Arhiva oznaka za: Irena Lučić

Najbolje ljeto uz ritmove reggea i Stručić vina

Obitelj Stručić njeguje vinograde iz kojih će pretočiti svoja srca u boce“. U ovu izjavu uistinu su nas uvjerili Sanja i Tomislav Stručić na nedavno održanoj glazbeno-vinskoj prezentaciji Glazba iz dekantera u diWine Baru.

Sanja i Tomislav Stručić

Pod vodstvom Kornelija Hećimovića, koji je Stručić vina sljubio s glazbenim naslijeđem Boba Marleya, zaključili smo kako su upravo reggae i Stručić vina najbolja kombinacija za ljeto.

Uvodni pjenušac Stručić Blanc de blancs, napravljen – podrazumijeva se – od sorte chardonnay, u kombinaciji sa reggae taktovima hita No Woman No Cry odmah je goste ubacio u vibru ljetne bezbrižnosti.

Uslijedila je Graševina 2021 u kombinaciji sa „zagorskim kanapeima“ – mini sendvičima sa svinjskom masti i orasima, a na vrhuncu večeri paralelno se kušalo dva godišta Rajnskog rizlinga – iz 2019. (odležavan u hrastu) i 2021. u kombinaciji s kockama od grisa s mladim lukom i prženom pancetom i preljevom od vrhnja i cikle.

Usprkos „dubinskoj analizi“ nikako se nije moglo odlučiti koji je bolji, zbog čega su se gosti iskreno, trenutak i zabrinuli. No tada se sa zvučnika začulo „Don’t worry about a thing, ’cause every little thing’s gonna be alright…“, pa se odlučilo poslušati savjet tri male ptice i kušati novo vino – završni Muškat žuti (2022.) kojeg se pijuckalo uz štrudlu od jabuke.

Uz sve kušane delicije, Kornelije je goste vješto proveo kroz glazbeno nasljeđe Boba Marleya, ponajviše biranim glazbenim brojevima, a i ponekom showbizz trivijom… Pa se tako doznalo,   primjerice, kako Bob Marley ima preko 30-ero djece (wow!) a Kornelije je pustio i trailer kojim se najavljuje film o Marleyjevom životu One Love.

Ivana Pranjić i Darko Lugarić

Valja ipak napomenuti kako iza ovih „bezbrižnih“ vina stoje itekako veliki trud i rad. To potvrđuju ovogodišnja Decanterova brončana priznanja, dobivena upravo za kušanu Graševinu i Muškat žuti, koja su zasluženo pristigla u vrijedne ruke ove ludbreške obiteljske vinarije.

Sanja i Tomislav Stručić

Vina Stručić prava su vrijednost za novac, pa ako želite da se i vaš novčanik osjeća bezbrižno dok vi pijuckate izvrsna vina uz reggae svakako prije godišnjeg potegnite do Ludbrega, razgledajte šarmantnu vinariju i opskrbite se dostatnim količinama.

Tekst: Irena Lučić

Foto: Irena Lučić, Ivana Pranjić, arhiva vinarije Stručić

Šibenska vina na Shpitzi u srcu Zagreba

Budući da tog dana nismo mogli otići u Šibenik, Irena Lučić, vlasnica diWine Bara pobrinula se da Šibenik „dođe“ k nama. Naime, u sklopu manifestacije Vinska Shpitza koju je organizirala uz podršku TZ Šibensko-kninske županije, u Baru su gostovale tri vinarije šibensko-kninskog kraja: Livaić, Gracin i Vinoplod i prisutnima, vinskim znalcima i ljubiteljima dobre kapljice omogućili kušanje njihovih vina koja, većina od autohtonih sorata, u sebi kriju karakteristike ovoga kraja.

Blanka Marija Car

Uz evegreene koje je na klarinetu svirala Blanka Marija Car pričalo se o sortama, vinogradima, terroiru, a na kraju večeri svatko je imao svog favorita… bolje reći favorite, jer vina su bila odlična.

Davor Livaić i Irena Lučić

Vinograde vinarije Livaić njeguju i obrađuju braća Davor i Tomislav, koji su i predstavljali svoja vina u diWine Baru. Prve su loze zasadili djedovi, a njihove savjete i znanje braća su, poštujući tradiciju, nadopunila modernijim načinima uzgoja i pravljenja vina. Vinarija, odnosno njihova konoba se nalazi u Pirovcu, a vinogradi (4 ha) u Pirovačko-Skradinskom vinogorju.

Većinom su pozicionirani na padinama, što omogućava visoke prirodne sladore koji se osjete u njihovim pitkim i slatkim vinima. Na potpuno ekološki način uzgajaju lokalne sorte poput maraštine, debita, babića i plavine. Dakako, na Vinskoj Shpitzi kušali smo njihov znani Babić Templar, ali budući da je bila poprilična sparina, više interesa su nam pobudili Debit, Maraština Vila, polusuho vino od autohtone hrvatske sorte maraštine i jedinstveni Rosé Fortis Opolo od plavine uz manji dodatak babića.

„Od davnina u pirovačkom kraju težaci su proizvodili vino načinom prilagođenim njihovu životu i običajima vezanim za suživot s prirodom. Od grožđa plavina i babić stvarali su pitko vino crvenkaste boje macerirajući mošt samo jednu noć. Takvo vino nazivali su Opolo. Mletački putopisac iz 18. stoljeća, Alberto Fortis, prijatelj gospodara Pirovca, Petra Draganića, prilikom posjete selu, jedne vjetrovite noći prisustvuje izradi Opola i zaključuje da pirovačkim težacima po vještini i snalažljivosti nema ravnih u Dalmaciji. Danas, braća Livaić na tradicionalan način, u sjećanje na Fortisa koji je Pirovac doveo na mapu Europe, proizvode jednonoćni rosé koji govori o snalažljivosti njihovih predaka u toj vječnoj ali plemenitoj borbi s prirodom. Pije se uz pršut, sir, ribu i laganija mesna jela“ riječi su koje, na etiketi na poleđini butelje govore dovoljno o tom predivnom vinu.

Dr. se. Leo Gracin, poznati hrvatski enolog osnovao je s ocem Antom 2000. godine vinariju, a za šest su mu se godina pridružili partneri Ivan Ratković i Lado Skorim s kojima osniva novu vinariju pod imenom Suha Punta. Njihov prvi Babić, koji se na tržištu pojavio 2006. godine, brzo postaje proglašen jednih od najboljih babića na našem tržištu. U njihovim vinogradima prevladava sorta babić, a uzgajaju ga na dva primoštenska položaja – Bucavac i Sljinovac, dok glavninu grožđa otkupljuju od provjerenih primoštenskih vinara i to uglavnom iz vinograda koji su stari i do 50 godina. Na žalost, Gracin nije mogao doći zbog zdravstvenih razloga, ali njihov Babić Kontra dobio je na Vinskoj Shpitzi vrlo visoke ocjene i pozitivne komentare.

Treća „stanica“ za kušanje vina bio je stol s vinima vinarije Vinoplod, koje je vrlo vješto predstavljao njihov voditelj prodaje, Ivica Piližota. Vinarija Vinoplod osnovana je 1959. godine, kada je odrađena i prva berba. Ispočetka to je bila proizvodnja koja je slijedila samo jedno pravilo: što više, to bolje. Ali, 1984. godine iz vinarije izlazi prvo vrhunsko vino pod nadzorom vinskih stručnjaka. Tako se rodio Vrhunski babić koji je postao zaštitnim znakom Vinoploda, Primoštena i Šibenika.

Uništeni vinogradi u Domovinskom ratu se obnavljaju, unapređuje se tehnologija, ulaže se i u modernizaciju prerade grožđa, a danas osim u inox bačvama, kvalitetna i vrhunska vina dozrijevaju u velikim drvenim i barrique bačvama.

Naglasak se stavlja na vina od autohtonih sorata, pa smo u diWine Baru kušali dakako – Babić za kojeg smo znali da je odličan, a potom njihov vrlo interesantan Debit te Rosé od plavine i merlota. Vrlo privlačne je arome jagoda i bobičastog voća, odlično izbalansiranih šećera i kiselina, izuzetno pitko ali – varljivo! Ne bi se na prvu reklo da sadrži 12,5% alkohola.

Ivica Piližota, Franjo Francem i Mladen Zrno

Večer je brzo prošla uz šibenska vina, a mi smo s čašama, umjesto po rivi šetali po diWine Baru i njegovoj terasi, promatrajući Ilicu i tramvaje u prolazu, ali ništa nam nije nedostajalo. Dobra vina u dobrom društvu i što ćeš bolje!?

 

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Sunčana Barušić i Danijela Mirošević

Zaljubili smo se na Čvenku uz vina vinarije Vivoda

Čvenk? U žargonu, u dječjoj igri sa špekulama (pikulama), to je pogodak špekule u špekulu. Inače, kad se odraste, više u prijašnje doba išlo se na čvenk, odnosno ljubavni sastanak, na susret dvoje mladih ljudi s međusobnim simpatijama, randevu, rendes… tako kaže definicija značenja riječi „čvenk“. Na jednoj internetskoj stranici koja nosi isto ime kažu da je to prilika za razgovor, upoznavanje, druženje, razmjenu poruka, mišljenja…

Kad je Irena Lučić organizirala druženje pod nazivom Čvenk u svom diWine Baru, vjerujemo da nije razmišljala o pikulama, nego na mješavinu ljubavnog susreta i prilike za razgovor. Ne ljubavnog u pravom smislu te riječi, već susreta s finim vinima koja odmah stvaraju ljubav prema njima i prilikom za razgovor s vinogradarima i vinarima koji su zaslužni da su se te divne kapljice našle u čašama vinoljubaca.

Prvi nam je Čvenk u diWine Baru bio s Davorom Vivodom, njegovom suprugom Suzanom i njihovom predivnom kćerkicom Lucijom koja već sad sa zanimanjem prati posao svojih roditelja u vinariji Vivoda, iako još sigurno, s obzirom na godine, razmišlja o balerinama, princezama…

Lucija, Suzana i Davor Vivoda i Irena Lučić

Vinarija, odnosno njihov podrum Vivoda nalazi se u samom centru Rovinja (Cademia ul. 2), a uz pomoć EU fondova modernizirali su ga i opremili kušaonicu tako da turisti kojih je već sad ovaj istarski gradić prepun, imaju priliku kušati njihova vina. Davor i Suzana, radišni i skromni, nemaju baš previše vremena za marketing, pa ime Vivoda nije ono koje će prvo iskakati kada se razmišlja o istarskim vinima. A, s obzirom na kvalitetu, sigurno bi trebalo!

Davor i Suzana Vivoda u svom vinogradu

Vinarija Vivoda  jedna je od najstarijih rovinjskih obiteljskih vinarija. U prošlosti su se, uz vinogradarstvo bavili i poljoprivredom, uzgojem stoke i sadnjom povrća te voćarstvom (bili su poznati po vrlo kvalitetnim breskvama), ali od toga su odustali i od 2005. godine okrenuli se samo proizvodnji vina.

U diWine Baru, upoznavanje je prošlo uz – kako ga nazivaju „piće dobrodošlice“, odnosno brut pjenušac Lucija. Osim što se može poslužiti kao aperitiv, pjenušac napravljen charmat metodom odlično bi pratio riblje specijalitete, fine laganije sireve i ne suviše kisele i slatke voćne deserte. Nama je bio savršen za početak ugodnog druženja s obitelji Vivoda. Pogađate po kome je nazvan, a nakon našeg odobravanja, Lucija je samo kimnula glavom.

Uz ugodan razgovor s Davorom i Suzanom, prisutni ljubitelji vina, amateri ali i oni profesionalniji, kušali su potom svježu malvaziju koja od 2005. godine nosi i oznaku IQ (Istrian Quality). Ove je godine Malvazija (2022.) osvojila srebrnu medalju na najpoznatijem svjetskom ocjenjivanju vina Decanter World Wine Awards. Irena Lučić, koja je inače i jako dobra kuharica, uz ovu nam je Malvaziju poslužila pileću paštetu s pekmezom od luka. Odlično su se nadopunjavali, a kod kuće ili kada ste u restoranu svakako je naručite uz jela od bijelih riba, školjaka ili bijelog mesa.

Posebno zanimanje, a nama i ljubav na prvi pogled (eto čvenk pogotka!), izazvala je malvazija Sv. Euphemia (2019.), nazvana prema rovinjskoj zaštitnici, a u suradnji s Rovinjem dobili su suglasnost da je predstavljaju kao izvorni suvenir toga grada. Zlatnožute je boje, naglašenih mirisa bagrema i vanilije koji se isprepliću s mirisom lješnjaka i brioša. Nakon maceracije i odležavanja 16 mjeseci u hrastovim bačvama dobila je taj pun i osebujan okus koji nas je osvojio na prvu ali i potencijal za dugo odležavanje. Stoga, ako je nabavite i izdržite da je ne popijete, ostavite je na hladnom i tamnom mjestu. Svakim će danom biti još bolja.

Budući da smo bili oduševljeni Sv. Euphemijom, Suzana i Davor su nam objasnili da u proizvodnji ovog vina kombiniraju tradicionalnu i noviju modernu tehnologiju proizvodnje vina, pazeći da se ne izgube obiteljska tradicija, kvaliteta i ekološki uzgoj. U diWine Baru pijuckali smo je uz pršut, zreli sir, masline i kukuruzne grickalice, a odlično bi pratila i jela iz pećnice, ispod peke sa začinskim biljem i pečenja od bijelog mesa.

Lucija, Suzana i Davor Vivoda

Teško se bilo rastati od Sv. Euphemije, međutim, za kraj ovog vrlo ugodnog Čvenka, u čaše se točio njihov Teran boje rubina s ljubičastim odsjajem. Mirisom je podsjećalo na šumsko voće i cvijet ljubičice, a po okusu je suh, svjež s izraženim taninima, što je karakteristično za ovu autohtonu istarsku sortu. Uz njega smo još gricnuli zreli sir, a dobro bi pratio jedan sočan steak ili pak žgvacet s fužima.

Čvenk je uspio. Stvorile su se nove ljubavi (vinske), u razgovoru je večer prošla za tren, a mi smo odlučili, kad uzmognemo, svakako posjetiti ovu divnu obitelj u njihovoj vinariji u Rovinju. Do tada ćemo njihova vina potražiti u Vrutku ili još bolje, na njihovom web shopu https://www.vina-vivoda.hr.

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Sunčana Barušić, Ivana Pranjić, arhiva vinarije Vivoda

Glazba iz dekantera: Vina Papak i najveći hitovi Eurosonga

Doznavši da će Mama ŠČ zastupati Hrvatsku na natjecanju za Pjesmu Eurovizije neki su ostali zatečeni, a potom je kod većine, kada se održavalo natjecanje, proradio patriotizam. Sada je ostalo samo ŠČ. Tko može ponoviti melodiju pjesme, ili barem refren… No, o ukusima se ne raspravlja.

Ali, bilo je pjesama koje su samo sudjelovale ili i pobjeđivale na ovom natjecanju, a čije se melodije i danas pjevuše, postoje mnogobrojne obrade, a u ono su doba postale i hitovi. Upravo nas je na tu doba podsjetio Kornelije Hečimović kada je na manifestaciji Glazba iz dekantera koja se održala u diWine Baru vlasnice Irene Lučić, uz odabrana vina vinarije Papak iz Iloka, puštao hitove Eurosonga.

Obiteljska vinarija Vina Papak, osnovana je 2014. godine kada je Mladen Papak, u ono doba zaposlen kao enolog i direktor u Iločkim podrumima, odlučio svoje znanje iskoristiti na svojoj zemlji, odnosno vlastitim vinogradima i podrumu. Danas obitelj posjeduje 13 hektara vlastitih vinograda u Iloku na položaju Radoš ili Radoško brdo, koji je ujedno i najistočniji vinorodni položaj, kako u Iloku, tako i u Hrvatskoj, a 5 hektara imaju u zakupu na položaju Principovac.

Irena Lučić i Mladen Papak

„Položaj Radoš se zapravo nalazi na obroncima Fruške gore koji sa svojim dugačkim platoima ili zaravnima padaju prema Dunavu. Južne su i jugozapadne ekspozicije, tako da su cijelog dana osunčani pa vinova loza može iskoristiti sav svoj potencijal, što je preduvjet za pravljenje vrhunskih vina“, kazao je na početku večeri Mladen Papak koji se teškom mukom odlučio koja će vina donijeti na kušanje u diWine bar, jer u vinogradima uzgajaju graševinu, kao dominantnu sortu, traminac, kao najpoznatiju sortu Iloka, rajnski rizling i chardonnay, dok od crnih sorti u nasadima raste cabernet sauvignon i cabernet franc. Na spomenutih dodatnih 5 hektara njeguju frankovku.

Začula se prva skladba Hold Me Now, s kojom je, zastupajući Irsku, 1987. godine pobijedio Johnny Logan, a u čašama se našao Papak Rosé pjenušac (2014.) od sorte cabernet franc. „To je prvo vino koje sam napravio u vlastitoj vinariji iz jednog razloga: bila je to do sada najgora godina, što se tiče uzgoja grožđa, pa smo cabernet franc obrali ranije, prije „potopa“. Ovo je devet godina star pjenušac koji je pet godina stajao na kvascima“ objasnio je Mladen Papak, a mi smo uživali u spoju dobrog pjenušca i poznate nam skladbe.

Mladen Papak i Kornelije Hečimović

„Graševina je najzastupljenija sorta u Hrvatskoj, a najbolje rezultate daje u Slavoniji, Baranji i Srijemu (Ilok je u Srijemu), iako raste i na drugim položajima, ne samo u Hrvatskoj. Ipak, naši su vinari, pogotovo u mom kraju, toliko radili s njom i dokazali da se od te sorte mogu raditi i pjenušci, ozbiljnija vina, predikati, te da može i odležavati, da bismo je kao sortu mogli svojatati, makar do sada nije sa sigurnošću dokazano njeno porijeklo“, naglasio je Mladen Papak, dok se u čaše točila Papak Graševina Radosh (2021.) uz koju su bili posluženi Bruschetti s namazom od čvaraka, a prostoriju su ispunili taktovi najpoznatije skladbe s Eurosonga: Waterloo, grupe ABBA.

Bruschetti s namazom od čvaraka

„Sorta chardonnay se uglavnom koristi za proizvodnju pjenušaca, a ja sam odlučio od nje napraviti mirno vino. Charonnay je rastao također na položaju Radoš, ali stilistika vina potpuno je drukčija od graševine koju smo natočili prije. U ovom se osjeti puno kremoznosti, miris mu je vrlo intenzivan – osjeća se mango i banana, a na okus ima i maslačnosti i ovakvo vino ima velikog potencijala za odležavanje“ objasnio je Mladen Papak dok se u čaše točio njegov Chardonnay Radosh (2022.). Na stolove je stigla (u čašama) Kocka palente s mladim lukom, uz umak od vrhnja, bučine sjemenke i prženi pršut, a iz zvučnika su se začuli prvi taktovi skladbe Making Your Mind Up s kojom je britanska grupa Bucks Fizz, 1981. godine osvojila prvo mjesto na Euroviziji.

Chardonnay Radosh (2022.) i Kocka od palente s mladim lukom uz umak od vrhnja, bučine sjemenke i prženi pršut

„Rajnski rizling je sorta koja je u Hrvatskoj nedovoljno poznata, odnosno nedovoljno afirmirana, ja bih čak rekao da je neopravdano zapostavljena. Ona je puno zahtjevnija od ostalih sorata, kako u vinogradu, tako i kasnije u podrumu i da bi se dobila vrhunska kvaliteta vina, treba se poznavati njene osnovne karakteristike, mora se s njom naprosto baviti da bi dala najbolje, a može dati jako puno. Osnovna karakteristika ove sorte su visoke kiseline koje vinu daju svježinu, ali ako se vino ne radi dobro, one mogu postati pregrube, a vino loše. Ovo koje ćete kušati, Rajnski rizling Radosh (2021.), pitko je i užitno jer u njemu su izbalansirane kiseline i slador, a budući da ima više od godinu dana, već se osjete i note petroleja. Netko ih voli, neki ne, a dobro je znati, što je Rajnski rizling stariji, te su note izraženije“, predstavio je svoje vino Mladen Papak, a Kornelije Hečimovć je započeo priču i o našim predstavnicima na Pjesmi Eurovizije. Neki su pali u zaborav,  ali Danijel Popović i njegova Đuli sigurno nisu. 1983. godine osvojio je 4. mjesto za Jugoslaviju. A, uz Rajnski rizling Radosh (2021.) odlično je prijala Pašteta od tune i heljdin kruh sa smokvom i orasima.

Pašteta od tune i heljdin kruh sa smokvom i orasima

Za razliku od nas, Austrijanci su od nje napravili veliki brend i Blaufränkisch je cijenjena i omiljena sorta. Na žalost, kod nas je frankovka zapostavljena, iako imamo idealne uvjete za njen uzgoj. Razlog tome je filozofija koja se u vinarstvu vodila za vrijeme Jugoslavije. Tada je bila bitna količina, a ne kvaliteta vina. I danas neki vinari iskorištavaju njenu „manu“ da previše rodi, pa na tržište puštaju vina koja uglavnom ne valjaju. Ako se s njom radi pravilno, daje odlična, pitka, mekana vina kakvo je ovo koje sam vam danas donio na kušanje“, kazao je Mladen Papak dok se u čaše točila njegova Frankovka Papak (2018.) i dodao da je 4 godine odležavala u bocama. „Jer, samo ako se reducira prinos i strpljivo čeka da dozrije, dobiva se vrhunsko vino na koje sam ponosan“ pridodao je Papak. Uz njegovu Fankovku bili su posluženi Slavonski ražnjići s kobasicom od crne svinje, pršutom, šunkom, sirom i ukiseljenom lućicom.

Slavonski ražnjići s kobasicom od crne svinje, pršutom, šunkom, sirom i ukiseljenom lućicom

Desert na kraju i to u čašama. Naime, osim mirnih bijelih i crnih vina te pjenušaca, u ponudi vinarije Papak nalaze se i kraljevi okusa – vina iz izbornih berba prosušenih bobica i vina ledenih berbi. U diWine Baru kušali smo Traminac Papak IBPB (2018.) i guštali u mirisu, okusu uz zvukove skladbe Volare (Nel Blu dipinto Di Blu), koja je 1958. godine osvojila treće mjesto, a kasnije doživjela i preživjela mnogobrojne obrade, od kojih su najpopularnije od Gipsy Kingsa i Davida Bowiea. Te davne godine, pred publikom ju je otpjevao Domenico Modugno.

Mladen Papak

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Sunčana Barušić i Daniela Mirošević

Glazba iz dekantera u diWine baru: vina vinarije Marijan Arman uz skladbe Nine Simone

U mnogima omiljenom diWine baru nedavno smo opet uživali u spoju glazbe, vina i finih zalogaja na manifestaciji Glazba iz dekantera. Ima li što ljepše, pogotovo kad provedeš vrijeme i u dobrom društvu, u prostoriji ispunjenoj pozitivnom atmosferom.

„Ljudi se često sprijateljuju, odnosno spajaju prema glazbenim ukusima“ kazao je na početku druženja Kornelije Hečimović koji je na takvim susretima zadužen za što drugo, nego za glazbu. I to dobru glazbu!

Da, glazbeni ukusi spajaju ljude, ali ih spaja i ljubav prema vinu, što se pokazalo i kod ovog susreta. Na  početku manifestacije, bilo je zanimljivo promatrati diWine bar ispunjen do posljednjeg stolca na kojima su sjedile većinom žene. Ovoga puta muški je dio bio u manjku, a ženski su dio pojačale, kao i uvijek, vlasnica diWine bara, Irena Lučić i ovoga puta Nedjeljka Krupjan koja je vinariju Marijan Arman predstavljala u ime Nine i Ines Arman, kćerke Marijana Armana, koje su nakon smrti oca vrlo uspješno nastavile voditi vinariju.

Nedjeljka Krupjan, Kornelije Hečimović i Irena Lučić

Na mnogim prezentacijama vina, što zbog nemogućnosti, ali i činjenice da kartoni s buteljama stižu u posljednji trenutak, gostima se toči toplo vino. Ok, za crna, ali kad u čaši dobiješ mlaki pjenušac ili još gore, topli rose, nije baš neka sreća. To se u diWine baru još nije dogodilo. Na radost sviju, u čaše nam je Nedjeljka Krupjan natočila pjenušac Marijan Arman Stanzia Brut, od stopostotne malvazije koji je odmah orosio staklo.

„To je pjenušac napravljen charmat metodom, a osjetit ćete citrusne note korice limuna i mandarine na koje se nastavljaju arome zrele jabuke te mladog ploda badema. Ovo je vino izvrsno kao aperitiv, u ovom slučaju naše piće dobrodošlice, a uskoro će vam uz njega biti posluženi i prvi zalogajčići: Bruschetti s bakalarom“ kazala je Nedjeljka Krupjan, sommelierka vina i maslinovih ulja, koja se nakon rada u mnogim restoranima i barovima odlučila preseliti u Istru i pokrenuti vlastitu firmu Cheers With You i voditi organizirana kušanja.

Bruschetti s bakalarom

Veselo su se perlali mjehurići u čašama, a Kornelije Kovač je preuzeo mikrofon. Znali smo da će se te večeri slušati glazba Nine Simone, samo nismo znali koje pjesme. A, kad su krenuli prvi taktovi njene najpopularnije skladbe My baby just cares for me, raspoloženje se dodatno popravilo.

„Ne volimo reći da uzgajamo lozu, već da se međusobno odgajamo i upoznajemo. Mi ne proizvodimo, već živimo vino. Mislimo da se bavimo najljepšom umjetnošću na svijetu – vinom“ kazao je jednom prilikom Marijan Arman, a mi smo zaključili da je govorio istinu. A, kad se spoji više umjetnosti, javlja se pravi hedonizam, što se potvrdilo s drugim vinom koje se počelo točiti: Marijan Arman Malvazija Grand Cru.

 

„Ova malvazija nije odležana, nego ime otkriva da je grožđe raslo na posebnom položaju, a posebnu aromu i mineralnost daje mu i fliš, kako mi zovemo tlo u kojem raste. Osjetit ćete pregršt zrelog voća među kojim dominiraju dinja i marelica, dok će kasnije, ako malo zavrtite čašu pridružiti i elegantna nota bagremovog cvijeta“ kazala je Nedjeljka Krupjan, a potom se na njene riječi nadovezao Kornelije Hečimović navodeći zanimljivosti o životu Nine Simone i puštajući drugu skladbu Ain´t Got No, I Got Life, koja je postala popularna zahvaljujući mjuziklu Hair (Kosa). Izvedba Nine Simone gotovo je najbolja, svi su se složili pijuckajući odlično vino uz Kroket od riže s tikvicom na podlozi od svježeg sira.

Kroket od riže s tikvicom na podlozi od svježeg sira

Marijan Arman Sauvignon Blanc bilo je treće vino koje smo kušali te večeri. „U vinariji Marijan Arman njeguju autohtone sorte grožđa, kao što je malvazija istarska i teran, ali i internacinalne. Ovo vino koje imate u čaši ima tipičnu sauvignonsku aromu – po bijelom cvijeću, naročito bazgi. Oni istančanijeg njuha sigurno će osjetiti i miris marelice, breskve pa na karaju i zeleni list rajčice te zrele jabuke koje odlično prate njegove mineralne note“ rekla je Nedjeljka Krupjan dok smo kušali i treće jelo: Fuže s pestom od bosiljka, prženom slaninom i grana padanom, a Kornelije Kovač je na razglas pustio treću pjesmu. Ovoga puta bila je to posebna izvedba Nine Simone skladbe Feelilngs na Montreux Jazz Festivalu.

Fuži s pestom od bosiljka, prženom slaninom i grana padanom

Kad je Istra u pitanju, ne može se bez terana, autohtone istarske sorte kojoj danas, zahvaljujući vinarima i njihovom trudu, sve više raste popularnost. Sporili smo se sa susjedima po pitanju te sorte, ali – teran je naš, i ponosni smo na njega, pogotovo kada se u čaše natoči tako fino vino – Marian Arman Teran (2017.). „Za neka vina ne koristim dekanter, pogotovo kada se radi o ranijim berbama. Ako je u pitanju primjerice berba 2009., onda svakako, ali kada se toči mlađe crno vino, kao što je ovo, iz berbe 2017., malo ranije otvorim bocu, a potom s gostima raspravljam o tome kako se vino u njihovim čašama mijenja. Naime, kada se vino dekantira, ono, istina prodiše, „dođe na svoje“ kako bismo rekli, ali tada je u svim čašama, u svakom trenutku isto. Ovako, ono se razvija u čašama i kod svakog gutljaja ima drukčiju aromu. Tada kušači, kao što ste vi danas, imaju privilegiju na neki način „putovati s vinom“ i to mi se sviđa“, objasnila je sommelierka Nedjeljka Krupjan, a gosti su vrtjeli čaše, njuškali, kušali i uvjerili se da ima pravo. Vino i Platica s kulenom, sirom i maslinama, još su bolje prijali nakon što su prostoriju ispunili zvuči četvrte pjesme. Ovoga puta bila je to skladba Feeling Good s potpisom Nine Simone, u odličnoj izvedbi Lauryn Hill.

Platica kulen, sir i masline

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Sunčana Barušić i Sandra Brambila

Veselo sa Zagorcima na Vinskoj shpitzi

Zagorje nije više usputno odredište. Zahvaljujući zajedničkim naporima lokalnih vinara i turističkih zajednica, ova površinom mala, a ponudom velika hrvatska vinska regija postaje sve važnija destinacija eno-gastro turizma u kojoj se traži čaša više. Pokazala je to i Vinska shpitza održana u subotu, 18. ožujka u popularnom zagrebačkom di Wine baru, na kojoj su se okupile i svoja vina predstavile elitne zagorske vinarije Petrač, Bolfan vinski vrh, Kopjar, Prekratić, Vuglec breg, Bodren te voćna vina Kupilek.

Tom se prilikom okupljenim predstavnicima medija, vinskim profesionalcima kao i vinoljupcima željnim dobre kapljice predstavila udruga Vino Zagorje, koja od 1999. godine aktivno radi na promociji Zagorja i zagorskih vina. Iako ih je u početku dočekao težak zadatak – uvjeriti širu javnost da je u Zagorju moguće pronaći visokokvalitetna vina, a ne samo „gemištere“ i „kiseliše“, danas, nakon gotovo 25 godina, svi znaju da neka od najtraženijih i najprodavanijih vina u Hrvatskoj dolaze upravo iz Zagorja. A sve je češće slučaj da putnici-namjernici istančanih nepca kreću upravo put ove regije u potrazi za novim eno-gastro senzacijama.

Jasminka Šaško i Irena Lučić

Jasminka Šaško, predsjednica udruge i glavna enologinja podruma Vuglec breg, istaknula je da udruga Vino Zagorje broji ukupno 24 članova, koji udruženo rade na promociji zagorskih vina. Jedan od marketinških poteza na koji su se odlučili bilo je prošlogodišnje pokretanje zajedničke etikete pod nazivom Zagorski bregi. Riječ je o kupaži autohtonih i malih sorti koje je gotovo svaki vinar zatekao u svom vinogradu (štajerska belina, kraljevina, ranfol, moslavac, sokol…) i tipičnih sorti ovoga kraja – graševine, zelenog silvanca, rajnskog rizlinga, chardonnaya i sauvignon blanca. Svaka vinarija proizvodi svoj jedinstveni blend koji predstavlja svojevrsni vinski mikrootisak terroira, odnosno „brega“ na kojem je uzgojen vinograd, a ono što ih sve međusobno povezuje je stil proizvodnje kojim se željelo dobiti svježe, lagano i pitko vino koje traži čašu više. Da su u tome i uspjeli najbolje govori činjenica da su neki od vinara prodali kompletnu nakladu Zagorskih brega i prije nego što su se nadali. Za ovu godinu promocija nove edicije ovog blenda predviđena je u nekom od brojnih dvoraca Hrvatskog Zagorja, što će, vjerujemo, biti posebna atrakcija.

Udruga Vino Zagorje pokrenula je i projekt Vinogradi s pogledom – niz manifestacija koje se održavaju po vinarijama i u samim vinogradima gdje je moguće uživati u izvrsnim vinima s pogledom na čarobne, zelene brežuljke. Stoga odmah u svojim kalendarima zabilježite 19. svibnja i krenite put Zagorja.

Jedna od specifičnosti vinske regije Zagorje jest obilje sorata na relativno maloj površini, ali i obilje stilova proizvodnje – od vrhunskih pjenušaca, preko mirnih vina do višestruko nagrađivanih predikata – koji govore ne samo o vinogradarskom potencijalu ove regije već i o umješnosti samih vinara.

Vinarija Kopjar je smještena na samoj granici Varaždinske i Krapinsko-zagorske županije. U vinogradima koji se prostiru na 4,5 ha grožđe se uzgaja na ekološki način, te iz njega nastaju vrhunska, prepoznatljiva organska vina. Iako su sa proizvodnjom započeli tek 2012. godine, zahvaljujući vrsnim enolozima i ekološkom pristupu koji je sve traženiji od strane potrošača, vina su vrlo brzo pronašla svoje fanove na vinskom tržištu, dok o samoj kvaliteti njihovih vina svjedoče brojne nagrade među kojima i nekoliko Decanterovih srebra i bronci.

Robert Kopjar, vinarija Kopjar

Vinarija Petrač je smještena je na Hršak bregu, u blizini Krapinskih toplica, na djedovini obitelji Petrač. Tko god da je upoznat sa životopisnom povijesti Hrvatskog Zagorja zna da na generacijski isprekidanim parcelama, koje tvrdoglavi Zagorci brane do zadnje kapi vina, ostvariti jedinstven vinograd površine 10 ha nije malo postignuće. Okrupnjavanjem parcela u jedinstveni vinograd stvoren je preduvjet za suvremenu vinariju koja danas proizvodi preko 60.000 boca vrhunskog vina, za kojim tržište naprosto luduje.

Nenad Surla Zof, vinarija Petrač

Već je jedan pogled na pitome zagorske brege, na koje puca pogled sa imanja Bolfan vinski vrh, dovoljan da čovjek zaboravi na svakodnevne brige. Riječ je o još jednom vinskom odredištu na kojem je naglasak stavljen na prirodno i organsko. Tomislav Bolfan pobornik je minimalne intervencije u proizvodnji vina i na najboljem je putu da od svog imanja napravi potpuno samoodrživo ekološko gospodarstvo. Zauzima se za „pristup naših pradjedova“ – bavljenje poljoprivredom na način koji je u potpunom skladu sa zakonima prirode. Vina proizvedena na ovakav način izvrsno su prihvaćena i od publike i od kritike, o čemu svjedoči cijeli jedan zid podruma prekriven Decanterovim plaketama.

Tomislav Bolfan, Bolfan vinski vrh

Vuglec breg popularna je turistička destinacija nadomak Zagreba, gdje osim uživanja u finoj kapljici možete uživati u tradicionalnim jelima. I kada, nakon ugodno provedenog dana zaključite da vam se baš i ne ide doma, dobra vijest je da – niti ne morate. Jer na Vuglec bregu možete prespavati u šarmantnim drvenim kućicama s pogledom na vinograd, te uz doručak, ovisno o tome jeste li zaljubljeni ili ne, (baš kako kaže Coco Chanel*) – nazdraviti čašom izvrsnog pjenušca.

Jasminka Šaško, Vina Vuglec

Nedaleko Kumrovca smjestila se obiteljska vinarija Prekratić, u kojoj se njeguje filozofija vina kao neizostavnog dijela zagorskog identiteta, zajedno sa strmim vinogradima, malim kletima i brojnim vinskim običajima. Nakon završenog Agronomskog fakulteta u Zagrebu, brigu o proizvodnji vina od oca Milivoja sve više na sebe preuzima sin Josip. Vinarija je to s velikim planovima i vizijom za budućnost koja se na Vinskoj shpitzi predstavila sa pretežno svježim bijelim vinima, ali i sa izvrsnom odležanom frankovkom koja nam je dala naslutiti veliku ambiciju ovog mladog vinara.

Josip Prekratić, Prekratić vina

Boris Drenški – alfa i omega vinarije Bodren – ime je za koje svakako morate znati ukoliko ste ljubitelj predikata, jer je riječ o vinariji koja se specijalizirala upravo za desertna vina iz kasnih i ledenih berbi. Uz brojna međunarodna priznanja i zlatne medalje na tuzemnim i inozemnim ocjenjivanjima i kušanjima, samo u posljednjih pet godina vinarija Bodren može se pohvaliti sa šest zlatnih, osam srebrnih i šest brončanih Decanterovih medalja. Stoga, ne treba posebno naglašavati kako su vina uglavnom unaprijed rasprodana, a vinarija se kontinuirano širi na nove vinogradarske površine.

Boris Drenški, vina Bodren

Poseban gost Vinske shpitze bio je Igor Jambrešić, vlasnik brenda Kupilek i jedan od najznačajnijih proizvođača voćnih vina u Hrvatskoj, koji zajedno sa svojom složnom, velikom i marljivom obitelji proizvodi ljekovito kupinovo vino. Odnedavno u ponudi ima i slasno malinovo vino. U proizvodnji koriste vrhunsku tehnologiju zasnovanu na postavkama dr. sc. Schuberta Gerharda, enologa i profesora na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, a prateći najnovije enološke standarde proizvodnje vina, odlučili su se i za eko proizvodnju, čime su stekli još veću naklonost svojih kupaca.

Igor Jambrešić, Kupilek

Što reći nego – uzdravlje! U Zagorju!

* “I only drink Champagne on two occasions: when I’m in love and when I’m not.” – Coco Chanel

Tekst: Irena Lučić, diWine portal

Foto: Irna Lučić i Sunčana Barušić

Glazba iz dekantera: rock balade uz vina vinarije Jagunić

Fina vina nisu stvorena da ih se pije „na eks“, ona su napravljena da se u njima uživa. Polagano, gutljaj po gutljaj, malo zavrtiš čašu, pa ponjušiš, pa opet srkneš, a onda gricneš neki fini zalogaj i to sve uz ritmove dobre glazbe. Eh, to je užitak!

Takav užitak imali smo na drugom izdanju „Glazba iz dekantera“ koju organizira Irena Lučić, vlasnica zagrebačkog diWine Bara (Ilica 93) u suradnji s velikim poznavateljem glazbe, Kornelijem Hećimovićem.

Ovoga puta Kornelije Hećimović je puštao rock balade uz iznimna vina vinarije Jagunić koje je osobno predstavljao vlasnik, vinar Dominik Jagunić. „Naša se vinarija nalazi na Plešivici i kako se kaže –  živimo od pjenušaca, ali velika su nam ljubav i izazov prirodna, odnosno macerirana vina. Neki iz zovu orange vina, neki jantarna, a ja ih zovem vina niske intervencije. Ali, za početak, kako to dolikuje, uz prvu rock baladu kušat ćemo pjenušac Three Stars Brut. To je prvi pjenušac s kojim smo 2006. godine izašli na tržište, a tako se zove jer grožđe dolazi iz 3 vinograda, tri naše najbolje pozicije za pjenušce. Napravljen je šampanjskom metodom vrenja u boci, a kombinacija je chardonnaya, rajnskog rizlinga i starih plešivičkih sorti“, objasnio je Jagunić dok su gošće, jer te su večeri žene ispunile ugodan prostor diWine Bara, uz prve ritmove Stairway to Heaven grupe Led Zeppelin pijuckale pjenušac uz brie sir i borovnice.

Na stolove je Ivana Pranjić, poznata po svojem brendu Cork Croatia, a ujedno i djelatnica diWine Bara donijela nove čaše, jer jantarna se vina, za potpuni doživljaj piju iz čaša šireg dna, a Dominik Jagunić je počeo predstavljati svoje drugo vino: Amber Rajnski rizling 2021. „Ne želim ove večeri, koja je stvorena za uživanje u finim vinima i malim zalogajima uz dobru glazbu, puno komplicirati oko načina proizvodnje jantarnih vina. Naglasio bih samo kako maceracija u našem podrumu predstavlja sredstvo da se dobije vino sa što manje intervencija, ona pomaže da se vino ne mora štititi kemijskim dodacima. Osobno nisam protivnik sulfita, ali sam veliki protivnik dodavanja kvasaca. Primjerice, danas u graševinu možete dodati sauvignonske kvasce i dobivate vino za koje nitko ne može pogoditi od koje je sorte, jer ona se potpuno izgubila. U mojim vinima nema izgubljene sortnosti, jer mi kvasce donosimo iz vinograda. Naime, na grožđu se, kao i na svom voću nalaze prirodni kvasci i mošt počne spontano fermentirati. Puštamo da priroda odradi svoje i dobivamo ovakva vina. Prema Dominikovom izboru, začuli su se prvi taktovi skladbe Wild Horses grupe The Rolling Stones, a gošće su pijuckajući posebno vino grickale kanapee sa svinjskom masti i orasima.

Uz skladbu grupe The Moody Bluses – Nights in White Satin, Dominik Jagunić je predstavio svoje treće vino koje je donio na kušanje te večeri. „Upravo vam se toči Amber Sivi Pinot 2021., podatno, mekano, satensko vino. Proizvedeno je istim postupkom kao i prethodno, a ovo je verzija pinota koju najviše volim“ kazao je Jagunić nastavljajući priču o pinotu crnom ili burgundcu crnom koja je izrazita vinska sorta. Naime, sorte grožđa nastaju križanjem, a klonovi pinota nastali su mutacijom. Danas se označavaju kao sorte, a to su pinot bijeli i pinot sivi. Gošće je ovo vino u čašama privlačilo tamnom jantarnom bojom, a uživancija je bila još veća uz hladnu salatu od tjestenine s kremom od šampinjona, prženim pršutom i kaparama koju je pripremila Irena Lučić.

Dominik Jagunić i Kornelije Hećinović

„Za večeras, ovu sam skladbu odabrao z Iz dva razloga. To je jedna od najvećih objavljenih rock balada, a album benda U2 The Joshua Tree, objavljen je prije 36 godina na današnji dan (9. 3.). To je prvi album koji je za vrijeme Jugoslavije krenuo u prodaju isti dan kao i u cijelom svijetu, i ispred Fonoteke se stvorio red, jer svi su ga htjeli kupiti. Mislim da skladba odlično odgovara sljedećem vinu kojeg ćete piti, a to je Amber Traminac 2021.“ kazao je Kornelije Hećimović i prije puštanja skladbe predao mikrofon Dominiku Jaguniću koji je predstavio svoje vino.

„Traminac je zaslužan da danas u vinariji, osim pjenušaca proizvodim samo jantarna vina. Naime, kad sam krenuo na fakultet, otac je u vinogradu ispod naše vinarije posadio trsove ove sorte. Dugo smo se mučili s njim, jer iako smo radili polusuho vino, nije baš išla prodaja. Očito, Hrvati još nisu znali uživati u takvim vinima. Čak smo razmišljali počupati lozu, a onda sam spletom okolnosti ušao u svijet jantarnih vina i počeo traminac drukčije tretirati. Ovo je vino mirisno, ali u ustima razvija potpuno drukčije arome, a današnja proizvodnja ne može dosegnuti potražnju“ kazao je Dominik Jagunić, a uz gutljaje ovog iznimnog vina kušala se Pašteta od pilećeg zabatka s kurkumom i narančom.

 

“Glazba iz dekantera” oduševila ljubitelje muzike i vina

Nedavno otvoreni zagrebački diWine bar, smješten u Ilici 93, još je jednom potvrdio kako je riječ o mjestu gdje se spajaju izvrsna hrvatska vina i dobra glazba. Sredinom veljače u diWineu održano je prvo večernje druženje pod nazivom Glazba iz dekantera koje spaja vrhunska vina i fine male zalogaje sa biranim glazbenim temama.

Na prvom susretu ciklusa koji će se, obzirom na punu rasprodanost, vjerujemo nastaviti i dalje, dogodio se odličan spoj mladog moslavačkog vinara Nikice Katića (Klet Romić), biranih zalogaja koje je za ovu prigodu sljubio poznati sommelier Darko Lugarić, a pripremila vlasnica bara Irena Lučić i hitova legendarnog Franka Sinatre, pod voditeljskom palicom vrhunskog poznavatelja dobre glazbe Kornelija Hećimovića.

Nikica Katić te je večeri još jednom potvrdio kako je hodajuća enciklopedija škrleta, autohtone moslavačke sorte, koja posljednjih desetak godina doživljava svoj revival. Kroz četiri predstavljena vina pokazao je kako njegovo znanje nije samo teoretsko, već i da je i u vinogradu i u podrumu pravi čarobnjak. Kao istinski zaljubljenik u duga odležavanja i macerate, nakon uvodnog mladog Škrleta iz 2022. sljubljenog sa mozzarellom u umaku od jogurta i vrhnja sa limetom i limunskom travom, uslijedila su tri ozbiljna vina. Srećom, nismo morali odlučiti koje je bilo najbolje (:

DragoNada 2020, kupaža škrleta i graševine posvećena djedu i baki, sljubljena je sa kanapeima sa svježim sirom i dimljenom pastrvom na rikuli, posipanima krupnom soli i crnim sezamom. Macerirani Škrlet 190 iz 2019. godine poslužen je s domaćom paštetom od pileće jetre i karameliziranim lukom, a Frankovka 2020 sjajno se sljubila sa platom pršuta i miješanog kravljeg i ovčjeg sira.

 

Paralelno sa kušanjem vina, prisutni (i vidno oduševljeni) gosti imali su priliku saznati priču o povijesti vinarije kao i Nikičine planove za budućnost, ali i uživati u biranim hitovima i kratkim pričama iz života i djela Franka Sinatre. Kornelije Hećimović, osim sjajne glazbene selekcije, očekivano je briljirao u voditeljskoj ulozi. Ukratko – nikome se nije išlo kući.

No, bez brige, ukoliko ste propustili prvo izdanje Glazba iz dekantera ponovo je na rasporedu u ožujku kada plešivičkog vinara Dominika Jagunića, specijalista za pjenušce i macerate sljubljujemo sa najvećim rock baladama. Dan prije možda ćemo biti u nabrijanom, feminističkom, osmomartovskom raspoloženju, no 9. ožujka topit ćemo se od nježnosti zahvaljujući Kornelijevoj nepogrešivoj glazbenoj selekciji. Uz četiri sjajna vina (jer, kakva drugačija mogu biti ako dolaze iz podruma Jagunić?) uživat ćemo i u četiri slijeda pomno osmišljenih malih zalogaja. Cijena po osobi iznosi 32EUR.

Savjetujemo da svoja mjesta rezervirate što prije, a dodatne informacije potražite na https://web.facebook.com/events/1949220968778884 ili u diWine Baru, Ilica 93

Cork Croatia i Vina Glavica u diWine Baru

Što je zajedničko Ivani Pranjić, vlasnici obrta Cork Croatia i Antunu Glavici, prvom moslavačkom vinaru koji posjeduje strogi biodinamički certifikat Demeter? Ekološka osviještenost, a u to smo se uvjerili na nedavnom druženju u diWine baru u Ilici 93.

„Tijekom lockdowna, kao i svi, vino u kojem i inače uživam, pila sam kod kuće, a plutene sam čepove skupljala u zdjelu. Stajali su tako danima, a kad sam htjela ubaciti čep i nakon otvaranja vina mog dragog prijatelja, Antuna Glavice rasipali su se, a ja sam shvatila da je trenutak da od njih napravim nešto lijepo“ ispričala je Ivana Pranjić o svojim počecima. Danas na adresu njene firme stižu mnoge narudžbe. Naime, Ivana ne izrađuje samo unikatni nakit, nego i podloške za čaše, privjeske, stalke za vinske čaše i magnetiće, pa su vinarije česti naručitelji. Ivana će prema dogovoru izraditi dovitljive detalje i ukrase od njihovih čepova, ili ugravirati ime ili logotip. Ali, Cork Croatia proizvode naručuju i privatni kupci primjerice za rođendanske poklone, svadbe…

Ivana Pranjić

Ivana Pranjić se brine da čepovi ne završe u smeću, a Antun Glavica ih (nove dakako) koristi za zatvaranje butelja u koje puni svoja izvrsna vina. Vinar nove generacije u Moslavini i kao što smo rekli prvi koji posjeduje biodinamički certifikat Demeter, eksperimentalno je u dijelu vinograda zasadio i PIWI sorte budući da su one otpornije na gljivične bolesti pa ih nije potrebno prskati. Osim što loze uzgaja po principima dr. Rudolfa Steinera, u njegovom se vinogradu, za bolje prinose brine jato gusaka i pataka (koje obožavaju jesti puževe), ovan i dvije ovce koji poput malih bio-strojeva brste travu i brinu se da vinograd bude dobro prozračen.

Antun Glavica

Na prezentaciji u diWine Baru, Antun Glavica je predstavio četiri etikete: Škrlet 2021., Graševina 2020., Marmor Collis 2021. – kupažu šest PIWI sorti, te premijerno Frankovku 2020., koja je prezentirana u en primeur varijanti i koju čeka još nekoliko godina odležavanja.

„Pijem i recikliram“ može postati i vaš moto, a ako kod kuće imate viška plutenih čepova, slobodno ih donesite do diWine Bara i usput popijte čašu izvrsnog Glavica Marmor Collisa ili Škrleta, koji se od veljače nalaze na barskoj vinskoj karti“ rekla je za kraj Irena Lučić, vlasnica diWine bara.

 

Foto: Irena Lučić i Sunčana Barušić