Ne možeš birati kada ćeš se roditi, roditelje, niti mjesto, ali jedno je sigurno: jednom stečena, veza sa rodnom grudom postaje i ostaje neraskidiva. Možeš živjeti na drugom kraju svijeta, ali vječito ćeš osjećati ono nešto što te privlači korijenima. Nikola Damjanić se rodio i odrastao u Vrbniku, mjestu pokraj Knina, a životni ga je put odnio – ne na drugi kraj svijeta, nego u Ljubljanu, gdje se uputio na studij i završio političke znanosti i novinarstvo. Kasnije je osnovao tvrtku za ispitivanje javnog mnijenja i počeo graditi život, ali ostvarenje želje da nešto učini za rodni kraj moralo je pričekati. Buknuo je rat.
Želja nije splasnula i počela se s vremenom realizirati: Nikola Damjanić je 2010. godine s dvadesetak prijatelja, odlučio osnovati PZ „Vrbničko selo“ i zasaditi vinograde. Sa čišćenjem, drobljenjem kamenja i preoravanjem krša na poziciji Pirovište krenuli su 2014. godine, te potom na osunčanoj visoravni između sela Vrbnik i Ramljani posadili 6 hektara vinograda i 7 hektara badema. Budući da je kraj siromašan vodom, morali su žednim trsovima i voćkama osigurati navodnjavanje, pa se iskopao bunar dubine 200 metara.
Međutim, bio je to posao kojeg Damjanić i prijatelji nisu dobro poznavali, pa su u pomoć priskočili njegovi prijatelji vinari iz slovenskih Goriških brda. Naime, zasađene su sorte koje su sugerirali ovi iskusni vinari, tvrdeći da će na kršu loze ne samo preživjeti, nego i davati posebna vina. I imali su pravo.
Danas u blizini Knina raste 5000 trsova merlota, 3000 cabernet sauvignona i babića, te po 750 loza cabernet franca i carmenere, a od bijelih 5000 loza sorte chardonnay, 3500 pošipa, 3000 maraštine i u hrvatskim vinogradima rijetko zastupljena sorta viognier.
Vinarija Burnum, opremljena i kušaonicom smještena je u staroj osnovnoj školi, nekadašnjoj zgradi Doma kulture u selu Vrbnik, a nedavno su na katu opremili pet soba u kojima okruženi mirom i prirodom možete napuniti baterije, kušati vina i lokalne specijalitete ali i istražiti okolicu. Pješice – pa uživati u neokrnjenoj Dalmaciji s najviše sunčanih dana, ili biciklom jer u blizini se nalaze biciklističke staze Dinarskog kraja i Napoleonova cesta. Automobilom ili planinareći, možete se popeti i na Dinaru, najviši vrh Hrvatske i uživati u pogledu koji seže do Kornata. Uostalom, svakako u selu Ivoševci razgledajte ostatke rimskog logora iz početka naše ere koji se nazivaju Burnum!
„Vinarija nosi ime Burnum jer smo htjeli naglasiti koliko je važno ovo nalazište. Staro je najmanje 15 stoljeća, a poznato je da su tu boravile dvadeseta, a kasnije i jedanaesta rimska legija. Za potrebe vojske sagrađen je i vodovod dužine 32 kilometra sa akvaduktom koji vodi od izvora u Plavom polju do logora. Tako smo povijest spojili s današnjim dobom i najmodernijom tehnologijom koju imamo u vinariji“, naglasila je kći Nikole, Nina Damjanić koja je s Gregorom Rupnikom i uz veliku pomoć sommeliera Darka Lugarića na radionici „Vrijeme je za…“ Vjekoslava Madunića predstavljala vinariju i vina koja su se mogla kušati tom prilikom.
U vinogradima usred krša raste veliki broj sorti jer je od početka filozofija bila: raditi kupaže. Doduše, kušanje je započeo pjenušcem Burnum od sorte babić, a potom su se i točile kupaže: Cuvée bijeli Burnum (35% chardonnay, 30% pošip, 20% viognier, 15% maraština), i Cuvée bijeli Burnum 2021. od istih sorti kao i prethodni. Potom se točio Cuvée crni Burnum 2021.( 40% merlot, 30% cabernet sauvignon i po 15% cabernet franca i carmenere). Potom su se kušale etikete Cuvée crni Burnum iz godina 2020. i 2018. Za kraj kušalo se predikatno desertno vino Burnum 2021.
Sva su vina ekološkog uzgoja, a iz vinarije, koja je zapravo vrlo mlada, izaći će sigurno još odličnih, interesantnih i modernih vina. Jer upravo takva traži tržište kojeg će vinarija Burnum osvojiti.
Tekst: Sunčana Barušić
Foto: Marko Čolić i arhiva vinarije Burnum
