Možeš imati stotine hektara vinograda, proizvoditi vino u velikim količinama uz pomoć najnovije tehnologije, iza sebe imati ekipu s najmodernijim marketinškim idejama, ali takvo vino neće imati dušu. Jer vino je slika i prilika vinogradara i vinara, vino upija ljubav koja mu se daje i koja ga okružuje, a osjećaje koje u njemu ostavljaju ljudi koji ga njeguju, prenosi onima koji uživaju u njemu.
A, kad su grožđe i vino okruženi slogom i ljubavi, tada nema greške – u buteljama se kriju biseri koji svakom tko ih kuša, čine život ljepšim, nekako lakšim i dakako – veselijim. A, u vinariji Barun, ljubavi i sloge ne manjka. To se osjeti na prvu, već kad se uđe u kušaonicu, kad vam članovi obitelji stisnu ruku, kad ugledate njihova nasmijana lica, žar u očima i osjetite njihovu povezanost u radu, životu, u vinogradu i podrumu.
Vinarija Barun je smještena u Dolini kardinala pokraj Krašića. Vlasnik Josip Barundić (punim imenom Joseph-Stephan Špoljar Barundić) rođen je i odrastao u Francuskoj, a s dvanaest godina je zbog bolesti majke i prezaposlenosti oca, počeo je živjeti s bakom u djedom u selu Brezarići, nedaleko Krašića.
Trebalo je to biti privremeno rješenje, ali Joži (kako ga zovu) jako se svidio život na selu, a slobodne je trenutke nakon škole provodio najviše u – vinogradu. U ono vrijeme obitelj je obrađivala tri hektara i proizvodila vino za vlastite potrebe, te za prijatelje, rodbinu… Ali, Josip je prije četrnaest godina odlučio proizvodnju vina dignuti na višu razinu. Pri tome nije bio sam. Dakako, podržavala ga je obitelj, ali bitna je činjenica da je upoznao Maru i oženio je.
Mladi je par proputovao sve poznatije vinske regije, kušao vina i autohtonu kuhinju, a najviše su pažnje obraćali na pjenušce, jer u obitelji Barundić odavno se uživalo u perlanju mjehurića, pogotovo jer je otac, prilikom posjeta iz Francuske donosio pjenušce.
I odluka je pala: “Volimo piti pjenušce, uživamo u vinima, imamo svoje vinograde, pa idemo naučiti proizvoditi dobra vina”, razmišljali su Mara i Josip koji su postepeno od roditelja preuzeli brigu oko vinograda i podruma.
Ubrzo je njihov pjenušac proglašen najboljim kontinentalnim pjenušcem (2013. godine), a kasnije je uslijedilo preko dvadeset različitih važnih nagrada, međutim one ih nisu poljuljale: njihov cilj je i dalje bio proizvoditi dobra, sve bolja vina! Danas se njihovi vinogradi nalaze na izuzetnim položajima poput Kremenice i terena u vlasništvu Župe Presvetog Trojstva u Krašiću, gdje je nekad vinograd obrađivao i blaženi Alojzije Stepinac.
Prvi su u ovom kraju posadili sortu manzoni, koja se sa svojim visokim kiselinama pokazala idealna za pjenušce. Od sorte manzoni, pjenušac su nazvali Elegance (sam naziv govori dovoljno o vinu), a proizvode i Le Rosé od crnog pinota, aromatični Amoureux od muškata te ekskluzivni 100+, proizveden od grožđa iz više od 100 godina starog vinograda u Goricama koji sadrži više od deset autohtonih sorata, uključujući štajersku belinu, graševinu, kraljevinu, muškat bijeli, muškat žuti, plavec žuti i plemenku.
Danas vinarija Barun proizvodi 60.000 butelja vina, ali ne samo pjenušaca nego i mirnih vina. Rijetko, osim dakako od vinarije Barun može se kušati mirno vino od sorte manzoni, potom Marquis, odlično vino od crnog pinota, vrlo posebna Graševina te Seigneur – klasični burgundijski chardonnay odležan na finom talogu, te rose Riviere.
Vina vinarije Barun nećete ugledati na policama supermarketa, a niti na policama supermarketa Barundići ne kupuju hranu. Uzgajaju patke, piliće, svinje, sami rade kobasice, od jednog susjeda kupuju svježi sir, od drugog pak odležani… jer moraju vidjeti gdje i kako raste hrana koju jedu i nude svojim prijateljima i gostima koji gotovo svakodnevno dolaze u kušaonu.
Na stolu će se u ovo doba naći šunka u kruhu i fenomenalna domaća pašteta od pačjih jetrica, te pečene patke s odlično pečenim krumpirom i mlincima, ali i jela s utjecajem francuske kuhinje (ipak je u Francuskoj Josip odrastao) – kao što je odlična pita od luka i za desert lisnato tijesto s pireom od jabuka te slojem tanko narezanih kriški od jabuka (iskreno, francuska smo imena zaboravili), uz koji je odlično pasao pjenušac Amoureux od muškata.
Boraveći i uživajući u kušaoni vinarije Barun morate se zapitati – na koji način obitelj sve to stigne, bez nervoze i trzavica? Pa odgovor je na početku teksta: bitna je ljubav, podrška i sklad, pa se ne čudimo njihovoj najavi skorašnje izgradnje nove kušaone, podruma, restorana, možda boutique hotela… To su želje, ali vjerujemo da će ih obitelj Barundić i ostvariti!
Tekst: Sunčana Barušić
Foto: Rene Karaman, arhiva vinarije Barun, Nebojša Subanović i Sunčana Barušić
