Arhiva oznaka za: Udruga WOW

Međimurski domaćini, vina i jela oduševili članice udruge WOW

Članice udruge WOW (Women on Wine) i njeni simpatizeri, nedavno su u otputovali u Međimurje, naš najsjeverniji i najzeleniji dio Hrvatske. Poznato po prirodnim ljepotama, termalnim izvorima i odličnim domaćinima, Međimurje je postalo omiljena turistička destinacija.

Naime, u Međimurju svatko može pronaći nešto za sebe – u posjetiteljskim centrima i interaktivnim muzejima može se doznati njegova povijest, s legendama o pozoju (zmaj), vilama te čarobnim bićima koja „žive“ u njegovim šumama i ispod zemlje razbuktati mašta, razgledati mnogobrojne povijesne i kulturne baštine, krećući se po odlično uređenim pješačkim i biciklističkim stazama „trošiti“ kalorije, ali ih i „prikupljati“ u restoranima i obiteljskim gospodarstvima koji nude jela od autohtonih namirnica na koje su Međimurci vrlo ponosni.

Ali, Međimurci su, vjerujemo najponosniji na svoja vina, pa nije čudo da se na vinskoj cesti Gornjeg Međimurja nalazi više od trideset vinarija, okupljenih u vrlo agilno Društvo vinogradara i vinara Hortus Croatiae Štrigova. WOW-ice su na ovom izletu, kojeg je omogućila Turistička zajednica Međimurske županije, posjetile tri vinarije, dok su u domaćim specijalitetima uživale u restoranu Kneja.

Ambiciozna i inovativna Vinarija Dvanajščak Kozol

Najprije se autobus s dobro raspoloženim članicama (i nekoliko muških simpatizera) zaustavio na adresi Dragoslavec 81a, ispred vinarije Dvanajščak Kozol, a na vrhu suncem okupanog vinograda goste je dočekao Viktor Dvanajščak.

„Majka Rajka i otac Zdravko zasadili su ovdje između 1990. i 1992. godine svoje prve nasade vinograda, a zemljopisno porijeklo dobili smo 1996. i od tada se obitelj profesionalno bavi vinarstvom“, kazao je Viktor i dodao kako obitelj danas obrađuje 11 hektara vinograda koji su smješteni na osunčanim i povišenim položajima u okolici naselja Dragoslavec, pod nazivima Grofovo, Okrugli vrh i Mohokos (koji je s 344,40 m iznad mora ujedno i najviša točka Međimurja).

Bujna trava između redova loza odmah je dala naslutiti kako se radi o iznimno zdravim vinogradima, a kako je Rajko ispričao – vinarija je već dobrano na putu za dobivanje Demeter certifikata. Zdravo tlo, ono koje nije zatrovano pesticidima i njegova bioraznolikost jamac su da će loza roditi kvalitetno grožđe od kojeg će se vještinom podrumarstva dobiti odlična vina. Ne samo odlična, nego i zdrava. Naime, sve što upije iz lišća i tla, svako prrskanje, loza sprema u ono što joj je najdragocjenije, a to su bobice. „Mijenjanjem načina uzgoja loze po biodinamičkim principima zapravo se vraćamo na ono staro – u suradnju s prirodnom, odnosno kako su naši pradjedovi uzgajali ne samo vinovu lozu, nego i povrće, voće…“, objasnio je Viktor te pozvao na kušanje njihovih vina.

Viktor Dvanajščak

Viktor se s ocem Zdravkom brine o vinogradima te zajedno vode podrum i brinu o vinima. Majka Rajka Dvanajščak povezuje ovu vrijednu obitelj i u kušaoni priprema domaće specijalitete, dok kći Tea, koja nas je dočekala u prostoriji s predivnim pogledom na vinograde i šume, osim brige o gostima nosi velike zasluge za promociju te prodaju njihovih vina na domaćem i inozemnom tržištu.

Kušanje je započelo pjenušcem Pozoj od pomno odabranog grožđa pušipela s položaja Dragoslavec, dobivenog tradicionalnom metodom vrenja u boci. Mjehurići su odmah dignuli raspoloženje, a u čaše je Tea počela točiti Pušipel.

Moslavac, šipon, furmint, mosler… u Međimurju tu sortu zovu pušipel, a upornošću i trudom vinara okupljenih u već spomenuto društvo Hortus Croatiae, sorta je postala brand. Vinsku perjanicu Međimurja vinari na tržište stavljaju u originalnoj, posebno dizajniranoj boci upečatljivog izduženog vrata s utisnutim logom društva i imenom – Međimurje. Dakako, svaki vinar lijepi svoju etiketu. Najprije se kušao Pušipel Classic Sveti Juraj 2023., s osvježavajućim aromama limuna i limete te zelene jabuke s izraženim mineralno-citrusnim notama.

Nakon izrazito osvježavajućeg vina koje će još bolje prijati dobro ohlađeno u ljetnim mjesecima, na red je došao Crni pinot rose 2023., blagog okusa po šumskom voću.

Na Posebnu liniju u koju spada Pušipel Prestige Mohokos, obitelj je vrlo ponosna. „Pušipel Prestige je spoj prirode, čovjeka, mjesta i vremena. Grožđe ubrano samo u najboljim godinama. Odležano 15 mjeseci na finom talogu u malim bagremovim bačvama. Napunjeno 1800 boca. Vino za odležavanje.“, riječi koje su ispisane na njegovoj etiketi govore dovoljno.

Kušanje je završeno vinom Pinot crni 2018. koje je divno mirisalo po šumskom voću, a u ustima ostavljao slastan doživljaj. Ljubiteljice crnog vina došle su na svoje, a osim komentara o vinima čulo se i odobravanje za fine zalogajčiće koji su bili posluženi. Mogli bismo ih nazvati: Međimurje na tanjuru. Namaz od svježeg sira s bučinim uljem, meso z tiblice, domaće kobasice, kosana mast…

Osim što će uskoro postati prva međimurska vinarija s Demeter certifikatom, ambiciozna vinarija Dvanajščak Kozol prva je uvela drukčiju kvalifikaciju svojih vina na etiketama. Napravljena je po uzoru na burgundski sustav, ali pojednostavljena: imaju tri kategorije vina – Bazičnu, Vina mjesta, i na vrhu piramida na njihovoj etiketi nalaze se Vina položaja. Jer, o položaju i tlu itekako ovisi kvaliteta i karakteristika vina, pa zahvaljujući etiketama kupci vrlo dobro znaju kakve se divote kriju u njihovim bocama. Nadamo se da će to biti primjer i drugim međimurskim vinarijama, uostalom – zašto ne i diljem Hrvatske!

Restoran Kneja: tradicionalna jela od lokalnih namirnica

Dobra vina traže dobre zalogaje pa su se WOW-ice, nakon kušanja uputile u restoran Kneja, u Malom Mihaljevcu. Nebo je bilo kristalno čisto, ali sunce zubato, pa je godila toplina u ugodnom ambijentu restorana. Naime, cijela građevina je izgrađena od punih trupaca, što Kneju čini jedinstvenim ugostiteljskim objektom ne samo u Međimurju, nego i šire.

S menijem nije bilo dvojbe: treba uživati u tradicionalnim međimurskim jelima nakon (i prije) kušanja međimurskih vina. Za početak, prijala je odlična juha od buter tikve. Pečena patka s domaćim mlincima ili odrezak u umaku od vrganja – bilo je teško odlučiti, pa se kušalo i jedno i drugo.

Odlično pripremljeno, začinjeno, domaće! Za kraj je na tanjurima stigla još topla Međimurska gibanica, najpoznatiji i najprepoznatljiviji kolač ovoga kraja.

Svestrana obitelj Hažić

Priča obitelji Hažić počinje prije više od 30 godina sadnjom prve voćke. Nije trebalo dugo da Biserka i Radenko Hažić zasade i prvi čokot loze. Malo po malo posao su počele preuzimati sestre Tatjana i Valentina Hažić, pa se obitelj poznata po proizvodnji jabuka i proizvoda od njih te meda, počela baviti i vinarstvom ali i turizmom. Osim predivne kušaone u kojoj se osim njihovih vina mogu probati proizvodi od jabuka te međimurske delicije, otvorili su na Jurovčaku, samo 200 metara od obiteljske kuće „Vinski kamp“.  

WOW-ice je dočekala Tatjana Hažić koja se, napustivši mjesto direktorice marketinga obližnjih terma posvetila poslovima OPG-a. Međutim, najviše vremena voli provoditi u vinskom podrumu. „Nemamo ambicije postati velika vinarija. Vina proizvodimo iz gušta, a koliko su kvalitetna govore nagrade na domaćim i međunarodnim natjecanjima“, kazala je. U vinogradima uzgajaju samo bijele sorte (pušipel, sauvignon, graševina i traminac mirisavi), a njihova se vina kao i ostali proizvodi mogu kušati i kupiti samo na kućnom pragu.

Tatjana Hažić

Kušanje je započelo pjenušcem Protagonist Toni koji je ime dobio po sinu Valentine Hažić, ljubimcu obitelji. I ovaj pjenušac na bazi pušipela je svojevrsni ljubimac, a o njegovoj kvaliteti govore domaće i međunarodne nagrade.

Nakon mjehurića, na red je došlo mirno vino – Pušipel 2023. dakako punjen u boce koje su, kao i vino postale prepoznatljiv brand Međimurja. Osvježavajuće, citrusno, hrskavo… mogli smo zamisliti kakav će užitak biti pijuckati ga u suton sjedeći na njihovoj terasi s predivnim pogledom.

„Vino Moye je – moje! Volim se igrati u podrumu pa sam tako napravila cuvee od bijelih sorata koje uzgajamo u vinogradima“, kazala je Tatjana, a WOW-ice su sa zadovoljstvom kušale vrlo pitko vino zanosnih aroma. Njihovo najprodavanije vino je Mirisni traminac, a mi smo kušali kasnu berbu i idealno nam je pasalo uz izuzetno hrskavi čips od jabuke.

Vinska kuća Kerman: žene ženama

U Svetom Urbanu, na brežuljku s idiličnim pogledom na vinograde i šumarke smještena je vinarija Kerman. Vodi je Ina Kerman, koja je nakon smrti oca Zvonka donijela odluku da napusti posao u struci te s majkom Ljiljanom nastavi obiteljski posao.

Ina Kerman

„Ispočetka je bilo teško. Jer, drukčije je biti promatrač, kao što sam odmalena s ocem sudjelovala u poslovima vinogradarenja i vinarenja, a potpuno je drukčije kad sam moraš donositi odluke o uzgoju te u podrumu. Ali, bila sam uporna i zahvaljujući pomoći dragih ljudi uspjela sam“, kazala je na početku druženja/kušanja Ina Kerman.

Njena su vina, koja radi od grožđa sa 5 hektara vlastitih vinograda, prepoznatljiva i po etiketama, jer Ina je odlučila krenuti drukčijim putem: za svaku sortu napraviti personaliziranu etiketu pri čemu su joj pomogle opet žene – iz dizajnerskog studija Marvin Makes You Happy.

„Kušaonicu sam zamislila kao mjesto gdje se ne kušaju samo vina, nego nezaobilaznu adresu gdje se, pogotovo žene, mogu okupiti, diskutirati i prenositi znanja na različitim radionicama“,  kazala je Ida i dodala kako se počela baviti i turizmom jer iznad vinarije i kušaonice se nalaze lijepo uređene sobe a goste ujutro dočekuje doručak pripremljen od proizvoda lokalnih OPG-ova.

Najprije smo kušali Silvanac zeleni 2023., vrlo traženo vino u vinariji Kerman koje odiše herbalnim notama svježe pokošene trave, lagano i živahno, a dobro ohlađeno odlično bi pasalo uz ribu, bijelo pileće meso i razne manje začinjenu salate. „Dobio je ime prema bogu šume Silvanu koji se prikazuje sa kozjim nogama i rogovima te ljudskim tijelom a u pandanu je s božicom lova Dianom. Za dizajn etikete smo iskoristili tu priču, odnosno legendu i činjenicu da naš silvanac zeleni raste baš uz rub šume“, kazala je Ina Kerman.  

Na red je došao Pušipel 2023. u prepoznatljivoj boci. „To je tradicionalna sorta koja se od pamtivijeka uzgajala po Međimurju. Ali, vino su proizvodili siromašni ljudi koji su teško živjeli pa im je skromna bila i nošnja. Za svečane su prilike odijevali tradicionalnu crno bijelu odoru, bez ukrasa jer – nije bilo novaca. Upravo je takva i etiketa – jednostavna kao što su bili ondašnji ljudi“, objasnila je Ida Kerman.

Poluslatki Muškat žuti 2023. oduševio je članice koje preferiraju aromatična vina, a mnogi su komentirali kako bi idealno pasao uz fini cheesecake ili štrudlu od sira, a kušanje smo u vinariji Kerman završili s vinom Rose 2023. od sorte cabernet sauvignon koji je neodoljivo mirisao po jagodama.

Najljepši zalazak sunca s Mađerkinog brijega

Visok je 27 metara, do vrha vodi 104 stepenica, a onda puca pogled na čak pet država – Hrvatsku, Sloveniju, Austriju, Mađarsku, a za lijepog vremena čak i Slovačku. Vidikovac Mađerkin breg, koji i svira zahvaljujući jedinstvenim orguljama koje pokreće vjetar, velik je ponos svih Međimuraca. Istina, nije bilo predviđeno –  ali WOW-ice su se popele na vidikovac sekundicu prije zalaska sunca i ostale bez riječi. Ljepši završetak predivnog putovanja ispunjenog smijehom i dobrom voljom, odličnim vinoma i finom hranom, nije se mogao poželjeti.

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Sunčana Barušić

Udruga Women on Wine Women on Wine

TZ Međimurske županije https://www.instagram.com/visitmedimurje/

Vinarija Dvanajščak Kozol https://www.instagram.com/winery_dvanajscak_kozol/

Vinska kuća Hažić https://www.instagram.com/izletistevinskakuca/

Vinarija Kerman https://www.instagram.com/vino_kerman/

Restoran Kneja https://www.instagram.com/restorankneja/

Dodijeljene nagrade za WOW vino godine

Svake godine, od svibnja do studenoga, traje akcija vinskog izbora po ženskom ukusu  „Što žene žele“  , koju su osmislile i provode  WOW-ice, članice Udruge WOW/Žene i vino. Udruga je, uz proslavu blagdana, oblježila i svoj 13. rođendan, i kako je rekla osnivačica, novinarka Sanja Muzaferija, ušla u „tinejdžerski uzrast“.  13 godina aktivnog angažmana na području kulture stola je iza njih, uvijek na čelu s predsjednicom, a uz veliku pomoć ogranaka u Rijeci za Istru i Kvarner (vodi ga Margita Belušić) i dalmatinskog ogranka u Splitu (vodi ga Adela Visković), tijekom kojih intenzivno i uspješno promoviraju dobra vina i umjereno uživanje u njima, te žensku snagu i ulogu u vinskom svijetu.

WOW izbor za Grand Prix postoji 12 godina i u tom se razdoblju itekako afirmirao jer je drukčiji od ostalih i elaboriran, a u igri su isključivo hrvatska vina. Vinari ih vole primiti jer su nagrade vrlo konkretne.

Izbor se provodi u tri razine od kojih je prva (pred)selekcijska lista vina koju svake godine autorski sastavlja jedan ugledni hrvatski sommelier. On/ona selekcionira vina kušana u prošloj godini i sastavlja listu u pet kategorija: pjenušci, bijela, ružičasta, crvena/crna i desertna vina/ s ostatkom  šećera. Do sada su u selektori bili sommelieri Karin Rupena-Perdec, Alena Stuparić, Željko Bročilović Carlos, Filip Savić, Emil Perdec, Siniša Lasan, Mario Meštrović, Roko Bekavac, Jelena Šimić Valentić, Ivan Jug, Darko Lugarići -Josip Orišković. U 2. fazi, sve WOW članice i simpatizerke mogu glasati za svoje favorite elektroničkom poštom. Tako se dobije 12 finalista (dva pjenušca, tri bijela, dva ružičasta, tri crvena, i dva desertna). U 3. i izlučnoj  fazi, konačnu odluku donose tri vinski upućene članice kušanjem naslijepo. 

Sanja Muzaferija i Josip Orišković

Finalno žiriranje za WOW vino 2023. godine i WOW Grand Prix, održano je prije nekoliko tjedana u okruženju legendarne vinotelke i wine-bara Bornstein na zagrebačkom Kaptolu. Ove godine u finalnom su ocjenjivačkom sudu bile vinarka Martina Krauthaker Grgić, urednica vinskog časopisa Vinum In Dijana Grgić i glavna tajnica Udruge WOW Meri Cipranić. Nakon što su odabrale pobjednike u svakoj od pet kategorija, najveći zadatak je bio izdvojiti jedno vino (i njegovog autora) koje ih je najviše impresioniralo.

Na dodjelu i Božićni domjenak te rođendan Udruge stigli su odreda svi nagrađeni vinari, kao i neki njihovi kolege – poput Maje Čorak Perak, Valentine Jakobović i predstavnika vinarije Iuris –  koji su se zatekli u Zagrebu i s veseljem se kao gosti pridružili društvu. Uz njih, prisutna je bila i Andrea Perkov, Generalna direktorica Talijansko-hrvatske gospodarske komore čijom zaslugom je Ivan Enjigi kao prošli dobitnik WOW Grand Prixa, putovao u talijanski Veneto.

Sanja Muzaferija

U finale su ušli: pjenušci: Peršurić Prestige i Pavlomir 1288. Među bijelim vinima: Dvorac Belaj Malvazija selection 2020, Rossi Templara 2022  i Puhelek/Purek Sauvignon blanc 2023. Među ružičastim vinima: Galić Rosé 2023 i Rosé Bastian 2023.  Od crvenih/crnih Degrassi Petit verdot 2015, Damjanić Borgonja 2022 i Stina Plavac mali Stipančić 2019 a od slatkih  Kutjevo Graševina ledena berba 2018 i Bura Ruža Dalmatinska 2019.

Vinar koji stoji iza pobjedničkog vina nastavit će impozantan niz imena koja su do sada pobjeđivala u WOW izboru. Ukupni pobjednici WOW svake godine u režiji WOW-ica putuju u neku vinsku regiju svijeta.  Gianfranco Kozlović u Bordeaux, Saša Senjković u Champagnu, Moreno Coronicau španjolski Penedes, Luka Krajančić u Burgundiju, Frano Milina Bire u Austriju, vinarija Meneghettiu talijansku Toscanu, Marko Fakin u Mađarsku, vinarija Jakob u Milano, vinarija Benvenuti u talijanski Piemonte, a posljednji, legendarni Ivan Enjingi  je nedavno putovao u Veneto i posjetio vinarije Villa Sandi (i Borgo Conventi) te Bottega.

Nagrađena vina

Pobjednici po kategorijama:

Pjenušci: Pavlomir 1288.  Žiri je o njemu rekao: „Sitne perle, lijepo izražena kiselina, dugotrajan aftertaste. Dominiraju citrusi i bijelo voće. Pjenušac je kompleksan i traži hranu.!

Nagradu Miroslavu Palinkašu dodijelila je Martina Krauthaker Grgić.

Bijela vina:  Dvorac Belaj Malvazija selection 2020.  Žiri je komentirao: „Na nosu medne note, zrelo voće, maslac, akacija. Na nepcu je kremozno, kompleksno, lijepo izbalansirano vino. Nos i nepce se prate.“

Nagradu je Adriani Belay dodijelila Dijana Grgić.

Roséi: Rosé Bastian 2023. Žiri je komentirao: „Boja lososa, na nosu lijepe arome muškatne ruže. Ima lijepu kiselinu, voćnost; jagoda i malina, na aftertasteu blaga i ugodna gorčina. „

Nagradu je Petri Leko dodijelila Sanja Muzaferija, osnivačica festivala ružičastih vina PINK DAY Zagreb.

Petra Leko

Crna vina: Degrassi Petit verdot 2015.  Žiri je komentirao: „Na nosu zrelo crveno voće, višnja i začinske note.Nanepcu je vino uravnoteženo, fino, užitno. Tanini su blagi. Začini, voće, kremozno i vrlo kompleksno.“

Nagradu je Morenu Degrassiju dodijelila članica WOW Maja Kuzmanović.

Slatka vina: Kutjevo Graševina ledena berba 2018. Ocjena žirija:„Gusto vino, na nosu medne note. Na nepcu jabuka, kruška, suhe smokve.“ 

Nagradu je Petru Marincilu dodijelila glavna tajnica Udruge Meri Cipranić.

Sanja Muzaferija i Ivan Enjingi

Ukupni pobjednik WOW GRAND PRIX : Kutjevo Graševina ledena berba 2018. Nagradu je iz ruku prošlog pobjednika, legendarnog Ivana Enjingija, primio Petar Marincil, a kamo će predstavnik Kutjeva putovati saznat ćemo naknadno.

Sanja Muzaferija, dobitnici nagrada i članice žirija

Uzvanici – vinari, WOW-ice, predstavnici medija i prijatelji Udruge kušali su sva pobjednička vina, kao i vina koja je velikodušno donio čuveni Enjingi. Selektorica za 2024.godinu bit će sommelierka Martina Škarica, a rezultati izbora za 2024. znat će se krajem 2025.godine.

Foto: Rene Karaman i Sunčana Barušić

Putovanje u pitoreskni krajolik u kojem nastaje prosecco

Prosecco, pjenušac, šampanjac? U čaši izgledaju slično, pa često dolazi do zabuna. Pa da jednom razjasnimo, da se ne dogodi da se čuju izjave: „Obožavam piti šampanjac“, a u čaši se nalazi – pjenušac.

Pjenušac – pjenušavo vino kojeg proizvodi sve više hrvatskih vinara, vino je u kojem, kad se natoči u čaše, perlaju mjehurići. Proizvode ga tradicionalnom ili klasičnom metodom kod koje se druga fermentacija odvija u boci (kad zađete u podrum vidjet ćete ih na specijalnim stalcima). Druga, Charmat-Martinotti metoda (dobila je naziv prema imenima inženjera koji su je izmislili), mnogo je brža jer se druga fermentacija odvija u velikim tankovima (kad se spustite u vinarev podrum, ne mogu se sakriti zbog veličine, a neki mogu čak i stajati izvan podruma jer je novijom tehnikom omogućena kontrola temperature).

Bottega

Kad već pričamo o pjenušcu, spomenut ćemo i metodu kojom se ugljični dioksid (C02) ubrizgava u mirno vino. Takva su pjenušava vina cjenovno vrlo dostupna, ali vrlo upitne kvalitete, pa ih treba izbjegavati. Postoje još i duge metode nastanka pjenušavih vina (koje su danas sve popularnije), a zapravo su otkrivene davno prije, možda čak i slučajno. Ancestrale metoda je kojom se nastanak mjehurića odvija u boci, a sve su popularniji pet-nat pjenušci čija se proizvodnja zapravo bazira na metodi ancestrale.

Bottega, Vittorio Veneto

Već se kod pjenušaca osjeća, s obzirom na proizvodnju, velika razlika. Još veća nastaje kada se kuša šampanjac. Šampanjac je pjenušavo vino koje se proizvodi isključivo u francuskoj regiji Champagne i nijedno drugo pjenušavo vino koje ne dolazi iz te francuske regije se ne smije nazivati šampanjac. Proizvodi se metodom druge fermentacije u boci, a iako je dopušteno za njegovu proizvodnju koristiti sedam vrsti grožđa, većinom se radi od chardonnaya, crnog pinota i pinota meuniera.  

Borgo Conventi vinogradi

Ali, ovaj smo članak počeli pisati zbog prosecca, koji se uglavnom proizvodi od sorte grožđa glera, vrlo tanke kožice i visokih kiselina koje stoljećima raste na području talijanskih pokrajina Veneta i Friulia. Nekoć se sorta zvala prosecco, a od 2009. godine zbog službene zaštite vina prosecca, sorta nosi naziv glera. Iste je godine Conegliano Valdobiadene postala 44. DOCG zaštićena regija Italije, a naziv prosecco smiju nositi samo vina proizvedena od grožđa iz te regije. Vina iz ostalih položaja Italije na etiketi nose naziv – pjenušava!

Villa Sandi

Prosecco je zahvaljujući svojoj svježini i nenametljivim blagim okusom, najomiljenije i najprodavanije pjenušavo vino na svijetu. Obožavaju ga i Hrvati, a kako ga proizvode najbolje i najpoznatije vinarije sjeverne Italije, i kakva još divna vina sazrijevaju u njihovim podrumima, doznali smo posjetivši kompanije Bottega i Villa Sandi (Borgo Conventi), zahvaljujući Udruzi WOW (Women on Wine), odnosno u organizaciji Sanje Muzaferije, osnivačice i predsjednice Udruge te uz potporu Talijansko Hrvatske Gospodarske komore (Camera di Commercio Italo Croata).

Ivan Enjingi na položaju Collio, Borgo Conventi

Putovanje je bilo posebno. Ne samo zbog vinarija, nego i počasnog gosta – legendarnog hrvatskog vinara Ivana Enjingija. Naime, Udruga WOW redovito već 12 godina dodjeljuje godišnje nagrade za naj-vino godine u sklopu akcije „Što žene žele“. Nagrade su, za razliku od uobičajenih plaketa i priznanja – vrlo konkretne. Nakon što se među dvanaest finalista odabere pobjednik u svakoj od pet kategorija, izdvaja se jedno vino i njegovog autora kojeg udruga vodi u neku vinsku regiju svijeta. Ovog puta je Ivan Enjingi bio dobitnih WOW Grad Prixa.

Borgo Conventivila i vinarija okruženi vinogradima

Borgo Conventi

Vesela ekipa, s Ivanom Enjingijem, vinarom zavidnog vinarskog i životnog staža, punog znanja i energije, a svi predvođeni Sanjom Muzaferijom, posjetila je najprije vinariju Borgo Conventi (Villa Sandi), u vinskoj regiji Collio Fruliano.  

Legenda kaže da je grof Strassoldo, zvani „il Rizzardo“ (onaj koji podiže, gradi), dao dominikanskoj braći zemljište na kojem je izgrađen prvi u nizu samostana na području Farra d´Isionzo. Danas se na tom mjestu nalazi vinarija Borgo Conventi s misijom proizvodnje vrhunskih vina od grožđa sa 30 ha raspoređenih na dva najbolja područja u regiji – Isonzo (DOC) i Collio (DOC).

U vili izgrađenoj u kolonijalnom stilu, održavaju se vođene degustacije, a proizvodni dio s podrumom u kojem crvena vina dozrijevaju u bačvama od francuskog i slavonskog hrasta nalaze se nasuprot vili.

Borgo Conventi – podrum

Nakon razgleda vile, proizvodnog dijela i podruma, te kušanja njihovih mirnih vina, ekipa se uputila na položaj Collio koji je okružen Julijskim Alpama i Goriškim brdima (Slovenija) na sjeveru, te Jadranskim morem na jugu koje je udaljeno 40 kilometara, što stvara posebnu mikroklimu za uzgoj loze.

Borgo Conventi, zemlja na položaju Collio

Osim toga, brdašca Collio su nekada bila morsko dno. Uvjerili smo se kako se kompaktni slojevi gline i pijeska mrve u ruci, te kao da oslobađaju dašak mora – gotovo isti osjećaj kakav se dobije nakon kušanja vina dobivena od grožđa sorti pinot grigio, sauvignon, ribolla gialla, frulano i merlot koje uzgajaju na ovom položaju na kojem se ujedno nalaze i najstariji vinogradi Borgo Conventi.

Borgo Conventi, položaj Collio

Nakon uživanja u predivnom pogledu i s ljubaznim domaćinima nazdravljajući pjenušcem Ribolla Gialla Brut kojeg proizvode od grožđa koje raste na položaju Isonzo, krenuli smo prema vinariji Villa Sandi.

Villa Sandi

Villa Sandi

Priča o Villi Sandi počinje 1920. godine, kada je Mario Polegato, djed sadašnjeg vlasnika Giancarla, kupio nekoliko vinograda. Naslijedio ga je Divo i sa suprugom Amaliom Moretti te nastavio širiti vinograde i proizvodnju, a svoju strast prema vinima prenijeli su na dvojicu sinova – Maria i Giancarla. Giancarlo se obrazovao za enologa, dok se Mario specijalizirao za menadžment. Nakon očeve smrti, s majkom Amaliom, 1970. godine kupuju Villu Sandi, izgrađenu početkom 17. stoljeća u paladijanskom stilu, a 1980. godine njihov prosecco počinje stjecati obožavatelje izvan granica Italije.

Villa Sandi

Modernu, poslovnu zgradu Ville Sandi i samu vilu spaja kanal Brentella s rječicom koja pokreće njihovu hidrocentralu (na imanju električnu energiju dobivaju i preko solarnih panela), ali i podzemni hodnici – tuneli koji su samo nastavak nađenih tunela prilikom restauracije vile. U njima, u policama koje čine beskrajne redove na zidovima podzemnih hodnika, u bocama i bačvicama dozrijevaju vina za Papu, predsjednika Italije… ali i vina namijenjena plasiranju na tržišta diljem svijeta.

Villa Sandi, podrum

Danas kompaniju Villa Sandi vodi Giancarlo Moretti Polegato poštujući tradiciju u podrumima ali i bioraznolikost u vinogradima radeći u suradnji s prirodom. Vinogradi Ville Sandi nalaze se na pet položaja, na zaštićenim apelacijama DOC i DOCG između regija Veneto i Friuli Venezia Giulia. Najcjenjeniji (i najvrijedniji) je položaj La Rivetta koji leži u srcu područja Cartizze (106,8 ha), a prosecco Cartizze Vigna la Rivetta dobio je najviše ocijene na talijanskim i svjetskim natjecanjima.

Villa Sandi, Cartizze vinograd la Rivetta

Na vrhu vinograda La Rivetta kušali smo toliko cjenjen prosecco Cartizze Vigna la Rivetta, uživajući u pogledu na uredno poslagane vinograde.

Ivan Enjingi na položaju Cartizze, Villa Sandi

Tradicionalna jela od lokalno uzgojenih namirnica kušali smo u njihovoj Locanda Sandi, a dio velikog asortimana prosecca na radionici u poslovnoj zgradi.

Villa Sandi prosecco

Potom smo ostali osupnuti brojem boca koje odležavaju u podzemnim hodnicima koji su nas doveli do vile – Vile Sandi.

Villa Sandi

A ona… bila je „samo“ ljetnikovac bogatoj Venecijanskoj obitelji onog doba, a danas priča priču o uspjehu vrijedne obitelji Moretti koja je desetljećima poštivala tradiciju, s koljena na koljeno prenosila znanje i postala jedna od vodećih u proizvodnji prosecca sa svojim brandom Villa Sandi. 

Bottega, Villa Rosina, Bibano

Bottega

Raširenih ruku, širokog osmijeha i punog srca, vlasnik Bottege, Sandro Bottega dočekao je Ivana Enjengija i ekipu, pa nije čudo da su u žustrom razgovoru za vrijeme boravka i kušajući vina (Botteginih i Enjengijevih), vinari ukrstili ruke i pobratimili se. Družili smo se sa Sandrom Bottegom, njegovom suprugom Monicom te stručnom ali izuzetno ljubaznom i veselom ekipom iz ove poznate talijanske kompanije dva dana i razgledali dio njihovih vinograda, te većinu pogona, podruma, destilerija, doznali koliko se brinu oko ekološkog uzgoja i proizvodnje te kušali divnih prosecca, mirnih vina, rakija, likera… da dalje ne nabrajamo. 

Ivan Enjingi i Sandro Bottega

Bottega ima četiri stoljeća dugu povijest. Naime, zapisima je dokazano kako je pra pra pradjed Andrea 1635. godine počeo uzgajati vinovu lozu, a u dvadesetim godinama prošlog stoljeća njegov sin Domenico Bottega za život je zarađuje trgujući dobrim vinom dobivenog od grožđa iz vlastitog vinograda. Velika strast mu je bila i proizvodnja rakije (grappa), pa ju je prenio na sina – Aldu Bottega koji je – kako to nadareni mlađi naraštaji čine – unaprijedio proizvodnju rakije uvodeći inovacije u tehnologiju.

Bottega

Destileriju Bottega u Pianzano di Godega osnovali su 1977. Aldo Bottega i supruga Rosina. Nakon smrti oca, 1983. godiine, Aldov sin Sandro postaje direktor kompanije i uspješno vodi tvrtku uz podršku sestre Barbare i brata Stefana. Godine 1987. ostvaraje se suradnja Bottega branda s Alexander brandom – grappu počinju puniti u ručno puhane boce za čiju su izradu danas zaslužni majstori murano stakla, a Monica Lisetto za dizajn.

Bottega

Sve do 1992. godine kompanija Bottega se na tržištu pojavljuje kao proizvođač alkoholnih pića (rakije, likeri, ginovi….), potom biva kreiran Il Vino dei Poeti Prosecco Spumante. Dakako, uz destileriju niknula je i vinarija, a 2007. godine destilerija Bottega seli u Bibano di Godega di Sant´t Urbano, mjesto smješteno između venecijanske lagune, prijestolnice umjetnosti i kulture i Dolomita (DOC).

Bottega destilerija

U vili Rosina Bibano (sagrađenoj i u 18. stoljeću) smo i započeli naše putovanje po Bottegi i završili ga u Bottega destileriji viskija, pa kad napusti bačvice u kojima još „spava“, biti će to prvi viski proizveden na talijanskom tlu, isključivo od talijanskih sirovina.

Bottega

Najprestižniji mjehurići potječu s brda Prosecco Superiore (DOCG) – od brda Conegliano do Valdobbiadenea, položaja najprikladnijih za uzgoj grožđa sorte glera. U malom podrumu Vittorio Veneto okruženom vinogradima koji rastu u skladu s netaknutom prirodom nalaze se boce u kojima se na kvascima stvaraju mjehurići po ancestrale metodi, a kompanija posjeduje i položaje u blizini Verone te Montalcina, u kojima se uglavnom uzgajaju crne sorte.

Bottega, Vittorio Veneto

Od vinograda do boca (na Sardiniji posjeduju i svoju šumu hrasta plutnjaka te sami izrađuju čepove) u kompaniji Bottega prate svaki trenutak proizvodnje, nastojeći da se izvorni okusi sirovina sačuvaju do finalnog proizvoda. Sve faze proizvodnje slijede kriterije održivosti čuvajući okoliš za buduće generacije.

Kompanija vodi posebnu brigu o smanjenju emisije ugljičnog dioksida, velika pažnja posvećuje se uštedi vode i tijekom proizvodnje apsolutno se ništa ne baca. Kompanija proizvodi i svoje maslinovo ulje, balzamični ocat i fantastičan med iz košnica smještenih u vinogradima – tamo gdje žive pčele zna se da nema pesticida!

Bottega prosecco

Ta povezanost sa zemljom, briga oko nje, bioraznolikost u vinogradima u sprezi s mnoštvom inovacija koje su uveli tijekom godina, učinili su kompaniju Bottega prepoznatljivom na svjetskom tržištu, a njihovi proizvodi redovito osvajaju talijanska i svjetska priznanja. Bottega barovi i corneri nalaze se po cijelom svijetu, boce prosecca zlatnog sjaja prisutne su gotovo na svim važnijim proslavama, druženjima i prijemima. Jer, ne osvaja srca samo čaroban zlatni odsjaj boca, nego i prosecco koji pretočen u čaše donosi svu ljepotu i radost života – u talijanskom stilu.

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Sunčana Barušić i arhive kompanija Bottega i Villa Sandi

Članice WOW u vinariji Kutjevo: etiketiranje pjenušca Rosé brut i kušanje jela u novom restoranu Slavonska priča Vinkomir!

Već tradicionalno, svoju višegodišnju suradnju, Udruga WOW (Women on Wine) i vinarija Kutjevo d.o.o. obilježili su – druženjem uz vino, a ovoga puta i jako fine zalogaje. Naime, vinarija Kutjevo prošli je vikend ugostila članice ove udruge koje je započelo na njihovom najpoznatijem položaju Vinkomir, s kojeg „puca“ pogled na Zlatnu dolinu (Valis aurea). Predivno, suncem okupano jutro postalo je još ljepše i malo ružičastije, nakon što su domaćini otvorili Rosé brut pjenušac, kojeg su članice Udruge WOW i ostali gosti imali prilike kušati i na manifestaciji Pink day koja se nedavno održala u Laubi.

Uživalo se u ružičastim mjehurićima, slavonskim kanapeima, pogledu na vinograd u kojem raste graševina od koje se pak dobiva vino istog imena – Vinkomir i ugodnom druženju koje se, ovoga puta –  radno nastavilo u starom podrumu Vinarije Kutjevo, koji datira iz 13. stoljeća. Naime, boce pjenušca Rosé brut nisu imale etikete, a to je upravo bio jedan od razloga posjeta članice Udruge WOW!

Vinarija Kutjevo ne proizvodi samo graševinu!

Ali prije nego što su prionule lijepiti etikete, koje je i ovoga puta dizajnirala članica udruge WOW, akademska slikarica Vlasta Pinart, WOW-ice  su kušale vina koja pričaju otprilike ovakvu priču o vinariji Kutjevo: „Broj sorata vinove loze: 15, 92,57% su bijele sorte od toga 80,92 % graševina, 7,43% crne sorte od toga 2,36% pinot crni i 2,18% cabernet sauvignon“.

Naime, Vinarija Kutjevo je u Hrvatskoj i svijetu najpoznatija po graševini, a dokazala je da je ta sorta koja se najviše uzgaja u Hrvatskoj, podobna za proizvodnju pjenušaca, svježih vina, predikatnih, maceriranih, vina ledenih berbi, a u susjednoj prostoriji, dobro čuvanom podrumu leže i arhivska vina gdje graševina dokazuje da može sačuvati snagu i nekoliko desetaka godina. Ali, u podrumima vinarije Kutjevo njeguju se vina i ostalih sorata koja na najpoznatijim svjetskim natjecanjima i ocjenjivanjima dobivaju najviše ocijene i osvajaju medalje.

Vrlo ozbiljan pjenušac

Kušanje je započelo – opet mjehurićima, kako to dolikuje, pa se u čašama našao pjenušac Chardonnay de Gotho Brut proizveden klasičnom metodom. WOW-ice su se jednoglasno složile da pjenušac ima vrlo profinjen okus zaokružen kremoznim notama vanilije i badema s dodatkom briochea. Pjenušac je to kojeg će bez zadrške, propisno ohlađenog, ponuditi u posebnim prilikam i to društvu koje znade cijeniti kvalitetne pjenušce. „Mogli bismo ga slobodno nazvati i Kutjevačkim šampanjcem“, kad bi nam to propisi (i Francuzi) dozvolili – komentiralo se.

Single vineyard Vinkomir

Kušala se potom vrhunska graševina Vinkomir (2022.), koju smo već spomenuli i koja spada u Single vineyard liniju. Proizvedena je iz ručno branog i selektiranog grožđa. Vino je zlatno-žute boje, odražava osobitu stilistiku kutjevačkog terroira, a uz efektnu etiketu ponosno stoji oznaka – medalja Mundus Vini Gold (2023.).

WOW-ice su čule zanimljiv podatak: vinograde Vinarije Kutjevo njeguje 94 vinogradarska radnika i 22 traktorista. Svaki vinogradarski radnik obrađuje 4,46 ha vinograda, dok svaki traktorist obradi 19 ha vinograda. A budući da vinarija Kutjevo ima 520 ha vlastitih vinograda, postaje jasno koliku pomoć pruža vrhunska, sofisticirana tehnika, ali i koliko je truda uloženo u proizvodnju vina kao što je Graševina Vinkomir.

Svilenkast rosé i elegantna crna kupaža

WOW-ice nisu imale ništa protiv da ponovno kušaju Rosé Premium (2023.) jednu od ružičastih zvijezda nedavno održanog 11. Festivala Pink Day. „Fino voćno, svilenkasto, taman za toplije dane, onako fino ohlađeno uz šum mora, rijeke, vjetra…“ čuli su se komentari. A dobro je znati da je dobiveno od ranije branog grožđa sorte zweigelt koji mu daju kiseline i svježinu te niži alkohol, te grožđa sorte pinot crni koji je kasnije bran, pa daje vinu bogatiju aromatiku.

Kušanje je završilo, kako bi rekli „crnjakom“, koji je sve drugo osim „teškaša“, vina kojeg mnogi izbjegavaju jer, kao što je i moto Udruge WOW – treba piti dobro, pametno i umjereno! Kutjevo Maximo Nero premium je kupaža tri sorte – cabernet sauvignona, merlota i cabernet franc. Bogato, voćno i svilenkastih tanina izuzetno je elegantno i jako sve sviđalo WOW-icama.

Etikete i milenijska fotka

Velika je bila čast u podrumu u kojem su se, kako priče kazuju strastveno družili barun Franjo Trenk i carica Marija Terezija, pjenušcu Rosé brut dati konačni identitet – na „gole“ boce nalijepiti naljepnice i nazdraviti njegovoj ružičastoj budućnosti, a potom ušetati u fantastični Trezor 1232 (dobio je ime po godini osnutka vinarije) u kojem ima točno toliko mjesta. Zainteresirani pojedinci mogu zakupiti   mjesto za najviše šest butelja. Kojih? Dakako onih koje imaju potencijal odležavanja.

S modernog na tradiciju – prije izlaska iz vinarije Kutjevo, morala se napraviti jedna „milenijska“ fotografija ispred bačve izrađene od hrasta kitnjaka ukrašene duborezom samoukog majstora iz Ormoža u koju stane 53.520 litara, pa napunjena teži preko 74 tona!

Novi život Slavonske kuće

Put nas je opet doveo do Vinkomira, malo niže od mjesta na kojem je uz Rosé brut, počeo dan i uslijedilo je novo iznenađenje. WOW-ice su premijerno kušale jela u „Slavonskoj kući Vinkomir“.

Dakako, prije jela imale su čast razgledati luksuzno opremljen objekt s dva apartmana na katu nekadašnje Slavonske kuće u kojoj su se odmarali i blagovali radnici u vinogradima. U donjem dijelu danas potpuno preuređenog objekta nalazi se restoran u kojem je gošće dočekao chef Hrvoje Lončarević, zavidne karijere po europskim restoranima i odmaralištima.

Bit će to a la carte restoran, a uz jela će najviše pažnje biti posvećeno premium vinima Kutjeva d.d. Restoran i cijeli objekt će nakon otvorenja imati komercijalnu svrhu pa će vrata te srca domaćina bit širom otvorena za sve koji vole dobru hranu i dobru kapljicu.

Ako je suditi po jelima koje je članicama udruge WOW pripremio chef Lončarević, ovdje će se jako fino jesti. Svaki tanjur je bio majstorski pripremljen modernim tehnikama, poštujući izvorne, tradicionalne okuse s namirnicama vlastite proizvodnje ili nabavljene od lokalnih, provjerenih OPG-ova. Fina jela izvornih okusa, profesionalno i ljubazno osoblje, odlični domaćini i najljepši zalazak sunca s pogledom na vinograde i Zlatnu dolinu, označili su kraj divnog dana u Vinariji Kutjevo.

 

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Sunčana Barušić, Sandra Brambila i arhiva Vinarija Kutjevo d.d.

Udruga WOW u galeriji Kolekcionart organizirala druženje uz dvije umjetnosti

U galeriji Kolekcionart, smještenoj u zagrebačkoj Zvonimirovoj ulici 7, nedavno su se, u organizaciji udruge WOW (Women on Wine) okupile članice udruge sa suosnivačima galerije, Nikom Kolveshijem Radlovićem i Bartolom Fabijanićem, te svojevrsnim domaćinom, iako zapravo gostom – vinarom Sašom Štulom sa suprugom Vjekoslavom, iz vinarije Dobra berba. Okupljanje je bilo jedno od redovitih WOW okupljanja, ali ipak pomalo drukčije. Vrlo brzo se otkrilo o čemu je riječ.

Saša i Vjekoslava Štula, Nik Kolveshi Radlović i Bartol Fabijanić

„Udruga WOW/ žene i vino ušla je u 13. godinu djelovanja a naša je misija uvijek ista: promovirati  vinare – ponajprije žene, ali i sve kvalitetne već afirmirane vinare i njihova vina, te osobito mlade vinare. U ekskluzivno ženskom „klubu“ udruga WOW okuplja samo žene u ugodnom druženju, ali i u učenju o vinu. To su žene koje vole i cijene dobro vino, a redovito organiziraju vinska događanja  i studijska putovanja vezana uz vinograde, vinare, vino i njegovu proizvodnju“, kazala je Sanja Muzaferija, osnivačica udruge WOW, idejna začetnica i Pink day, festivala ružičastih vina, koji će ove godine održati 20. travnja u Laubi, kući za ljude i umjetnost i proslaviti 11. godišnjicu.

Sanja Muzaferija, Saša i Vjekoslava Štula, Maja Kuzmanović

„Neskromno ću reći da za hrvatske vinare činimo više nego drugi,  jer WOW svake godine vodi jednog vinara, pobjednika u našoj akciji Što žene žele, na nagradno putovanje u jednu vinsku regiju svijeta. Nedavno smo s članovima vinarije Benvenuti bile u Pijemontu. U okviru WOW-a izrasla su i dva pod-projekta. Jednan je moj Wine& Design u kojem povezujem vino i dobar dizajn, a nedavno je naša istaknuta članica, arhitektica Maja Kuzmanović, zamislila Young Art & Winemakers projekt koji spaja mlade umjetnike i mlade ili mlađe vinarije i vinare“, dodala je Muzaferija naglasivši da je osobno oduvijek držala da je stvaranje vina umjetnost, pa je stoga i ružičasti festival Pink Day smjestila u muzeje i galerije. Tako se povezuju dvije umjetnosti, a upravo je tako bilo i te večeri.  

Mjesto koje promovira mlade umjetnike

Kolekcionart, projekt i prostor, predstavili su domaćini. Dobrodošlicu je zaželio Nik Kolveshi Radlović:  „S dvojicom prijatelja, Filipom Mojzešem i Tomom Trbuljakom, Bartol Fabijanić i ja smo najprije osnovali digitalnu art platformu s ciljem da domaćim i inozemnim ljubiteljima umjetnosti na jednom mjestu predstavimo mlade hrvatske umjetnike. Platforma Kolekcionart  https://www.kolekcionart.com/  funkcionira poput online galerije u kojoj svi zainteresirani mogu prvo otkriti, a onda i kupiti djela mladih hrvatskih umjetničkih talenata. Trenutno predstavljamo petnaest odreda akademski obrazovanih umjetnika, a o svakome se može pročitati na platformi , ali i pogledati i kratki film Filipa Mojzeša.

 

Bartol Fabijanić je dodao: „Brzo smo shvatili da ni izdaleka nije dovoljno imati digitalnu platformu da bismo radili na promociji mladih umjetnika. Umjetnička djela se ipak moraju izložiti u prostoru, ne smiju biti uskraćena publici da ih blisko „susretne“ i razgleda. Da bismo bili bolje prihvaćeni i uočeni, morali smo se nekako uključiti u život grada pa smo otvorili galeriju u središtu grada, u Zvonimirovoj ulici, gdje promoviramo potpuno novu mladenačku, umjetničku estetiku. Cijene umjetnina ovdje nisu previsoke, a nabavka nekog djela naših mladih umjetnika, za desetak godina se može pokazati jako dobrom investicijom. Mi gotovo za svakoga možemo jamčiti da će njegovo djelo izdržati test vremena i postati vrijednije, da će se umjetnik pročuti i da će ga se još više cijeniti – rekao je, dok je vinar Saša Štula počeo otvarati i točiti Piena pjenušac.

Hrvatski prosecco

„Rođeni sam Zagrepčanin i zapravo mi kao „klincu“, ni nakraj pameti nije bilo da ću se baviti vinarstvom i vinom. Igrom slučaja, završio sam Agronomski fakultet, potom sam radio kao enolog u raznim vinarijama, a onda sam se odlučio osamostaliti. Kupio sam vinarsku zadrugu u Svetoj Jani, koja je osnovana 1935. Godine, a bila zatvorena 25 godina i osnovao vinariju Dobra berba. Okupio sam vinare s kojima sam bio okružen od kojih otkupljujem grožđe starih, gotovo zaboravljenih sorti. U Hrvatskoj ima  mnogo odličnih vinara, no meni je bio cilj proizvoditi nešto drukčije, nešto što će me izdvojiti, nešto po čemu ću biti „poseban“ – kazao je vinar Saša Štula i gostima natočio svoj pjenušac Piena brut, od sorti štajerska belina, kraljevina, šipon i žuti plavac, te dodao kako je prije pokretanja proizvodnje pjenušca tri godine proveo na edukacijama u talijanskoj regiji Valdobbiadene, jedinoj na svijetu koja svoj pjenušac smije nazivati prosecco. „Nisam htio kopirati prosecco, nego napraviti prvi hrvatski pjenušac koji će biti nalik proseccu: lepršav, lagan, pitak i osvježavajuć, bez visokih alkohola…koji se može pijuckati u svim prilikama, ali i poslužiti umjesto aperitiva. Sa zadovoljstvom mogu reći da sam uspio u svojoj nakani“, rekao je Saša Štula. Skroman je, jer su kasnije, u nevezanom razgovoru članice udruge WOW doznale da je vinarija Dobra berba na prvom mjestu u Hrvatskoj po proizvodnji pjenušca, a Piena, po volumenu najprodavaniji i najtraženiji pjenušac!

Piena na Mayfairu

Veliko je zanimanje izazvao i rosé pjenušac iz vinarije Dobra berba. „Njega radimo od crnog pinota, a iduća će serija biti s dodatkom zweigelta i malo frankovke“ kazao je Saša Štula čija će se vina točiti i na Mayfairu u Londonu, a promociju njegove Piene i ostalih vina iz vinarije je u restoranu u Oxfordu, svjetski poznatog chefa Raymonda Blanca, organizirao ugledni Christofer Burr (MW), sommelier kraljevskog dvora.

Saša Štula

„U planu su nam još dvije etikete. Jedna s većim ostatkom neprovrelog šećera, a druga će biti totalno brut. Nadamo se da ćemo ih uspjeti plasirati na tržište unutar godinu dana“,  dodao je samozatajni vinar Saša Štula, čija vina, osim u njegovoj vinariji na adresi Ivančići 11 u Svetoj Jani iznad Jastrebarskog, koja je otvorena svaku subotu i nedjelju od 11 do 17 sati, se mogu kupiti i u Vrutku, većim Interspar trgovinama i Kauflandu. Bravo Saša!

Vidimo se na Pink Day-u

Uostalom, Piena rosé moći će se kušati u Laubi na festivalu ružičastih vina Pink Day, u posebno uređenom korneru koji će Saša Štula urediti zajedno sa suosnivačima galerije Kolekcionart, Nikom Kolveshijem Radlovićem i Bartolom Fabijanićem. Bit će to posebno kušanje roséa – s pogledom na umjetnička djela mladih autora. Unaprijed se radujemo. Gdje je dobra vibra, tu se stvaraju i ideje, pa su članice udruge WOW, suvlasnici galerije i vinar podržali zamisao Maje Kuzmanović: „zarolati“ projekt Young artists and winemakers te upoznati i podržati generacije koje stvaraju umjetnička djela, dobra vina i koračaju u novo sutra!

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: WOW i Sunčana Barušić

Udruga WOW dodijelila nagrade za naj-vino godine

Udruga WOW nedavno je svečano proslavila svoj 12. Rođendan i dodijelila svoje godišnje nagrade za vino godine. WOW-ice su svoju važnu proslavu „pred-tinejdžerskog“ rođendana i dodjelu tradicionalnih godišnjih nagrada organizirale u sklopu svog partyja povodom nadolazećih blagdana.

Tko još ne zna: Udruga WOW redovito već 11 godina dodjeluje vlastite godišnje nagrade za naj-vino godine. Zapravo je to bilo bilo super-finale akcije „Što žene žele“ (izbor vina po ženskom ukusu) koja traje svake godine od svibnja do listopada, a provodi se anketom među članicama i simpatizerkama. Premda je ime akcije „Što žene žele“ pomalo duhovito, sustav izbora je itekako ozbiljan. Upravo zato što su pretpostavljale da će biti odmahivanja rukom jer su – zamislite – žene, smislile su način izbora njima najdražih vina koji je elaboriran i  nadasve ozbiljan a ipak poseban i „ženstven“.

Akcija biranja najboljih vina po njihovom, rafiniranom ženskom ukusu, tijekom godina se afirmirala, baš kao i sama, tek godinu starija udruga.  A WOW izbor za Grand Prix zanimljivo je zamišljen, drukčiji od ostalih i u igri su isključivo hrvatska vina. Vinari ih jako vole primiti jer su nagrade, za razliku od uobičajenih plaketa, zvjezdica, bodova, diploma i priznanja, itekako konkretne.

Tako su do sada ukupni pobjednici izbora (WOW Grand Prix) svake godine putovali u režiji WOW-ica u neku vionsku regiju svijeta.  Lista vinara koji su putovali s WOW je impozantna: Gianfranco Kozlović u Bordeaux, Saša Senjković u Champagnu, Moreno Coronica u španjolski Penedes, Luka Krajančić u Burgundiju, Frano Milina Bire u Austriju, Meneghetti u talijansku Toscanu, Marko Fakin u Mađarsku, vinarija Jakob u Milano.

Prošlogodišnji pobjednici iz vinarije Benvenuti putovali su na nagradno putovanje u talijanski Piemonte., a uz pomoć agilnog vinskog koncepta „Hrvatska na čašu“ /„Croatia By the Glass“, u sastavu Tomislav Tuđen i Jure Andrijašević.

Tri razine filtera

Izbor ide kroz tri razine filtera a započinje (pred)selekcijskom listom vina koju svake godine sastavlja jedan ugledni hrvatski sommelier, svojevrsni vinski „kustos” ili „izbornik“(izbornica).

On (ili ona) selekcionira vina kušana u prošloj godini i sastavlja autorsku listu najboljih/najzanimljivijih/najuspješnijih vina u pet kategorija: pjenušci, bijela, ružičasta, crvena i “desertna” (vina s ostatkom  šećera). Do sada su vinski selektori bili odreda renomirani sommelieri Karin Rupena-Perdec, Alena Stuparić, Željko Bročilović Carlos, Filip Savić, Emil Perdec, Siniša Lasan, Mario Meštrović, Roko Bekavac, Jelena Šimić Valentić, Ivan Jug i posljednji – Darko Lugarić.

– U drugoj fazi, sve WOW članice i simpatizerke, njih više od 200, a među kojima su i ugledne vinske i gastro novinarke, sommelierke, konzultantice, enologinje, vlasnice vinoteka i restorana, stručnjakinje za vinski marketing i zaljubljenice u vino i kulturu stola – mogu glasati za svoje favorite elektroničkom poštom. Tako se dobije 12 finalnih vina, (dva pjenušca, tri bijela, dva ružičasta, tri crvena, i dva desertna). U trećoj i izlučnoj fazi, konačnu odluku donose tri vinski upućene članice kušanjem naslijepo.

– Finalni ocjenjivački sud ovog puta bile su Egle Katunar, voditeljica prodaje i marketinga Kuće vina Ivan Katunar iz Vrbnika na otoku Krku; Lucija Matijević sommelierka trećeg stupnja i predavačica HSK (Hrvatskog sommelierskog kluba) i mlada vinska stručnjakinja Jana Košćec, također s položenim trežim stupnjem HSK. Finalno žiriranje vina naslijepo održano je ove jeseni u Iki, uz pomoć spretnih djelatnika hotela Ikador – vještog head-sommeliera Mate Negulića i vrhunske profesionalke Andree Klemenčić. Nakon što je žiri među dvanaest finalista odabrao pobjednike u svakoj od pet kategorija, slijedio je i najveći zadatak: izdvojiti jedno vino (i njegovog autora) koje ih je najviše impresioniralo.

Ovogodišnja lista finalista: u kategoriji pjenušaca: – Amfora, vinarije Tomac i Blanc de Noirs vinarije Jagunić, obje s Plešivice, hrvatske Champagne. Pobijedio je Blanc de Noirs vinarije Jagunić a nagradu je Dominiku Jaguniću uručio renomirani sommelier Goran Petrić.

U kategoriji bijelih vina tri najbolja su malvazija Santa Lucija 2017., malvazija OMO 2020. i Enjigi Venje KB.BQ. 2010 a pobijedio je Enjigi Venje KB.BQ. 2010. Nagradu je Ivi Enjingiju uručio maslinar Duilio Belić čija su se ulja kušala uz vrhunsku hranu.

Dva najbolja roséa su Rossella vinarije Poletti i Rosé Premium vinarije Kutjevo, oba iz 2022. Pobijedio je Rosé Premium vinarije Kutjevo. Nagradu je Petru Marincelu uručila Sanja Muzaferija, osnivačica i direktorica festivala ružičastih vina „Pink Day Zagreb“, koji će iduće godine 20.travnja u Laubi doživjeti svoje 11.izdanje.

Među crvenima izdvojili su se teran Barbarossa 2019. vinarije Tomaz, Trnjak 2017. vinarije Grabovac i crvena kupaža istarskog majstora Morena Degrassija Terre Bianche 2012.  Pobijedio je  Barbarossa 2019. vinarije Tomaz,a nagardu je Klaudiju Tomazu uručio uvaženi sommelier i autor pred-selekcijske liste, Darko Lugarić

Od desertnih vina u vrhu su Iločki podrumi s Tramincem Principovac izborna berba prosušenih bobica 2016., te prošek Babić 2018., vinarije Testament. Pobijedio je Traminac Principovac izborna berba prosušenih bobica 2016  a nagradu je Luki Lozančiću uručila sommelierka i članica izlučnog ocjenjivačkog suda, Jana Košćec.

Za nagradu, pobjednici u svakoj kategoriji dobili su skulpturu koju je dizajnirala dizajnerska grupa “Grupa”, a ukupni pobjednik Ivo Enjigi  odlazi na, zasad još uvijek tajnu, vinsku destinaciju. Na nagradi mu je čestitao prošlogodišnji pobjednik, Albert Benvenuti.

Nakon službenog dijela dodjele nagrada, uslijedio je party koji je svojim vinima ponajprije „ukrasio“ ukupni pobjednik, veteran i legenda Ivo Enjingi koji je za ovu priliku donio i za okupljene goste otvorio cijelu vertikalu fantastičnih vina iz svog podruma. Uz pobjedničko vino, Enjigi Venje KB.BQ. 2010 , kušala su se i bijelo Venje 2015., Venje 2010., Venje 2006. Sve je oduševilo upravo vino iz  2006., koje je još uvijek živo, vibnrantno i vrlo užitno te u super formi. A za sladokusce bili su tu i Traminac izborna beba bobica 2009., kao i rizlinzi iz 2012. i 2008. I crno Venje 2009. Zaključak svih prisutnih: Top vina, top vinari, vrhunska organizacija, lijepo društvo. Hvala svima

Foto: Rene Karaman

Članice udruge WOW posjetile Vinariju Kutjevo

U Hrvatskoj sve više vinarki radi odlična vina, sommelierke polažu i najzahtjevnije ispite, u podrumima i vinogradima sve su više prisutne enologinje, vezano uz vinarije radi sve više žena bilo u organizaciji ili marketingu. Uostalom, uglavnom iza svakog dobrog vinara stoji – žena. Vinsku scenu, što se tiče Hrvatske uvelike je promijenila i novinarka Sanja Muzaferija, koja je 2011. godine osnovala Udrugu WOW (Women on Wine) i okupila žene koje guštaju u vinima, ali i žele doznati i učiti o proizvodnji, sortama, kušati vina novih etiketa (a i onih arhivskih). Do sada su WOW-ice organizirale više od 150 događaja, na kojima dakako ohrabruju umjereno uživanje u vinu, a intenzivno i uspješno rade na tome da izvrsna hrvatska vina postanu zaštiti znak naše zemlje i važan adut u turističkoj promidžbi.

Prošli vikend WOW-ice je ugostila Vinarija Kutjevo. Nažalost, obilne kiše spriječile su dobro raspoloženo žensko društvo da barem posjeti njihov najpoznatiji položaj Vinkomir i uživaju u predivnom pogledu na Zlatnu dolinu (Vallis Aurea), ali su zato imale dovoljno vremena za razgledavanje starog podruma, obići Trezor 1232 i uživati u prezentaciji vina Vinarije Kutjevo koju je vodila enologinja Zrinka Vinković Jergović uz pomoć Karla Sajferta, voditelja marketinga ove vinarije.

Svako razgledavanje i upoznavanje novog, ljepše je uz piće dobrodošlice. U čašama se perlao Maximo Brut pjenušac svježeg i bogatog mineralnog okusa nastao klasičnom metodom od sorte graševina s primjesom vina ledene berbe iste sorte. Raskošne arome zelene jabuke i citrusa, te diskretne cvjetne note odlično su se slagale sa, „slavonskim kanapeima“ od na kockice narezanog domaćeg kulena, domaće svinjske masti s komadićima paprike i luka te sitnim čvarcima i šunkom s domaćim svježim sirom.

Dan je dobro započeo s mjehurićima, a nastavio se u nedavno otvorenom u potpunosti obnovljenom dijelu podruma – Turkovićevom podrumu izgrađenom 1896 godine. Dvije je godine trajala obnova, sačuvana je svaka cigla na zidovima, ali su zato bačve nove. Zadivljujući „špalir“ četrdeset drvenih bačvi u kojima se njeguje bijelo i crno vino za premium linije vina Vinarije Kutjevo, vodi do jedinstvenog projekta – Trezora 1232 sagrađenog na mjestu gdje je se nalazila prva hrvatska staklena cisterna.

Zamisao da se napravi Trezor 1232 došla je nakon mnogobrojnih upita kupaca: gdje i kako čuvati kupljene butelje Vinarije Kutjevo za koje su doznali ili znaju da imaju potencijala za odležavanje. Mnogi bi htjeli bocu čuvati dok u njoj vino ne stekne najbolji potencijal, ali nemaju uvjete. Upravo zato, uvjeti u kutjevačkom Trezoru 1232 su idealni.

 

Trezor 1232 (dobio je ime po godini osnutka vinarije) ima točno toliko mjesta, ali zainteresirani pojedinci mogu zakupiti samo mjesto za najviše šest butelja. Kojih? Dakako onih koje imaju potencijal odležavanja. Na tome je radio stručni žiri na čijem je čelu bio Saša Špiranec, a činili su ga i vinski znalci Rene Bakalović, Ivan Kozarčanin i Darko Lugarić koji su ekipi iz Vinarije Kutjevo, vođene s enologom Ivanom Marinclinom i enologinjom Zrinkom Vinković Jergović pomogli odrediti koje etikete i kada će postići puni potencijal. Postoji ovogodišnji katalog (svake će se godine mijenjati) sa sedam etiketa ispod kojih je naveden datum do kojeg mogu odležavati u Trezoru 1232 do punog potencijala, a zainteresiranima je dovoljno kupiti jednu, dvije… šest, butelja te za 150 € do navedenog datuma osigurati mjesto.

Kad se zakupi pozicija u trezoru, dobiva se poklon-paket koji uključuje ID karticu na koju se ispune podaci, odnosno pozicija gdje se nalazi butelja, potom vintage etiketa, odnosno godina do koje će vino odležavati u trezoru i datum do kojeg je deponiran trezorski zapis. Osim toga, kupac dobiva membership token – što mu omogućuje redovne degustacije u Kutjevu i nitko osim njega neće moći ući u trezor i uživati u vinima. U poklon-paketu je i široka staklena epruveta u kojoj se nalazi terroir s položaja gdje je raslo grožđe za deponirano vino.

Kad istekne vrijeme odležavanja, Vinarija Kutjevo će kontaktirati zakupca i upitati ga želi li doći u Kutjevo i uživati u pohranjenom vinu sa svojim prijateljima, obitelji, kolegama… ili iz vinarije bocu mogu poslati vino u odgovarajućem zaštitnom pakiranju. U tom trenutku, kada se trezorska pozicija oslobodila, ima se pravo prvootkupa, a ako se ne želi produljiti trezorski zapis, ta se pozicija stavlja na tržište.

Nakon podrobnog slušanja, uz poneko kuckanje čaša s Maximo Brut pjenušcem i dakako zajedničke fotografije, WOW-ice su se zaputile u stari podrum koji datira iz 13. stoljeća. Na okruglom kamenom stolu dočekale su ih čaše, nekoliko vrsta domaćeg sira, a enologinja Zrinka Vinković Jergović otvorila je butelju vrhunske Graševine, berba 2022. po kojoj je Vinarija Kutjevo poznata u cijelom svijetu. Naime, prošle je godine Vinarija Kutjevo prodala 5.300 000 litara vina, a od toga 1.000 000 ove butelje diljem Hrvatske i u 26 zemalja svijeta.

Vinarija Kutjevo je najpoznatija po graševini, a dokazala je da je ta sorta koja se najviše uzgaja u Hrvatskoj, podobna za proizvodnju pjenušaca, svježih vina, predikatnih, maceriranih, vina ledenih berbi, a u susjednoj prostoriji, dobro čuvanom podrumu čuvaju se arhivska vina gdje graševina dokazuje da može sačuvati snagu i nekoliko desetaka godina. Međutim, dovitljiv i vrijedan tim nije stao samo na vinima. Naime, kod proizvodnje toliko količine vina ostaje mnogo sjemenki, a one u sebi kriju ulje koje sadrži antioksidanse i ostale sastojke koji su odavna cijenjeni u kozmetičkoj industriji. Pa, zašto hladnim prešanjem ne proizvoditi ulje od sjemenki graševine, pomislili su. Od zamisli nije dugo trebalo do djela i sada je Vinarija Kutjevo, jedina hrvatske vinarija koja proizvodi Premium ulje od sjemenki grožđa graševine, a u ponudi imaju i ulje od sjemenki cabernet sauvignona, cabernet franca i pinota crnoga.

To je bila kap koja je dodatno oduševila WOW-ice, koje su ga testirale s posluženim sirevima i na kockice narezanim kruhom, uživajući u svježoj Graševini. Stari podrum sigurno krije mnoge tajne koje se nikada neće doznati, međutim poznate rasplamsavaju maštu. Šest izrezbarenih drvenih bačava u podnožju podruma pričaju priču o povijesti podruma izgrađenog u 13. stoljeću i Vinariji Kutjevo, koja započinje dolaskom Cistercita u ove krajeve koji ovdje osnivaju opatiju i nazivaju je De Gotho (u kutu). Otuda naziv mjesta Kutjevo, a ime De Gotho nosi i premium linija vina ove vinarije. Vrativši se uz okrugli kameni stol, WOW-ice su doznale da – stol baš nije „samo stol“. Za to su se pobrinuli barun Franjo Trenk i carica Marija Terezija. Legenda govori kako je između njih planula ljubav, pa je barun jednu večer u podrumu nudio caricu najboljim vinima. Kada se dosta popilo, carica i barun naredili su posluzi da napuste podrum. Ljubavnici su napustili podrum tek nakon tjedan dana, a njihovim ljubavnim avanturama svjedoči upravo taj kameni stol s udubljenjem u sredini, koje je prema riječima svjedoka nastalo pod vatrenom caricom Marijom. Danas je taj stol poznat kao „stol ljubavnih želja“, a na svodu iznad stola nalaze se „recke“ za koje se pretpostavlja da su bilježile dane zajedničkog boravka ispunjenog strašću. Upravo te „recke“ nalaze se na etiketi linije Maximo.

Nakon što su položile dlanove na stol i zaželjele svoju ljubavnu želju, WOW-ice su imale čast premijerno kušati novo vino, tek za ovu priliku punjeno u boce. Još nije bilo niti etiketirano, pa će etiketa koja će nositi naziv Graševina Vinkomir biti iznenađenje. Ovo će single vineyard  vino biti poveznica s Kućom Vinkomir, odnosno restoranom koji se gradi upravo na položaju Vinkomir. Jedna tabla i drukčiji rok berbe dali su aromatski izraženije vino, analitički suho, ali s 5 grama šećera, tako da se prilikom kušanja osjeća ugodna slast i na kraju mineralnost. Vino će biti na tržištu početkom petog mjeseca, ali moći će se kušati, dakako u Kući Vinkomir, te samo u odabranim restoranima.

Prije odlaska na radionicu, WOW-ice su posjetile i ogromne hale nasuprot ulaza u stari podrum. Ovdje je sve impresivno, od velike bačve izrađene od hrasta kitnjaka ukrašene duborezom samoukog majstora iz Ormoža u koju stane 53.520 litara, pa napunjena teži preko 74 tone, do manjih i barrique bačvica, pa do tankova od inoxa – u jednog stane čak pola milijuna litara – graševine, dakako.

Na radionici koju je održala enologinja Zrinka Vinković Jergović, WOW-ice su kušale samo dio vina koje nastaje u podrumima ove velike vinarije. Dakako, prvi je na radu bio Kutjevo Rosé Premium (2022.) koje nastaje kao kupaža crnog pinota i zweigelta koje zrije na južnim obroncima Papuka i Krndije. Upravo taj terroir daje vinu mineralnost i iznimnu svježinu. Na nosu se javljaju nježne arome cvijeća, pogotovo ruže, dok u ustima prevladava crveno bobičasto voće.

Poznati i uvijek omiljen okus roséa u čašama je zamijenilo vino Graševina De Gotho (2020.), napravljeno od grožđa koje dolazi iz vinograda starog više od 30 godina na položaju Vetovo. Grožđe se bere ručno i prebire se svaka bobica koja mora biti zlatno obojena. Posebno je ovo vino, složile su se WOW-ice, a enologinja je objasnila kako je dio odležao u drvenim bačvama, dio u inoxu, a potom nakon punjena mirovalo u bocama četiri mjeseca dok nije postalo spremno za tržište. Godišnje Vinarija Kutjevo proizvede 20.000 litara tog vina, a može se nabaviti samo u odabranim vinotekama te kušati u nekim restoranima. Dakako, kao i sva vina Vinarije Kutjevo, može se nabaviti i preko njihovog web shopa.  U liniji De Gotho, Vinarija Kutjevo nudi i pinot crni, a uskoro će iz te linije, svjetlo dana (jer još su boce u tami, s vinom na kvascima) ugledati nova etiketa: pjenušac od sorte chardonnay, doznale su WOW-ice.

Na red je došla bijela kupaža, Maximo Bianco (2020.) od graševine i traminca. Traminac u ovom vinu podiže njegovu aromatiku, dok ga umiruje graševina koja svojom svježinom i kiselinom kupažu čini pitkom i osvježavajućom.

Čaše su WOW-ice isprale vodom, jer na red je došlo crno vino: Maximo nero (2017.), bordoška kupaža cabernet sauvignona, merlota i cabernet franca. Dio je vina odležalo u drvenim bačvama i to namjerno – od pet različitih proizvođača, a nakon toga više od 10 mjeseci u bocama. Njime je, složili su se svi, Vinarija Kutjevo dokazala da se u Slavoniji može proizvesti veliko crno vino s velikim potencijalom za odležavanje, pitko, bez napornih tanina s aromom čokolade i višnje.

Sve prisutne WOW-ice toga su dana imale priliku prvi puta kušati vino iz linije Koria. To je nova boutique linija vrhunskih vina limitiranih serija. Koria Cuvée (2017.) sljubljuje dvije gotovo „oprečne“ vinske sorte: robusni cabernet sauvignon i delikatni pinot crni koji i dozrijevaju u različito vrijeme, ali oni ih beru u isto. Kako? WOW-icama je objasnila enologinja Zrinka Vinković Jergović: budući da pinot crni ranije dozrijeva, grozdove se odreže u vinogradu kad su u punoj zrelosti i ostavlja da se prirodno prosuše čekajući da sazre cabernet sauvignon. Potom ih ubiru istodobno i zajedno idu na fermentaciju. Nakon toga slijedi višegodišnje odležavanja u drvenim bačvama, potom u bocama… uglavnom ova je linija potpuno drukčija od onoga što smo navikli kušati od Vinarije Kutjevo. Etiketa s potpisom vlasnika, boca… a i cijena. Butelja je skuplja od 50€, što je opravdano – neki kupci, pogotovo stranci, traže samo takva vina.

WOW-ice su bile oduševljene njegovim aromama i okusom, a članovima Vinarije Kutjevo tada se predstavila Mirta Atlija, čudotvorka Miscotti keksića. Mirta Atlija u svojoj radionici peče keksiće s preko 50 okusa, a najveći joj je izazov ispeći one koji će svojim okusom pasati uz pojedina vina. Istog trenutka kada je okusila Koriu Cuvée, znala je da je to vino idealno za njene Miscotti kekse s čokoladom. Malo keksića u usta, pa gutljaj vina… izraz užitka na licu enologinje Zrinke Vinković Jergović bilo je dovoljna potvrda da je Mirta Atlija uspjela u svom naumu.

Na kraju prezentacije WOW-ice su imale priliku probati i nešto posve drukčije: Traubi vino, novitet iz Vinarije Kutjevo,  kupažu mladog vina sorte graševina i mošta sorte muškat u koju je dodan ugljični dioksid zbog mjehurića. Piće mora biti dobro rashlađeno pa će idealno pasati uz bučnice i kestene, kad dođe jesen, a budući da ljeto samo što nije počelo (a još nismo okusili niti proljeće), sigurno će postati popularno u koktelima.

Nakon radionice, a prije ručka, WOW-ice je čekalo iznenađenje, odnosno službena promocija Kutjevo Rosé Premium vina. Promocija je bila – radna. Na cvijećem ukrašenom stolu, kako to dolikuje za jedan rosé, te kao najava skorašnjeg festivala Pink Day u Laubi, stajale su boce bez etiketa. WOW-ice su bile prve koje su na butelje lijepile etikete koje je dizajnirala akademska slikarica Vlasta Pinart, također članica Udruge WOW. Malo ravno, malo koso, malo naopako… nema veze, etikete su bile polijepljene, a WOW-ice su sjele za stolove na kojima je bio poslužen odličan ručak.

Dan u Vinariji Kutjevo je bio ispunjen s toliko detalja, divnih priča, legendi, kušanja i razgledavanja zahvaljujući domaćinima. Pune dojmova članice Udruge WOW zaputile su se u Zagreb, a poziv da iduća promocija Kutjevo Rosé Premium vina iz ovogodišnje berbe bude i povod za posjet Kući Vinkomir, restoranu koji se već dobro primjećuje na obroncima ovog značajnog položaja, objeručke je prihvaćen i iščekuje se s veseljem.

 

Tekst Sunčana Barušić

Foto: Sunčana Barušić, članice Udruge WOW i arhiva vinarije