Zaljubili smo se na Čvenku uz vina vinarije Vivoda

Čvenk? U žargonu, u dječjoj igri sa špekulama (pikulama), to je pogodak špekule u špekulu. Inače, kad se odraste, više u prijašnje doba išlo se na čvenk, odnosno ljubavni sastanak, na susret dvoje mladih ljudi s međusobnim simpatijama, randevu, rendes… tako kaže definicija značenja riječi „čvenk“. Na jednoj internetskoj stranici koja nosi isto ime kažu da je to prilika za razgovor, upoznavanje, druženje, razmjenu poruka, mišljenja…

Kad je Irena Lučić organizirala druženje pod nazivom Čvenk u svom diWine Baru, vjerujemo da nije razmišljala o pikulama, nego na mješavinu ljubavnog susreta i prilike za razgovor. Ne ljubavnog u pravom smislu te riječi, već susreta s finim vinima koja odmah stvaraju ljubav prema njima i prilikom za razgovor s vinogradarima i vinarima koji su zaslužni da su se te divne kapljice našle u čašama vinoljubaca.

Prvi nam je Čvenk u diWine Baru bio s Davorom Vivodom, njegovom suprugom Suzanom i njihovom predivnom kćerkicom Lucijom koja već sad sa zanimanjem prati posao svojih roditelja u vinariji Vivoda, iako još sigurno, s obzirom na godine, razmišlja o balerinama, princezama…

Vinarija, odnosno njihov podrum Vivoda nalazi se u samom centru Rovinja (Cademia ul. 2), a uz pomoć EU fondova modernizirali su ga i opremili kušaonicu tako da turisti kojih je već sad ovaj istarski gradić prepun, imaju priliku kušati njihova vina. Davor i Suzana, radišni i skromni, nemaju baš previše vremena za marketing, pa ime Vivoda nije ono koje će prvo iskakati kada se razmišlja o istarskim vinima. A, s obzirom na kvalitetu, sigurno bi trebalo!

Vinarija Vivoda  jedna je od najstarijih rovinjskih obiteljskih vinarija. U prošlosti su se, uz vinogradarstvo bavili i poljoprivredom, uzgojem stoke i sadnjom povrća te voćarstvom (bili su poznati po vrlo kvalitetnim breskvama), ali od toga su odustali i od 2005. godine okrenuli se samo proizvodnji vina.

U diWine Baru, upoznavanje je prošlo uz – kako ga nazivaju „piće dobrodošlice“, odnosno brut pjenušac Lucija. Osim što se može poslužiti kao aperitiv, pjenušac napravljen charmat metodom odlično bi pratio riblje specijalitete, fine laganije sireve i ne suviše kisele i slatke voćne deserte. Nama je bio savršen za početak ugodnog druženja s obitelji Vivoda. Pogađate po kome je nazvan, a nakon našeg odobravanja, Lucija je samo kimnula glavom.

Uz ugodan razgovor s Davorom i Suzanom, prisutni ljubitelji vina, amateri ali i oni profesionalniji, kušali su potom svježu malvaziju koja od 2005. godine nosi i oznaku IQ (Istrian Quality). Ove je godine Malvazija (2022.) osvojila srebrnu medalju na najpoznatijem svjetskom ocjenjivanju vina Decanter World Wine Awards. Irena Lučić, koja je inače i jako dobra kuharica, uz ovu nam je Malvaziju poslužila pileću paštetu s pekmezom od luka. Odlično su se nadopunjavali, a kod kuće ili kada ste u restoranu svakako je naručite uz jela od bijelih riba, školjaka ili bijelog mesa.

Posebno zanimanje, a nama i ljubav na prvi pogled (eto čvenk pogotka!), izazvala je malvazija Sv. Euphemia (2019.), nazvana prema rovinjskoj zaštitnici, a u suradnji s Rovinjem dobili su suglasnost da je predstavljaju kao izvorni suvenir toga grada. Zlatnožute je boje, naglašenih mirisa bagrema i vanilije koji se isprepliću s mirisom lješnjaka i brioša. Nakon maceracije i odležavanja 16 mjeseci u hrastovim bačvama dobila je taj pun i osebujan okus koji nas je osvojio na prvu ali i potencijal za dugo odležavanje. Stoga, ako je nabavite i izdržite da je ne popijete, ostavite je na hladnom i tamnom mjestu. Svakim će danom biti još bolja.

Budući da smo bili oduševljeni Sv. Euphemijom, Suzana i Davor su nam objasnili da u proizvodnji ovog vina kombiniraju tradicionalnu i noviju modernu tehnologiju proizvodnje vina, pazeći da se ne izgube obiteljska tradicija, kvaliteta i ekološki uzgoj. U diWine Baru pijuckali smo je uz pršut, zreli sir, masline i kukuruzne grickalice, a odlično bi pratila i jela iz pećnice, ispod peke sa začinskim biljem i pečenja od bijelog mesa.

Teško se bilo rastati od Sv. Euphemije, međutim, za kraj ovog vrlo ugodnog Čvenka, u čaše se točio njihov Teran boje rubina s ljubičastim odsjajem. Mirisom je podsjećalo na šumsko voće i cvijet ljubičice, a po okusu je suh, svjež s izraženim taninima, što je karakteristično za ovu autohtonu istarsku sortu. Uz njega smo još gricnuli zreli sir, a dobro bi pratio jedan sočan steak ili pak žgvacet s fužima.

Čvenk je uspio. Stvorile su se nove ljubavi (vinske), u razgovoru je večer prošla za tren, a mi smo odlučili, kad uzmognemo, svakako posjetiti ovu divnu obitelj u njihovoj vinariji u Rovinju. Do tada ćemo njihova vina potražiti u Vrutku ili još bolje, na njihovom web shopu https://www.vina-vivoda.hr.

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Sunčana Barušić, Ivana Pranjić, arhiva vinarije Vivoda