Sva lica škrleta

U zagrebačkom prostoru Speces Matrix u organizaciji Ivane Pranjić i stručno vodstvo sommeliera Tomislava Jakopovića održana je radionica Sva lica Škrleta na kojoj se kušalo dvadeset etiketa

Moslavina… Nazivaju je mikroregijom, a nalazi se na prijelazu iz središnje Hrvatske u Slavoniju. Ime joj potječe iz vremena Hrvatskog kraljevstva, odnosno gorja Mons Claudius, danas poznatog kao Moslavačka gora.

Bogat je to dio Hrvatske, kraj između rijeke Lonje na jugu i zapadu, Česme na sjeveru i Ilove na istoku. Tu se nalazi najveće prirodno mrjestilište šarana – Lonjsko polje, dok se ispod zemljine kore kriju se plin i nafta. A, iz zemlje, dubokim korijenima snagu crpe vinove loze koje u udolinama i po brežuljcima s ljubavlju njeguju i uzgajaju vrijedni vinari.

Dugo je i predugo Moslavina kao vinska regija stajala u sjeni ostalih, koji su upornošću i predanošću te dobro promišljenim marketinškim strategijama, sorte odnosno vina od pojedinih sorata pretvorile doslovce u brand. Ali, više sigurno neće biti tako – zaključili smo nakon radionice Sva lica… Škrleta koju je nedavno u zagrebačkom prostoru Spaces Matrix organizirala Ivana Pranjić, zaljubljenica u moslavačka vina, ljude, kraj… jednom riječju – u Moslavinu. Zapravo, Ivanina najveća ljubav je škrlet, jer kako kaže „ne samo da ga voli, nego ga i živi“.

Prilično uporna i pomalo tvrdoglava Ivana si je postavila zadatak: okupiti vinare Moslavine i krenuti zajedničkim snagama u promociju škrleta. Prvi korak bila je radionica koju smo spomenuli, Sva lica Škrleta na kojoj se kušalo čak 20 različitih škrleta u svim stilovima.

Radionicu, koja je započela kušanjem pjenušaca Brut vinarje Trdenić i Fraktal extra brut vinarje Votinić-Klasnić odlično je vodio sommelier Tomislav Jakopović naglasivši kako je uzlet škrleta započeo pojavom nove generacije vinara te primjenom novih znanja i tehnologija. Kvaliteti je doprinjelia i klonska selekcija, koja je prvi put u Hrvatskoj napravljena upravo na škrletu.

Vinarije Kezele, Jančar, Lagena, Mikša i Florijanović koje su predstavile mlade škrlete istog stila, ali potpuno drukčije, zahuktali su radionicu za koju je, prije početka, organizatorica Ivana Pranjić tvrdila da prilikom dvadeset kušanja škrleta, zajamčeno nećemo popiti dva ista.

Da škrlet voli drvo, u ovom slučaju hrast, dokazalo je kušanje škrleta Vinarije Seletković, a škrlet kasne berbe predstavila je vinarija Voštinić-Klasnić. Potom je škrlet vinarije Kosovec izazvao raspravu, jer – kako su neki komentirali bio je „potpuno pomaknut“, neočekivano drukčiji jer podsjećao je na rajnski rizling. Da… škrlet može biti i takav, zaključili smo.

Izuzetno sortan bio je škrlet Ovnek Žuti sur lie 2019.  iz vinarije Miklaužić ekološke proizvodnje. Da objasnimo ime: ovenk žuti, ovnek slatki, škrlet tusti, škretec… tako ovu sortu nazivaju u Moslavini. Naime, grozd gusto postavljenih žutih bobica ima sa strane dva „mala grozda“, pa se dobiva dojam ovnove glave.

Kušao se na radionici i škrlet koji je dozrijevao u moru, zahvaljujući vinariji Florijanović (arhivska Selekcija mons Claudius 2016.), a da škrletu starenjem ne opada svježina i životnost, dokazao je škrlet Private Colection 2015. vinarije Trdenić.

Potom se kušao škrlet Pukli kamen vinarije Ivanić koji je bio dokaz da se od ove sorte mogu raditi i jantarna vina – nakon dvadesetak dana maceracije, vino je odležalo u bačvama od hrasta.

Likerski karakter osjetio se u dugo maceriranom vinu Škrlet 298 vinarije Klet Romić (brojka označava dane maceracije), a Natur 2020. vinarije Voštinić dobiveno je miješanjem šeste mjeseci maceriranog škrleta te klasično proizvedenog škrleta.

Vinarija Glavica prva je ekološki certificirana vinarija u Moslavini, a kušao se njihov Škrlet Amfora 2021. za kojeg su svi zaključili da je savršen, ali da će s godinama biti još bolji.

Na radionicu su došli moslavački vinari, profesori s agronomskog fakulteta, uvaženi vinski znalci i predstavnici medija. Zanimljivo, tako se i sjedilo: vinari za jednim stolom, profesori za drugim, a predstavnici medija za trećim. Eh, za onim trećim se, neka ne zamjere gosti s onda druga dva, za vino Škrlet Selekcija 2018. vinarije Kosovec koje je maceriralo i fermentiralo na vlastitim kvascima, a potom dozrijevalo u hrastovoj bačvi, oduševljeno komentiralo kako miriši na orah!

Kako to biva, desert (šećer) dolazi na kraju: Unikat Voštinić-Klasić 2015. vino je kasne berbe s malo neprevrelog šećera, a potom se kušalo Klet Romić škrlet izborne berbe prosušenih bobica 2019. Nikica Katić ga je napravio usprkos protestima njegove bake Nade, jer joj nije bilo jasno zašto je od puno grožđa napravio tako malo vina. Malo, ali vrijedno!

Radionica je održana uz financijsku potporu samih vinara, Udruge voćara i vinogradara Lujo Miklaužić i nesebične donacije Domagoja Pleše koji je čuo za projekt te se oduševio i odlučio ga financijski podržati.

„Cilj radionice je uz partnerstvo Udruge voćara i vinogradara Lujo Miklaužić, Proizvođačke organizacija Škrlet, Udruge Škrlet Moslavina najaviti zajednički rad na promociji škrleta i Moslavine kao vinske regije. Plan je organizirati radionice ovog tipa za svakog vinara zasebno ili po 2-3 vinara po radionici, kako bi imali priliku prezentirati svoje vinarije i vina koja proizvode uz škrlet. Također, od proljeća je plan radionice i razne događaje raditi upravo u prostorima vinarija i vinogradima, kao i organizirane vinske ture iz Zagreba“ kazala je na kraju radionice Ivana Pranjić.

Mi samo poručujemo: budite ustrajni, a kako je napisao Mato Lovrak: „Kad se male ruke slože, sve se može, sve se može“.

 

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Cork Croatia