Na večernjem izdanju Vinske face s placa kušala su se vina vinarija Ipša i Rizman, te vino enologa Petrića

Vinske face su prilično izdržljive, a koliko su one izdržljive, toliko su organizatori manifestacije Vinska faca s placa, sommelierka Manuela Maras i Ivo Pavlović, vlasnik wine shopa Witrina u kojoj se od samog početka odvija manifestacija – uporni. Što naume, to ostvare!

Da pojasnimo: na plac ideš danju (rijetki idu noću, ali iz drugih razloga). Ali, toga dana (subota) u Laubi se odvijao jedini festival ružičastih vina u Hrvatskoj, Pinkd day. Dakako, vinske face su odjenule barem jedan ružičasti detalj i uputile se na kušanje roséa više od stotinu vinara Hrvatske, susjednih nam zemalja i onih malo udaljenijih. Bilo je u Laubi i vinskih radionica, čaše su zveckale, kušalo se i popilo dosta – ne samo rosea, nego i koktela. Ali, vinske face, osim što imaju za vino istreniran njuh i osjet okusa, imaju poprilično kondicije, pa su se uputile u Witrinu, na Vinsku facu s placa koja je ovog puta, zbog spominjanog festivala počela u noćnim satima. Face ovoga puta nisu došle s placa, nego iz kuće za ljude i umjetnost, a zvučna imena gostujućih vinara bila su dovoljan razlog da se navrati podno katedrale, odnosno ovoga puta – na terasu iznad Europskog trga, jer Manuela i Ivo dobro su pretpostavili. Došlo je toliko faca da bi ih bilo teško ugurati u prostorije wine shopa. Uostalom, bilo je tu i odličnog, pred facama skuhanog rižota…

„Dolazim iz sela Ipši, a tko ne zna gdje su Ipše, za orjentaciju – nasuprot su Motovuna. Radimo maslinova ulja, a s vinima smo malo mlađi. Uglavnom radimo prirodne macerate, 5-6 etiketa, a od toga ćete večeras kušati tri: Pjenušac extra brut (2020.) od čiste malvazije koji je 20 mjeseci ležao na kvascima, potom Malvaziju (2019.) koja je imala malo dužu fermentaciju između 20 i 30 dana. Toliko je trajala i maceracija, jer ih radimo zajedno. Bila je otvorena, na vlastitim kvascima, potapana i tri puta dnevno. Potom smo je prešali, i stavljali u otvorene kace da se nataloži težak talog, a zatim premjestili u drvene bačve gdje je stajala devet mjeseci. Dakako, uz miješanje da se dižu talozi. Nakon drva punili smo je u boce u kojima je, prije stavljanja na tržište, ležala tri godine. I nakraju, kušati ćete Pinot sivi (2020.) kojeg radimo s istom filozofijom kao i maceriranu malvaziju, samo što je ovaj pinot bran godinu dana prije“ rekao je Klaudio Ipša koji se sa suprugom Irenom maslinarstvom bavi preko 25 godina, a prošle je godine otvorio novu, luksuznu kušaonicu na potpuno obnovljenom obiteljskom imanju koje je otkupljivao svih tih 25 godina.

Prava je to obiteljska priča u koju su uz Klaudija i Irenu uključeni kćerka Antonija, sin Ivan i njegova zaručnica Valentina. Obiteljska i zaokružena priča, jer maslinovo ulje traži hranu, hrana traži vino, pa je obitelj odlučila zasaditi lozu i okušati se u vinarstvu. Ispočetka samo za vlastite potrebe, a danas imaju 25 000 čokota.

I dok su se počeli širiti mirisi rižota od liganja i sipa kojeg su facama pripremali uvijek vrijedni i dovitljivi blogeri/infulenceri/ponajviše odlični kuhari, Sandra Rončević (@oslanomislatkom) i Mile Butorac (hungry_mile), počelo se predstavljati vino iz druge vinarije, druge vinske regije – sa Komarne.

„Večeras sam donio jedno vino i to rosé, jer danas je dan roséa. Rusula vinarije Rizman je rosé od plavca malog, sorte poznate po visokim taninima, punoći i tamnom prosušenom voću. Ovo je vino pravo iznenađenje. Naime, kada kušate rosé napravljen od iste te sorte, a on aromama prvenstveno podsjeća na trešnje, maline i prožet je nježnim, cvjetnim aromama, dokaz je da se od naše autohtone sorte mogu raditi delikatna, jednostavna i privlačna vina a ne samo robustne teškaše“ kazao je Salvador Mandarić, vinski konzultant, edukator i sommelier koji surađuje s vinarijom Rizman, budući da je Damir, najmlađi od braće Štimac bio spriječen doći u Zagreb.

Štimac, Rizman… mnogim facama nije bilo jasno, pa da pojasnimo. Obitelj Štimac se bavi vinogradarstvom još od početka prošlog stoljeća. Prve je nasade zasadio pradjed Mihovil Mijo Popich, poznat pod nadimkom Rizman. Živio je u obiteljskoj kući u Opuzenu, a nakon što je peronospora poharala vinograde, bio je prisiljen iseliti se u Ameriku. Međutim, ljubav prema domovini i zemlji koja, ako uložiš u nju dovoljno rada, ali i ljubavi, daje tako divne plodove je prevladala. Mihovil se vratio u Hrvatsku, u svoj rodni kraj, ponovno su niknuli vinogradi, a posljednji, na Komarni, zahvaljujući vrijedim rukama mlađih generacija, koja ime vinarije odabrala njemu u čast. Upravo ta mlađa generacija obitelji Štimac, sa još šest vinara ove regije začetnici su nastanka najmlađih vinograda u ovom dijelu Hrvatske – Komarne. Obitelj je iznad vinarije, na 253 metra nadmorske visine, s najljepšim pogledom na Pelješac i dakako, most, izgradila kušaonu koju se mora posjetiti!

U trenutku kad je rižoto, mirisan, kremast, divan, taman začinjen (treba imati hrabrosti rižoto pripremati na otvorenom za tako velik broj gladnih usta!), svoje je vino počeo predstavljati mladi enolog Rikard Petrić koji je zaslužan i za odlična vina vinarije Stina sa otoka Brača. „Igrom slučaja sam kupio vinograd i to 2016. godine kada sam obilazio nasade otoka Hvara. Odmah sam znao da je to najbolji vinograd kojeg sam ikad vidio i pomislio – ovo moram kupiti za sebe. I tako samo postao vlasnik vinograda i napravio vino po svom ukusu. Onakvo kakvo ja volim, bez kompromisa. Uzimao sam samotok, da dobijem najbolje i danas ćete se uvjeriti da je ovaj plavac Lapis Rubrum Plavac mali (2018.) poseban. Nisam htio napraviti vino koje će nakon tri gutljaja udariti u glavu i oboriti s nogu. Htio sam da bude elegantan, pitak, a bogat i pun“ kazao je Rikard Petrić, a face su zaključile da govori istinu. S rižotom od liganja i sipa postao je sjajan par.

Kako tko, uglavnom su face počele hvatati zadnje tramvaje (ili čekati taxi službu, jer na ovoj manifestaciji odgovorno se pije), a pozitivni komentari za ovaj susret završavali su i upitom – što će nam Manuela i Ivo sljedeće pripremiti?

Tekst: Sunčana Barušić