Arhiva oznaka za: Wine Story

Novo izdanje VINUM.IN-a

/u /od

U bespreglednim rijekama tik-toka, Instagrama, manjih i većih portala, hrabro i ponosno stoje printana izdanja. Ne pišem to iz nostalgije, svjesna sam novih vremena, mogućnosti munjevitog širenja vijesti i razmjeni podataka, ali imati u ruci nešto otisnuto na papiru, poseban je osjećaj. Jer, to je trajno, postojat će na papiru dok ga netko fizički ne uništi. Dok, primjerice, na portalu, ispravke, antidatiranja i ostala čuda možeš izvesti u svakom trenutku.


Tako hrabro i ponosno na kioscima Tiska stoji jedini printani časopis o vinu i ostalim finim kapljicama – VINUM.IN, vlasnice i glavne urednice Dijane Grgić. Zapravo, Diana je vrlo hrabra, a bogme i uporna, pomalo tvrdoglava, ali neka je!


Prije nekoliko dana predstavila je u prostorima Spaces Matrix svoj trinaesti broj u kojem je povećala broj suradnika. Ne samo domaćih autora, nego i stranih koji će redovito ispunjavati stranice VINUM.IN-a pišući o vinogradima, vinarima i vinima svojih zemalja.

Tradicionalno, predstavljanje novog broja bilo je upriličeno za uzak krug prijatelja i suradnika, kojima su predstavnici vinarija čije se etikete pojavljuju u časopisu točili fina vina. Bilo je tu i craft pive i žešćih kapljica, finih oblizeka, a prostoriju je ispunio smijeh, pozitivna energija i dobra volja.

Atmosfera postala još svečanija nakon što je Dijana Grgić s gostima podijelila vijest da je prva u Hrvatskoj postala članica udruge Circle of Wine Writers koji okuplja 250 cijenjenih i poznatih vinskih novinara, pisaca, sommeliera i poznavatelja vina te destilata iz cijelog svijeta. Čestitamo joj i želimo još mnogo napisanih redaka, kušanih dobrih kapljica i upoznavanja poznatih i manje poznatih, ali ne i manje zanimljivih vinara, vinarija i vina.

Tekst: Sunčana Barušić
Foto: Mario Draušnik

Ivica Džapo u Wine Storyju predstavio svoja vina

/u /od

„Otkada se bavim vinarstvom, najveća mi je bila želja od sorte debit napraviti posebno vino. Vino koje će biti primijećeno i pohvaljeno od struke i tržišta, odnosno kupaca. Po svemu sudeći, nakon komentara i nagrada za moj Debit, mislim da sam to i uspio“ kazao je vinar Ivica Džapo na gostovanju u Wine Storyju Dijane Grgić.

Ivica Džapo i njegova obitelj jedni su od većih vinogradara u Oklaju, u prominskom kraju, između Drniša i Knina. Rođen u vinogradarskoj obitelji, Džapo je, sada kaže – na njegovu žalost, završio ekonomiju i odradio puni staž u banci. Zaslužena mirovina nije značila mirovanje za Džapu koji se konačno mogao posvetiti onome što najviše voli – radu u vinogradu i podrumu, biti u dodiru s prirodom, boriti se protiv nje ali i surađivati s tako moćnim i hirovitim „gospodarom“.

„Moji se bave vinogradarstvom preko šezdeset godina. Za vrijeme Domovinskog rata živjeli smo kao prognanici, ali smo se vratili na zemlju. U kakvom smo stanju našli vinariju i vinograde, bolje je ne sjećati se, ali smo odlučili ostati i pomalo sve obnoviti. I zgradu i podrum i vinograde. Neke smo trsove morali počupati, neke „vratiti u život“, a i zasadili smo dosta novih. Danas se naši vinogradi prostiru na nešto više od 6 ha, odnosno njegujemo preko 32.000 trsova. Sada vidim da se trud isplatio“, kazao je Džapo dok se za početak točila njegova Maraština. Najprije se kušala iz berbe 2021., a potom 2022.

Ipak, najiščekivaniji je bio Debit, perjanica vinarije. „Naši se vinogradi nalaze… pa kako bi vam opisao: negdje između planine Promine i rijeke Krke koja nas omeđuje. Promina nam daje klimu koja pogoduje uzgoju vinove loze: topli dani i svježe noći. Krka, naravno osim vode kao da unosi nježnost u klimu, ublažava turbulencije i tako stvara dodatne povoljne uvjete koje vinova loza obožava. Ma, i mi ih obožavamo. Mi koji smo ostali, volimo svoj kraj, svaki trs koji uzgajamo pa je ljubav možda i dodatni razlog proizvodnje dobrih vina“, kazao je Džapo. Debit iz njegove vinarije Lasin do sada je osvajao nagrade, a te je večeri na Wine Storyju osvojio publiku.

Vinarija Ivice Džape nosi naziv Lasin, po još jednoj autohtonoj sorti. U njegovom kraju sortu zovu lasin, službeno se zove lasina, a pitko, mekano crno vino koje daje, neki su te večeri prvi puta kušali. Nije niti čudo jer su rijetki vinari koji ga buteljiraju. Uglavnom završava u kupažama, međutim zainteresiranost za Lasin Ivice Džape dokazala je da takva vina imaju sjajnu budućnost. Naime, na tržištu pada potražnja crnih teškaša koji nakon popijene čaše „bacaju u krevet“ i traže se pitka crna vina s manje alkohola, što je upravo lasina, odnosno Džapin – Lasin.

Ipak, na listi kušanja našao se i jedan „bilder“: Merlot 2020. sa 15,1 posto alkohola. „Nemojte me pitati kako sam to uspio. To je djelo majke prirode. Jednostavno, te su se godine poklopili uvjeti za dobivanje takvog vina“, odgovorio je Džapo ovom rečenicom na mnoga pitanja.

„Danas stoji izreka da se vino proizvodi u vinogradu, a ne u podrumu. Naime, ako želiš imati kvalitetno vino, najbitnija je sirovina – grožđe dobre kvalitete. A potom u podrumu, ako poštuješ „upute“ i ne napraviš neku kardinalnu grešku, dobivaš dobro vino. Danas je sve moguće, pa čak i ispravljati greške podrumara, a s kvascima se rade čuda. Ali, ja nisam poklonik takvog načina proizvodnje vina. Trendovi se mijenjaju i danas kupci traže i vina koja nisu „popeglana“. Traže se vina kakva je proizvodio moj nono – prirodna, bez previše uplitanja, pogotovo bez dodavanja kemije. Eksperimentiram ja u podrumu, maceriram, miješam taloge… Ne znam vam reći što će ispasti, ali to me zabavlja. Trendovi se mijenjaju, a loza ostaje. Ona je jedina sposobna preživjeti sve nedaće, pa i one koje dolaze nakon što smo zeznuli prirodu, a ona nam vraća pokazujući svoju snagu“, kazao je Džapo prije nego što je publici pročitao svoju poeziju. Uostalom, i proizvoditi vino je umjetnost!

 

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Mario Draušnik i Sunčana Barušić

U restoranu Al Papone održana prva večer Kuhamo sa…

/u /od

U restoranu Al Papone održana je prva večer Kuhamo sa… s gostima Dijanom Carlito Grgić i  vinarom Tomislavom Tukićem

Bili su među prvima koji su, s kamerom na ramenu snimali reportaže s vinskih sajmova i festivala, zalazili u konobe i razgovarali s vlasnicima. Tada je bilo vrlo malo portala koji su pisali o vinima i hrani, gastronomskom turizmu, pa smo uglavnom informacije s tog područja crpili s njihovog portala G.E.T. Report. Na press putovanjima koja su organizirali nerijetko se moglo čuti kako Tomislav Stiplošek u pola glasa tumači: „Gle, trenutno je garažni vinar, ali još će se puno govoriti o njemu, a ova malvazija koju radi pobuđuje šesto čulo. Probaj je“.

Tomislav Stiplošek

Tomislav Stiplošek je imao i ima „nos“ za otkrivanje dobrih vina (i vinara, naravno), te dobrih mjesta gdje se kvalitetno jede. Poznajemo ga dosta dugo, i sve što je rekao, predviđao… ostvarilo se. Okušala se obitelj Stiplošek i u izdavanju magazina koji je, kao i sva printana izdanja, doživio lansiranje, zalet i silazak. Naime, dok se mreže pune pravim i lažnim informacijama, ono što je napisano na papiru, na žalost zanima sve manje ljudi. Očito, pismenost nam opada, pogotovo kada ti digitalni navigator savjetuje da ne smiješ imati više od dvadeset riječi u rečenici!? Žalosno.

Al Papone

Tomislav Stiplošek je uz potporu svoje obitelji prvi započeo Vinske razgovore, odnosno formu predstavljanja vina i vinara koja uključuje interakciju i razgovor. Ne samo vinara i voditelja, nego i publike. Razgovor, fini zalogaji i još finije kapljice – odlična forma koju su do danas mnogi kopirali.

Taman je počela pandemija, a oni su se odlučili okušati u pripremanju hrane. Ideja je bila odlična, jer u Našoj priči služili su se neobični, kako ih neki nazivaju, hedonistički tostevi, vrhunska kava i probrana vina. Odlična ideja, loša lokacija, pogotovo kada se najveće rodilište u Hrvatskoj zatvorilo zbog totalnog preuređenja.

Al Papone

Ali, onda je obitelj odustala od posluživanja hrane, pa je preuzela vođenje Legenda Puba. Odluka se pokazala ispravnom, a mjesto je postalo omiljeno svim dobnim skupinama, a navečer i ljubiteljima dobre svirke. Otvaranjem restorana Al Papone u zagrebačkoj Varšavskoj 8 nedavno se proširila i nastavila obiteljska priča.

Obiteljska priča

„Ovo je stvarno obiteljska priča, jer svi smo uključeni u rad restorana. Zaposlili smo i kvalitetne ljude a kreativnost mlade chefice Petre Sokač svima nam dodatno daje vjetar u leđa. Nemamo namjeru natjecati se s konkurencijom kojom smo okruženi. Jer, to je kopija kopije. Mi smo originalni i takvi ćemo ostati“ napominje Tomislav Stiplošek i naglašava kako pripremaju jela od lokalnih namirnica, a odlazak na tržnicu dio je svakodnevice. Svježe i kvalitetno, nit je vodilja koja se pokazala dobrom. Jer, samo od kvalitetnih sastojaka možeš napraviti dobra jela.

Rolada od puretine punjena kestenima i šampinjonima

U resotranu Al Papone veliku pažnju posvećuju doručku (koji se može naručiti i u malo kasnije sate), brunchu, a dnevna se jela baziraju na tjestenini (poslužuju devet vrsta), raznim salatama, mesnim jelima, ali i poslužuju i burgere – trenutno je hit Fire burger (juneća pljeskavica od 200 grama u pecivu sa sezamom, ljutim umakom, hrskavim špekom, krem sirom, dimljenim sirom, matovilcem, rajčicom, iceberg salatom, maslacem  prženim lukom.

Knedle punjene kesten pireom

Prve se ljubavi nikada ne zaboravljaju, pa to nije mogao niti Tomislav Stiplošek. Pozvao nas je na večeru naziva Kuhamo sa… na kojoj je imao dva gosta: Dijanu Carlito Grgić, vlasnicu časopisa o vinima Vinum.in i Tomislava Tukića, vlasnika vinarije Ško vina iz vinogorja Promina kraj Drniša. Mislimo da je to bila premijera neke  nove verzije vinskih razgovora (spomenuta prva ljubav), a budući da uz vino ide hrana, Stiplošek je spretno u razgovore uključio i kuhinju, odnosno došao na ideju da u restoranu ugosti poznatu osobu koja će pomoći pripremati hranu u kuhinji i event nazvao Kuhamo sa…

Tomislav Stiplošek i Dijana Carlito Grgić

Zvuci saksofona za početak, uz pozdrav iz kuhinje, odnosno namaz od sira a u čašama se našao Debit vinarije Ško.

Red razgovora o vinariji Ško i vinu s Tomislavom Tukićem, red vina u čašama i finih jela na tanjurima, red razgovara o časopisu Vinum.in, trenutnim angažmanom Dijane Carlito Grgić u eventima naziva Wine story, te njenim planovima da u rodnom Kninu otvori vinoteku… Večer je prošla u tren oka, a iz komentara se dalo zaključiti da se gosti nisu mogli odlučiti koje im je jelo favorit, pričalo se o uparivanju vina i hrane, te o fantastičnom merlotu, maraštini…

Tomislav Stiplošek i Tomislav Tukić

Doznali smo da će se večeri Kuhamo sa… u restoranu Al Papone održavati svaki zadnji petak u mjesecu, pa u svoje planere svakako upišite datum 24. studeni. Koje je goste pozvao Tomislav Stiplošek – to će biti iznenađenje.

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Julio Frangen, Rene Karaman i Sunčana Barušić

Wine story s Tomislavom Trdenićem

/u /od

Mala vinska regija s velikim potencijalom – tako bi smo mogli nazvati Moslavinu. Potencijal leži ne samo u škrletu, sorti koja je najzastupljenija u ovom kraju, nego i po drugim sortama poput pinota, traminca ili pak cabernet sauvignona. Terroir Moslavine i klima pogoduju dozrijevanju grožđa od kojig se proizvode svježa, mlada vina, ozbiljna vina za odležavanje ali i pjenušci.

Upravo s pjenušcem od sorte škrlet započeo je Wine story, susret vinara i vinskih znalaca, strastvenih kušača i profesionalaca kojeg vodi Dijana Carlito Grgić u prostoru Spaces Matrix. Na ovom susretu gost joj je bio Tomislav Trdenić iz vinarije Trdenić.

Dijana Carlito Grgić i Tomislav Trdenić

Vinarija Trdenić se nalazi nedaleko od Zagreba, podno obronaka moslavčke gore, a s terase vinarije pogled seže do Lonjskog polja. U vinogradarstvu i vinarstvu njeguju tradiciju dulju od jednog stoljeća, a ulaganjem u nove tehnologije proizvodnje, stjecanjem novih znanja danas, uz znalačko iskorištavanje posebnosti moslavačkog vinogorja proizvode odlična, kvalitetna vina po kojima su danas prepoznatljivi.

Pjenušac od škrleta

„Volim sortu škrlet i njena vina. Ljubav se rodila s mamine strane, a pronašao sam i zapise iz 1914. godine kad je pradjed kupio vinograd. Danas imamo preko 85.000 čokota i podrum kapaciteta 1000.000 litara. Prema pričanju znam da je prva sadnica škrleta posađena 1914. godine, pa mi je, pretpostavljam, ljubav prema toj sorti u genima“, kazao je na početku susreta Tomislav Trdenić držeći čašu pjenušca Trdenić BRUT-Pjenušac Škrelt te napominjući kako je ovaj, bez dodatka likera. Naime, eksperimente s pjenušcem od sorte škrlet u vinariji su počeli raditi 2016. godine. I nakon mnogo pokušaja našli odličnu formulu: ovaj je svjež, sočan, aromatičan i osvježavajući.

Svjež škrlet sa žutom etiketom

„U vinariji radimo brat i ja, pomaže nam otac, a sveukupno nas je šest zaposlenih. Obrađujemo 16 hektara vinograda i godišnje proizvedemo 100.000 litara vina. Dakako, najvažnija nam je sorta škrlet, a ovo vino koje sam danas donio, sa žutom etiketom je svježe, iz berbe 2022. Još uvijek ima miris po breskvi, marelici i kruški. Za ovu seriju koristimo navojni čep jer želimo sačuvati njegovu svježinu. Ali, iduće vino koje ćete kušati od iste sorte, Škrlet Private collection, u drukčijoj je boci i sa plutenim čepom.

Škrlet Private collection

„Ovo je vino iz berbe 2021. i ne radimo ga svake godine. Tek kad ustanovimo da na određenoj poziciji imamo dobru kvalitetu grožđa, beremo ga kasnije nego što je uobičajeno, ono ima drukčiju, puno sporiju fermentaciju od klasičnog škrleta. Ovo je kompleksno, puno vino i ovo je tek njegov početak, jer namijenjeno je za odležavanje. Kad se razvije, biti će to ozbiljno vino, a time smo i dokazali da sorta škrlet nije samo za proizvodnju svježih vina. Vjerujte mi, u Moslavini, u podrumima imamo boce velike starosti, a u vinima još ima života, snage i arome!“, kazao je Tomislav Trdenić.

Slučajni rosé

Budući da je Tomislavov brat pakirao vina za susret Wine Story, „da se boce ne sudaraju“, u prtljažnik je stavio i tri butelje rosé vina. Dakako da smo ga htjeli kušati, kad se već pružila prilika.

„Rosé smo napravili od cabernet sauvignona. Svjetska je to sorta, ali jako teška za uzgoj. Radi probleme u vinogradu, raste kao lud, tako da se stalno moraju skidati izdanci i lišće, obožavaju ga čvorci, pa pobrste dobar dio kad dozrije, a na kraju kada ga poberemo, u podrumu mu treba dosta vremena da sazrije. Uglavnom, zezancija je s njim od početka do kraja. Ovo je vino na granici sa polusuhim, miriše po zrelijem šumskom voću i dobro je izbalansirano, tako da ga je tržište dobro prihvatilo“, kazao je Trdenić, dok se otvaralo vino koje je na ovom susretu bilo „šećer za kraj“.

Suhi traminac

„Svi u mom kraju imaju muškat mirisni. Ajmo mi traminac, dogovorio sam se s bratom. Nije tako mirisan kao muškat, a ipak ima arome. Zasadili smo 2800 trsova, tek toliko… U početku od njega nije bilo ništa. Prva godina, nula vina. Druge godine vino je bilo tupo, bez karaktera, svježine i aromatike jer ju je pokrio visok alkohol. Već smo pomišljali da počupamo čokote, jer ništa koristi od tog grožđa, ali odlučili smo mu dati posljednju šansu i ozbiljnije se s njime pozabaviti. I… eto ga. Danas mogu reći da sam sretan što smo ostavili te čokote i ponosan sam na ovo vino. Trdenić Gewürztraminer Private Collection 2020. dokaz je da sorta traminac raste i u Moslavini, ali daje potpuno drukčije vino.     Naime, moslavačko ilovasto tlo zadržava vlagu i loza ima veliku lisnu masu koja zaštićuje grozd, pa sunčane zrake teško dolaze do njega. Kad je grozd u hladu, ne stvaraju se veliki šećeri. Tako moslavački traminac ima aromatiku, miriše na bijele i žute ruže, ali je polusuho, ima svježine i mnogo je laganije od slavonskog, pa ga je teško nazvati desertnim vinom. Dobro ohlađeno može se bez problema pijuckati cijeli dan“ kazao je Tomislav Trdenić.

Osebujan vinar

Vinari su posebni, osebujni ljudi. Uostalom, da prema vinogradu i grožđu ne njeguju posebnu ljubav, ne bi niti proizvodili dobra vina, jer vino odaje dušu onoga tko ga radi. Tomislav Trdenić je i na ovom susretu Wine Story dokazao da je poseban. Ne samo sa svojim vinima, nego i komunikativnošću i željom da s ponosom pokaže ljubiteljima dobre kapljice što radi u vinogradu i podrumu. Uostalom, nasmijana lica je došao  na susret nakon nezgode s kombajnom iz koje je jedva izvukao živu glavu, ali s dvije slomljene ruke i natučenim rebrima. Želimo mu brz oporavak jer bliži se Martinje, kada se mošt počinje pretvarati u mlado vino, koje će u vinariji Trdenić i ove sezone sigurno biti posebno.

 

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Mario Draušnik i Sunčana Barušić

Wine story o Goranu Matijeviću i Zlatnom brdu

/u /od

Na prvom jesenskom susretu Wine Story kojeg vodi Dijana Carlito Grgić, gostovao je Goran Matijević, vlasnik vinarije Zlatno Brdo

Oni koji uživaju u gutljajima dobrog vina, cijene posebna, amateri, strastveni kušači ali i profesionalci dobro znaju za susrete koje je Dijana Carlito Grgić, vlasnica i urednica časopisa VINUM.IN, nazvala Wine story.

Od nedavno se susreti Wine story, u kojima se osim vina upoznaje i vinara koji ih proizvodi (jer u vinu je i sakrivena njegova duša i osobnost), održavati u predivnom novom prostoru Spaces Matrix u Slavonskoj aveniji 1c. Prvi u novoj, jesenskoj sezoni okupio je obožavatelje posebnih vina, ali i one koji su prvi puta htjeli kušati vina vinarije Zlatno brdo iz Baranje i upoznati vinara i vlasnika Gorana Matijevića.

Goran Matijević

Wine story, kako je objasnila Dijana Carlito Grgić, nije zamišljen da bude edukativna vinska radionica, nego susret ležerne atmosfere, u kojem se opuštenim razgovorom uz kušanje vinskih kapljica i probranih zalogaja upoznaje vinar, njegova vina, doznaje o počecima proizvodnje i o nekim možda do sada manje znanim detaljima vezanih uz vinariju.

Osebujan vinar i potpuno drukčija vina

Jedno je sigurno:  Goran Matijević osebujan je vinar, a takva su i njegova vina. Posebna, drukčija, jer kad se počeo baviti vinarstvom, to mu je bio i cilj. Zapravo, kako je kazao, najprije je, kada je poslom došao u Baranju i slučajno postao vlasnik jednog vinograda, imao nakanu proizvoditi vina za sebe. „Jer, zašto da plaćam dobru kapljicu kada je mogu sam proizvesti“, kazao je.

Dijana Carlito Grgić i Goran Matijević

Ali, pokazalo se da je njegova filozofija bila pokretač proizvodnje iznimnih vina. „Cilj mi je bio i još uvijek jest, napraviti vina kakva nema nitko drugi“, kazao je Matijević i objasnio kako u svim vinogradima ima zelenu berbu (trganje listova i viška grozdova), pa na kraju ubire samo nekoliko grozdova po trsu. Ali, u njima se krije sva snaga trsa, sve što je loza bila spremna dati i spremiti u preostale bobice. A, taj – nazovimo ga – nektar u bobicama, se pod znalačkom i strastvenom rukom Matijevića uz pomoć enologa Samira Nađa pretvara u posebna vina.

Podrum vinarije Zlatno brdo

„Možda zvučim arogantno, ali na tržište puštam vina koja se ne sramim i za koja znam da će osvojiti nagrade“, kazao je Goran Matijević, koji u podrumu, nakon inoxa i drvenih bačava dodatno njeguje vina u bocama najmanje tri godine. „Ako ne vjeruješ u ono što radiš, ako nisi uvjeren da ideš pravim putem, onda u tvoj cilj ne vjeruju niti ljudi koje imaš uz sebe. Stoga, tvrdoglav sam, ne odustajem od svoje filozofije“, kazao je ovaj iznimni vinar i otkrio kako u podrumu njeguje graševinu u bačvama od akacije. Naime, kako je kazao, kad se akacija prereže, pušta slatkasti sok. Bio je izazov kako će takvo drvo djelovati na graševinu. Kako… to ćemo tek doznati.

Podrum vinarije Zlatno brdo

Ovoga puta smo na susretu Wine story kušali druge dvije graševine. Za dobrodošlicu točila se Graševina 2021., a potom iz 2022. godine. „Dok je većina vinara svoju graševinu branu 2022. godine većinom prodala, ja sam je tek sada pustio na tržište. Ne želim dozvoliti da mi tržište diktira tempo. Kad je vino dovoljno zrelo, tada izlazi iz mog podruma“, kazao je Matijević, a komentarima o vinima pridružio se i sommelier Tomo Jakopović, veliki ljubitelj vina vinarije Zlatno Brdo.

Tomo Jakopović i Goran Matijević

„Jedno sam se jutro probudio s idejom da napravim kupažu kakvu do sada nitko nije napravio. Da napravim cuvee od teško pomirljivih sorata – baranjskog rajnskog rizlinga, chardonnayja koji je 12 mjeseci odležao u hrastovim nepaljenim bačvama, pinota sivog izborne berbe i traminca izborne berbe bobica. Svi su mi rekli da nisam normalan, ali enolog Samir Nađ je uspio spojiti nespojivo, i to je upravo ovo vino koje vam se toči: Cuvee 2022, koji je na Decanteru ocjenjen sa 96 bodova. Jedan bod nam je nedostajao do platine!“ kazao je Matijević.

Ulaz u vinariju Zlatno brdo

Dok smo uživali u neobičnoj kupaži, otvarale su se boce Cabernet sauvignona 2017. „Ovo vino vam odmah pruža ruku da ga uzmete. Ne zahtjeva dekantiranje, vrtnju u čaši, čekanje da se razvije. Ono je odmah nakon što ga se natoči dostupno, mirisno, slasno, harmonično a izuzetno kompleksno. Može ga se piti danas, ali ovo vino ima i veliki potencijal za odležavanje“, komentirao je Tomo Jakopović.

Nova etiketa

Prva tri vina krasi nova etiketa koju je dizajnirao Davor Bruketa, a simbolizira ulaz u gat.  „Bio je to prst sudbine. Davoru je jedan prijatelj poklonio jedno moje vino, a toliko mu se svidjelo da je nekoliko dana kasnije naručio karton. Kušao je kušao, ali nešto mu nije štimalo, pa mi se telefonski obratio riječima: Imaš fantastična vina, ali brate, etikete su ti loše. Daj da ti ja dizajniram nove“, ispričao je Matijević.

Stara ili nova etiketa… nije nam bilo važno. Bitno je bilo ono što je bilo u boci, a u tim vinima smo uživali, dok je šećer došao na kraju. Onog trenutka kada je vinar uzeo u ruke bocu, po njenom volumenu shvatili smo da se radi o nečem posebnom. Kušali smo, kako je kazao Jakopović vrlo rijetko vino. Naime, samo su se neki vinari odvažili napraviti desertno crveno vino, a ovo nas je osvojilo na prvu. Zapravo… oduševilo. Radi se o kupaži izuzetno zrelog cabernet sauvignona, merlota i cabernet franca. Svako je vino zasebno „odgojeno“ u barrique bačvama, a potom kupažirano. „Kao i sva vina iz vinarije Zlatno brdo i ovo je posebno, drukčije. Nije gusto, naporno iako je robustno. U njemu je zadržana elegancija koja pruža lakoću pijenja pri čemu se osjeti voćan karakter, okus ukuhanog crnog voća i šljiva“, kazao je Jakopović.

Na kraju službenog dijela imali smo čast kušati i izbornu berbu Pinot sivi sa 28 g ostatka šećera. Bio je to dvostruki šećer za kraj, a mi smo odlučili vinara Gorana Matijevića posjetiti u njegovoj vinariji u Baranji, nadomak Dunava do koje se u Općini Kneževi Vinogradi dolazi vinskom cestom koja vodi do Banovog brda.

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: arhiva vinarje Zlatno Brdo, Ivana Pranjić i Sunčana Barušić