Arhiva oznaka za: Spaces Matrix

Sva lica škrleta

/u /od

U zagrebačkom prostoru Speces Matrix u organizaciji Ivane Pranjić i stručno vodstvo sommeliera Tomislava Jakopovića održana je radionica Sva lica Škrleta na kojoj se kušalo dvadeset etiketa

Moslavina… Nazivaju je mikroregijom, a nalazi se na prijelazu iz središnje Hrvatske u Slavoniju. Ime joj potječe iz vremena Hrvatskog kraljevstva, odnosno gorja Mons Claudius, danas poznatog kao Moslavačka gora.

Bogat je to dio Hrvatske, kraj između rijeke Lonje na jugu i zapadu, Česme na sjeveru i Ilove na istoku. Tu se nalazi najveće prirodno mrjestilište šarana – Lonjsko polje, dok se ispod zemljine kore kriju se plin i nafta. A, iz zemlje, dubokim korijenima snagu crpe vinove loze koje u udolinama i po brežuljcima s ljubavlju njeguju i uzgajaju vrijedni vinari.

Dugo je i predugo Moslavina kao vinska regija stajala u sjeni ostalih, koji su upornošću i predanošću te dobro promišljenim marketinškim strategijama, sorte odnosno vina od pojedinih sorata pretvorile doslovce u brand. Ali, više sigurno neće biti tako – zaključili smo nakon radionice Sva lica… Škrleta koju je nedavno u zagrebačkom prostoru Spaces Matrix organizirala Ivana Pranjić, zaljubljenica u moslavačka vina, ljude, kraj… jednom riječju – u Moslavinu. Zapravo, Ivanina najveća ljubav je škrlet, jer kako kaže „ne samo da ga voli, nego ga i živi“.

Ivana Pranjić, vlasnica tvrtke Cork Croatia

Prilično uporna i pomalo tvrdoglava Ivana si je postavila zadatak: okupiti vinare Moslavine i krenuti zajedničkim snagama u promociju škrleta. Prvi korak bila je radionica koju smo spomenuli, Sva lica Škrleta na kojoj se kušalo čak 20 različitih škrleta u svim stilovima.

Tomislav Jakopović

Radionicu, koja je započela kušanjem pjenušaca Brut vinarje Trdenić i Fraktal extra brut vinarje Votinić-Klasnić odlično je vodio sommelier Tomislav Jakopović naglasivši kako je uzlet škrleta započeo pojavom nove generacije vinara te primjenom novih znanja i tehnologija. Kvaliteti je doprinjelia i klonska selekcija, koja je prvi put u Hrvatskoj napravljena upravo na škrletu.

Tomislav Trdenić, vinarija Trdenić

Vinarije Kezele, Jančar, Lagena, Mikša i Florijanović koje su predstavile mlade škrlete istog stila, ali potpuno drukčije, zahuktali su radionicu za koju je, prije početka, organizatorica Ivana Pranjić tvrdila da prilikom dvadeset kušanja škrleta, zajamčeno nećemo popiti dva ista.

Tomislav Veseljak, vinarija Kezele

Da škrlet voli drvo, u ovom slučaju hrast, dokazalo je kušanje škrleta Vinarije Seletković, a škrlet kasne berbe predstavila je vinarija Voštinić-Klasnić. Potom je škrlet vinarije Kosovec izazvao raspravu, jer – kako su neki komentirali bio je „potpuno pomaknut“, neočekivano drukčiji jer podsjećao je na rajnski rizling. Da… škrlet može biti i takav, zaključili smo.

Ivan Kosovec, OPG Ivan Kosovec

Izuzetno sortan bio je škrlet Ovnek Žuti sur lie 2019.  iz vinarije Miklaužić ekološke proizvodnje. Da objasnimo ime: ovenk žuti, ovnek slatki, škrlet tusti, škretec… tako ovu sortu nazivaju u Moslavini. Naime, grozd gusto postavljenih žutih bobica ima sa strane dva „mala grozda“, pa se dobiva dojam ovnove glave.

Kušao se na radionici i škrlet koji je dozrijevao u moru, zahvaljujući vinariji Florijanović (arhivska Selekcija mons Claudius 2016.), a da škrletu starenjem ne opada svježina i životnost, dokazao je škrlet Private Colection 2015. vinarije Trdenić.

Potom se kušao škrlet Pukli kamen vinarije Ivanić koji je bio dokaz da se od ove sorte mogu raditi i jantarna vina – nakon dvadesetak dana maceracije, vino je odležalo u bačvama od hrasta.

Likerski karakter osjetio se u dugo maceriranom vinu Škrlet 298 vinarije Klet Romić (brojka označava dane maceracije), a Natur 2020. vinarije Voštinić dobiveno je miješanjem šeste mjeseci maceriranog škrleta te klasično proizvedenog škrleta.

Nikica Katić, Klet Romić

Vinarija Glavica prva je ekološki certificirana vinarija u Moslavini, a kušao se njihov Škrlet Amfora 2021. za kojeg su svi zaključili da je savršen, ali da će s godinama biti još bolji.

Antun Glavica, vina Glavica

Na radionicu su došli moslavački vinari, profesori s agronomskog fakulteta, uvaženi vinski znalci i predstavnici medija. Zanimljivo, tako se i sjedilo: vinari za jednim stolom, profesori za drugim, a predstavnici medija za trećim. Eh, za onim trećim se, neka ne zamjere gosti s onda druga dva, za vino Škrlet Selekcija 2018. vinarije Kosovec koje je maceriralo i fermentiralo na vlastitim kvascima, a potom dozrijevalo u hrastovoj bačvi, oduševljeno komentiralo kako miriši na orah!

Kako to biva, desert (šećer) dolazi na kraju: Unikat Voštinić-Klasić 2015. vino je kasne berbe s malo neprevrelog šećera, a potom se kušalo Klet Romić škrlet izborne berbe prosušenih bobica 2019. Nikica Katić ga je napravio usprkos protestima njegove bake Nade, jer joj nije bilo jasno zašto je od puno grožđa napravio tako malo vina. Malo, ali vrijedno!

Radionica je održana uz financijsku potporu samih vinara, Udruge voćara i vinogradara Lujo Miklaužić i nesebične donacije Domagoja Pleše koji je čuo za projekt te se oduševio i odlučio ga financijski podržati.

„Cilj radionice je uz partnerstvo Udruge voćara i vinogradara Lujo Miklaužić, Proizvođačke organizacija Škrlet, Udruge Škrlet Moslavina najaviti zajednički rad na promociji škrleta i Moslavine kao vinske regije. Plan je organizirati radionice ovog tipa za svakog vinara zasebno ili po 2-3 vinara po radionici, kako bi imali priliku prezentirati svoje vinarije i vina koja proizvode uz škrlet. Također, od proljeća je plan radionice i razne događaje raditi upravo u prostorima vinarija i vinogradima, kao i organizirane vinske ture iz Zagreba“ kazala je na kraju radionice Ivana Pranjić.

Mi samo poručujemo: budite ustrajni, a kako je napisao Mato Lovrak: „Kad se male ruke slože, sve se može, sve se može“.

Ivana Pranjić, Tomislav Jakopović i moslavački vinari: Nikica Katić (Klet Romić), Zoran Jančar (Vinarija Jančar), Sven Đozo (vinarija Lagena), Antun Glavica (Vina Glavica), Ivana Gelo Seletković i Zvone Seletković (Vina Seletković) , Tomislav Trdenić (Vinarija Trdenić), Ivica Florijanović (Vinarija Florijanović), Tomislav Veseljak (ispred Vinarije Kezele), Tomislav Voštinić (Vinarija Voštinić Klasnić) i Ivan Kosovec (OPG Ivan Kosovec).

 

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Cork Croatia

Wine story s Tomislavom Trdenićem

/u /od

Mala vinska regija s velikim potencijalom – tako bi smo mogli nazvati Moslavinu. Potencijal leži ne samo u škrletu, sorti koja je najzastupljenija u ovom kraju, nego i po drugim sortama poput pinota, traminca ili pak cabernet sauvignona. Terroir Moslavine i klima pogoduju dozrijevanju grožđa od kojig se proizvode svježa, mlada vina, ozbiljna vina za odležavanje ali i pjenušci.

Upravo s pjenušcem od sorte škrlet započeo je Wine story, susret vinara i vinskih znalaca, strastvenih kušača i profesionalaca kojeg vodi Dijana Carlito Grgić u prostoru Spaces Matrix. Na ovom susretu gost joj je bio Tomislav Trdenić iz vinarije Trdenić.

Dijana Carlito Grgić i Tomislav Trdenić

Vinarija Trdenić se nalazi nedaleko od Zagreba, podno obronaka moslavčke gore, a s terase vinarije pogled seže do Lonjskog polja. U vinogradarstvu i vinarstvu njeguju tradiciju dulju od jednog stoljeća, a ulaganjem u nove tehnologije proizvodnje, stjecanjem novih znanja danas, uz znalačko iskorištavanje posebnosti moslavačkog vinogorja proizvode odlična, kvalitetna vina po kojima su danas prepoznatljivi.

Pjenušac od škrleta

„Volim sortu škrlet i njena vina. Ljubav se rodila s mamine strane, a pronašao sam i zapise iz 1914. godine kad je pradjed kupio vinograd. Danas imamo preko 85.000 čokota i podrum kapaciteta 1000.000 litara. Prema pričanju znam da je prva sadnica škrleta posađena 1914. godine, pa mi je, pretpostavljam, ljubav prema toj sorti u genima“, kazao je na početku susreta Tomislav Trdenić držeći čašu pjenušca Trdenić BRUT-Pjenušac Škrelt te napominjući kako je ovaj, bez dodatka likera. Naime, eksperimente s pjenušcem od sorte škrlet u vinariji su počeli raditi 2016. godine. I nakon mnogo pokušaja našli odličnu formulu: ovaj je svjež, sočan, aromatičan i osvježavajući.

Svjež škrlet sa žutom etiketom

„U vinariji radimo brat i ja, pomaže nam otac, a sveukupno nas je šest zaposlenih. Obrađujemo 16 hektara vinograda i godišnje proizvedemo 100.000 litara vina. Dakako, najvažnija nam je sorta škrlet, a ovo vino koje sam danas donio, sa žutom etiketom je svježe, iz berbe 2022. Još uvijek ima miris po breskvi, marelici i kruški. Za ovu seriju koristimo navojni čep jer želimo sačuvati njegovu svježinu. Ali, iduće vino koje ćete kušati od iste sorte, Škrlet Private collection, u drukčijoj je boci i sa plutenim čepom.

Škrlet Private collection

„Ovo je vino iz berbe 2021. i ne radimo ga svake godine. Tek kad ustanovimo da na određenoj poziciji imamo dobru kvalitetu grožđa, beremo ga kasnije nego što je uobičajeno, ono ima drukčiju, puno sporiju fermentaciju od klasičnog škrleta. Ovo je kompleksno, puno vino i ovo je tek njegov početak, jer namijenjeno je za odležavanje. Kad se razvije, biti će to ozbiljno vino, a time smo i dokazali da sorta škrlet nije samo za proizvodnju svježih vina. Vjerujte mi, u Moslavini, u podrumima imamo boce velike starosti, a u vinima još ima života, snage i arome!“, kazao je Tomislav Trdenić.

Slučajni rosé

Budući da je Tomislavov brat pakirao vina za susret Wine Story, „da se boce ne sudaraju“, u prtljažnik je stavio i tri butelje rosé vina. Dakako da smo ga htjeli kušati, kad se već pružila prilika.

„Rosé smo napravili od cabernet sauvignona. Svjetska je to sorta, ali jako teška za uzgoj. Radi probleme u vinogradu, raste kao lud, tako da se stalno moraju skidati izdanci i lišće, obožavaju ga čvorci, pa pobrste dobar dio kad dozrije, a na kraju kada ga poberemo, u podrumu mu treba dosta vremena da sazrije. Uglavnom, zezancija je s njim od početka do kraja. Ovo je vino na granici sa polusuhim, miriše po zrelijem šumskom voću i dobro je izbalansirano, tako da ga je tržište dobro prihvatilo“, kazao je Trdenić, dok se otvaralo vino koje je na ovom susretu bilo „šećer za kraj“.

Suhi traminac

„Svi u mom kraju imaju muškat mirisni. Ajmo mi traminac, dogovorio sam se s bratom. Nije tako mirisan kao muškat, a ipak ima arome. Zasadili smo 2800 trsova, tek toliko… U početku od njega nije bilo ništa. Prva godina, nula vina. Druge godine vino je bilo tupo, bez karaktera, svježine i aromatike jer ju je pokrio visok alkohol. Već smo pomišljali da počupamo čokote, jer ništa koristi od tog grožđa, ali odlučili smo mu dati posljednju šansu i ozbiljnije se s njime pozabaviti. I… eto ga. Danas mogu reći da sam sretan što smo ostavili te čokote i ponosan sam na ovo vino. Trdenić Gewürztraminer Private Collection 2020. dokaz je da sorta traminac raste i u Moslavini, ali daje potpuno drukčije vino.     Naime, moslavačko ilovasto tlo zadržava vlagu i loza ima veliku lisnu masu koja zaštićuje grozd, pa sunčane zrake teško dolaze do njega. Kad je grozd u hladu, ne stvaraju se veliki šećeri. Tako moslavački traminac ima aromatiku, miriše na bijele i žute ruže, ali je polusuho, ima svježine i mnogo je laganije od slavonskog, pa ga je teško nazvati desertnim vinom. Dobro ohlađeno može se bez problema pijuckati cijeli dan“ kazao je Tomislav Trdenić.

Osebujan vinar

Vinari su posebni, osebujni ljudi. Uostalom, da prema vinogradu i grožđu ne njeguju posebnu ljubav, ne bi niti proizvodili dobra vina, jer vino odaje dušu onoga tko ga radi. Tomislav Trdenić je i na ovom susretu Wine Story dokazao da je poseban. Ne samo sa svojim vinima, nego i komunikativnošću i željom da s ponosom pokaže ljubiteljima dobre kapljice što radi u vinogradu i podrumu. Uostalom, nasmijana lica je došao  na susret nakon nezgode s kombajnom iz koje je jedva izvukao živu glavu, ali s dvije slomljene ruke i natučenim rebrima. Želimo mu brz oporavak jer bliži se Martinje, kada se mošt počinje pretvarati u mlado vino, koje će u vinariji Trdenić i ove sezone sigurno biti posebno.

 

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Mario Draušnik i Sunčana Barušić

Wine story o Goranu Matijeviću i Zlatnom brdu

/u /od

Na prvom jesenskom susretu Wine Story kojeg vodi Dijana Carlito Grgić, gostovao je Goran Matijević, vlasnik vinarije Zlatno Brdo

Oni koji uživaju u gutljajima dobrog vina, cijene posebna, amateri, strastveni kušači ali i profesionalci dobro znaju za susrete koje je Dijana Carlito Grgić, vlasnica i urednica časopisa VINUM.IN, nazvala Wine story.

Od nedavno se susreti Wine story, u kojima se osim vina upoznaje i vinara koji ih proizvodi (jer u vinu je i sakrivena njegova duša i osobnost), održavati u predivnom novom prostoru Spaces Matrix u Slavonskoj aveniji 1c. Prvi u novoj, jesenskoj sezoni okupio je obožavatelje posebnih vina, ali i one koji su prvi puta htjeli kušati vina vinarije Zlatno brdo iz Baranje i upoznati vinara i vlasnika Gorana Matijevića.

Goran Matijević

Wine story, kako je objasnila Dijana Carlito Grgić, nije zamišljen da bude edukativna vinska radionica, nego susret ležerne atmosfere, u kojem se opuštenim razgovorom uz kušanje vinskih kapljica i probranih zalogaja upoznaje vinar, njegova vina, doznaje o počecima proizvodnje i o nekim možda do sada manje znanim detaljima vezanih uz vinariju.

Osebujan vinar i potpuno drukčija vina

Jedno je sigurno:  Goran Matijević osebujan je vinar, a takva su i njegova vina. Posebna, drukčija, jer kad se počeo baviti vinarstvom, to mu je bio i cilj. Zapravo, kako je kazao, najprije je, kada je poslom došao u Baranju i slučajno postao vlasnik jednog vinograda, imao nakanu proizvoditi vina za sebe. „Jer, zašto da plaćam dobru kapljicu kada je mogu sam proizvesti“, kazao je.

Dijana Carlito Grgić i Goran Matijević

Ali, pokazalo se da je njegova filozofija bila pokretač proizvodnje iznimnih vina. „Cilj mi je bio i još uvijek jest, napraviti vina kakva nema nitko drugi“, kazao je Matijević i objasnio kako u svim vinogradima ima zelenu berbu (trganje listova i viška grozdova), pa na kraju ubire samo nekoliko grozdova po trsu. Ali, u njima se krije sva snaga trsa, sve što je loza bila spremna dati i spremiti u preostale bobice. A, taj – nazovimo ga – nektar u bobicama, se pod znalačkom i strastvenom rukom Matijevića uz pomoć enologa Samira Nađa pretvara u posebna vina.

Podrum vinarije Zlatno brdo

„Možda zvučim arogantno, ali na tržište puštam vina koja se ne sramim i za koja znam da će osvojiti nagrade“, kazao je Goran Matijević, koji u podrumu, nakon inoxa i drvenih bačava dodatno njeguje vina u bocama najmanje tri godine. „Ako ne vjeruješ u ono što radiš, ako nisi uvjeren da ideš pravim putem, onda u tvoj cilj ne vjeruju niti ljudi koje imaš uz sebe. Stoga, tvrdoglav sam, ne odustajem od svoje filozofije“, kazao je ovaj iznimni vinar i otkrio kako u podrumu njeguje graševinu u bačvama od akacije. Naime, kako je kazao, kad se akacija prereže, pušta slatkasti sok. Bio je izazov kako će takvo drvo djelovati na graševinu. Kako… to ćemo tek doznati.

Podrum vinarije Zlatno brdo

Ovoga puta smo na susretu Wine story kušali druge dvije graševine. Za dobrodošlicu točila se Graševina 2021., a potom iz 2022. godine. „Dok je većina vinara svoju graševinu branu 2022. godine većinom prodala, ja sam je tek sada pustio na tržište. Ne želim dozvoliti da mi tržište diktira tempo. Kad je vino dovoljno zrelo, tada izlazi iz mog podruma“, kazao je Matijević, a komentarima o vinima pridružio se i sommelier Tomo Jakopović, veliki ljubitelj vina vinarije Zlatno Brdo.

Tomo Jakopović i Goran Matijević

„Jedno sam se jutro probudio s idejom da napravim kupažu kakvu do sada nitko nije napravio. Da napravim cuvee od teško pomirljivih sorata – baranjskog rajnskog rizlinga, chardonnayja koji je 12 mjeseci odležao u hrastovim nepaljenim bačvama, pinota sivog izborne berbe i traminca izborne berbe bobica. Svi su mi rekli da nisam normalan, ali enolog Samir Nađ je uspio spojiti nespojivo, i to je upravo ovo vino koje vam se toči: Cuvee 2022, koji je na Decanteru ocjenjen sa 96 bodova. Jedan bod nam je nedostajao do platine!“ kazao je Matijević.

Ulaz u vinariju Zlatno brdo

Dok smo uživali u neobičnoj kupaži, otvarale su se boce Cabernet sauvignona 2017. „Ovo vino vam odmah pruža ruku da ga uzmete. Ne zahtjeva dekantiranje, vrtnju u čaši, čekanje da se razvije. Ono je odmah nakon što ga se natoči dostupno, mirisno, slasno, harmonično a izuzetno kompleksno. Može ga se piti danas, ali ovo vino ima i veliki potencijal za odležavanje“, komentirao je Tomo Jakopović.

Nova etiketa

Prva tri vina krasi nova etiketa koju je dizajnirao Davor Bruketa, a simbolizira ulaz u gat.  „Bio je to prst sudbine. Davoru je jedan prijatelj poklonio jedno moje vino, a toliko mu se svidjelo da je nekoliko dana kasnije naručio karton. Kušao je kušao, ali nešto mu nije štimalo, pa mi se telefonski obratio riječima: Imaš fantastična vina, ali brate, etikete su ti loše. Daj da ti ja dizajniram nove“, ispričao je Matijević.

Stara ili nova etiketa… nije nam bilo važno. Bitno je bilo ono što je bilo u boci, a u tim vinima smo uživali, dok je šećer došao na kraju. Onog trenutka kada je vinar uzeo u ruke bocu, po njenom volumenu shvatili smo da se radi o nečem posebnom. Kušali smo, kako je kazao Jakopović vrlo rijetko vino. Naime, samo su se neki vinari odvažili napraviti desertno crveno vino, a ovo nas je osvojilo na prvu. Zapravo… oduševilo. Radi se o kupaži izuzetno zrelog cabernet sauvignona, merlota i cabernet franca. Svako je vino zasebno „odgojeno“ u barrique bačvama, a potom kupažirano. „Kao i sva vina iz vinarije Zlatno brdo i ovo je posebno, drukčije. Nije gusto, naporno iako je robustno. U njemu je zadržana elegancija koja pruža lakoću pijenja pri čemu se osjeti voćan karakter, okus ukuhanog crnog voća i šljiva“, kazao je Jakopović.

Na kraju službenog dijela imali smo čast kušati i izbornu berbu Pinot sivi sa 28 g ostatka šećera. Bio je to dvostruki šećer za kraj, a mi smo odlučili vinara Gorana Matijevića posjetiti u njegovoj vinariji u Baranji, nadomak Dunava do koje se u Općini Kneževi Vinogradi dolazi vinskom cestom koja vodi do Banovog brda.

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: arhiva vinarje Zlatno Brdo, Ivana Pranjić i Sunčana Barušić