Arhiva oznaka za: Vrijeme je ZA…

Vrijeme je za….odlična vina vinarije Matić

/u /od

Pradjed Grgo je zasadio prve vinograde i masline u općini Višnjan, oko malog sela Baškoti, a generacije koje su ga naslijedile, nastavile su tradiciju vinarstva i vinogradarstva preko stotinu godina. Isprva bio je to uzgoj za vlastite potrebe i prodaju grožđa, a potom, nakon što imanje devedesetih godina prošlog stoljeća od oca Otavia preuzima Milenko, počinje novija povijest vinarije Matić. Danas uz njega stasa peta generacija vinara – sin Erik, školovani enolog na Agronomskom fakultetu u Zagrebu.

Obitelj Matić svoje vinograde ima na položajima Markovac, Rožino, Njive, Konfin i Vrh i to ukupno 17, ha. Dakako, najviše je zasađeno malvazije, potom chardonnaya, te po 1 ha muškata ruže, mušakta žutog, merlota, terana i cabernet sauvignona. Zašto chardonnay u Istri – objasnio je Milenko Matić na druženju „Vrijeme je za…“ koje organizira Vjekoslav Madunić. „Dok sam, u prošlim vremenima radio u Agrolaguni, jako mi se svidio chardonnay. Zacrtao sam si da kad budem sadio svoje trsove, među ostalim sadit ću i ovu sortu. I eto, pokazalo se da daje dobra vina“.

Erik i Milenko Matić

Za svoja vina obitelj Matić je na Vinistri osvojila brojna priznanja i medalje. Njihov chardonnay je od 2008. godine, četiri puta zaredom bio zlatan i najbolje ocijenjeno vino u ovoj kategoriji. Njihova odležana malvazija Afrodita iz 2019. godine je na IWC-u 2021. godine osvojila srebro s najvećim brojem bodova te razina, a na Decanteru 2022. zlatno s velikih 95 bodova.

U vinogradu i podrumu uglavnom rade otac i sin. „Svjestan sam da neki vinari, pa i vinoznalci nisu oduševljeni mehaničkim branjem grožđa. Ali, odgovorno tvrdim da, otkada smo uveli mehanizaciju, kvaliteta naših vina raste. Više ne ovisimo o radnoj snazi, niti o danu i noći. Poznato je da je bolje grožđe brati noću, upravo zbog nižih temperatura. Tada sin ili ja sjednemo za volan, upalimo svjetla i kreće berba. Kad sunce svane i počne zagrijavati vinograde, naše je grožđe već u vinariji. Tako obranog ne treba posebno hladiti, troši se manje energije, manje dodataka da bi ga se zadržalo stabilnim…“  kazao je Milenko Matić na prezentaciji vina Matić, Vrijeme je za… koju je organizirao Vjekoslav Madunić, te dodao kako vlada i krivo mišljenje da stroj trga vinovu lozu. Naime, današnji su strojevi toliko sofisticirani da beru samo bobice, odnosno usisavaju ih i to bez peteljki!

Darko Lugarić i Milenko Matić

Vinska kuća Matić u ponudi imaju pjenušac Apolon (80% glere, 20% malvazije), rose Eros (85% muškata ruže i 15% muškata žutog), svježu malvaziju, potom malvaziju Afroditu (odležana godinu dana u drvu), chardonnay, merlot, teran i cabernet sauvignon, a uskoro će na tržište plasirati cuvée Dioniz, sastavljen od pet sorti: merlot, cabernet sauvignon, game, borgonja i teran.

Na vinskom druženju „Vrijeme je za…“ Milenko i Erik prezentirali su osam vina karakterističnih sorata svoga kraja u vrlo dobrim i odličnim varijantama, a Erik, koji je kao stipendista proveo četiri mjeseca u Kaliforniji, prošao više vinarija, kao i vinariju Merry Edvards ekološke orijentacije, u suradnji s ocem sprema mali zaokret u proizvodnji vina vinarije Matić. Naročito kod crnih, odležanih vina jer, kako je napomenuo „Veliki je obožavatelj takvih kapljica“.

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Marko Čolić, arhiva vinarije Matić i Sunčana Barušić

 

Vinska avantura vinarije Todor

/u /od

Braća Željko i Jurica Tomić, odlučili su 2020. godine krenuti u vinsku avanturu. Naime, do tada se njihova obitelj sa Korčule bavila prodajom grožđa, a vina su proizvodili samo za svoje potrebe. Zamišljeno  – učinjeno. Sredili su pogon, uredili podrum, angažirali enologa Pericu Žuvelu i berbu 2021. buteljirali.

Jurica i Željko Tomić

Koliko je bilo dragocjeno iskustvo njihovih predaka, te njihovo znanje koje su stjecali radeći u vinogradu i podrumu, govori činjenica da je vino Pošip Perla sur lie selekcionirane berbe 2021., na prestižnom ocjenjivanju vina Decanter 2023. godine osvojilo srebro! Na istom je natjecanju i njihov redovni Pošip 2021. također osvojilo srebro.

Srebrom ovjenčane boce nisu zamaglile oči braći Tomić, koji su svjesni da su tek na početku velike borbe na vrlo frekventnom vinskom tržištu naše zemlje. Pod imenom Todor (koje dolazi od njihovog obiteljskog nadimka – Todor, kako ih zovu u selu Čara) njihova su vina počela osvajati srca ljubitelja dobrih kapljica. Prodaja na kućnom pragu proširila se ponudom njihovih vina u restoranima, a nadamo se da će uskoro popuniti police i nekih vinoteka.

Todor vina smo imali prilike kušati na radionici „Vrijeme je ZA…“ koju organizira Vjekoslav Madunić. O povijesti vinarije i vinarstvu gostima je pričao Željko Tomić predstavljajući i svoja vina, ali ih je pod većim povećalom  – osim stručnjaka u publici – imao i sommelier Darko Lugarić.

Darko Lugarić i Željko Tomić

Tog smo dana uživali u Pošipima, uostalom, Korčula je domovina pošipa, pa se vinari koji imaju vinograde u Smokvici i Čari i dan danas natječu tko će proizvesti bolje vino od ove sorte. Željko Tomić je pojasnio prednosti svojih vinograda u Čari. Naime, sorta pošip ne voli vlagu koja se puno manje zadržava u Čari nego u Smokvicama, pa logično – vinogradi iz Čare daju kvalitetniji Pošip.

Trenutno vinarija Todor u vlasništvu ima 1,2 hektara vinograda, a vino rade isključivo od grožđa vlastitog uzgoja. Osim Pošipa uzgajaju i rade vino od plavca malog. Plavci koje smo kušali iz 2023. i 2022. još su mladi, ali može se naslutiti da će (ako Tomići sačuvaju koju bocu) s vremenom postati velika vina.

Željko i Jurica Tomić namjeravaju proširiti kapacitete na 2 hektara vinograda, tako da bi, prema planovima punili 1000 do 1200 butelja godišnje. A, ako se zapitate što je glagoljicom u reljefnom tisku ispisano na etiketama: Ela, Klara, Šimun, Jure i Filip imena su to djece Jurice i Željka.

 

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Marko Čolić, Sunčana Barušić i arhiva vinarije Todor

Vrijeme je ZA… vina Vinarije Soldo iz Vetova

/u /od

Kako je to lijepo i pohvalno kada obiteljsku baštinu cijene i nastavljaju njegovati mlađi naraštaji. Tako  trud i muka djedova i roditelja koji su prehranjivali obitelj nije bila uzaludna. Ono što su stvorili, sada mlade generacije svojim novim zamislima, poštujući tradiciju ali i prateći svjetske trendove njeguju i nadograđuju. Mnoge su tako vinarije u Hrvatskoj dosada bile nepoznate, vino se prodavalo u rinfuzi ili samo lokalno, dok mladi nisu umiješali svoje prstiće, udružili se i kvalitetnim te posebnim vinima svoju vinariju približili ljubiteljima dobre kapljice u cijeloj Hrvatskoj, turistima ali i potrošačima izvan zemlje, istodobno promovirajući cijelu regiju. Takva, odnosno slična se „primopredaja“ dešava i u Vinariji Soldo iz Vetova.

Osnovao ju je Gojko Soldo 2011. godine. Voćar i vinogradar, odlučio je krenuti takoreći od početka. Naime, obitelj je obrađivala 1,5 hektara vinograda proizvodeći vino uglavnom za svoje potrebe, a višak prodavajući drugim vinarijama. S odlukom da će samostalno nastupiti na tržištu, krenulo je i proširenje vinograda, odnosno sadnja novih površina. Danas u vinogradima vinarije Soldo rodi graševina, chardonnay, sauvignon, manzoni, rizvanac, traminac mirisni, pinot sivi, frankovka, game, crni pinot, merlot i zweigelt.

Mirko Soldo

Da se vratimo na početak priče: danas u vinogradima i podrumu uz Gojka Soldu radi i njegov sin Mirko koji je završio agronomski fakultet, a znanje dodatno brusi i upija od svog oca. Stoga ne čudi – Vinarija Soldo iz Vetova danas ima 11 etiketa, u njihovim vinogradima rastu, zapravo već su i rodile i PIWI sorte, odnosno, kako ih nazivaju hibridi treće generacije (hibernal, viognier gris i johaniter) koje su pokazale izuzetnu otpornost, a ove je godine vinarija izašla na s Pjenušcem (2018.) od sorte chardonnay.

Radionicu vina Vrijeme je ZA… Vjekoslava Madunića koju je vodio sommelier Darko Lugarić, upravo smo i započeli spomenutim pjenušcem kojeg je, kako i ostala vina, vrlo hrabro, pred istančanim i dobro znanim enolozima, sommelierima, predstavnicima medija te vinoznalcima predstavio Mirko Soldo (24).

„Pjenušac je ležao na kvascima tri godine. Budući da nam je to prva serija, nismo htjeli puniti puno boca, tako da ih u podrumu imamo svega 1000. Međutim, potražnja za pjenušavim vinima je sve veća, uostalom, to je i svjetski trend, tako da namjeravamo povećati proizvodnju“ objasnio je Mirko Soldo, a nakon vrckavih mjehurića u čaše se točilo prvo mirno vino: Rizvanac (2022).

„Rizvanac je vrlo interesantna sorta i u Hrvatskoj su rijetki vinari koji od nje proizvode monosortno vino. Karakteristična je za bregovitu Hrvatsku i žao mi je da ova sorta lagano gubi korak kraj poznatijih.   Vina od sorte rizvanac vrlo se rijetko nude u restoranima, teško ćete ih naći u vinotekama, a kupci ne znaju što očekivati od takvih vina, koja su, usput rečeno – odlična“, kazao je Lugarić, a Mirko Soldo se nadovezao s podatkom da se vina vinarije Soldo mogu kupiti u Vrutku, te da butelja nije skuplja od 6€.

Potom se točio Pinot sivi (2022.) za kojeg je enolog i sommelier Franjo Francem komentirao da mu je bio veliko iznenađenje. Finih sortnih mirisa bijelog voća (jabuka, kruška i vinogradarska breskva), čisto, kristalno bistro, ovo bi vino sommelier Lugarić ponudio uz smuđa u pivskom tijestu ili lagani, ne previše ljut fiš paprikaš.

Graševina (2022.), tipična je – kutjevačka graševina, zaključili su prisutni kušači, koja zbog količine vapnenca u tla ima karakterističnu mineralnost, a Rosé (2022.), 60% pinot crni i 40% zweigelt, sve je ugodno iznenadio. Boje trešnje, ugodnog mirisa po malinama i jagodama, pitko i svježe, dobro rashlađeno, ovo će vino biti idealno u ljetnim mjesecima. „I u proljetnim, s jagodama“, čulo se iz redova kušača.

Mirko Soldo

Monosortno vino koje se rijetko gdje može kušati i kupiti – od sorte manzoni, također se nalazi u ponudi Vinarije Soldo. Danas rijetku sortu, križanca rajnskog rizlinga i bijelog pinota u vinogorju Kutjevo, koliko znamo, imaju samo dvije vinarije – Krauthaker i Soldo, a mi smo ga imali prilike kušati na ovoj radionici.  „Baš je i ne vole vinari. Za razliku od nedodirljive graševine, manzoni je vrlo osjetljiva na rani mraz. Brzo raste, ali se redovi ne smiju saditi preusko, a tata ju je posadio na nagovor Bernarda Kozine, profesora sa zagrabačkog Agronomskog fakulteta. I imao je pravo – sorta manzoni u našim vinogradima odlično uspijeva i daje odlična vina“ objasnio je Mirko Soldo.

Sauvignon (2022.), zelenkasto žute boje i sortnih mirisa, sommeliera Darka Lugarića po mirisu je asociralo je na mladi grašak i šparoge, a Željko Suhadolnik je dodao da mu miriši i po listovima rajčice. Ostali su zaključili kako im se vino sviđa i da bi ga rado imali u čaši uz povrtni rižoto ili salatu od rajčica, mozzarelle.

Darko Lugarić, Mirko Soldo i Vjekoslav Madunić

Na red je došlo kušanje vina Chardonnay (2020.), prvog vina koje samostalno napravio Mirko Soldo, još dok je studirao. Iako je sada već „malo umorno“ kako je rekao Franjo Francem, i vrijeme je da ga se potroši do kraja zaliha, bitno je napomenuti da je na međunarodnoj izložbi Ferenc Komaromi na Balatonu 2022. godine proglašeno šampionom izložbe.

Šećer na kraju: Traminac mirisni (2022.). Zapravo, nije šećer, jer ovo je polusuho vino, a kako je napomenuo sommelier Lugarić, premalo ga se nudi u ugostiteljstvu. Naime, u ovakvom polusuhom izdanju traminac će vrlo dobro pratiti azijska jela. Jedan wok s kozicama, jako bi dobro prijao uz nama natočen traminac iz Vinarije Soldo.

Mirko Soldo s djevojkom

Na kraju radionice, kako to uvijek biva, rasplamsala se rasprava, a svi su prisutni zaključili da Vinarija Soldo ima velikog potencijala. Ono što joj nedostaje to je marketing. Dobra priča već postoji, kako ukazuju etikete vina: uz podrum vinarije teče potok koji dijeli dva diva: Krndiju i Papuk. Na njima Vinarija Soldo ima svoje vinograde, u vinogradima gotovo da nema dana kada ne puše vjetar, loza rjeđe poboljeva što su idealni uvjeti za ekološku proizvodnju. Budući da mlade snage pušu svoje vjetrove u vinariji, zasigurno se takva proizvodnja koja je sada vrlo tražena u svijetu nazire u bliskoj budućnosti.

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Marko Čolić i Sunčana Barušić

Jedinstvena Bugava i priča o Vinu za život

/u /od

Veliki poznavatelj i ljubitelj vina, Vjekoslav Madunić uzeo je žestok tempo. Sve češće se pobornici dobrih kapljica i oni željni upoznavanja novih etiketa, ponekad i do sada njima nepoznatih vinara i vinarija ili sorti grožđa sastaju u Češkoj besedi. Ovoga puta bilo je Vrijeme ZA… upoznavanje viške vinarije Vislander.

Darko Lugarić, Sanda Vojković i Vjekoslav Madunić

„Priča o Vislanderu priča je o otočanima – o Višanima i Britancima. Na Visu 1944. godine nije bilo dovoljno hrane, a muškarci koji su to mogli, nosili su puške i ratovali daleko od rodne grude. Na otoku su ostale žene, starci i mala djeca, a dok je oko njih bjesnio Drugi svjetski rat, Vis je skrivao britansku zrakoplovnu bazu koju su koristili i saveznici, uglavnom Britanci. U izolaciji je Višanima nedostajalo hrane, a Britanci su čeznuli za mirnodopskim užicima. Zato su nona Frona i dida Jure s vojnicima s britanskoga otočja sklopili još jedan savez – razmjenjivali su vino za hranu, suhi vojni obrok za plavac. I stoga slogan vinarije Vislander glasi Vino za život“ objasnila je na početku prezentacije vina svoje vinarije Sanda Vojković, koja je u vinariji Vislander zadužena za marketing, odnosno brendig. Naime, upravo zahvaljujući mlađim naraštajima koji su naslijedili vinograde na Visu i obiteljskim ih vezama spojili u jedno vlasništvo, izgrađena je nova, suvremena vinarija s podrumom, obnovljeni su vinogradi i posao se proširio, a ime Vislander malo po malo zauzima značajno mjesto na vinskoj karti Hrvatske.  Vinarijom, vinima kao i crtežima portreta na etiketama, te cijelom pričom vezanom uz vina, noni Franki Vojković, pradjeda Juri Dorotiću i ostalim članovima obitelji, Damir Radica uz Marka i Sandu Vojković odaju svojevrsni hommage.

Na Visu se oduvijek sadila loza, a uništeni vinogradi filokserom nisu se više pretjerano obnavljali, tako da čokota u naše vrijeme ima najmanje. Vis, naš najudaljeniji nastanjeni otok po mnogočemu je poseban, pa tako i po autohtonim sortama koje su tamo preživjele, a danas ih vrijedne ruke modernih vinara revitaliziraju, jer svjesni su da na svjetskom tržištu količinom ne možemo konkurirati, ali ljubiteljima dobre kapljice mogu ponuditi vina od autohtonih sorti koje ne rastu nigdje drugdje na svijetu. Takva je bugava (vugava) kojom je na cijelom svijetu zasađeno samo 15 ha (polovica je u vlasništvu Vislandera). Osim bugave (vugave), vinarija njeguje i sorte plavac mali i kuč (trbljan bijeli).

Prezentaciju je, uz Sandu Vojković i Vjekoslava Madunića, vodio sommelier Darko Lugarić, a dobar je početak bio ispunjen veselim mjehurićima koji su perlali u čašama, jer točio se pjenušac Komiška bonda (strana). Kao bazna sorta odabran je kuč (trbljan bijeli), koji daje svježa, laganija vina izraženijih kiselina, što je idealna baza za pjenušce, a uz tu sortu dodana je i vugava, ubrana u trenutku tehnološke zrelosti pogodne za proizvodnju pjenušavih vina.

Robert Brkić

„Bio mi je postavljen težak zadatak, ali kada sam vidio s čime raspolažem, za mene je to bilo otkriće. Na otoku s toplom mediteranskom klimom ubrali smo grožđe koje je imalo sedam grama kiseline na litru. Nisam niti trenutka dvojio da je kuč odličan za proizvodnju pjenušca, a u ovaj smo dodali 15% vugave“ objasnio je enolog vinarije Vislander, Robert Brkič.

Franjo Francem, enolog i sommelier i Marko Čolić na radnom zadatku

„Iznenađen sam da se na otoku može uzgajati vino od kojeg se radi tako dobar pjenušac i to od sorte od koje su se do sada radila stolna vina, kako smo ih nazivali. Dobiti tako lijepi uradak s perlama… kapa dolje“, kazao je enolog i sommelier Franjo Francem nakon što smo kušali pjenušac. Nakon kušanja mirnih vina – Bugava 2021. i 2022., dodao da bugavu, odnosno vugavu treba njegovati, te da moramo biti svjesni činjenice da se takva vina proizvode samo na Visu i ne mogu se s ničim usporediti. Tu činjenicu svakako treba iskoristiti u dobrom marketingu i biti ponosan na nju.

Kušali smo i Bugavu antique 2021. tako nazvanu jer je sličnija vinu koje se u prošlosti proizvodilo od te sorte. Naime, kada nije bilo inox bačvi, sva su se vina držala u drvenima, pa su vina bila teža, jača, robusnija. Trideset posto vina za etiketu Bugava antique, kompleksno vino s izraženim aromama marelice, badema i tropskog voća, odležalo je u drvenim bačvama od 500 listara, dok je ostatak bio u inoxu.

Vitomir Andrić i Željko Suhadolnik

Uvod u vina od sorte plavac mali bio je Rosé, dakako od plavca malog. Bilo je zanimljivo promatrati reakcije prisutnih kušača i kušačica. Miris ispunjen cvijetom šipka, brusnice i maline u pozadini, sigurni smo, nije oduševio samo ženski dio publike. Ali muški… nekako je ostao rezerviran i sa ispijanjem čaše i s komentarima. Zašto, nije nam jasno, jer u rosé vinu sigurno jednako uživaju žene i muškarci.

Slijedili su plavci – s položaja Milna (2019.), potom s položaja Voščica (2018.) i Ljubišće (2018.). Položaji toliko blizu jedan drugome, a toliko različita vina!  Nakon kušanja čula se rasprava o taninima. Plavci s Visa ne mogu se uspoređivati s teškašima s Pelješca i ostalih otoka, imaju vrlo nježnu strukturu tijela i arome i teško se nose s taninima koje su mnogi osjetili. Ali, posljednji plavac koji smo kušali s položaja Tihobraće plje (2017.) dobio je odobravanje većine – uostalom osvojio je broncu na Decanteru.

Treba još napomenuti da vinarija ima i svoju destileriju u kojoj nastaju rakije travarica i lozovača, likeri od kruške, rogača i oraha, a posebno su ponosni nagin od rogača – 24 Carob Gold Gin. Kao i svaki uradak pod etiketom Vislander i on ima svoju priču: Naime, izraz karat potječe od rogača (carob). U antičkoj su Issi mjerili težinu zlata i dragog kamenjak sjemenkama rogača koje uvijek imaju istu težinu). U rimsko doba zlatnik solidus težio je 24 sjemenke rogača. Tako od davnina 24 karata označava mjeru za stopostotno čisto zlatno, baš kao što danas 24 rogača njihovom ginu daju stopostotni čisti zlatni okus.

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Marko Čolić, Sunčana Barušić i arhiva vinarije Vislander

 

Vrijeme je ZA… vina vivodinskog vinara Josipa Vrbaneka

/u /od

„Tata, mi jedini u ovom kraju nemamo vinograd, imamo samo jabuke!“ rekao mi je sin Luka i tada smo, prije 23 godine, supruga i ja odlučili kupiti zemlju pogodnu za uzgoj vinove loze, na odličnom položaju Krasinec, pripisali je na sina i zasadili lozu. Luka je dobio pola hektara vinograda, s čokotima rajnskog rizlinga, sauvignona i graševine, a obitelj se počela baviti vinogradarstvom“, kazao je Josip Vrbanek na početku tradicionalnog predstavljanja vinara i kušanja vina – Vrijeme je ZA… kojeg organizira Vjekosav Madunić i ovoga puta uz pomoć sommeliera Darka Lugarića.

Darko Lugarić, Josip Vrbanek i Vjekoslav Madunić

Josip Vrbanek, jedan od četiri vinara Vrbaneka u Vivodini (Josip, Darko, Mirka i Zdenka),  čak je 26 godina radio na više pozicija u Institutu za voćarstvo, a bio je i prvi predsjednik Hrvatske voćarske zajednice. Ta povezanost s voćem, potaknula ga je još 1995. godine da sa obitelji iz vlastitih voćnjaka jabuka počne proizvoditi jabučni ocat. Nakon što se počeo baviti vinarstvom, bio je 12 godina predsjednik vinogradara i vinara Ozlja, a i dan danas je angažiran u promicanju ovoga kraja, ne samo u proizvodnji vina nego i aktivnostima koji ovaj kraj čine sve privlačnijim turistima (u Vivodini se organizira čak tri Wine&walk manifestacije, potom Štrudlafest…).

Josip Vrbanek

Naime, vivodinski kraj je stoljećima poznat vinogradarski kraj. Ali, nikada nije izazvao veću pozornost kod ljudi iz vinarske struke, a sommelieri, ugostitelji pa i novinari… kao da su preskakali ovaj kraj, smješten „malo sa strane“ sve poznatije Plešivice, praktički na slovenskoj granici. U prošlosti je godinama Badel otkupljivao kompletan urod, tako da su rijetki imali višak vina kojeg su mogli prodavati. Ipak, zadnjih dvadesetak godina profiliralo se desetak vinara koji su već zamijećeni i priznati na vinskoj karti Hrvatske. Osim četiri već spomenuta Vrbaneka, sve više se čuje za vina vinarija Frlan, Viktorovski, Lešćanec, Ferko, Štubljar, te u obližnjem Vrhovcu, vinarija Elvis Šoštar, a poznavatelji dobrih kapljica koji žele promovirati njihova odlična vina organiziraju radionice poput ove, ili primjerice – bili smo prisutni na Vinskoj Shpitzi u diWine Baru gdje je predstavljeno pet vinarija vivodinskog kraja).

Josip Vrbanek je među najvećim vinarima ove regije, a do 2003. godine, kompletirali su kupovinom već postojeće vinograde, najprije sa tri, a potom još jednim hektarom. Istodobno, kako šire vinograde i s izlaskom na tržište 2003. godine, od Badela kupuju veliku vinariju sagrađenu 1938. godine u kojoj i danas prosječno godišnje proizvedu 60.000 litara vina (u butelje pune vino isključivo iz vlastitih nasada, dok u boce od litre i za prodaju vina u rinfuzi, otkupljuju grožđe od lokalnih vinara).

Vinarija Josip Vrbanek u asortimanu ima čistu graševinu, rajnski rizling, sauvignon, sivi pinot, chardonnay, lovrijenac, dišeću raninu i muscat ottonel, te dvije kupaže: rosé (frankovka i portugizac u jednakim omjerima) i crveni cuvee: frankovka, portugizac i lovrijenac).

Kušali smo devet etiketa, a moramo pohvaliti da su bijela vina bila odlično ohlađena. Najprije se otvarala mlada Graševina (2022.). „Ovu svježu, laganu graševinu ne smijemo uspoređivati s onom iz Slavonije ili Podunavlja, jer puno je nježnijeg tijela, a uostalom, svako vino u sebi odražava terroir gdje raste, a ova je iz Vivodine“, kazao je somellier Darko Lugarić kušajući prvo vino.

Drugo koje nas se jako dojmilo bio je Rajnski rizgling 2021., lijepe svijetlozelene boje, tipičnih sortnih mirisa, bez tercijarnih mirisa petroleja. Punjen u alzašku bocu, dobio je od prisutnih vinskih znalaca i onih koji cijene dobru kapljicu, čistu peticu.

Oduševio nas je i Sivi pinot (2022.) sa položaja Sveti Duh, okrenut ka zapadnoj strani na 350 metara nadmorske visine. Svježe i bistro vino, lijepoga mirisa koji će staranjem postati i intenzivniji. Josip Vrbanek, koji, za razliku od nekih vinara, nije vičan samopromociji, ispričao je kako iz berbe 2021. nema više niti jednu bocu. Naime, prilikom posjeta Hrvatskoj, predsjednik Francuske, Emmanuel Macron kušao je na svečanom ručku u zagrebačkom restoranu Gallo, upravo sivi pinot (2021.) vinarije Josipa Vrbaneka i bio oduševljen njime. „Nakon što je taj podatak naveden na portalima i u tisku, sve zalihe smo rasprodali i sada mi je žao da nismo ostavili koji karton da se možemo pohvaliti kad nam u vinariju dođu dragi gosti“, kazao je Josip Vrbanek.

U vinariji Josipa Vrbaneka vino sorte chardonnay ne odležava u drvetu, kako su vinopije inače navikle kad kušaju vino te sorte. „Ne volim da drvo nadjača sortnost, a upravo kod chardonnaya želim da se ona osjeti, zato vino odležava samo u inox tankovima“, objasnio je Josip Vrbanek, a kušajući njegov Chardonnay 2022. uvjerili smo se da je lijepo pitak i zaključili da bi odlično prijao uz lungić, teletinu ali i riblja jela, primjerice smuđa.

Rosé vino iz vinarije Josipa Vrbaneka nešto je dublje boje, mogli bismo reći boje korice luka, mirisa po zrelijem voću, a zanimljivo je da ga rade kupažom dvije sorte crnog sortimenta tipične za plešivičko- vivodinsko područje, koje se tradicionalno uzgajaju godinama: 50% frankovke i 50% portugisca. Dobro ohlađeno sigurno će biti traženo u ljetnim mjesecima, a budući da je polusuho, najviše će se sviđati onima koji u rosé vinima vole osjetiti ostatak šećera.

Najiščekivanije vino tog popodneva bio je Lovrijenac (2019.), a vinarija Josipa Vrbaneka jedna je od rijetkih koja komercijalno proizvodi lovrijenac i pod tom ga etiketom stavlja na tržište. Sorta lovrijenac  nastala je križanjem pinota crnog i guais blanca ii bijele beline velike, ali do kraja nije razjašnjen njegov DNK niti porijeklo. Međutim, kako je većina sorti nastala u Francuskoj, smatra se da je i ova porijeklom iz Alzasa. Uzgoj te sorte zadržao se većinom na području nekadašnje Austrougarske a vino od te sorta poznato je pod više loklanih naziva: Saint Lorentz, Vabžinec, Šent lovrenka, a na području Vivodine „susreli“ su se sorta lovrijenac i Sveti Lovro, svetac i zaštitnik.

Franjo Francem, enolog i sommelier

„Vino zaslužuje pažnju jer je odmak od uobičajenog razmišljanja o crnom vinu kao nabildanom teškašu koji mora imati velik postotak alkohola. Lovrijenac je sve suprotno od toga: radi se o crnom vinu koje je lagano, osvježavajuće s okusom višnje i trešnje. U njemu ništa ne bode i ne iskače. Tanini su svilenkasti, zreli, slatki i zaokruženi što je njegova prednost, a ne nedostatak, pogotovo danas kada se na tržištu traže pitka crna vina koja ne obaraju s nogu nakon jedne čaše“ kazao je Franjo Francem, vrlo cijenjeni enolog i sommelier, a ostatak se publike složio s njegovim mišljenjem.

Osim vina, Vrbanek je najveći proizvođač prirodnog octa u Hrvatskoj. Rade jabučni ocat, potom vinski bijeli i crveni ocat, ocat od plavca malog s otoka Pelješca te ocat od meda. Cijenjen je i njihov hladno prešan te pasteriziran sok od jabuke i to od plodova iz vlastitih voćnjaka. Njegova se vina piju od Zagreba sve do Dubrovnika, a uskoro će iz vinarije Josipa Vrbaneka krenuti i izvoz u Nizozemsku te u još nekoliko zemalja. Želimo mu svu sreću!

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Mario Milošević i Sunčana Barušić

Vrijeme je ZA… vina mlade vinarije Vjekoslava Majića

/u /od

Svaki početak je težak. Malo toga imaš iza sebe, a puno se koraka mora napraviti do uspjeha, gomila truda uložiti da bi se sve posložilo onako kako želimo. A biti u početku vinarstva, još je teže. Baviti se uzgojem grožđa i vinarstvom vrlo je rizičan posao: umjesto krova nad glavom imaš otvoreno nebo i nikada ne znaš što će ti hirovita priroda prirediti i poslati s visina: kišu, tuču, orkanski vjetar ili sunce koje nemilice prži. Ponekad je blagonaklona, a ponekad u desetak minuta bude uništen godišnji trud. Težak je to posao, surovi su uvjeti, ali su i „tvrdi“ ljudi koji se odluče upustiti s prirodom u koštac.

Vjekoslav Majić

Jedan od takvih je Vjekoslav Majić, vlasnik Vinarije Majić koja je na tržište prije nekoliko godina plasirala vina iz svojih mladih nasada u Hercegovini. Majićeva vina imali su do sada prilike kušati gosti u Lagerfeld Hofu u Wuppertalu, gdje se vinar godinama bavi hotelijerstvom i ugostiteljstvom, jer kao većina Hercegovaca i Majići su imali mali vinograd od otprilike 3500 trsova, a u mjestu Vitina, podrum. Danas u Cernu imaju modernu vinariju sa kušaonicom, a u planu je sagraditi i više apartmana te privući i ugostiti ljubitelje vina.

„Sve je krenulo iz obiteljskog podruma gdje smo uvijek imali do 2000 litara vina – za svoje potrebe, goste, drage ljude i prijatelje, a ljubav za vinarstvo naslijedio sam od djeda koji se u ono doba vratio iz Amerike, posadio loze i sagradio taj na prvi, obiteljski podrum. Imao je četiri sina i svakom je dao po jednu bačvu. Ta je bačva i dan danas u mom podrumu i u njoj odležava crno vino koje me podsjeća na djetinjstvo. Budući da sam se u Njemačkoj počeo baviti ugostiteljstvom i hotelijerstvom, vino iz obiteljske vinarije nudio sam gostima koji su bili oduševljeni njime. Tada sam odlučio ozbiljnije se baviti vinarstvom. Prve smo velike nasade napravili tijekom 2018. i 2019.-te godine (otprilike 18.000 trsova), a ovoga proljeća zasadili smo još 15.500 loza na plantaži u Ljubuškom blatu gdje su svoj prostor u zakupu pronašli i drugi Ljubuški vinari“, kazao je Vjekoslav Majić na već tradicionalnom kušanju vina Vrijeme je ZA… koje organizira Vjekoslav Madunić.

Vinar Vjekoslav Majić na kušanje je donio deset etiketa koje je ljubiteljima vina željnih isprobavanja i upoznavanja novih vinarija predstavio uz stručnu pomoć sommeliera Darka Lugarića.

Za početak, istodobno su otvarane butelje napunjene vinom od sorte žilavka – iz berbe 2022. i berbe 2021. „Ovo vino, iz berbe 2022. je nefiltrirano, natočeno je za ovu prezentaciju i vidi se kako je mutno. Ali već sada ima izražene mirise herbalnog i voćnog karaktera i onima iskusnijima sigurno govori kakvo će to vino biti kada bude potpuno završeno, kada dostigne svoj puni potencijal“, kazao je Darko Lugarić nakon čega se kušala žilavka iz prošlogodišnje berbe, finih herbalnih nota i citrusa u dubini. Svi prisutni su zaključili kako je ovo vino pitko, lagano, idealno za ljetne dane.

Na red je došao Pošip (2021.). „Pitate me zašto sam u Hercegovini zasadio sortu pošip. Pa zato što me oduševilo vino od te sorte koje mi je ponudio moj susjed. Hercegovački pošip ne može se i ne smije uspoređivati primjerice s onim s otoka Korčule. Ali, dokazao sam da mogu dobiti vino puno slasti, a ima i potencijal duljeg odležavanja. Kakvo će biti za nekoliko godina, to ćemo vidjeti, jer napominjem, vinarija je mlada, nasadi su mladi, a vino je u bačvi ili boci živo i razvija se“ kazao je vinar Majić.

U Hercegovini raste i grožđe sorte chardonnay, što nije niti čudo, jer to je gotovo najrasprostranjenija sorta na svijetu. Ali, chardonnay iz Hercegovačkog tla daje posebna vina, opet je dokazao Vjekoslav Majić koji ne voli i ne želi da u njegovim vinima drvo preuzima aromu sortnosti, stoga je ovo vino sazrijevalo samo u inox bačvama. „Ako u Hercegovini, gdje većina vinograda, zbog drobljenog kamena i kiše koja je isprala zemlju, izgledaju poput mjesečeve površine, prekasno berete chardonnay, dobiti ćete obično vino. Stoga smo grožđe brali rano – 10. kolovoza i niti dana poslije, jer temperature uz kamen mogu dosegnuti i 60°C“ kazao je Majić dok su se praznile čaše jer na red je došlo peto vino.

Točio  se bijeli cuvée White two Sisters i  to cuvée sorata i godišta. Naime, u vinu se nalazi 50% chardonnaya iz berbe 2022., 30% pošipa (2022.) i 20% žilavke iz berbe 2021. koja je odležavala u bačvama od drva akacije. „Ovo je moderni Hercegovački cuvée s potencijalom za odležavanje. Vrlo interesantno vino koje će sigurno nakon nekog vremena pokazati odlične karakteristike“ kazao je sommelier Lugarić.

Rosé Kate (2022.) bio je „međustepenica“ između bijelih i crnih vina. Oduševio je najviše žensku publiku, jer u čašama se našlo vino intenzivne pink boje što nije niti čudo jer ga Majić radi od 85% trnjaka i 15% merlota. „Mislim da sam među rijetkim vinarima koji od ovih sorata radi rosé i to mi je bila namjera – da moj rosé bude poseban“ kazao je Majić, a mi se nadamo da ćemo ga moći kušati drugi godine i na Festivalu Pink Day – Zagreb.

Blatina 2019 bilo je sedmo vino koje smo kušali na prezentaciji Vrijeme je ZA… „Blatina je također autohtono vino moga kraja. Kaže se tko nema u vinogradu žilavke i blatine, taj nema niti kućnog broja“ našalio se vinar Majić i nazdravio vinom karakteristične rubin crvene boje s finim voćnim mirisima crnog bobičastog voća, koje je odležavalo u bačvama od 1500 litara u starom podrumu u Vitini.

Vjekoslav Majić voli u svom vinogradu, a onda i podrumu eksperimentirati. Zasadio je grožđe sorte cabernet sauvignon iz jednostavnog razloga: zaključio je da je Hercegovačka zemlja i podneblje idealno za njega. Iz čaša su se širili tipični mirisi i okusi bobičastog voća, a vino je njegovano u francuskom hrastu. Zaključak prisutnih: iako je vino četiri godine staro, zapravo je mlado. Bit će ono pravo kad u tami podruma odleži još najmanje dvije godine.

Darko Lugarić, Vjekoslav Majić i Vjekoslav Madunić

Na kušanju se točio i mladi, možda premladi Trnjak 2021. vino od autohtone sorte koja se sve više uzgaja u Hercegovini. „Izgled, odnosno boja i okus govore kako je ovo još „neukroćeni“ tinejdžer kojemu treba još dosta vremena da se smiri, posloži i sazre, a onda će to biti jedno veliko vino“ zaključio je Darko Lugarić, dok se otvaralo posljednje vino doneseno na kušanje iz vinarije Majić – Cuvée Red Two Sisters 2019. (50% cabernet sauvignon, 30% trnjak i 20% merlot) predivnog okusa po bobičastom voću, klinčiću i cimetu. Ponavljamo, Vinarija Majić mlada je vinarija i ovo vino, kao i sva kušana ima potencijala za odležavanje i bit će u punoj formi za nekoliko godina. Nadamo se da će ga vinar Vjekoslav Majić dobro čuvati u svom podrumu.

 

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Marko Čolić i Sunčana Barušić

Vrijeme je ZA…odlične žlahtine, prošek i plavac mali iz podruma vinara Antona Katunara

/u /od

Ovoga puta na promociji vina naziva Vrijeme je Za… sommelierima, profesionalcima, vinskim znalcima i onima koji cijene dobru kapljicu predstavila se vinarija Antona Katunara iz Vrbnika na otoku Krku.

„Katunar Estate Winery nastavak je obiteljske tradicije vinogradarstva i vinarstva. Gruntovni zapisi, kao i jedna od starijih otočnih vinskih arhiva govori o stoljetnoj vinarskoj tradiciji moje obitelji, a generacije unazad uzgajali smo vinovu lozu uglavnom u Vrbničkom polju. Zaokret u vinariji dogodio se devedesetih godina kada je obitelj odlučila kupnjom i zakupom objediniti zemlju u Bašćanskoj dragi. Radilo se čak o 800 parcela na kojima danas uzgajamo žlahtinu koju, ako se pribroje i vinogradi u Vrbničkom polju imamo 150.000 trsova, potom zasadili smo 22.000 trsova plavca malog, a to je ujedno i najsjeverniji položaj na kojem se uzgaja ova autohtona hrvatska sorta” započeo je predstavljanje svoje vinarije Toni Katunar.

Toni Katunar

 

“Uzgajamo i 16.000 trsova hrvatske autohtone sorte sansigot (zovu ga još i sušićan), a zasadili smo i otpriike 4000 loza debejana koji je također hrvatska, odnosno krčka autohtona sorta kao i žlahtina. Osam stotina parcela koje sam spomenuo nalaze se na položaju Šupele u neposrednoj blizini crkvice Sv. Lucije u kojoj je pronađena bašćanska ploča, na 150 metara nadmorske visine, što se pokazalo odličnim odabirom“, nastavio je Toni Katunar i dodao kako je povijest vinogradarstva na našem najvećem otoku zabilježena i na znamenitoj Bašćanskoj ploči na kojoj su uklesani listovi vinove loze.

Sommelier Darko Lugarić, u ulozi moderatora prezentacije i vinar Toni Katunar

Na kušanje je Toni Katunar, koji je od ove godini novi predsjednik udruge Vina Kvarnera, donio osam vina: Žlahtina Sv.Lucija 2022., Žlahtina Sv.Lucija 2020., Žlahtina Festivum 2018., Žlahtina amfora 2019., Sansigot 2020., Kurykta Riserva 2019. (cuvee sansigota i debejana), Plavac mali 2018. te Prošek desertno vino iz 2017.

Mnogi su ostali iznenađeni bojom, mirisom i okusom mlade Žlahtine Sv. Lucija 2022., a potom i Žlahtine Festivum 2018. koja je nastala trotjednom maceracijom u otvorenoj posudi, te Žlahtinom Amfora 2019. divnom orange vinu koje stječe sve više popularnosti, pogotovo kod mlađe publike. Očito, krševito tlo u neposrednoj blizini mora (što znači i dvostruku insolaciju), uvelike doprinosi da su vina mnogo ozbiljnija i snažnija u usporedbi s onima od grožđa koje raste u Vrbničkom polju.

Mnogo je polemike izazvao Plavac mali 2018. Publika je bila podijeljena jer su ga mnogi počeli uspoređivati s vinom koje je raslo na uzavrelom dalmatinskom kršu. Ovaj plavac mali, koji raste i rodi na najsjevernijem položaju daje blaža vina, vina koja na prvi gutljaj ne obaraju s nogu već omogućuju dugotrajnije uživanje uz dobro odabrani obrok pa čak i samostalno. Kvalitetnu Katunarovog plavca malog i činjenicu da njime ova vinarija prati svjetske trendove lakših vina, dokazuje i veliko priznanje na Decanteru 2020. godine.

Toni Katunar, Darko Lugarić i Vjekoslav Madunić

Na žalost, vina vinarije Katunar Estate Winery mogu se nabaviti samo u njihovoj vinariji ili putem njihovog web shopa. Zašto? Možda odgovor leži u izjavi Vjekoslava Madunića, organizatora vinskih kušanja Vrijeme je Za… „Na promocije redovito zovem male i velike distributere, sve koji su povezani s vinima i koji bi mogli ostvariti suradnju s malim, ponekad u Hrvatskoj i nepoznatim vinarijama, ali dosada se nitko nije odazvao“.

Foto: Marko Čolić i Sunčana Barušić