Jede vam se nešto ljuto, začinjeno i drukčije? Fuego ima sve to – pa i više

Neki se sjećaju, dok oni mlađi slušaju od starijih – ponekad i dosadno nostalgičnih: kad se u Zagrebu otvorila pizzeria, bila je to gastronomska revolucija. Da ne govorimo o burgerajima, koji to, u ono doba zapravo i nisu bili, ali konačno su nudili nešto drukčije (a za limenku poznatog gaziranog pića moralo se potegnuti do Italije ili Austrije).

Danas je potpuno drukčije. Mnogi kod kuće, potajice uče jesti sa štapićima, jer preplavili su nas restorani s azijskom hranom, tko voli može pojesti i indijsku, grčku, libanonsku… Na festivalima se chefovi natječu tko će napraviti bolju pizzu, burger, marinirana krilca, sporo pečeno i trgano meso (pulled – da pojasnimo), raspravlja se o najboljim poke-ima ili ramenu. Ljudi vole istraživati, probati nešto drukčije, u tanjurima obilaziti svijet. A, Latinska Amerika… ona se „nudi“ na tanjuru u Fuegu, dvadesetak kvadratnih metara velikom street food restoranu u zagrebačkoj Zelinskoj ulici 7.

Sad će znalci i gastro-istraživači upitati, pa što je tu novoga, jer je restoran Fuego Fresh Latin Food  Richard Gruica, Amerikanac hrvatskog podrijetla s bogatim iskustvom u gastronomiji, otvorio prije dvije godine. Dakako, nova su jela, Gruica je proširio jelovnik, a uskoro osim Latinsko Američke i Meksičke hrane planira ponuditi i omiljena jela Kubanaca, za koje tvrdi da će ih Hrvati odmah zavoljeti, jer na jednom će se tanjuru susresti meso, grah i nešto slično čvarcima s još mnogo sastojaka i dakako karakterističnih začina.

U Fuego Fresh Latin Food restoranu sve se priprema na dnevnoj bazi (fresh=svježe), jer kad dobro razmislite, niti nemaju prostora za pohranu gotove hrane. Sve je pitanje dobre organizacije (za to se pedantno brine Gruica) i vrijednog osoblja, a najbitnija je priprema. „Govedinu uglavnom mariniramo tri dana, a potom je dugo pečemo, pripremimo mariniranu piletinu, svinjetina je sporo pečena, a sve umake radimo sami. A, potom su jela čarolija kombinacije mesa, priloga i onog najvažnijeg: začina. Kako mijenjaš začine, tako dobivaš nove okuse i nova jela. Eto, to je moja tajna, kako uspijemo „izbaciti“ iz tako malog prostora gotovo 200 narudžbi dnevno“, pojasnio je Richard Gurica i naglasio da se jela mogu naručiti preko Wolta i Glova.

Porcije se, dakako, mogu podići i osobno, pojesti ih za visokim stolićima ispred restorana, ili – dobra ideja – u susjednom kafiću. „U dobrim sam odnosima s vlasnicima. Budući da u Fuegu ne nudim pivo i vino, obostrano smo zaključili da su dobrodošli gosti s obrokom iz mog restorana, koji će naručiti piće iz njihovog kafića. Jer, pivo i hrana koju pripremam jako se vole“, našalio se Gruica dok smo, za početak ispijali dobro ohlađen Flor de Jamaica, slatki čaj od hibiskusa s 12 začina. Prirodni napitak pun antioksidansa – idealan za ljetne dane.

„Svu hranu poslužujem u pakiranjima koja se mogu reciklirati: ovaj čaj je u staklenki (iako bi mi bilo jeftinije kupiti plastične boce), a hranu pakiramo u kartonske posudice ili kutije, dok su deserti u plastičnim posudicama koje se također mogu reciklirati. Meni jednostavnije, jer nemam posuđa za pranje, a za prirodu zdravije“, kazao je Richard Gruica koji živi na relaciji SAD-Hrvatska.

Na pitanje zašto je riskirao i otvorio u Hrvatskoj restoran brze hrane spremno je odgovorio: „Pa morao sam se vratiti Hrvatskim korijenima. Mama je odrasla u zagrebačkoj Draškovićevoj ulici, tata na Medvešćaku. Rođen sam na Jamajci, godinama sam živio na Karibima, bivša mi je žena Peruanka, a moja američka adresa je u Miamiju. A što se tiče tipa restorana… razmišljao sam što bih rado pojeo kada dođem u Zagreb. Prvotna ideja je bila nuditi najbolji barbecue (roštilj), onakav kakav se radi u Americi, ali ovaj prostor, koji je prije bio foto-kopiraona je premalen za takav tip pripreme hrane. A, budući da je u Miamiju latinoamerička kultura iznimno jaka, odlučio sam Zagrepčanima pripremati jela Latinske Amerike. Na kraju je ispala mješavina Meksičke i Latinsko Američke kuhinje“.

Kad se Fuego Fresh Latin Food  otvorio, nudili su jednu vrstu empanada, danas pripremaju tri vrste: kušali smo empanade sa piletinom, govedinom i svinjetinom uz umake Pico de Gallo Salsa, Guasacaca (umak s avokadom) i Sweet & Spicy Mango Sauce. „Tijesto mijesimo sami, a za vegetarijance ili one kojima baš trenutno ne prija meso, nudimo empanade punjene s kukuruzom i sirom. Empanada se može napraviti i slatka: u Fuegu radimo nadjevene s bananama i kokosom, začinjene cimetom, a prelivene čokoladom i karamel umakom s mangom“ pohvalio se Gruica.

Kušali smo i poveliku porciju Nachosa s mesom, a kad se naručuje, može se odabrati: piletina, govedina ili svinjetina). Prelivene su s topljenim sirom, umakom na bazi vrhnja, s manje ili više jalapeno papričica, a Gruica ne štedi niti na začinima, tako da je svaki zalogaj iznenađenje.

I tacose rade sami. U ponudi su s piletinom, govedinom i svinjetinom. „Ideja vodilja mi je da se sva hrana može ponijeti za van, dapače, preporučujem da je se uzme i pojede gdje gostima najbolje odgovara. Jedino tacose ne šaljemo dostavom. Oni moraju biti hrskavi, a kad stoje ili putuju dostavom, „napiti“ će se nadjeva i postati mljeckavi“ objasnio je Gruica dok smo s užitkom hrskali i uživali u vatrometu okusa svakog nadjeva.

Cjenovno pristupačne porcije vrlo su obilate, tako da smo kušali samo jedan desert: Suspiro Limeño, puding od cimeta (s obiljem cimeta) i meringom na vrhu – opet posipanom cimetom. Uživali smo u svakom zalogaju i razmišljali da od Richarda Gruice ukrademo recept… ili bolje ne. Neka svaki dolazak u Fuego Fresh Latin Food ostane iznenađenje za nepce.

 

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Sunčana Barušić i privatna arhiva