharala vinograde, bio je prisiljen iseliti se u Ameriku. Međutim, ljubav prema domovini i zemlji koja, ako uložiš u nju dovoljno rada, ali i ljubavi, daje tako divne plodove je prevladala. Mihovil se vratio u Hrvatsku, u svoj rodni kraj, ponovno su niknuli vinogradi, a posljednji, na Komarni, zahvaljujući vrijedim rukama mlađih generacija, koja ime vinarije odabrala njemu u čast. Upravo ta mlađa generacija obitelji Štimac, sa još šest vinara ove regije začetnici su nastanka najmlađih vinograda u ovom dijelu Hrvatske – Komarne. Obitelj je iznad vinarije, na 253 metra nadmorske visine, s najljepšim pogledom na Pelješac i dakako, most, izgradila kušaonu koju se mora posjetiti!

Ivo Pavlović, Klaudio Ipša, Manuela Maras, Salvador Mandarić i Rikard Petrić

U trenutku kad je rižoto, mirisan, kremast, divan, taman začinjen (treba imati hrabrosti rižoto pripremati na otvorenom za tako velik broj gladnih usta!), svoje je vino počeo predstavljati mladi enolog Rikard Petrić koji je zaslužan i za odlična vina vinarije Stina sa otoka Brača. „Igrom slučaja sam kupio vinograd i to 2016. godine kada sam obilazio nasade otoka Hvara. Odmah sam znao da je to najbolji vinograd kojeg sam ikad vidio i pomislio – ovo moram kupiti za sebe. I tako samo postao vlasnik vinograda i napravio vino po svom ukusu. Onakvo kakvo ja volim, bez kompromisa. Uzimao sam samotok, da dobijem najbolje i danas ćete se uvjeriti da je ovaj plavac Lapis Rubrum Plavac mali (2018.) poseban. Nisam htio napraviti vino koje će nakon tri gutljaja udariti u glavu i oboriti s nogu. Htio sam da bude elegantan, pitak, a bogat i pun“ kazao je Rikard Petrić, a face su zaključile da govori istinu. S rižotom od liganja i sipa postao je sjajan par.

Kako tko, uglavnom su face počele hvatati zadnje tramvaje (ili čekati taxi službu, jer na ovoj manifestaciji odgovorno se pije), a pozitivni komentari za ovaj susret završavali su i upitom – što će nam Manuela i Ivo sljedeće pripremiti?

Tekst: Sunčana Barušić

Vina iz Vinograda Nuić u zagrebačkoj Witrini

/u /od

Manifestacija Vinska faca s placa, koju organiziraju sommelierka Manuela Maras i Ivo Pavlović, vlasnik wine shopa Witrina, nastavila je žestokim tempom. Ovoga puta Face su kušale odabrana vina iz Vinograda Nuić koja im je predstavio Vlatko Nuić, najstariji sin Josipa Nuića koji je proslavio sortu trnjak, te škrti krš i kamen pretvorio u najljepše vinograde toga kraja.

„Moja obitelj trenutno ima 35 ha vinograda u selu Crnopod, mjestašcu smještenom između Ljubuškog i Međugorja, 20 kilometara zračne linije od mora i na 140 metara nadmorske visine, tako da su uvjeti za uzgoj grožđa odlični jer imamo blage zime, ljeti jako puno sunca, a kada je potrebno, trsove od isušivanja štitimo navodnjavanjem iz vlastitih bunara“ kazao je Vlatko Nuić otvarajući prvu bocu, Žilavka 2022., iz njihove linije Vrhunska vina.

„To je mlado vino, iz prošlogodišnje berbe. Grozdove beremo ručno i još ih dodatno selekcioniramo u podrumu nakon čega ih hladimo i hladno prešamo. Mošt smo hladili i ostavili da se taloži preko noći, a potom je uslijedila hladna fermentacija u kontroliranim uvjetima. Po završetku fermentacije i uklanjanja s grubog taloga, ostavili smo vino odležavati na finom talogu 6 mjeseci uz povremeno miješanje. Nakon bistrenja i filtracije ovu smo Žilavku napunili u boce i nakon dva mjeseca je plasirali na tržište. Htio sam vam donijeti na kušanje i Žilavku Selekciju, vrhunsko bijelo vino koje prije punjenja u boce odležava u hrastovim bačvama od 500 litara. Međutim, iz berbe 2021. više nemamo niti butelju, a berba 2022. bit će spremna za tržište možda krajem trećeg, a najvjerojatnije početkom četvrtog mjeseca“ objasnio je Vlatko Nuić koji s obitelji živi u Austriji i tamo studira vinarstvo i vinogradarstvo.

Nikola Kraljević, Vlatko Nuić, Ivo Pavlović i Manuela Maras

Naime, obitelj Nuić je netipična vinarska obitelj. Otac, Josip Nuić rođen je u Njemačkoj gdje je živio s obitelji koja je privremeno iselila iz Hercegovine. Tamo je završio školu, a potom živio na djedovini, u  Hercegovini i pokrenuo posao prodaje auto dijelova, te uskoro postao predstavnik Volva za regiju. Vinsku je priču započeo spontano, družeći se s rođakom i svojim prvim enologom Ivanom Penavom, te vinarom Miroslavom Ćorićem. Ispočetka je proizvodnja vina bio hobi, a potom se sve krenulo ozbiljnije, pa je 2002. godine posadio šest hektara vinograda na položaju Orlovac, a četiri godine kasnije, na tržište plasirao tri prve etikete vina Vinogradi Nuić – Žilavka, Blatina i Blatina Barrique. Odmah se počelo pričati o vinima Vinograda Nuić, jer za razliku od ostalih vinara, Nuić je imao nasade čiste blatine. Istodobno je uz pomoć ogromnog stroja kojeg je kupio i nazvao „kamenojed“, izdrobio krš i na 35 hektara iz ničega napravio najljepši vinograd u Hercegovini. Vinograd je ujedno i kulturna baština, jer između redova loze sačuvane su dvije ilirske grobnice.

Irma Dragičević i Ronald Braus

Iako je posao s vinima napredovao, u Crnopodu se počela graditi i impresivna vinarija, Josip Nuić je zaključio da svojoj djeci želi pružiti vrhunsko školovanje, pa je s cijelom obitelji preselio u Austriju. Preselio je u Austriju, tamo živi, ali time nije prekinuo svoju hercegovačku vinsku priču. Naprotiv, iz Austrije stalno donosi neke nove detalje, ideje oko uzgoja grožđa i rada u podrumu koji su u Hercegovini do danas bili nezamislivi, a najstariji sin, koji je gostovao u Witrini, Vlatko Nuić je krenuo njegovim stopama.

„Sljedeće vino koje ćemo kušati je Trnjak (2018.) iz linije Premium vina. Trnjak je vino s kojim je naša vinarija postala poznata u regiji i uspjela brzo napredovati. Naime autohtona sorta trnjak gotovo je izumrla u našim vinogradima, a pojedini čokoti sadili su se samo da bi oprašivali blatinu, budući da blatina ima samo ženske cvjetove. Međutim, nakon što je moj otac probao čisti Trnjak kod jednog prijatelja, zadao je sam sebi zadaću da će on napraviti bolji. I uspio je“, objasnio je Vlatko Nuić točeći tamno vino crvene boje rubina s crnim nijansama, a kad su face zavrtjele čašu, udahnule su miris sušenog voća, čokolade, crnog papra, kave i dima te ostale oduševljene.

Ronald Braus, Zdenka Mesić, Duilio Belić i Alfi Kabiljo

Osim po fantastičnim vinima, Vinogradi Nuić pobuđuju veliku pažnju i znatiželju uvođenjem novih sorti na hercegovačko tlo. Na mala vrata je tako u Hercegovinu ušla sorta pošip i na njihovim vinogradima daje odlične rezultate, posadili su čokote grka koji je daje odlična vina, a osim merlota, syraha i cabernet sauvignona, u redovima Vinograda Nuić raste i zeleni veltlinac za koji je zaslužan Vlatko Nuić.

„U školi smo učili kalemljenje i proizvodnju sadnog materijala, a sve sadnice koje smo napravili dobili smo na poklon. Ja sam ih, dakako, donio u Crnopod i zasadio. Dobro napreduju i sada eksperimentiramo da vidimo što mu je sve potrebno za najbolje rezultate. Ove godine planiramo proširiti vinograde. Naime, na području Ljubuškog smo u suradnji sa šest vinara kupili teren kojeg su u vrijeme Austrougarske monarhije koristili kao područje za testiranje loza. Na naših 8 hektara zasadit ćemo žilavku i chardonnay“, govorio je Vlatko Nuić otvarajući treće vino koje je donio za kušanje – Vinogradi Nuić Cabernet sauvignon limited edition 2018. To je relativno novo vino na tržištu i imamo ga 3000 boca. Godina kada je brano grožđe je bila posebna za tu sortu, koja je dala moćna vina, s više alkohola i šećera koji su bili koncentrirani u maloj količini grožđa. Upravo smo zato odlučili ne napraviti klasični vrhunski cabernet koji inače radimo, nego limitiranu, drugačiju verziju“, naglasio je Vlatko Nuić, a face su s odobravanjem ispijale ovo snažno vino.

Vlatko Nuić

Posljednje koje se kušalo toga dana, face su, uz odobravanje Ive Pavlovića, vlasnika Witrine, uzele s polica trgovine, jer vina Vinograda Nuić mogu se nabaviti na toj poznatoj zagrebačkoj adresi. Jedno odlično i posebno vino u čašama je zamijenilo drugo: Cuvée red 7, kupaža od sedam sorata: blatine, trnjaka, merlota, cabernet sauvignona, cabernet franca, syraha i tourige nacional. „Postotak sorti u kupaži odgovara zastupljenosti tih sorata u našem vinogradu“ objasnio je Vlatko Nuić na kraju druženja Vinska faca s placa, a face su nazdravile do idućeg susreta.

Ekološka vina Chresno na Vinskoj faci poslije placa

/u /od

Prva ovogodišnja Vinska faca poslije placa koju u wine shopu Witrina u zagrebačkoj Vlaškoj ulici 7 organiziraju sommelierka Manuela Maras i vlasnik trgovine Ivo Pavlović bila je u znaku vina koja na svojoj etiketi nose svima sve draži – zeleni listić, odnosno vina s eko-certifikatom. Face koje su se spustile s placa kušala su eko-vina Chresno koja su iz Male Črešnjevice donijeli bračni par Ivona i Miroslav Slaviček

„Jako smo vezani uz Podravinu i Bilogoru, što smo dokazali kad smo dali otkaze na stalnim poslovima u Zagrebu i vratili se u rodni kraj. Istražujući povijest ovoga kraja saznali smo da se Mala Črešnjevica u srednjem vijeku zvala Chresno (čresno). Budući da se naš vinograd nalazi upravo na tom mjestu, u blizini najvišeg vrha Bilogore, bilo je logično da tako nazovemo svoju vinariju“ objasnila je Ivona Slaviček na početku druženja točeći Rajnski Rizling.

Vinska faca s placa u Witrini – vinarija Chresno

Face su zavrtjele čašu, a nakon kušanja razvila se žustra rasprava. Naime, Chresno Rajnski Rizling je bio drukčiji od očekivanog. Odličan… ali drukčiji. „Upravo je to karakteristika vina s ekološkim certifikatom. Ona su živa, a mi u boci, bez ikakvih intervencija želimo imati vina koja zadržavaju miris i okus loze na trsovima. Nema tu puno filozofije. Cijenimo ono što nam je priroda dala i stvaramo u suradnji s njom. Naša vina imaju svoj potpis i nemoguće je da su svake godine ista. Kada bi bila ista, bio bi tPo očiti znak je da smo nešto kemijali s njima. Kakva će biti, određuje priroda“ objasnio je Miroslav Slaviček i opisao njihov vinograd koji je okružen prirodom, a redovni su posjetitelji divlje životinje i ptice. „Čak nam na trsovima rade gnijezda, a mi ih s oduševljenjem ostavljamo na miru, jer to nam je znak da u našem vinogradu nema štetnih sastojaka koji bi zatrovali zemlju i plodove koje daje. Zapravo i kad nam životinje malo obrste mladice ili grozdove… ne uzrujavamo se previše, jer mi smo došli na njihovo, oduzeli smo im zemlju i ne bi bilo pravedno da je totalno svojatamo“.

Ivona i Miroslav Slaviček u svom vinogradu

Njihov vinograd broji 17.000 trsova ekološkog uzgoja na četiri hektara površine na kojem raste čak 14 sorti grožđa. Uz klasike – chardonnaya, rajnskog rizlinga, traminca mirisavog, bijelog i žutog muškata, zelenog silvanca, syraha, merlota i cabernet sauvignona zasadili su i četiri hibridnih sorti solaris, muscaris, cabernet blanc i cabernet cortis. „Kupili smo vrhunske sadnice i to u Njemačkoj, u rasadniku starom 80 godina i nismo požalili. Možda bismo sad, kad smo vidjeli kako posađene sorte rastu na našoj pjeskovitoj zemlji, posadili više PIWI sorti. Naime, one su nastale križanjem druge generacije hibrida s plemenitim europskim lozama, a otporne su na plamenjaču i pepelnicu koje predstavljaju pošast za vinograde. Budući da je u ekološkom uzgoju dozvoljeno samo prskati sumporom i bakrom, te biljnim pripravcima ove su nam sorte idealne“ objasnio je Miroslav.

Na red za kušanje je došao Muškat Chresno koji je opet izazvao oduševljenje, jer je opet bio odličan, ali drukčiji od očekivanog, onog na što smo navikli pijući vina iz konvencionalne proizvodnje. Pohvale su dolazile sa svih strana, a Ivona i Miroslav, koji sami obrađuju i njeguju 17.000 trsova i tretiraju ih poput ljubimaca, znaju svaki listić i grozd, žive s prirodom, dobili su potvrdu da im se trud isplati.

Vinska faca s placa u Witrini – vinarija Chresno

 

Veliko zanimanje izazvalo je kušanje vina od većini nepoznatih PIWI sorti. „One su posebne. Kao da je u svakoj bobici prirodni putem nastala kupaža. A, od posebnih sorti dobivaju se i vina posebnih okusa i mirisa. Mnogi na takva vina gledaju s nevjericom, ali eto, osim po ekološkoj proizvodnji i po tome smo posebni u svom kraju. PIWI sorte u Hrvatskoj imaju priznatu sortnost i smatram da ne smijemo robovati tradiciji. Nemojte nas krivo shvatiti… mi poštujemo tradiciju, ali se i okrećemo prema novom. Za deset godina će ove sorte, poput muscarisa kojeg upravo kušate biti „stare“ sorte, a uzgojit će se opet neke nove“ kazala je Ivona točeći Muscaris Chresno, a Face su nakon kušanja bile oduševljene. Čaše su se brzo ispraznile i tražila se kapljica više.

Vinska faca s placa u Witrini – vinarija Chresno

 

„Merlot Chresno kojeg ćete na ovoj Vinskoj faci s placa posljednje kušati je mlad, od prošlogodišnje berbe, ali namjerno smo ga donijeli da se uvjerite u prednost eko-vina. On već ima punoću, a kad odleži nekoliko godina, za što ima velikog potencijala, bit će to veliko vino“ s ponosom je objasnio Miroslav Slaviček i dodao kako planiraju u vinogradu sagraditi podrum i kušaonicu te pokrenuti ruralni turizam u svom kraju. A, dok se čeka izgradnja, uputite li se u Malu Črešnjevicu na kušanje ostalih njihovih vina, bračni će vam par osigurati boravak (jer nakon kušanja mora se prespavati) u ruralnoj kući Villa Lipica koju je nedavno otvorio njihov prijatelj Mario Škorak. Eto, to su dva dobra razloga (a ima ih bezbroj) zašto se uputiti u Pitomačku vinsku regiju.

 

Foto: Nikola Zoko i Sunčana Barušić

Faca s placa – blagdansko slavlje sa stilom

/u /od

Vjeruje se da na prelazu iz stare godine u novu za sreću treba nositi nešto crveno, mnogi pri ruci  imaju srećonošu u obliku djeteline s četiri lista, a većina tvrdi da kako ispratiš staru, tako će ti biti u novoj. Pa, uzevši tvrdnje u obzir, u wine shopu Witrina očito će biti veselo i… ružičasto.

 

 

Naime, posljednja Faca s placa u 2022. godini koju su organizirali sommelierka Manuela Maras i vlasnik Witrine, Ivo Pavlović održana je na terasi nedaleko od wine shopa, s pogledom na Jelačić plac i uz zvukove odlične glazbe.

Da svijet bude obojen u ružičasto i da se dan započne zaigranim mjehurićima (u ružičastim čašama) pobrinula se nova hrvatska vinarija Royal Hill, a za dobru glazbu bila je zaslužna pjevačica Irma Dragičević sa svojim bendom.

Irma Dragičević s bendom

„Royal Hill je relativno mlada vinarija, a ona je dio ostvarenja mog životnog sna. Naime, u Erdutskom sam kraju rođen, tamo samo odrastao i sjećam se kako sam s pokojnim ocem obrađivao mali vinograd. Ima istine u izreci kako te u životu vuku korijeni i na kraju sam odlučio s partnerom uložiti u proizvodnju vina, proširiti vinograde i otkupiti te obnoviti vinograde Iuris vinarije. Trenutno Royal Hill ima u vlasništvu 50-tak hektara, što nas svrstava u ozbiljnije proizvođače. Vinogradi su nam, mogu to slobodno tvrditi, na najboljim pozicijama u čitavom Erdutskom vinogorju. Imamo jedinstvenu mikro klimu i otprilike 250 sunčanih dana godišnje što je itekako važno za sazrijevanje i dobivanje sladora u grožđu“. objasnio je na početku druženja Miodrag Borojević koji sa sinom Mateom vodi vinariju, odnosno tvrtku Royal Hill.

Miodrag Borojević

„Još uvijek učimo o vinarstvu, trenutno smo, što se tiče prostora i tehnologije vezani uz Erdutske vinograde. Međutim, nakon raspisanog natječaja i odabranih rješenjem arhitektonskog studija „2 arhitekta-Zidarić“ planiramo započeti gradnju nove vinarije koja će se prostirati na otprilike 6000 kvadratnih metara i to usred vinograda. Planiramo izgraditi podrume u kojima će odležavati preko milijun boca pjenušaca, milijun butelja s crnim vinima, a vina će i dozrijevati u preko 500 barik bačvica. Veliko će to biti zdanje za koje vjerujemo da će i promijeniti sliku ovoga kraja i zahvaljujući gornjoj etaži koja će turističkim sadržajem (kušaona, restoran, smještajni kapaciteti) privući mnoge ljubitelje kvalitetnih kapljica, prirode i dobrih zalogaja“ kazao je okupljenim facama Miodrag Borojević dok su prisutni, uz Irmu Dragičević pjevušili blagdanske pjesme.

Uz zalogajčiće (domaći kruh s bakalarom na bijelo i paštetom od tune) brzo su se praznile ružičaste čaše s natpisom Royal Hill, a malu stanku od vrckavih mjehurića pjenušca face su napravile s mirnim vinom Royal Hill Blanc de Noir 2021. kojeg je ponosno otvarao i točio Mateo Borojević.

„Želimo biti drukčiji i proizvoditi posebna vina. Eto ovo je vino, kako samo ime govori – bijelo, a napravljeno je od crnog grožđa. U vinogradu i vinariji, odnosno proizvodnji vina nismo htjeli ništa prepustiti slučaju, stoga smo angažirali stručnjake. Već za berbu 2021. kao što je ova u boci, angažirali smo Ivonu Jeličić, jednu od najcjenjenijih hrvatskih enologinja, a budući da želimo postići najvišu razinu kvalitete jako vodimo računa i o ostalim zaposlenicima i suradnicima vinarije. Za vinogradarsku sezonu 2020. angažirali smo Francuza Erica Moroa, jednog od vodećih bordoških vitikulturista koji je u našoj vinariji zadužen za reorganizaciju vinogradarske struke po najboljim svjetskim principima. U vinogradu prevladavaju crne sorte od kojih proizvodimo pjenušac koji ste probali i Blanc de Noir, te sorte merlot, cabernet sauvignon, cabernet franc i chardonnay. Mislim da ćemo stati na deset etiketa, ali to će vino biti vrhunsko“, kazao je Mateo Borojević dok su face kušale vino koje je tek nedavno izašlo iz ove vinarije za koju vjerujemo da će se o njoj još čuti, a nadamo se da ćemo, kad dođe vrijeme i na manifestaciji Faca s placa imati prilike kušati i njihova ostala vina.

Miodrag i Mateo Borojević

„Ovu smo godinu, 2021. zatvorili sa stilom, na ovoj posebnoj terasi Witrine, a s još većim stilom nastavit ćemo iduću“ s osmijehom na licu nazdravio je Ivo Pavlović, vlasnik wine shopa Witrina.