Spoj neodoljivog u vinariji Kota

Dionizijevo ludilo ili svetost

Dioniz, Bog i Čovjek, ponovno rođen zahvaljujući ocu Zeusu nakon nasilne smrti, onaj koji nam je najpoznatiji kroz Vino.

Isus Krist, Bog i Čovjek, ponovno rođen zahvaljujući Ocu nakon nasilne smrti, koji je vodu pretvorio u vino, vino koje postade krv Njegova.

Sveti Gral, mit ili stvarnost, vječna potraga za blaženstvom i srećom, Kalež krvi Kristove…

I Žena! Žena kao živo biće ljubavi, mistična i fatalna od Zeusa do Krista, od prapovijesti do danas.

Kako su svi povezani kroz riječi i djelo Dimitrija Popovića, jednog od najvećih imena likovne i književne scene, u neodoljivom spoju vina, umjetnosti, povijesti, mita i religijskog propitivanja, razgovarali smo u Vinariji Kota, smještenoj na zagorskim brežuljcima, čiji vlasnik, inž. Tihomir Kota godinama stvara, ispituje, istražuje i hrani naša osjetila vrhunskim pjenušcima i vinima. U razgovoru s umjetnikom, koji je u pola stoljeća stvaranja kroz svoja djela, bilo književna ili likovna sakralne i svjetovne tematike, ovim temama posvetio godine kontemplacije i razrade sudjelovali su uzvanici i prijatelji umjetnosti i vina.

Od studentskih dana i rada s velikanima svjetske nadrealne umjetnosti, Popović svojim djelima izaziva na razmišljanje, potiče um i maštu, izaziva na raspravu, s dodirom nadnaravnog. I danas još uvijek stvara i piše jednakim mladenačkim žarom i znatiželjom te obrađuje uvijek aktualna pitanja smisla postojanja i uloge smrti, prožimajući kroz djela simboliku, religiju i aktualna društvena poimanja. Erotika i krv, jednako su prisutni kao i svetost, bez obzira da li je tematika djela sakralna ili svjetovna i da li je izražena slikom ili riječi. Jer, jedno iz drugoga proizlazi. Kao što riječ potiče na sliku, tako i slika stvara riječ…

Koncept eventa i višesatni razgovor, vodila je Andrea Perkov, ljubiteljica umjetnosti i vina, prijateljica umjetnika i vinara te povela publika u antiku, otkrila mitove bogova i ljudi, i one i onih koje umjetnika fasciniraju kroz čitavo stvaralačko razdoblje – žene…od Marije iz Magdale, Salome, Judite. Svaka je od njih imala neodvojivu poveznicu s vinom, svaka je ostavila neizbrisiv trag u povijesti.

Navodila su se razmišljanja nekih filozofa, od Nietzschea do Hamvaša, koji su vinu posvetili misli i djela, u zalasku sunca uživali u pjenušcima jednako tako interesantnih imena, mirisa, boja, okusa i karakterističnih mjehurića.

Vinarija Kota, u Zlataru u Zagorju obrađuje dva hektara vinograda chardonnaya i sauvignon blanca te se zbog volumena proizvodnje, ali i vrlo individualiziranog pristupa klijentu naziva “boutique” vinarija. Godišnje se proizvede 10.000 boca pjenušca i vina. Brojke na etiketama po kojima su vina Kota postala prepoznatljiva na tržištu, simboliziraju oznaku nadmorske visine vinograda iz kojeg je nastalo vino. Tihomir Kota, po struci inženjer strojarstva svoju primarnu viziju održava kontinuirano i predano, kako kroz samo vino, tako i kroz razna događanja u samoj vinariji – poput ovoga.

„Vino je tekuća ljubav, dragi kamen je kristalizirana ljubav, žena je živo biće ljubavi. Ako tome dodam cvijeće i glazbu, tada ljubav treperi u bojama, pjeva i živi. Mogu je pojesti i popiti“, napisao je Bella Hamvaš u Filozofiji vina, a prisutni na događanju su je upravo tako i doživjeli i upravo je živa, treptava i tekuća ljubav spojila Popovića, Kotu i Perkov da stvore i daruju nam ovaj neponovljivi doživljaj.

 

Foto: Julio Frangen i privatna arhiva Vinarije Kota