Imamo predivnu zemlju, nadamo se da smo svi svjesni toga. U svega nekoliko stotina kilometra može se otputovati iz kontinentalne klime, preko gorske do mediteranske. Svaki je kraj lijep na svoj način, u svakom se može uživati na poseban način, a svaki je jedinstven.

Na “spoju” Zagreba i Rijeke nalazi se, kako ga nazivaju „Zelena oaza“ – Gorski kotar, jedinstveni dio Primorsko-goranske županije koji je unatrag nekoliko godina postao sinonim za aktivni odmor, ali i uživanje u odličnoj, toliko za taj kraj karakterističnoj prirodi koja oduševljava ljude cijelog svijeta.

Ljeti mnogi u njegovim gustim šumama traže svježinu, a zimi snježne pahulje stvaraju jedinstven ugođaj. Pa na kojem se skijalištu, osim na Platku, može skijati i gledati more? Divan je Gorski kotar cijele godine, a posebno kad stigne jesen, kad krošnje poprime zlaćanu boju, a sunce još uvijek miluje svojim toplim zrakama. Dan može završiti i kišom, ali ništa ne može uništiti ljepotu prirode, ali i pokvariti izlet kojeg ste planirali, jer u Gorskome kotaru, osim prirodnih ljepota postoje mnogi sadržaji koji će vam ispuniti dan: muzeji, interpretacijski centri, špilje i  restorani koji nude odličnu hranu uz koju ćete posebno uživati dok vani rominja kiša, ili se kroz gusto granje naziru zrake zalazećeg sunca.

Nezaobilazne Fužine
Koliko ste puta prolazili vijaduktom autoputa i ugledali jezero na čijoj su obali načičkane kućice? Pa, prolazili ste pored Fužina, a vjerujte postoje mnogi razlozi da skrenete s glavne ceste i spustite se u ovo pitoreskno mjesto. Nalaze se na 730 metara nadmorske visine, uz prekrasno jezero Bajer oko kojeg je šetnica. Ljeti će vam šuma i voda pružiti osvježenje, a zimi ga istražite omotani u dekicu, sjedeći u kočiji.

Gotovo u sredini mjesta nalazi se hotel Bitoraj, u vlasništvu obitelji Kauzlarić. Kad krenete istraživati povijest ove zgrade doznat ćete da je ona postavila kamen temeljac turizma u Fužinama. Građena je od 1903. do 1905. godine, kao ‘kuća’ za život obitelji Kauzlarić da bi 1933. godine u njoj otvoren pansion Neda. Nazvan je po kćeri vlasnika koja je kao Neda Andrić kasnije bila prva i do sada jedina gradonačelnica Rijeke.

Marinko i Vinka istog prezimena puno su godina kasnije, točnije 1998. u prizemlju kuće otvorili kultni restoran Bitoraj (nazvan po planini u blizini Fužiina) a nešto kasnije kupljena je cijela kuća te pretvorena u hotel.

Danas hotel Bitoraj ima 25 luksuzno uređenih soba, u poslovanju Marinku i Vinki pomažu djeca – kćer Petra i sin Andrej koji su zaslužni da je ovo mjesto postalo toliko popularno i mlađim posjetiteljima. Atmosfera je ugodna, sadržaji u hotelu prilagođeni i najzahtjevnijim gostima, a u restoranu se poslužuje tradicionalna hrana pripremljena na moderan način.

Kad ste u na ovoj adresi svakako kušajte lagani rižoto s jabukama i jelenjim pršutom, fuže s gljivama ali i pohane žablje krake, punjene bukovače, gulaše… Obitelj Kauzlarić je i pokretač tradicionalnog dočeka nove godine u podne, pa tako svake godine ova manifestacija uz pečene kobasice i kuhano vino i započinje u dvorištu i okolici hotela.

Tajne špilje Vrelo
Od Fužina krenite u istraživanje ove destinacije. Jedna od atrakcija svakako su špilje. Najveća je Lokvarka (sa uređenih 75 metara dubine što je čini najdubljom špiljom otvorenom za posjet u Hrvatskoj), a po mnogima je najljepša špilja Vrelo. Otkrivena je slučajno pedesetih godina prošlog stoljeća prilikom izgradnje akumulacijskog jezera Bajer. Dugačka je 300 metara, sa stalnom temperaturom od 8° C i prekrasnim špiljskim ukrasima zbog kojih je često nazivaju „Postojnom u malom“.

Špilja je 1998.godine uređena za posjete – unutar nje nalazi se pješačka staza (bez stepenica što omogućuje ulaz osobama s invaliditetom i manjoj djeci) s mostićima i prikladnom rasvjetom. Posjetite li ovu špilju u vrijeme kiša možete vidjeti prodiranje rijeke Ličanke u njezinu unutrašnjost. Godišnje ovu špilju posjeti preko 20 000 posjetitelja. A koja tajna špilje Vrelo?

U špilju se uvijek ulazi u društvu vodiča koji će vam tijekom razgleda otkriti zapravo dvije njene tajne. Prva je, kako nam je rekao stručni vodič Darijo Babić, tajna nestanka krampa prilikom otkrivanja špilje. Naime, priča kaže kako je jedan radnik udarajući krampom po stijeni stavio svoj alat i otišao na pauzu. Kad se vratio, kramp je nestao u podnožju ‘tunela’ koji je zapravo špilja. Drugu tajnu otkriva se na samom kraju razgleda. U najdubljem dijelu špilje nalazi se ogroman totem, ostavština filmskog seta tijekom snimanja remakea filma Winnetou 2015. godine.

Ljepota jezera Gorskog kotara
Krenete li iz Fužina prema Delnicama, najvećem gradu Gorskog kotara, ispratit će vas jezero Bajer. Riječ je o jednom od tri akumulacijska jezera ovog kraja nastalog 1952. godine prilikom izgradnje brane rijeke Ličanke, a u svrhu pokretanja hidroelektrane Vinodol.

Smješteno u vizuru pitoresknih Fužina u kojima je turizam počeo prije 150 godina, bilo je za očekivati da će ovaj modri biser postati i turistička atrakcija cijele godine. Gotovo da nema vikenda a da kružnu šetnicu ne istraže brojni ljubitelji prirode željni kretanja ali i jedinstvenih sadržaja. Na jezeru Bajer nema klasične plaže, ali postoje kafići nalik beach barovima,  jer puno bolje je za kupanje drugo akumulacijsko jezero u susjedstvu – Lepenica. Na njegovoj se obali nalazi plaža, a kad zahladi, ljepotu ovog jezera istražuju ronioci  i ribiči.

Na putu prema Lokvama dah oduzima drugo umjetno – Lokvarsko jezero. U odnosu na Bajer, ovo je nastalo dvije godine kasnije 1954. prilikom izgradnje brane rijeke Lokvarke. Tom prilikom su stanovnici naselja s tri velike pilane morali iseliti, jer cijelo je područje prekriveno vodom, na nekim mjestima danas dubokom 40 metara.

O tom događaju čut ćete prilikom vožnje na Splavi Čača vlasnika Ferdinanda Crnkovića čiji splav plovi jezerom čitave godine. Vožnja traje skoro sat vremena, a doživljaj je jedinstven. Za razliku od Bajera., Lokvarsko jezero je jedno od poznatijih kupališta Gorskog kotara. Plaža je kao iz filma, na njoj se nalazi beach bar pa ne čudi kako mnogi morske dubine mijenjaju ovim smaragdnim biserom.

S prvim danima jeseni plaža je pusta, ali život uz ovo jezero na staje. Posjećuju ga sportaši, rekreativci i ribiči. Na ovom je mjestu održano prvo prvenstvo u podvodnoj orijentaciji, međunarodne veslačke regate, a od 1978. godine tu se organiziraju dvije manifestacije (POJ i BOJ – pješice ili biciklom oko jezera) stavljajući u fokus 17 kilometara dugu šumsku stazu.

Lokvarsko jezero je i ‘raj’ za ribiče koji na ovom mjestu love šarane, klenove, karase i pastrve. Kad smo kod pastrva – zanimljiv je podatak kako je baš u Lokvarskom jezeru 1973. ulovljena najveća riječna pastrva u svijetu, teška 25,40 kilograma.

S livada i šuma u Kuću prirode
Vozite li se Lujzijanom, kultnom cestom starom preko 200 godina koja povezuje Rijeku i Karlovac i koja je uvelike pomogla u oblikovanju bila Gorskog kotara, primijetit ćete zanimljivu kuću na kojoj stoji veliki natpis Kuća prirode. Zastanite na ovom mjestu, pokucajte i pričekajte da vam vrata otvori Vid Arbanas koji se prije tridesetak godina zaljubio u ljepotu Gorskog kotara i počeo sakupljati ljekovite biljke. Potapao ih je u rakije i vina kupljena na obali mora ove županije, a potom sa suprugom Mirom stvorio, danas svjetski priznat brend.

Kako bi likere mogli kušati svi posjetitelji ovog kraja, 2011. otvorio je Kuću prirode. Dok kušate Goranski jeger, liker od ruže ili kultnu Papru (liker nagrađivan na svjetskim natjecanjima) Vid Arbanas će vas odmah i naučiti o kulturi konzumiranja aperitiva, digestiva i rakija. Jedinstven doživljaj, za koji se uvijek traži mjesto više (svakako najavite posjet).

Gastronomija vrijedna divljenja
Kad ste u Gorskom kotaru pripremite se na jedinstven gastro doživljaj! Na koja god vrata pokucate otvorit će vam domaćini spremni na stol staviti nešto posebno i autohtono. U korak s trendovima kad je turizam i gastronomija u pitanju, u Gorskom kotaru se sve češće jede tradicionalno pripremljeno od lokalnih namirnica ali na moderan način.

Fuziju tradicionalnog i modernog doživjet ćete u restoranu Bitoraj u Fužinama, ali i u restoranu Eva u blizini Lokvarskog jezera. U njemu glavnu kuhaču drži chef Mario Šubat, mladić koji s nevjerojatnim žarom priprema tradicionalne obroke na moderan način. Eva mu je nona, koja je nakon suprugove smrti već tada poznati restoran prepustila u ruke unuku.

Spomenuti nono Vilim restoran je otvorio u mirovini 2005. godine, a Mario ga je preuzeo 2018. sljedeći tradiciju ali i uvodeći novitete. Kako bi posao imao pod kontrolom doselio se sa svojom obitelji u Gorski raj 4, dio Gorskog kotara gdje se nalazi i ovaj restoran.

Zašto se u restoranu Eva traži stolica više? Tu se jede divljač na bezbroj načina (svakako kušajte steak od jelena s restanim krumpirom u koji je dodan prženi luk), potom gulaš od medvjeda, pljeskavicu od tri vrste mesa divljači, ali i delicije od gljiva i šumskih bobica. Mario meni kreira četiri puta godišnje stavljajući u fokus lokalne namirnice. Restoran je otvoren od srijede do nedjelje i ima oko 110 raspoloživih mjesta. Da budete sigurni da vas čeka slobodan stol, svakako rezervirajte na vrijeme.

Uz žabe, divljač i gljive restorani u Gorskom kotaru nude i riječnu ribu. Na ulazu u jedinstveni kanjon Kamačnik, nalazi se kultni bistro Kamačnik u kojem uz huk vode i povjetarac iz kanjona možete uživati u namirnicama pripremljenim na roštilju, domaćim juhama (svakako kušajte juhu od gljiva) i pastrvama s roštilja ili prženima u mrvicama. Kad ste na ovom mjestu i dok uživate u hrani gledajući krajolik, shvatit ćete da itekako vrijedi rečenica da se u bistrou Kamačnik s pravom uživa u hrani s pogledom.

Gorski kotar – mjesto iz bajke
Istražujete li sve ono što nudi Gorski kotar u fokus će vam ući i slogan – Gorski kotar – hrvatska riječ za bajku. Tijekom istraživanja destinacije lako se možete uvjeriti u ispravnost ove tvrdnje. Mir i nevjerojatan sklad čovjeka i prirode jednostavno opušta i poziva na maštnje. Čak i ako pada kiša kad ste primjerice ušli u kanjon Kamačnik, što se može dogoditi tijekom jeseni.

Ne brinite – na ulazu u kanjon, u bistrou Kamačnik posudit će vam kišobran, ako nemate svoj pri ruci i potaknuti vas na šetnju. Obilazak kanjona je jedinstven, potrebno je slijediti interpretacijsku stazu na kojoj vas oduševljavaju različiti interaktivni sadržaji koji zaokupljaju pažnju malih i velikih posjetitelja. Obilazak traje otprilike tri sata i da – moguće je da vam se u ovoj netaknutoj prirodi učini da vidite vile. Da su ih vidjeli ‘svojim očima’ ispričat će vam u još jednom biseru ovog kraja – Brodu na Kupi.

Mjesto se nalazi pokraj granice sa Slovenijom, a jedinstveno po mnogo čemu, između ostalog ulijevanjem Kupice u Kupu što možete doživjeti i vidjeti u Vilinskom gaju. Zeleni proplanak ime je dobio po legendi koja kaže da su se na spoju ove dvije rijeke okupljale vile. Možda ih nećete vidjeti, ali na ovom mjestu možete osjetiti moć pozitivne vitalne točke litopunkturnog projekta “Svijet Kupe”.

U Kaštel Zrinski kroz velika vrata, a iz Kaštela kroz mala
U Brodu na Kupi još je jedno prekrasno mjesto koje morate vidjeti. Riječ je o kaštelu Zrinski, kojeg je sredinom 17.stoljeća izgradio Petar Zrinski kao mjesto za odmor.  Riječ je o jednostavnoj masivnoj trokatnici  kvadratnog tlocrta čije je prizemlje povezano podzemnim hodnikom s rijekom Kupicom te obližnjom pećinom, dok mu se na vrhu krova nalazi buzdovan. Danas je u velebnoj zgradi zavičajni muzej koji pripada Riječkom prirodoslovnom muzeju.

Stalni postav objedinjuje  postav ‘Putevima Frankopana’ projekt Primorsko-goranske županije kroz koji je obnovljeno 17 frankopanskih kaštela i tri sakralna objekta na području zeleno-plave županije. Stalni postav objedinjuje postav ‘Putevima Frankopana’ i donosi divnu interpretacijsku priču ‘Divljina s pogledom na more’ koja u prizemlju zgrade počinje na zemlji, a završava hodom po oblacima (ispod krova muzeja).

Muzej je interaktivan, vrlo zabavan pa ga podjednako vole i mali i veliki posjetitelji. Stalni izložbeni postav je otvoren od utorka do četvrtka između 10 i 18 sati, a od petka do nedjelje između 10 i 20 sati. I kako je ovo muzej kojeg ćete se uvijek rado sjećati ali i poželjeti istražiti još koji put znajte i ovo – ulazi se u muzej na velika ulazna vrata, a gosti ispraćaju na mala!

Boravak u Gorskom kotaru uvijek je jedinstven doživljaj i koliko god ga puta posjetili, uvijek ćete doživjeti nešto posebno. Naročito krenete li istraživati u društvu lokalnih turističkih vodiča poput Jelene Holenko Pirc koja stoji iza brenda Lynx and Fox .

Nakon što istražite sve skrivene kutke zelenog srca Hrvatske, tek onda se spustite na niže nadmorske visine i istražite i plavi dio Primorsko-goranske županije. Tu vas čeka posebna priča o velebnoj Rijeci, ali i romantičnoj Opatiji koja ove godine slavi 180 godina bavljenja turizmom i pola stoljeća cvjetnog simbola kamelije.

Foto: Nikola Zoko, TZ Fužine i Sunčana Barušić