Arhiva oznaka za: Vinarija Coronica

Izlet u Istru: od smilja i lavande, preko maslinova ulja do vrlo ozbiljnih terana

Čarobna je Istra. Možda zbog tri zmajeve linije koje prolaze ispod našeg najvećeg poluotoka, koje su zračeći posebnom energijom djelovale na mnoge događaje u povijesti, a djeluju i danas. Međutim, gotovo ćete sigurno čaroliju Istre osjetiti zbog ljudi koji žive na njenom tlu i od njenog tla. Dočekat će vas nasmijana lica i s ponosom pokazati svojih ruku djelo koje je uglavnom nastavak baštine njihovih nona i nonića.

Vižinada i masline

Ako se zaputite prema sjeverozapadu Istre, prema Umagu svakako se zaustavite u Vižinadi. Općina s istoimenim gradićem poznata je po vinarijama ali i proizvođačima maslinova ulja. Uostalom, Istra je proglašena za najbolju maslinarsku regiju na svijetu!

Vilma, Roberta i David Brčić

Na adresi Brčići, Brčići 5, Nova Vas na pragu svoje kušaone i podruma (Villa Roberta), dočekat će vas obitelj Brčić: Vilma, David i njihova kći Roberta koji s ponosom proizvode maslinova ulja pod etiketom Vias Oliveti. Obitelj Brčić njeguje masline na 12 ha zemlje (8 ha vlastite i 4 ha u najmu), odnosno 3500 stabala. Ove su godine ubrali 84 tona maslina i dobili 8000 litara ulja od 5 sorti: autohtonih – istarska bjelica i buža, te talijanskih leccino, frantoio i pendolino.

Vias Oliveti ulja osvojila su do sada mnoga domaća i međunarodna priznanja, te su uvrštena i u vodič Flos Olei 2022. Budući da potražnja za njihovim uljima raste, pogotovo za ona od autohtonih sorti, obitelj planira proširiti proizvodnju, odnosno posaditi nove nasade. Tisuću novih stabala već raste, a kad vrijeme dozvoli, posadit će još pet tisuća i to sorti buža, rošinjola i žižolera.

Želite li ih posjetiti i kušati njihova ulja sada je pravo vrijeme. Naime, kušaona Vias Oliveti je od svibnja do rujna uglavnom zatvorena. Zašto? Pa obitelj sve poslove obavlja sama, a ujedno se brine i o povećem povrtnjaku gdje rasu slasne rajčice od kojih su skuhali šalšu. Napunjena u staklenke čeka još neke papire, a u planu je da se na tržištu pojavi početkom 2025. godine.

Posjet i degustacija se moraju najaviti (telefonski ili mailom), a imat ćete prilike kušati njihov Premium blend, potom ulja Pendolino, Istarska bjelica, Frantoio, Buža i Leccino. Ovisno kako se dogovorite, uz degustaciju ulja možete se osladiti domaćim kroštulama i fritulama, ili prigristi finog sira, kobasice i pršuta s hladne plate. Ovisno o dogovoru, domaćini će vam poslužiti i topla jela – poput fuža s pršutom ili pljukanaca s vrganjima. Njihova se ulja mogu nabaviti i preko web shopa www.viasloveti.com  ili u dućanu Delikado na zagrebačkoj jarunskoj tržnici.

Pogled s klupe u Deklevi

Iz Vižinade krenite u Višnjan. Poznat je po zvjezdarnici, kulturnoj baštini ali i po kreaciji novog doba. Naime, u malom selu Deklevi, točno na pola puta između Motovuna i Poreča, Vinarija Vicinim je izgradila prvu klupu Big Bench Community Project u Hrvatskoj. Visoka je 230 cm, dugačka 320 cm i smještena je na 300 metara nadmorske visine. Nije je problem pronaći – obojena je žarko crvenom bojom i posveta je istarskoj zemlji crvenici.

Big Bench Deklevi 296, izgrađena je i kao posveta legendi o dobrom divu Istre, Velom Joži. Legenda kaže da je na putu do mora navratio baš u Dekleve i odmorio se uz dobru kapljicu vina. Iako nismo divovi, na klupu nije problem sjesti – s lijeve strane su postavljena dva kamena – poput stepenica. Nakon što napravite bezbroj selfieja, osvrnite se: u Istri ne rastu samo masline i vinova loza. Klupa je okružena poljima lavande, smilja i ostalog ljekovitog bilja, a kažu – kad je proljeće, avioni i dronovi lete iznad Dekleve kako bi fotografirali krajolik prošaran bojama, nalik na slikarsko platno.

Prošećete li malo stazama, naići ćete na park u prirodi: ovce u malenom oboru, ljuljačka za dvoje, a želite li ponijeti mirisni suvenir, kupiti sok od lavande ili kadulje, hidrolat, prirodni sapun, med, ocat i ostale mirisne divote od ljekovitih biljaka koje rastu u Deklevi, navratite u Lavandu Deklevi. Nećete se moći odlučiti: nalikuje li dućan na malu umjetničku galeriju ili na retro laboratorij neke ljekarne.

Mjehurići za početak, močan crnjak za kraj

Prije nego što ćete doći u Umag svakako navratite u vinariju Coronica, s predivnom kušaonom, otvorenom 2018. godine. Ako nisu zauzeti poslom, dočekat će vas Suzana i Moreno Coronica, ali priču o vinariji i trudu kojeg je obitelj uložila tijekom godina moći ćete čuti i od osoblja, promatrajući na dsplayju fotografije obitelji. Suzana, Moreno, njihove kćerke Serena i Karlota i Ottaviano, pokojni Morenov otac. Dok su bili mladi i mali pa sve do današnjih dana.

Obitelj Coronica u ovom je kraju već 600 godina, kako to svjedoče crkveni spisi, a Moreno je vinograde svog nona Đovanija u trideset godina proširio za deset puta, pa sada obrađuju 23 ha (zbog bolje percepcije – to je veličina 30 nogometnih igrališta!).

Suzana i Moreno Coronica

Moreno je uveo i „revoluciju“ u vinogradima, sukobivši se s ocem Ottavianom. Naime, odlučio je raditi ozbiljna vina od terana, vrcavog momka koji ima velike grozdove i popriličan urod. Ali, da bi vino bilo dobro, a ne „razvodnjeno“ treba ubrati grozdove u koje je loza pohranila sve svoje sokove stvorivši svojevrsni koncentrat. A, to se može postići samo trganjem, odnosno bacanjem viška, odnosno dijela grožđa s trsa, što Ottaviano, dakako, nije odobravao. Ali, kad je vidio rezultate, promijenio je stav.

I danas u vinogradima Coronica rade selekciju grozdova, a u podrumu ispod kušaone (zgrada je napravljena isključivo od prirodnih materijala) zriju vina koja će plasirati na tržište tek za nekoliko godina.

Tada će to biti vrlo ozbiljni crnjaci, a vrckavi dio prepušten je pjenušcu maštovitog imena koje spaja logo vinarije s formulom koja stoji iza mjehurića: CO due (CO2). Napravljen je od malvazije istarske i odležavao je na kvascima četrdesetak mjeseci. Međutim, to ga nije učinilo preteškim i previše kompleksnim, već je lagan i dobrih kiselina, pa će vas uveseliti kao uvertira za degustaciju za koju bi bilo dobro prethodno se najaviti na www.coronica.eu/kontakt

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Sunčana Barušić i Rene Karaman