Živite li u Zagrebu ili njegovoj okolici, predlažemo da vikendom posjetite Samobor. Ali, ovoga puta odjenite slojevitu odjeću i s adekvatnom obućom na nogama najprije krenite planinarskim stazama po Samoborskom gorju, a potom se spustite u gradić i bez grižnje savjesti uživajte u njegovoj gastronomskoj ponudi, te razgledajte njegovu bogatu povijesnu i sakralnu baštinu.

Samoborsko gorje je dio Žumberačke gore, a potoci Lipovečka i Rudarska gradina gorje su podijelili u tri skupine: Plješivicu, Japetić i Oštrc. Dio je 1999. godine, zajedno sa Žumberačkom gorom proglašeno Parkom prirode.

Bez obzira kako došli do Samobora – automobilom ili javnim prijevozom, najprije isplanirajte kojom ćete stazom krenuti i svakako proučite duljinu i zahtjevnost staza. Označenih staza ima preko 350 kilometara, a ako ćete dolaziti automobilom, tada možete odabrati manje zahtjevne koje se zapravo nastavljaju na cestovne puteve. Odnosno do nekih pozicija moguće je doći automobilom. Primjerice staze Smerovišće – slap Cerinski vir potom Planinarski dom dr. Maks Plotnikov – Okić te Poljanice – vrh Plešivica.  

Među zahtjevnije staze koje se prolaze pješice (izbjegavajući i porušena stabla) spadaju primjerice Samobor – Veliki dol – Oštrc, potom staza Mali Lipovec (Šoićeva kuća) – Japetić te Koretići – Noršićka Plešivica.  

Lokalni specijaliteti

Od pamtivijeka Samobor je bio otvoren grad u kojeg su doseljavali rudari, radnici, služinčad, veleposjednici, umjetnici, ratnici i plemići iz drugih zemalja, pa nije niti čudo da su ostavljali traga na kulturi ali i gastronomiji. Gotovo svaki kafić, pivnica ili restoran nudi nešto od lokalnih specijaliteta, a ako ih želite ciljano isprobati, možete navratiti kod njihovog proizvođača i kušati i kupiti njihov proizvod „na kućnom pragu“.

Nabrojat ćemo samo neke, a krenuti – obrnutim redom nego na jelovniku, odnosno s desertima. Jedan od najpoznatijih proizvoda, koji je čak i opjevan u pjesmama te je postao simbolom Samobora i gotovo da nema turista i planinara koji neće navratiti u jednu od slastičarnica je Samoborska kremšnita. Prema rješenju Ministarstva kulture i medija, od 2021. godine, tradicionalna Samoborska kremšnita dobila je status nematerijalnog kulturnog dobra i bit će upisana u Registar zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske. Originalan recept osmislio je dvadesetih godina prošlog stoljeća slastičar Đuro Lukačić, koji ih je pripremao sve do 1966. Dvije njegove slastičarke originalan su recept i umijeće izrade prenijele u „Kavanu Livadić“ i slastičarnicu „U prolazu“, koji su i nositelji nematerijalnog kulturnog dobra. Ali, ako navratite vikendom, oboružajte se strpljenjem. Tolika je potražnja da se na kremšnite mora čekati, no isplati se.

 „Rudarice dobre gazdarice, A rudari dobri gospodari“, stihovi su narodne pjesme. Prema predaji, dobre gazdarice, žene rudara, počele su u malom mjestu Rude, pored Samobora, pripremati Rudarsku greblicu sredinom 16. stoljeća koristeći samo brašno, mlijeko, jaja i svježi kravlji sir. U skromnim se obiteljima kolač koji je dobio ime po greblici, drvenom alatu kojim se razgrtao pepeo u krušnoj peći, posluživao i kao glavno jelo, a rudari su ga nosili i u rovove. Od 2021. godine, Europska komisije donijele je Uredbu kojom je naziv „Rudarska greblica“ upisan u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla. Time ovaj slani kolač uživa ugled na području cijele Europske Unije, ali može se proizvoditi isključivo u Rudama i okolnim selima. Želite li je kupiti, potražite „Pekarnicu Nikl“ (jedini certificirani proizvođač) u Rudama i Samoboru, a u Zagreb je dostavljaju u neke specijalizirane trgovine zdrave i domaće hrane.

U Samoboru i okolnim mjestima godinama se radi i Samoborska salama te Samoborska češnofka i to po recepturama koje se prenose iz generacije na generaciju. Možete je naručiti u gotovo svim restoranima ili kupiti u mesnicama (jedna i nedjeljom radi na glavnome trgu). Profesionalni proizvođači imaju propisanu recepturu jer je Samoborska salama zaštićena robna marka, ali odličnog su okusa i one napravljene po recepturi iz domaćih radinosti brojnih obitelji koje rade salame i zbog „Samoborske salamijade“. Članovi Udruge „Samoborska češnofka“ uspjeli su zaštititi ovaj proizvod, a potvrda i rješenje Ministarstva poljoprivrede u prijelaznoj je fazi do zaštite zemljopisnog podrijetla.

Samoborska salama i češnofka mogu biti glavno jelo, ali i predjelo, jer oni boljeg apetita sigurno će naručiti Samoborski kotlet. Kako dobro pripremiti kotlete znaju svi chefovi samoborskih restorana, a recept za umak od češnjaka, detalj po kome je ovo jelo karakteristično, pomno se čuva u svakom restoranu i obitelji. 

A, što poslužiti prije i uz spomenute delicije? Bermet i Samoborsku muštardu, naravno! Najpoznatiji proizvođač ovi proizvoda, koji su također postali simbol Samobora je obitelj Filipec. Bermet – piće od vina, pelina i začina u obitelji se proizvodi već generacijama, a sve je počelo s Josipom Filipecom koji je četrdesetih godina prošlog stoljeća ostao bez svoje manufakture – kožare. Da bi prehranio obitelj, počeo je proizvoditi ovo piće (koje se proizvodilo u Samoboru još 1750. godine), a kako je imao vinograde, odlučio se i za proizvodnju Samoborske muštarde, odnosno senfa s gorušicom i pekmezom od grožđa. Bermet i muštardu nude u većini samoborskih restorana, a želite li ih kupiti, navratite u „Podrum Filipec“, u samom centru Samobora.

Romantičan kraj dana

Prije odlaska iz ovog predivnog grada prošećite uličicama i mostovima te glavnim trgom, a svakako se popnite i do crkeve svete Anastazije i u mislima vratite u povijest ovog grada, njegove graditelje, umjetnike i pisce. Naime, Samobor je poznat po svojoj romantičnoj priči o neostvarenoj ljubavi ilirca Stanka Vraza i samoborske ljepotice Julijane Cantilly koju je otac, umjesto za njenu najveću ljubav –  udao za bogatog trgovca iz Slovenije. Legenda kaže da je otac kasnije, shvativši koliku je pogrešku napravio, pozvao Vraza da ukleše svoje stihove na njezin grob u sjeni crkve.

Aktivan dan može završiti romantično, a jedno je sigurno: u Samobor ćete se vratiti, jer jedan dan nije dovoljan za upoznati gradić, njegove baštine… uostalom ostale su vam još mnoge staze i šumski puteljci za istraživanje.

Mi smo krenuli jednom stazom, pa pogledajte kako nam je bilo, a snijeg se polagano topi pa vjerujemo da će biti još ljepše kad proljeće oboji proplanke i livade.

Tekst: Sunčana Barušić

Video: Davor Škarica

Foto: Ivan Tibor Grujić & Marivo, Davor Đopar, Ivana Kokot, Ivan Tibor Grujić, Vladimir Bogovčić, Šime Modrić – izvor TZ Samobor