Agapito – mala vinarija s posebnim vinima
Sjeverni, najmanje istražen i turistički ne toliko eksponiran dio Istre još uvijek krije svoje bisere, ali njihov sjaj je počeo privlačiti sve više pozornosti. U tom dijelu, u blizini Buzeta, nalazi se najveće Istarsko akumulacijsko jezero – Butoniga, koje služi kao vodospremnik, pa zahvaljujući njemu veći kontinentalni i obalni gradovi našeg najvećeg poluotoka imaju dovoljno pitke vode. A u njegovoj blizini, u mjestašcu Marčenegla, na dijelu koji se zove Vrh, obitelj Agapito od kraja 19. stoljeća uzgaja vinovu lozu i u podrumima svoje male vinarije proizvodi i njeguje vina.

Veliki vjetar u leđa vinarija Agapito, koja je dobila ime po obiteljskom prezimenu (agapa – grčki: nesebična i nečulna ljubav) je dobila nakon što je 2022. godine na Vinistri, u kategoriji odležanih terana njihovo vino proglašeno šampionom. Od tada je ime vinarije sve više spominjano, a njihovo gostovanje na Vinistri te na ovogodišnjem Vinartovom Petit Tastingu privuklo je sve više poklonika njihovih vina.

A, ona su posebna. Osim što je dio njihovih vinograda spada među najstarije u Istri (između 130 i 150 godina), Paolo sa svojim ocem Neviom Agapitom spaja tradicionalno (kako ih je naučio nono Milenko) i moderno, pa crna vina dozrijevaju minimalno tri godine u drvenim bačvama, dok bijela prolaze crio-maceraciju. U vinogradu uzgajaju grožđe i u podrumu njeguju i vina od zaboravljenih sorti koje su zbog njihove zahtjevnosti u vinogradima vinari zamijenili otpornijim. Radi se o sortama duranija, hrvatica (ili kako je još nazivaju croatina), likant i trenutačno vrlo zapostavljena sorta u Istri – borgonja.

Ne samo da od tih sorti proizvode mirna monosorta vina, nego su odlučili raditi pjenušce. Na radionici Vjekoslava Madunića „Vrijeme je za…“, koju je vodio sommelier Darko Lugarić, imali smo privilegiju kušati njihove prve pjenušave uratke (napunili su samo 300 boca).

Duranija pjenušac je nastao miješanjem berbi iz tri godišta (non vintage), odnosno2021., 2022., i 2023. Odležavao je na kvascima tri godine, herbalnih je nota i intenzivnih mirisa na nosu, užitno i jedino što su vinski stručnjaci zamjerili – nedostaje mu perlanja. Ali, to je prvi pokušaj Nevija i Paola Agapito i gotovo smo sigurni da će iduće godine pjenušac biti savršen i vrlo primamljiv, budući da pjenušca od sorte duranija nema na tržištu.

Kušao se i prvi pokušaj proizvodnje pjenušca od sorte hrvatica nastalog istom metodom i non vintage iz dva godišta – 2021. i 2022. Mirisa na trešnju i marelicu s dodatkom karamele, s malo više ostatka sladora od prethodnog kušanog pjenušca te dobro ohlađen prijat će u ljetnim mjesecima!

Obitelj se vinarstvom i vinogradarstvom bavi dva stoljeća i njihovim se vinima osjeća obiteljski trud. Obitelj u svaki korak proizvodnje daju najviše od sebe i to od vinograda do podruma, a njihovu obiteljsku priču kazuje Agapito Malvazija Istarska 2024. Zapravo, to je Malvazija kakva se proizvodila nekada. Agapito Malvazija je drukčija, jedinstvena. A, posebna je i po tome što se Paolu i njegovom ocu u proizvodnji pridružila enologinja Tina Lovin Mrak, Paolova djevojka.

Veliku su pažnju izazvala i mirna vina od sorte duranija i hrvatica. Prvo je veliki stručnjak za vina, Franjo Francem pohvalio i savjetovao da ustraju u njegovoj proizvodnji koja može postati „biser“ ove vinarije.

Na radionici se kušalo vino od sorte borgonja, Agapito Rožoljo. Ime je dobio u čast pokojnog djeda koji je za Borgonju uvijek govorio da je poput rožolje – likera od ruža. Mi smo više osjetili miris i okus griotta, cimeta, sladića i zamišljali kako bi se odlično sljubilo sa Stubičkom pisanicom ili Žgvacetom od boškarina.

„Ne možeš biti vinarija u Istri a da nemaš teran“, govore mnogi. E, pa kušali smo i Agapito Teran Riserva odlično izraženih mirisa po višnji, zreloj trešnji, ribizu i blagih slatkih začina. U ustima nismo osjetili visok alkohol (14%), niti prevelik utjecaj drva (provelo je tri godine u francuskom hrastu), a tanini su bili izglađeni. Nas je jedino zasmetala izražena kiselina, ali, to je karakteristika terana, a o ukusima se ne raspravlja!

Obitelj Agapito ne stremi ka velikom rastu. Ostati će boutique vinarija, obrađivat će onoliko trsova i proizvoditi vina koliko mogu sami, uživati u plodovima svog rada i truda i usavršavati se. A mi se veselimo da ćemo iz njihovih podruma imati prilike kušati drugačija, posebna i jako fina vina.
Tekst: Sunčana Barušić
Foto: arhiva vinarije Agapito, Sunčana Barušić i Marko Čolić