Vino uz žlicu u Ježevoj kućici
Šesnaesti po redu, eno gastro projekt Vino uz žlicu održan je u zagrebačkom restoranu Ježeva Kućica, u idiličnom okruženju maksimirske šume i Zoološkog vrta. Pet sljedova pripremio je chef Stefan Prelić, koji s Ivom Loštro vodi ovaj restoran, čiji je interijer nadahnut istoimenom basnom književnika Branka Ćopića.
Restoran je otvoren prije dvije i pol godine, do njega se može doći automobilom (parking osiguran) ili tramvajem, a kako je izjavio chef Prelić „Iz njega gosti ne izlaze ravnodušni, jer njihove male kreacije na tanjuru su posebne“.
Dok je odrastao uz majčinu kuhinju u kojoj su prevladavali gulaši, paprikaši, jela od kiselog zelja i ostale domaće divote, Prelić nije imao u prvom planu kuharsku karijeru. Budući da je volio nogomet, a živio u Beču, dogurao je do prve momčadi najstarijeg nogometnog kluba ovog austrijskog grada, a dao je gol Interu, Anderlechtu, igrao je protiv Juventusa, Arsenala, Genove… Ali, kako je odrastao, nogomet mu više nije više bio „napet“. Ljubav prema kuhanju postajala je sve veća pa je Stefan Prelić napravio veliki zaokret u životu, preselio se u Rovinj i počeo kuhati. Najprije po manjim restoranima, a potom je radio i u restoranu Cap Aureo Signature, rovinjskog Grand Hotel Parka. Doselivši se u Zagreb, u restoranu Tač je skupljao iskustva u pripremi kontinentalne kuhinje, one na kojoj je i odrastao, a danas, chef Stefan Prelić u svom restoranu Ježeva kućica spaja more i kontinent, kuha s domaćim namirnicama i gostima priprema obroke zbog kojih se vraćaju na adresu Fakultetsko dobro 8.
Na večeri Vino uz žlicu nije imao baš lagan zadatak – trebalo je pet sljedova upariti sa zadanim vinima. Nakon što je apetit gostima otvorio prosecco Tenuta Sant´Anna, koje na tržište plasira wine bar Bornstein, chef Prelić je dobrodošlicu poželio Tapenadom od maslina, Kroketom od bakalara s umakom od bakalara i Tuna tartarom, uz dodatak ekstradjevičanskog maslinovog ulja Oio Vivo.
Potom je slijedila Bučina juha s malo đumbira, pokapana stopostotnim bučinim uljem Agro Noršića iz Odre koje je predstavio Josip Noršić. Njegova je obitelj već dugo u tom poslu, buča raste na 20 hektara, a u posljednje četiri godine prerađuju ih u vlastitoj uljari, koju daju na raspolaganje i drugim proizvođačima. Sve proizvode (bučino ulje, koštice, brašno) prodaju na kućnom pragu i u dvadesetak odabranih restorana u Zagrebu i okolici. Da se buča voli s vinom, pokazalo je kombiniranje sa svježim i aromatski razigranim Šoškićevim Sauvignon blancom, 2021., koji je predstavio njihov prodajni menadžer Matija Pajvot. Bila je ovo prilika za podsjetiti da plešivička vinarija Šoškić iduće godine slavi 30. obljetnicu, ali ne spava na lovorikama ovogodišnjeg platinastog Decantera za kupažu Haiku 2, nego u svome podrumu priprema još niz iznenađenja. Orange vino Haiku 4, od četiri sorte – za sada nepoznate, imali smo prilike kušati na manifestaciji Faca s placa u zagrebačkom wine shopu Witrina.
Izlet na more – u tanjurima i čašama – dogodio se s Raguom od sipe s crnim njokima u majstorskoj izvedbi chefa Stefana i njegovog tima. Ovo je jelo tražilo jako i robusno vino, a upravo je takav bio Viški grdelin Plavac mali 2018. Ambalažom „običnog“ vina s navojnim čepom i najjednostavnijom bocom htjelo se staviti naglasak na iznenađenje kušača kvalitetom proizvoda u boci, poručio je Tonći Gudelj iz Splita, većinski udjeličar u tvrtki Marinje zemlje koja je vlasnik vinograda na Visu, iznad uvale Ruda.
Ragu od junećeg repa – jelo je na koje je najponosniji chef Stefan Prelić. Otkrio nam je da je jeo izvrstan u jednom zagrebačkom restoranu, ali se potrudio napraviti još bolji i u tome, očito, uspio. Meso se kuhalo 18 sati na slaboj vatri da bi postalo gotovo kremasto. Ovaj poseban specijalitet odlično je pratilo vino Cabernet Sauvignon 2018., vinara Damira Bogdanovića. Vinarija Bogdanović ima sjedište u Vukovaru, ali vinogradi su u obližnjem Iloku na jednom od vrhunskih položaja, Radošu. Zasad proizvode manje količine, ali Bogdanović namjerava proširiti vinograd i više se posvetiti vinu. Naime, fokus mu je u posljednje vrijeme bio usmjeren na OiO Vivo&WINE Shop Bar u zagrebačkoj Vlaškoj ulici 33, kojeg je otvorio u suradnji s proizvođačima ekstra djevičanskih maslinovih ulja OIO Vivo koja je predstavio direktor Velimir Jurić. Maslinik se nalazi na glavnom putu koji spaja Pulu i Vodnjan, i jedan je od najvećih maslinika Južne Istre s više od 15.000 stabala. Ova maslinova ulja prvoklasne kvalitete proizvode se od šest sorti (buža, žižolera, rošinjola, bjelica, gajardo, bon), a samo ove godine osvojila su čak 17 zlatnih medalja širom svijeta.
Nakon glavnog jela (a porcije su u restoranu zaista obilate) gosti su uzeli mali predah uz odličnu kavu Cagliari koju je predstavila njihova zastupnica Anamarija Šimović, u raznim varijantama – mljevenu, u zrnu i kapsulama. Napomenula je da se kava proizvodi tradicionalnom metodom pri čemu su zadržana sva njena organoleptička svojstva. Uživati u njoj može se i u njihovu maloprodajnom dućanu na Peščenici u Zagrebu (Kosorova 19) te u partnerskom ugostiteljskom objektu u Gajevoj ulici.
Neke su, pak budnima održali destilati Perković iz Bregane (rakije Viljamovka i Smokovača, liker od višnje Morlačka krv, Medovača i Teranino te razna shots pića u popularnim mix epruvetama). Još jednom se pokazalo kako obitelj Perković zasluženo spada u elitni krug malih proizvođača, koji svojim rakijama i likerima ukazuju na istinsku prirodu voćnih destilata. Zbog iznimne kakvoće dodijeljena im je titula hrvatskog proizvoda, rezervirana samo za proizvode koji su vrijedni izvoza.
Dosljednost je bila potrebna i za stolovima Ježeve kućice na kojima su se našle količinski prilično zahtjevne Kremšnite od batata. Na sreću, kaloričnost im nije bila jača strana, a da se to sve lakše ukomponira pripomoglo je vrlo neobično vino raskošne arome i svježine Chresno Cabernet cortis Rose 2020., iz svega pet godina stare vinarije iz Pitomače. Vlasnik Miroslav Slaviček na obroncima Bilogore ima svega 4 hektara vinograda, ali u njima, prema ekološkim standardima, uzgaja čak 17 sorti. Od toga su četiri hibridne, među kojima i cabernet cortis, križanac cabernet sauvignona i solarisa. Vinariju su nazvali po srednjovjekovnom imenu Male Črešnjevice u kojoj se nalazi vinograd, a u planu je izgradnja kušaonice kako bi se vinoljupcima i turistima što bolje približila njihova vina velikog potencijala.
Pet sljedova jela, isto toliko vina, maslinovo i bučino ulje, destilati, kava… i povrh svega puno ozarenih i nasmijanih lica bila su glavna obilježja nezaboravnog druženja u maksimirskoj šumi.
Foto: Nikola Zoko i privatni album