U maslinicima u Puntu na otoku Krku ovih se dana ne gubi vrijeme. Među stablima su vrijedni berači, čuju se razgovori, smijeh, a nerijetko i pjesma. Posao se obavlja uhodano, uz iskustvo koje se prenosi s generacije na generaciju. Berba maslina ovdje nije samo posao koji valja obaviti prije zime.

Berba maslina je dio identiteta, prilika za okupljanje i podsjetnik na vrijeme kada se gotovo sve što je trebalo za život stvaralo vlastitim rukama. I premda se danas koriste suvremena pomagala, a proizvodnja maslinova ulja prati visoke standarde kvalitete, u maslinicima je ostalo ono najvažnije – znanje o plodu, osjećaj za pravi trenutak berbe i svijest da se do dobrog ulja dolazi strpljenjem i predanim radom.

Masline se u Puntu na otoku Krku počinju brati već početkom listopada, dok plod još nije potpuno dozrio. Takav se pristup odražava i na kvalitetu ulja: ranija berba u pravilu daje manje ulja, ali je ono bogatije poželjnim spojevima i izraženijim mirisom i okusom.

Nakon berbe plodove valja što prije odnijeti u uljaru, gdje se prerađuju na temperaturama koje ne prelaze 28 stupnjeva Celzija. Cilj je sačuvati najbolja svojstva i dobiti hladno prešano, ekstra djevičansko maslinovo ulje – jedan od prepoznatljivih proizvoda otoka Krka za što su zaslužne neke od domaćih sorti. Među njima su slatka, rošulja, naška i debela, koje su se na ovom području održale stoljećima. Njihova je vrijednost (neka su stabla starija od 100 godina) u prilagodbi lokalnim uvjetima i kvaliteti ulja koje daju.

U Puntu su još 1996. godine organizirali prvu berbu maslina namijenjenu domaćim i stranim turistima, u organizaciji Hotelskog poduzeća Punat i u suradnji s lokalnom turističkom zajednicom. Tako je običaj koji je dotad pripadao ponajprije svakodnevici lokalnih ljudi postao i razlog dolaska gostiju u jesenskim mjesecima.

Tijekom godina program se mijenjao, a danas u njegovoj organizaciji sudjeluju privatni sektor i turistički objekti. Među njima su agencija Plavnik Excursions i hotel Omorika, koji zajednički privlače goste s mađarskog, slovačkog, slovenskog i austrijskog tržišta, ali i domaće goste koji vikend na kontinentu rado mijenjaju boravkom na ovoj destinaciji.

Prije odlaska u maslinik valja se dobro najesti. Nekada se nije moglo krenuti u polje bez konkretne marende, a jedno od jela koje je hranilo generacije bila je “Palenta kaša”. Jednostavna, zasitna i pripremljena od namirnica koje su se imale pri ruci, nosila se sa sobom u polje ili maslinik ili jela nakon povratka kućama.

Upravo je to staro težačko jelo ponovno dobilo mjesto za stolom zahvaljujući Branku Karabaiću, direktoru Turističke zajednice općine Punat, koji ga je odlučio predstaviti u sklopu jesenskog programa i povezati s projektom KRK MADE. Ideja je bila jednostavna: podsjetiti na jelo koje govori o nekadašnjem načinu života, ali ga predstaviti i današnjim gostima, u vremenu kada se sve više cijene lokalne namirnice i recepti s pričom.

Palenta kašu kušali smo u restoranu Marina u središtu Punta, gdje je gošća Antonija Mikac tradicionalnom receptu dala svoje kulinarsko ruho. Poznata po tome što njeguje domaću gastronomsku baštinu i godinama priprema sočne Tonkine fritule, ovoga je puta na stol iznijela nešto drugačije – izdašnu palentu s čvarcima, prelivenom umakom od dinstanog luka, domaće kobasice, ombola i smokava namoćenih u prošeku. U jelu se susreću slano i slatko, snažni okusi suhomesnatih proizvoda i slast smokava, a jednostavan recept pokazuje koliko se može postići namirnicama koje su nekoć bile dio svake domaće kuhinje.

Kako objašnjava Karabaić, palenta kaša bila je prava težačka marenda. Pripremalo se ono što je obitelj imala, a recept nije bio strogo zadan. Kobasice i ombolo mogli su se razlikovati od kuće do kuće, baš kao što su se mijenjali i drugi sastojci. Važno je bilo da jelo bude zasitno i da ljudima pruži snagu za dug radni dan. U tome je i njegova današnja vrijednost. Nije riječ o receptu koji treba pretvoriti u nešto neprepoznatljivo, nego o jelu koje se može prilagoditi kuhinji restorana, a pritom zadržati svoj karakter.

Upravo takve priče povezuje projekt KRK MADE, koji je osmislila Turistička zajednica otoka Krka na čelu s direktorom Petrom Škarpom. Njegova je namjera povezati lokalne proizvođače i ugostitelje te u prvi plan staviti ljude, proizvode i običaje koji otoku daju prepoznatljivost.

„Cilj je promovirati ljude i običaje otoka Krka, odnosno staviti u prvi plan one koji rade, beru masline, proizvode vino i stvaraju druge autohtone proizvode. Želimo povezati proizvođače i ugostitelje kako bi zajedno oblikovali ponudu svojih objekata”, istaknuo je Škarpa predstavljajući projekt. KRK MADE okuplja gotovo 40 ugostiteljskih objekata i obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, a suradnja se razvija kroz radionice, edukacije i susrete proizvođača i kuhara. Na njima se lokalne namirnice i tradicionalni recepti upoznaju, istražuju i predstavljaju u suvremenoj kuhinji.

Sudjelujući u projektu, ugostiteljski objekti biraju i svoje prepoznatljivo jelo, ono po kojem se razlikuju od drugih i kojim gostima mogu ponuditi nešto autentično. Škarpa naglašava da je upravo čovjek ključ uspjeha. Iza boce maslinova ulja, čaše vina ili tanjura lokalnog jela stoje nečiji rad, iskustvo i znanje. Kada se ta osoba predstavi gostu, proizvod prestaje biti samo još jedna stavka na jelovniku ili polici. Dobiva svoje podrijetlo, priču i vrijednost. Restoran Marina u Puntu dio je te priče, što potvrđuje i oznaka KRK MADE na ulazu.

Ako nakon berbe i posjeta uljare gdje se ubrane masline odmah i prerađuju, ostane vremena, lijep jesenski dan vrijedi iskoristiti i za izlet na Košljun, otočić u Puntarskoj dragi do kojega se stiže brodom iz Punta.

Ondje se, u zelenilu i miru, nalazi franjevački samostan, važna duhovna i kulturna točka otoka Krka. Posjet Košljunu pruža drukčiji pogled na ovaj kraj – tijekom jednog sata na otočiću vas čekaju četiri vrijedne zbirke, šetnja po otoku gdje će vas opustiti, mir, ali i mirisi čak 400 biljaka koje ovdje rastu. Jedno od njih je i stablo masline čije plodove u ovom dijelu godine četiri franjevca beru u franjevačkom masliniku.

Priča koja počinje težačkom marendom najbolje se tijekom boravka u Puntu završava na isti način – za stolom. Otvoren cijele godine, s marendama od 10-tak eura čime privlače domaće, restoran Marina u Puntu jesensku ponudu prilagođava razdoblju berbe maslina uključujući i degustacije maslinovih ulja poput višestruko nagrađivanog ulja OPG Rošulja.

Uz tradicionalne kombinacije ribe i janjetine, na jelovniku su jela koja prate sezonu i lokalne namirnice: hrskave bruskete s ribom, ručno rađeni makaruni s umakom od sipe, prisnac te sladoled od vanilije sa smokvama – spoj tradicije i modernog zbog čega se brojni ljubitelji ovog otoka i lokalne gastronomije u Marinu redovito vraćaju.
Foto: Nikola Zoko

